Dan otvorenog atelijera Andrije Krstulovića,

Kustosice: Marta Horvat i Petra Mandac

U atelijeru splitskog kipara Andrije Krstulovića smještene su skulpture koje je radio tijekom svoje bogate umjetničke karijere. Riječ je o nizu reljefa, brojnim portretima, aktovima, animalističkim skulpturama, te skicama za javne skulpture Pravda, Pozdrav suncu ili Spomenik palom pomorcu koje su postale sastavnim dijelom opće prepoznatljivih vizura Splita. Kiparstvo Andrije Krstulovića pokazuje odlično zapažanje, vještinu klesanja i modeliranja te inspiraciju antičkim uzorima i Dalmatinskom Zagorom koja je bila njegov nepresušni izvor motiva i tema:
'Oduvijek me najviše interesirala sredina u kojoj sam se rodio, moja zemlja i moj narod. Motivi koji me zadnjih godina pretežno zaokupljaju, su motivi naše Dalmatinske Zagore. Kroz ove motive pokušavam napraviti skulpturu koja bi sadržavala karakter našeg čovjeka. Kad ovo pokušavam sa skulpturom, onda kao prvo dolazi u pitanje materijal i forma, što znači izraz. Od svih iskonskih materijala: kamena, granita, drva i bronze – granit mi izgleda najadekvatniji materijal u kojem se može izraziti život našeg čovjeka koji živi u Zagori, život čovjeka, koji nosi u sebi arhajsku ljepotu punu snage i interesantnosti.' (A. Krstulović,1964.)

 
Andrija Krstulović rođen je 5. studenog 1912. u Splitu. Godine 1930., s nepunih osamnaest godina upisao se na zagrebačku Državnu umjetničku akademiju, klasu profesora Frane Kršinića i Roberta Frangeša. Apsolvirao je 1934. Iste godine, rektor Akademije Ivan Meštrović, odabrao ga je za svoju specijalku. U specijalki je tijekom  pet godina, radeći sam ili s kiparom Ivanom Lozicom, isklesao niz Meštrovićevih skulptura u granitu ili kamenu. Nakon rata, 1948. godine, na poziv i preporuku Frane Kršinića, postaje najprije asistent, a zatim docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Otišavši nakon rata u Ameriku, Meštrović je Andriji Krstuloviću ostavio atelijer „ispod ceste“ na Mejama, da ga doživotno koristi i u njemu radi. U taj se atelijer Krstulović definitivno vratio 1954., da na izričitu Meštrovićevu želju u jablanički granit – garbo – prenese Meštrovićeve monumentalne skulpture Njegoša i karijatida za Njegošev mauzolej na Lovćenu. Taj dugotrajni i mukotrpni rad Andrija Krstulović i njegovi klesari završili su 1958. godine. Suosnivač je (s Antom Kaštelančićem) Katedre za likovni odgoj na Višoj pedagoškoj školi u Splitu, koja je kasnije prerasla u Filozofski fakultet. Tu je kao redovni profesor  radio od 1959. do odlaska u mirovinu 1983. godine. 1982. godine dobiva nagradu grada Splita za životno djelo za umjetnički i pedagoški doprinos kulturnom životu Splita. Andrija Krstulović je za života malo izlagao. Galerija umjetnina upriličila mu je 1992. u palači Milesi retrospektivnu izložbu. Andrija Krstulović umro je u Splitu 1997. godine. U rujnu 2010. u Dugopolju, organizirana je prva i za sada jedina posthumna izložba terracotta Andrije Krstulovića.