Bojan Šumonja / Prevara

Bojan Šumonja slikar je izuzetnog umjetničkog senzibiliteta, te predstavlja vrlo bitnu, ali ne i dovoljno eksponiranu umjetničku osobnost u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti, prvenstveno u onoj figuralnog predznaka.   

U kontekstu suvremenog vizualnog izričaja gdje prevladavaju ambijenti, video instalacije, kompjuterski printovi ili space – specific objekti, Šumojna potvrđuje da slikarstvo živi te dokazuje da je u potpunosti kompatibilno novim tehnologijama kojima se umjetnost danas sve češće koristi. Bitan je jezik kojim umjetnost govori, a ne medij pomoću kojeg se taj jezik artikulira. Upravo stoga slikarstvo je zanimljivo ako prati tijek vremena i ako s njim uspostavlja ispravnu komunikaciju.

Premda radi gotovo isključivo u mediju slikarstva  (izuzetak su radovi koji su nastajali u hologramskim i video tehnikama od 2011. – 2014. godine), Šumonja je iskazao tankoćutnost i rafinirani senzibilitet prema društvenoj i političkoj stvarnosti ukazujući da danas u umjetničkom svijetu nije potrebno biti aktivist, već da svaki umjetnički medij može ukazati na društvene anomalije koje nas tište, ako autor iskreno smatra da o tome zna i treba govoriti.  

Ostajući vjeran ekspresiji, kolorizmu, gesti i narativnosti (ma koliko ona bila u funkciji simbolike) autor svojim cjelokupnim opusom potencira utilitarnost i potrebu za slikanjem bez obzira na slici potpuno nesklono vrijeme, o čemu svjedoči i njegova ikonografija bazirana na simboličnim znakovima i svojevrsnoj ironičnoj introspekciji što govori o izvjesnoj skeptičnosti u prihvaćanje vanjskog svijeta, odnosno postavljanu privatnog i individualnog iznad općeg i kolektivnog.

Svjestan sebe i svog autorskog pečata, Bojan, i slikama predstavljenim na ovoj izložbi, krajnje metaforički progovara o vremenu u kojem živi, stavljajući sada u prvi plan laž, prevaru, falsifikat i zatiranje autorstva. Predložak ovih slika su fotografije koje je Bojan našao negdje na internetu, a osim šokantnosti koju sobom nose i koja ga se bez sumnje snažno dojmila, došao je, vjerojatno inspiriran njihovom temom, do nečeg novog što nikada do sada nije radio – plagiranja.

Izložba se sastoji od dvije slike gotovo identičnih kolorita te velikih, ali različitih formata. Slike prikazuju dječaka koji visi na užetu obješen kvačicama kao što se suši rublje. Na većoj slici, on drži glavu paralelno s tijelom a izraz lica kao i položaj desne ruke jasno govore kako se želi izbaviti iz tog položaja. Na manjoj slici nalazimo istog dječaka, klonule glave i ruke, bez znakova života. Te potresne slike implicitno ocrtavaju kaos današnjeg svijeta, prepunog nasilja i terorizma, te ih Bojan apostrofira u kontekstu svog prepoznatljivo nenametljivog društvenog angažmana.

Ovdje se služi fotografskim predloškom nekog ratnog ili sličnog reportera, ne potpisujući original, ali i ne dodajući nikakvu svoju autorsku izmjenu ili nadgradnju. Jednostavno je medij fotografije prebacio u slikarski ne čineći ništa drugo osim izbljeđivanja pozadine. Šumonja na taj način rezimira opću situaciju u svijetu govoreći kako je prevara (posebno u Hrvatskoj) društveno prihvatljiva, da se zakoni izigravaju, ali da i ne postoji zakonska regulativa koja jasno definira autorska prava, kao što ne postoji ni zakon o tržištu umjetnina, koje u Hrvatskoj, 2015. godine još uvijek ne postoji. Takav sustav koji ne poštuje osnovne civilizacijske tekovine, koji nema odgovarajuće zakone i koji prešutno dozvoljava niz, prvenstveno ekonomskih prevara, nužno dovodi do bezakonja koje vrlo brzo prerasta u nasilje i terorizam. Kolateralne žrtve su djeca na koju ovo društvo uopće ne misli, a sukladno s time niti u svoju budućnost. Mladen Lučić