Kulturni prostori: od ilegale do komercijalnih ustupaka

Rijetki su primjeri nezavisnih kulturnih organizacija koje su uspjele razviti samoodrživ  model korištenja gradskog prostora te dugogodišnje i funkcionalno partnerstvo s lokalnom zajednicom. Metode i strategije dolaženja do prostora, a zatim ostajanja u istom, ovise od slučaja do slučaja. Iako Grad Zagreb putem javnog natječaja daje određenom broju udruga prostor na korištenje, pitanje prostora, baš kao i kriterija prema kojima se dodjeljuje i dalje je jedno od gorućih problema nezavisne kulturne scene.
 
 Galerija Nova: bez ugovora, no i dalje u prostoru
 
Usprkos obilju slobodnih gradskih prostora koji zjape prazni nakon što su ih napustili obrtnici, zatim otkupnici zlata, te na kraju vlasnici trgovina s rabljenom odjećom, noćnu moru, upravo zbog prostora, proživljavaju članovi kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW . Kolektiv je u lipnju 2013. godine primio dopis od poduzeća AGM, podružnice Zagrebačkog holdinga, koji  je od njih tražio sporazumni prekid ugovora o vođenju Galerije Nova.
 
Kolektiv WHW vodi program Galerije Nova od 2003. godine temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji koji regulira uvjete pod kojima udruga vodi taj gradski prostor i koji se do sada obnavljao u godišnjem ritmu. Udruga  Što, kako i za koga/WHW samostalno prikuplja sredstva za realiziranje galerijskog programa, od sredstava za tehničku opremu i čuvare do realizacije izložbenih projekata, predavanja, radionica te honorara svih uključenih. AGM je, kao podružnica Zagrebačkog holdinga, besplatno ustupao korištenje prostora u atriju Tesline 7 i pokrivao režijske troškove prostora, što je od 2009. godine i njegova jedina investicija u Galeriju Nova.

„Odgovori na pitanja o budućnosti i upravljanju Galerijom Nova ne tiču se samo sudbine jedne institucije nego predstavljaju slučaj koji otvara i šira pitanja o kulturnoj politici Grada Zagreba, kao i o dinamici između reprezentativnih institucija (muzeji i sl.) i malih institucija koje drugačijom vrstom dijaloga, intenziteta i kontinuiteta doprinose kulturnoj proizvodnji te aktivno i angažirano tematiziraju društveni i politički kontekst u kojem djeluju. Smatramo da je važno da se zainteresirana javnost što ranije uključi u tu raspravu kako svi zajedno ne bismo ponovno bili zatečeni štetnim rješenjima. Kao kulturni djelatnici dužni smo brinuti o sudbini kulturnog života društvene zajednice u kojoj djelujemo, želimo, uz to, aktivno propitivati kakvu kulturnu produkciju imamo, koje mjesto kultura zauzima u našem društvu i gdje se u tim konstelacijama smješta Galerija Nova kao javna institucija svjetskog ugleda i duge tradicije. Odgovori na ta pitanja ne bi se smjeli donositi samo u uredima vlasti, nego bi trebali ovisiti i o djelovanju sviju nas“ stav je WHW kolektiva  kojeg su nedavno iznijeli na svojoj internetskoj stranici povodom tribine Trebaju li gradu Zagrebu male kulturne institucije.
 

Pogon: hibridni model javnog i civilnog partnerstva

Jednostavno, a ni glatko nije teklo ni dugogodišnje pregovaranje Saveza udruga Operacija  Grad s Gradom Zagrebom oko prostora i primjerenog modela upravljanja, no rezultat tog procesa je Pogon - Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade. Svrha Pogona, koji uz prostor tvornice Jedinstvo nudi i konferencijsku dvoranu na adresi Kneza Mislava 11, pružanje je servisa za produkciju, prezentaciju i afirmaciju nezavisnih suvremenih umjetničkih i kulturnih praksi te za aktivno sudjelovanje mladih u kulturnim i drugim aktivnostima u Zagrebu.
 
„Imamo vrlo različite korisnike, ukupno smo u prošloj godini imali 359 zauzetih dana, 124 javna programa i 19 pojedinačnih programa s ukupnim brojem od 17 279 posjetitelja i sudionika. To su vrlo traženi prostori i pokazalo se da je potreba puno veća“, kaže Emina Višnić, ravnateljica Pogona,  koja se bavi izgradnjom ovog hibridnog modela javnog i civilnog partnerstva još od 2004. godine, kada je nekoliko zagrebačkih organizacija formiralo koaliciju udruga koja se zalagala za bolju poziciju kulture i mladih u politikama Grada Zagreba. Kao važna tema oko koje je proces iniciran  isticalo se rješavanje postojećih problema s prostorom koji su mučili Močvaru, Attacak i Mamu.
 
„Sve je počelo u vrijeme kada je Močvara bila bez ugovora za prostor, dok je Attack pokušavao s Gradom dogovoriti uređenje sanitarnih čvorova, zbog kojih su na kraju i izbačeni iz prostora podruma u Jedinstvu. Osim rješavanja tih konkretnih problema, koalicija je za cilj imala dobiti zajednički prostor i postaviti model koji bi omogućio jednaku dostupnost infrastrukture i to u vidu sudioničkog modela upravljanja resursima, a koji je održiv kroz sustav javnog financiranja“, prisjeća se Višnić.
 Prema sadašnjem  modelu funkcioniranja kulturnog sustava nije moguće da Grad dodijeli prostor jednoj udruzi i da joj izravno pomaže plaćanje hladnog pogona, a isti problem ima npr. Kino Europa  te Plesni centar. Oni su od Grada dobili prostor, no nemaju stabilan model financiranja hladnog pogona pa ga financiraju iz programskih sredstava.
 
 „To je bio jedan od razloga zašto smo gurali ideju institucije kojoj je Grad suosnivač, a smatrali smo i da jedna takva institucija treba biti u javnoj domeni, ali i da oni koji rade programe trebaju sudjelovati u donošenju odluka o ustanovi – to je svojevrstan hibridni model koji kombinira ideje javnih i zajedničkih dobara kroz konkretno civilno-javno partnerstvo  “, objašnjava Višnić.
 
Od same ideje do potpisivanja ugovora trebale su četiri godine, a pomoglo je i činjenica, smatraju u Pogonu, da su se završni pregovori događali uoči lokalnih izbora.
 
Pogon, za razliku od klasičnih kulturnih institucija, nema umjetničkog ravnatelja ili selekciju na centralnoj poziciji, već je otvoren za različite programe, bez obzira na discipline i etabliranost, od koncerata preko predstava, edukacija do  konferencija iz svih disciplina. Grad je ugovorom dao prostor bivše tvornice Jedinstvo na neograničeno korištenje bez naknade te sredstva za redovno funkcioniranje Pogona, što je oko 700 000 kuna godišnje, odnosno, otprilike 80 % sredstava potrebnih za obavljanje temeljne djelatnosti, no to je tek 50% sredstava koja su prvotno bila planirana i koliko je potrebno da Pogon može funkcionirati sa svim svojim uslugama, kao što je tehnička podrška, sustavna promocija programa, info-centar za mlade i slično. Premda je cijelo vrijeme pun sadržajima i publikom, prostor Jedinstva vapi za obnovom pa je u pripremi i projekt rekonstrukcije, čiji je nositelj i investitor  Grad Zagreb te kojeg podupire i Ministarstvo kulture.
 
Greta: u najmu privatnog prostora
 
 Kako ne bi trošili vrijeme i energiju na često bezuspješne pokušaje dolaženja do gradskog prostora udruga Zebra je unajmila privatni prostor, nekadašnji butik „Greta“, u Ilici na broju 92 i u njemu otvorila istoimenu galeriju i ured udruge.
 
 „Prije tri godine smo bili u potrazi za uredskim prostorom i spletom okolnosti upoznali vlasnicu  „Grete“. Prostor je tada bio u procesu povrata vlasnici koja nam ga je dala na korištenje dok se cijela priča s papirologijom ne sredi. Kako smo vrlo brzo shvatili da zbog veličine i lokacije prostor nudi nove mogućnosti, odlučili smo proširiti naše programe u smjeru stvaranja prezentacijske platforme. No nakon pola godine proces povrata prostora  je bio okončan te nam je vlasnica  ponudila ugovor o najmu na pet godina. Tada smo shvatili da je naš program postao vezan uz ovu lokaciju te da bi ga teško mogli nastaviti jednakim intenzitetom i uz jednaku podršku publike na nekoj drugoj lokaciji“, objašnjava David Lušičić iz udruge Zebra.  
Prostor Grete stoji 10 eura po metru četvornom mjesečno, a  najam  i režije udruga  je do sada podmirivala određenim postotkom iz svakog projekta  udruge, te donacijama i sponzorstvima.
 
„Najveći problem je što smo morali stvoriti veliku količinu projekata da bi imali dovoljan iznos za podmirivanje hladnog pogona, no od ove godine situacija je puno lakša jer imamo institucionalnu podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, te Zaklade Kultura nova“, dodaje Lušičić, voditelj jednog od najaktivnijih galerijskih prostora u Zagrebu. Naime, godišnje se u Greti održi  45 do 50 samostalnih i 10-ak grupnih izložbi, te oko15 ciklusa projekcija i prezentacija. Osim zbog lokacije, Gretu posebnom čini i njezina vidljivost, budući da je u pitanju svojevrsna „galerija u izlogu“.
 
„Upravo zbog naše vidljivosti, ali i intenzivnog programa, koji podrazumijeva postavljanje jedne izložbe tjedno i niz drugih aktivnosti imamo sve veću potporu u obliku sponzorstava i donacija, koje sada čine oko 20 posto ukupnog budžeta“, objašnjava Lušičić.
 
Ono o čemu razmišljaju u Greti, ali i drugim kulturnim organizacijama  je postizanje samoodrživosti koja bi uključivala i određene komercijalne djelatnosti.  No takvo što zahtjeva osnivanje obrta ili društva s ograničenom odgovornošću, što osim novih problema, kako administrativnih tako i financijskih, otvara i ono staro pitanje s kojim teško na kraj izlaze i puno veće institucije, kao što je nedavno bio slučaj i s Muzejom suvremene umjetnosti, a to je može li kultura opstati bez komercijalnih ustupaka.
 
Vedrana Sunko