Preskočite na glavni sadržaj

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku - svjetsko kulturno dobro

U sklopu ciklusa Arhitektura i naslijeđe VIII, predavanje 'Katedrala sv. Jakova u Šibeniku - svjetsko kulturno dobro', održava se u četvrtak, 10. travnja, u 18 sati, u prostorijama DAZ-a., a održat će ga Miroslav Škugor, dipl. ing. arh.
vrijeme: 10.04.2014. 18,00
mjesto: Zagreb; DAZ; Trg bana Josipa Jelačića 3/1
url: http://www.d-a-z.hr
Kroz izlaganje upoznajemo se s poviješću i značajem katedrale Sv. Jakova u  Šibeniku kao kulturnog dobra, te dobivamo uvid u  istraživanja konstrukcije,  ratna oštećenja i način obnove i  rekonstrukcije kupole šibenske katedrale.
 
Katedrala sv. Jakova je trobrodna bazilika s upisanim transeptom, kupolom nad križištem, povišenim pjevalištem i prezbiterijem s tri poligonalne apside te prigrađenom pravokutnom sakristijom. Građena je od 1431-1535. g. u tri značajnije faze i u tri različita stilska govora. Od 1431-1441 u stilu sjeveroitalske gotike (Francesco di Giacomo, 1441-1473. g. U gotičko-ranorenesansno stilu Jurja Dalmatinca te od 1473-1535.g. u ranorenesansnom stilu Nikole Firentinca. Unatoč tome svi njeni elementi u savršenoj su ravnoteži sa kompozicijom cjeline, zahvaljujući upotrebi jedinstvenog materijala, odnosno samo kamena. Katedrala sv. Jakova jedina je monumentalna Građevina sagrađena samo iz kamena. Zahvaljujući jedinstvenoj kamenoj građi i Jurjevoj montažnoj tehnici građenja ona je jedina građevina u kojoj je ostvareno jedinstvo unutrašnjeg i vanjskog prostora, odnosno identičnost arhitektonskog prostora i njegova kamena plašta.

Nedjeljivost konstruktivnih elemenata od skulpture i arhitektonske plastike, jedna od značajnijih karakteristika šibenske katedrale, ostvarena je upotrebom kamena kao jedinog materijala pomoću jedinstvene Jurjeve metode prethodno klesanih utorenih monolitnih elemenata.

Plastičnost i cjelovitost forme postignuta je monolitnim pilastrima s kapitelima koji su ukrućeni utorenim panoima s perspektivnim nišama te vijencima, odnosno segmentima rebara u koje su utorene ploče svoda-krova i kupole. Vijenci su obrađeni kao arhitektonska plastika, a negdje skulptorski kao na frizu glava apside ili na vijencu iznad putta s Jurjevim natpisom.

Izvanredna stereotomija i plastičnost forme uspostavljeni su kontrapunktom rebara i ploča, odnosno monolitnih pilastra i kamenih panoa.