Predavanje i razgovor s umjetničkim kolektivom Tercerunquinto

Kolektiv Tercerunquinto realizirao je niz umjetničkih akcija od Mexico Cityja, Los Angelesa i New Yorka pa do Londona, Pariza, Madrida i Züricha. Boravkom u Zagrebu i predavanjem u Galeriji Miroslav Kraljević prvi put će se predstaviti hrvatskoj publici. Dolazak kolektiva i njihovo predavanje organizirale su Ana Kovačić, članica kustoskog tima G-MK i Ana Kutleša, članica kustoskog kolekitva [BLOK] i suradnica galerije.

Umjetnički kolektiv Tercerunquinto oformljen je 1996. u Monterreyu, a od 1998. čine ga Julio Castro, Gabriel Cazares i Rolando Flores. Tercerunqinto, što doslovno znači 'trećina petine', stvara specifične prostorne instalacije od čije su objektne pojavnosti važniji procesi kojima one nastaju, koriste se i nestaju. Upravo su procesi i odnosi ono što Tercerenquinto koristi kao svoj medij i u što intervenira, stvarajući nove iskustvene situacije među različitim akterima, koji manje ili više dobrovoljno postaju nosioci neke nove društvene uloge. Djeluju u polju umjetničkih institucija, ali i u polju urbanog, baveći se različitim oblicima arhitekture koja oblikuje suvremeni gradski okoliš. Iako se njihove taktike, strategije i interesi preklapaju, u prvom slučaju do izražaja dolazi tematiziranje (ne)vidljivosti umjetničkog rada (projekt Graffiti iz 2013. godine ili Skica za nerealizirani projekt skriven u muzeju iz 2012.), labilna pozicija umjetničke dokumentacije, komercijalizacija umjetnosti (Nijedan mladi umjetnik ne može odoljeti topovskoj eksploziji od 50.000 dolara iz 2011.), sistemi percepcije i distribucije umjetnosti koje nameću velike umjetničke institucije i manifestacije (Made in China/Made in Mexico iz 2012.) - dakle širok spektar problema koji proizlaze iz načina na koje se postobjektne, procesualne umjetničke prakse kodiraju unutar svijeta umjetnosti.

U drugom slučaju, Tercerenquinto promatra gradski okoliš kao složeno polje odnosa moći u koje intervenira često vrlo jednostavnim, ali začundim gestama, kao što je to slučaj u projektu Rastavljanje i premještanje nacionalnog grba iz 2008. godine, koji se sastoji od uklanjanja državnog grba sa zgrade bivšeg Ministarstva vanjskih poslova na dan održavanja komemoracije žrtvama masakra u studentskim pobunama 1968. u Meksiku. Vlasništvo, eksproprijacija zemljišta i stambenog prostora, transformacije grada koje uvjetuju jačanje socijalne segregiranosti te sive zone ekonomije i (i)legalnosti koje iz tih transformacija izrastaju također su teme koje se provlače kroz njihove intervencije u gradskim prostorima (ne nužno uvijek javnima), kao i u prostorima umjetničkih i drugih institucija koje vide kao produžetak polja odnosa moći koje oblikuje suvremeni grad. Tako primjerice u projektu započetom 2012. godine, Stari građevni blokovi, ekonomski ugovor i još jedan mogući otkupljuju od stanovnika bespravno izgrađenih naselja Monterreya betonske blokove, koje oni sakupljaju, iako su za gradnju kuća primorani koristiti manje trajne materijale. Blokovi se gomilaju u galeriji, čijim direktorima Tercerunqinto daje mogućnost da ih nastave otkupljivati od stanovnika, time produžujući život umjetničkog rada prema vlastitim željama.