Prva samostalna izložba Nikole Ukića u MSU Zagreb održava se od 27. rujna do 18. listopada, a predstavlja radove koji su nastali tijekom rezidencijalnog boravka u samom prostoru muzeja. Njegovi radovi obilježeni su sintezom brojnih konceptualnih, formalnih i materijalnih posebnosti, za koje razvija osobne tehnike.
vrijeme: 27.09.2013.
mjesto: Zagreb; No galerija, Muzej suvremene umjetnosti, Galerija Dubrovnik 17
Umjetnikov izbor materijala zasnovan je na njihovu potencijalu da se mijenjaju skulpturalnim procesom ili da se uopće samim procesom utjelove. Radikalni kiparski postupak – da skulpturalnu formu razvija tijekom procesa nastanka materijala – posebno je izražen u njegovu načinu upotrebe poliuretana. Krpama, folijama ili držačima, Ukić usmjerava taj ekspandirajući materijal u različite smjerove, pri čemu je intervencija moguća samo u kratkom vremenu kada je materijal u fazi između dva agregatna stanja. Pri nastajanju tih skulptura i oblik i materijal su u istoj mjeri iskonski; oni stupaju u međusobni dijalog. Stoga je skulpturama inherentan dah stvaranja, u kojima se osjeća spontano djelovanje, stvaranje i permisivno dopuštanje stvaranja.
U najnovijim radovima Ukić lijeva poliuretan na foliju, koja je prethodno obrađena slikovnim motivima. Poliuretan se na fleksibilnom negativu nepredvidivo širi, te se u procesu očvršćivanja povezuje s apliciranom slikom. Pri tome preuzima skulpturalnu formu, koja je istovremeno nosač slike. Za razliku od klasičnog kiparskog procesa, pri kojem kipar pomno oblikuje formu, a materijal prethodi procesu oblikovanja, ovdje materijal i forma nastaju u procesualnom dijalogu između pokreta kipareva tijela i teško predvidivog širenja materijala. Sintezom skulpture, slikovnog predloška i performansa, nastaje nova plastička stvarnost koja simulira vanjski svijet, a pri tome zadržava trag kretanja ljudskog tijela. U svojim plastičkim istraživanja, naslanja se na krug umjetnika od Césara, Eve Hesse, preko Lynde Benglis, do Gabriela Orozca.
Na izložbi u No galeriji predstavljeno je nekoliko radova koji u istom mediju preispituju različite prostorno-plastičke probleme. Ono što ih povezuje jest tema linije koju elaborira na tri razine. Prostorni akcent postava je veliki objekt “Eclipse“ koji se sastoji od nekoliko odljeva koji su tijekom lijevanja preuzeli grafički predložak meandra. Ukića privlači linija meandra koja se može promatrati kroz kategoriju stilizacije dvodimenzionalne kompjutorske vektorske grafike, ali i prapovijesni motiv koji budi u promatraču podsvjesni registar značenja. To je svojevrsna reinterpretacija teme meandra, koju je u našoj sredini posvojio Julije Knifer, uvijek je ponovno koristeći i ispitujući u brojnim slikarskim, crtačkim i grafičkim ciklusima. U toj direktnoj referenci, Ukića najviše privlači repeticija motiva, osjećaj da se promatrajući radove Knifera suočavamo s 'gustoćom beznađa' kako ih je okarakterizirao Davor Matičević.
Druga skupina radova na površini napetih bubrežastih volumena nosi fotografski predložak zavijene linije konopa, osuvremenivši tradiciju korištenja fotografije na trodimenzionalnoj formi i ostvarivši novu kvalitetu plastičke realnosti. Treći rad 'No Field' površina je otisnutog poda No galerije, izveden u tankom sloju gumaste pjene koja se i nakon otvrdnjavanja nastavlja modelirati. Svojevrsni odljev praznine kojim prekriva pregradni zid, dokumentira tragove, spojeve i utore tematizirajući liniju kao plitak reljef.
Nikola Ukić prije nastanka radova za izložbeni prostor pažljivo istražuje prostorne zadatosti, duh mjesta kao specifično mjesto iskustva, pa te spoznaje sublimira u radovima i njihovu prostornom rasporedu. Na toj razini i posjetitelji postaju aktivni čimbenik igre prostornih silnica, punog i praznog, pasivnog i dinamičnog. Radovi s izložbe bit će predstavljeni krajem godine u splitskoj Galeriji umjetnina, kao dio ciklusa izložbi 'Jedan na jedan' – Nikola Ukić / Kristina Restović.
Nikola Ukić rođen je 1974. u Rijeci. Nakon studija slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, odlazi u Düsseldorf, gdje je diplomirao kiparstvo na Umjetničkoj akademiji 2004. godine. Uz brojne samostalne i skupne izložbe na kojima je izlagao u Hrvatskoj i Njemačkoj, dobitnik je stipendija za rezidencijalne boravke u Francuskoj i Njemačkoj. Djela mu se nalaze u muzejskim i privatnim zbirkama. Živi i radi u Düsseldorfu.
Kustosica: Nataša Ivančević
