predavanje, tribina

Hrvatska arhitektura danas


vrijeme: 28.05.2004. - 28.05.2004.18 sati
mjesto: Zagreb, Palača Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4
organizator: Matica hrvatska, Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu

U petak 28. svibnja 2004. s početkom u 18 sati u Palači Matice hrvatske u Zagrebu predavanje na temu: Hrvatska arhitektura danas održat će povjesničar umjetnosti Krešimir Galović, uz uvodno izlaganje arhitekta Krešimira Rogine: Arhitektura u digitalno doba.

Robert J. Loher, Petar Mišković, Branimir Rajčić, Višestambena zgrada POS-a, Đakovo - Godišnja nagrada UHA-e “Drago Galić” za stambenu arhitekturu


Hrvatska arhitektura danas

Možemo li odgovoriti na pitanje što je to hrvatska arhitektura danas? U kakvom je odnosu prema suvremenošću? Kako je definirati? Što je određuje? Tko su njeni nositelji? Riječju, pred našim se očima otvara čitav niz nimalo lakih, ali bitnih pitanja za prepoznavanje i određivanje općih smjernica razvoja arhitekture, ali i umjetnosti u stoljeću pred nama.
Nedavna generacijska smjena na domaćoj arhitektonskoj sceni sa sobom je donijela čitav niz značajnih promjena. Riječ je o promjenama koje u sebi ne nose isključivo generirajuće procese temporalnog značenja- staro za novo, već bitne kvalitativne odmake kao temelja određenja hrvatske arhitekture 21. stoljeća. Glavni nositelji tih promjena mahom su mlađi arhitekti stasali u turbulentnom razdoblju tijekom 90’ godina prošloga stoljeća. No, koje će u globalnom okruženju označiti ubrzani razvoj novih tehnologija- prvenstveno nano i digitalnih, ali i drastičan nerazmjer civilizacija tzv. “razvijenih zemalja” i “zemalja trećega svijeta”, koji će kulminirati tijekom rujna 2001. godine rušenjem njujorškog WTC-a.
U razdoblju između 2001.- 2003. godine na domaćoj arhitektonskoj sceni pojaviti će se desetak novih arhitekata i arhitektonskih skupina. No, bitno je istaknuti da je riječ o autorima čiji rad više ne možemo na tradicionalan način svrstavati o određene stilsko- manifestne skupine kao što smo to činili tijekom 20. stoljeća. Dakle, riječ je o generaciji koju međusobno određuje i povezuje upravo ono što ih stvaralački razjedinjuje, a to su različitost i individualnost pristupa. Izdvojimo neke od glavnih protagonista kao što su: Bernarda i Davor Silov, Iva Letilović i Morana Vlahović, Azra Suljić, Sanja Gašparović i Krunoslav Šmit, Sabina Majdandžić, Koraljka Brebrić, Siniša Glušica, Mirko Buvinić i Maja Furlan Zimmermann, Ivana Kosier Milovac, Darko Kovač i Ivan Ljubić, Vjera Bakić, Željka Pavlinović, Saša Košutić i Siniša Ilić, Ivana Ergić i Vesna Milutin, Darko Latin, Ana Lončar i Hrvoje Mrduljaš, Daniela Antolinc te Aleksandra i Alan Kostrenčić. Riječju, svatko od njih kozmos je za sebe a na nama je da ga upoznamo.

Krešimir Galović


Iz životopisa...
Krešimir Galović, povjesničar umjetnosti (1966). Dugi niz godina proučava povijest hrvatske arhitekture. Bavi se temama hrvatske arhitekture 20. stoljeća o čemu je objavi čitav niz stručnih prikaza i novinskih članaka (Peristil, Čovjek i prostor, Arhitektura, Kontura, Jutarnji list, Vijenac). Jedan je od suradnika biblioteke “Psefizma” za koju je objavio nekoliko naslova iz povijesti hrvatske arhitekture u seriji “Skice i crteži- Viktor Kovačić, Vjekoslav Bastl, Edo Šen i Stjepan Podhorsky”, te pogovor za knjigu Zdenka Strižića “O stanovanju- Arhitektonsko projektiranje I i II ”. Za izdavačku kuću Profil napisao je metodološki priručnik za nastavnike likovnog odgoja “Uvod u likovni govor”. Od 1997- 2000. s Vinkom Penezićem, Krešimirom Roginom i Ivanom Muckom uređuje časopis Čovjek i prostor, a nakon toga je suradnik u Vijencu gdje s Penezićem uređuje rubriku “Prostor i čovjek”. Od 2004. godine u Matici hrvatskoj u Odjelu za povijest umjetnosti, etnologiju, arheologiju i arhitekturu načelnik je odsjeka za arhitekturu. Trenutno radi na projektima “Hrvatska arhitektura danas” i “Arhitektura u digitalno doba” (posljednji u suradnji s arhitektima Penezićem & Roginom). Bio je dugogodišnji suradnik prof. dr. Radovana Ivančevića. Djelatnik je Ministarstva kulture RH u Upravi za zaštitu kulturne baštine kao voditelj zbirke arhitektonskih planova i ostavština (Kovačić, Podhorsky, Strižić, Hönigsberg & Deutsch, Freudenreich).

Krešimir Rogina (Rijeka 1959.) školovao se na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te pohađao postdiplomski studij teorije arhitekture kod prof. Ranka Radovića u Beogradu. Od 1979. kontinuirano radi u zajedništvu s Vinkom Penezićem. Šest puta bivaju nagrađeni na natječajima u Japanu te realiziraju niz projekata raznorodnih tipologija. Nositelji su srebrne medalje svjetskog bijenala INTERARH u Sofiji 1987. i velike nagrade Beogradskog salona arhitekture 1988. za plivalište Mladost u Zagrebu, nagrade Viktor Kovačić 1997. za "dvogodišnji opus realizacija i promicanje hrvatske arhitekture u svijetu", Bernardo Bernardi 1997. za enterijer bistroa Elite te nagrade Vladimir Nazor 2002. za stambenu zgradu za zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata u Vukovaru. Izlagali su u zemlji i inozemstvu, predstavivši Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 2000. te Bijenalu dizajna u Saint-Etienneu 2002. O njihovu su radu objavljene četiri knjige - P&R 30 do 30 iz 1990., Tokyo Works 1999., Noncompletions 2001. i Reality Check 2003. Krešimir Rogina je urednik Biblioteke Psefizma specijalizirane za teoriju arhitekture od 1995, autor kolumne Obrisi u art magazinu Kontura od 1997. i kolumnist u Jutarnjem listu od 2000.