Preskočite na glavni sadržaj

Totally Lost - izgubljena totalitarna arhitektura

Inicijativa Spaci Indecisi i Europski projekt ATRIUM prezentiraju – Totally Lost – europski natječaj za profesionalne i amaterske fotografe i filmaše. Cilj natječaja je otkriti, istražiti i fotografirati arhitektonsko naslijeđe europskih totalitarnih sistema, osobito danas napuštenu arhitekturu: tvornice, gradske zgrade, privatne, ili zgrade korištene u političke i propagandne svrhe.
prijava: 31.03.2013
mjesto: Zagreb, Croatia
url: http://www.atrium-see.eu
Istraživanje je fokusirano na zemlje ATRIUM projekta: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, Grčku, Mađarsku, Italiju, Rumunjsku, Srbiju, Slovačku i Sloveniju. Odabrani radovi bit će prikazani na izložbi 'Totally Lost' koja će biti postavljena u Forlì u napuštenoj zgradi, a zatim i u drugim zemljama ATRIUM projekta. Zato trk do vaše najbliže totalitarne arhitekture.

Fotografije ili video uratke potrebno je poslati najkasnije do 31. ožujka 2013. na totallylost@spaziindcisi.it

Arhitektura totalitarnih režima i upravljanje gradom je ambiciozan projekt koji ima za cilj istaknuti ključni element europske povijesti, nasljeđa i pamćenja u dvadesetom stoljeću.

ATRIUM je ambiciozan zbog postavljenoga cilja, ali i zbog obima i prirode sklopljenih partnerstva. U projekt je uključeno 18 partnera iz jugoistočne Europe, od sveučilišnih odjela i nacionalnih ministarstava do vladinih organizacija i lokalnih uprava, od kojih svatko u projekt donosi vlastite vještine i iskustva. Partneri su iz 11 različitih zemalja (Italije, Slovenije, Bugarske, Mađarske, Slovačke, Rumunjske, Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Grčke), a zajednička im je želja da se fokusiraju na arhitektonsko nasljeđe različitih totalitarnih režima koji su u kulturnom i povijesnom smislu obilježili dvadeseto stoljeće u njihovoj sredini. Jedan od ključnih ciljeva financiranja europskih projekata jest upravo poticanje zajedničkog shvaćanja povijesnog i kulturnog identiteta. Velik broj sudionika je zapravo jedno opće priznanje važnosti arhitekture dvadesetoga stoljeća i njene složene, kontradiktorne i katkada neugodne veze s pojedinim razdobljima u europskoj povijesti.

Polazišna točka projekta je arhitektura. Sve zemlje koje su uključene u projekt imaju primjere značajnoga arhitektonskog nasljeđa – zgrade, urbani krajolik, itd. –nastalog u vrijeme političkih režima koji su u nekoj mjeri bili „totalitarni“, mada je to pomalo već i zastarjeli izraz. Trenutak i povijesni kontekst razlikuju se od primjera do primjera – od 20-ih i 30-ih godina u fašističkoj Italiji do 50-ih i 60-ih u komunističkim društvima Istočne Europe. No projekt prepoznaje ovdje zajedničko kulturno nasljeđe, pa je stoga on i dobra prilika: da se u žarištu nađu te da se vrednuju primjeri u arhitekturi koji dijele teorijsku i kulturnu prošlost do te mjere da pobuđuju velik interes arhitektonskih stručnjaka iz cijelog svijeta. Naš je cilj, kako smo i objasnili u samom prijedlogu, istaknuti takve primjere racionalističke arhitekture te povezati ih u kulturnu rutu koja slavi iste arhitektonske specifičnosti.

Još jedno zajedničko obilježje arhitektonskog nasljeđa koje planiramo povezati je to što je ono nastalo za vrijeme političkih režima kojih se danas svi odriču. Osobina autoritarnih poredaka je centralizirano upravljanje, a takav način vladanja odozgo može dovesti do značajnih arhitektonskih i urbanih intervencija na tri različita, ali povezana načina.

Prvo, kao što to dobro znaju arhitekti, svi projekti ovise o potporama i financiranju, a to se još više odnosi na velike projekte, koje mogu financirati samo važne javne i privatne ustanove. Specifična struktura moći ovih režima pojednostavljuje ovakav vid financiranja velikih arhitektonskih projekata. (U ovom je slučaju moguće govoriti i o konsenzusu koji bi politika nastojala postići kao pokrovitelj javnih radova i njihov ulagač.)

Drugo, umanjujući simboličnu važnost mjesta političkoga sudjelovanja, konkretno parlamenata, autoritarni ili totalitarni režimi mogu poželjeti istaknuti se kroz konkretna materijalna ostvarenja: prava, stvarna i nepobitna postojanja u urbanom krajoliku.

Treće, s obzirom da je riječ o totalitarnim režimima, može se pojaviti snažna želja da se 'totalitarizam' iskustvo življenja, te da se standardizira i regulira ponašanje političkih subjekata u ustanovama (školama, uredima, centrima za slobodno vrijeme). Riječ je o posebnim kulturnim i sociološkim saznanjima koja su važna za same arhitektonske projekte.

Ove tri mogućnosti razlikovat će se od mjesta do mjesta i ovisno o političkom kontekstu, ali nadamo se da mogu poslužiti kao temelj za kvalitetnu usporedbu. Arhitektonsko i urbano nasljeđe se obično u lokalnim okvirima na neki način valorizira, zbog njegove povijesne, ali i urbanističke važnosti. Ovim se projektom želi povezati sva iskustva kako bi se otkrila njihova zajednička obilježja skrivena iza očekivanih različitosti, ali i staviti u žarište interesa njihov zajednički povijesni kontekst u cjelini.