Dubrava - izložba Miljenka Marottija & Hanibala Slavara

'Marotti se na ovoj izložbi predstavlja sa 45 fotografija koje su nastale početkom ljeta 2012. godine, za vrijeme njegova sedmodnevnog boravka u Keniji u Nacionalnom rezervatu Maasai Mara, koji čini jedinstvenu prirodnu cjelinu s Nacionalnim parkom Serengeti u Tanzaniji. Tu žive tisuće najvećih afričkih životinja, lovaca i lovina, čija permanentna borba za život i opstanak pruža jedinstvene prizore. Svake se godine u ljetnim mjesecima životinje sele iz Kenije, odnosno iz Maasai Mare preko rijeke Mara u Serengeti u Tanzaniji. Dramatika ovog prijelaza okuplja brojne turiste i znatiželjne snimatelje iz cijeloga svijeta, amatere i profesionalce, koji u toj dramatičnoj i stalnoj seobi divljih životinja pokušavaju naći onaj trenutak koji će njihova kamera uhvatiti zauvijek u zamku fotografije. Jedan od tih znatiželjnika bio je i Miljenko Marotti, koji je svojim fotoaparatom zorno zabilježio brojne prizore migracije i svakodnevnog života u savani. U tim se prizorima gotovo istodobno isprepliću rađanje novih života s dramatičnim trenucima svakodnevnih životnih iskušenja i tragičnih smrti.


Koncepcijom izložbe autor je naznačio, da fotografije valja promatrati kao serije, kao film koji se odvija pred vašim očima. Izložbu čine tri tematske cjeline: Prijelaz; Život uz cestu i Portreti žena plemena Masai. U građenju tematskih cjelina i izložbe u cjelini prepoznaju se autorovi već uhodani pristupi, koji izviru iz klasičnih pravila likovne kompozicije i koji njihovom interpretacijom i vještom režijom zapravo stavljaju promatrača u rekonstruiranu stvarnost. Svaka fotografija ima svoj prostor, svaka djeluje individualno i ima svoju priču, a zaokružene su fabulom tematske cjeline. (…)' Vinko Šebrek, AFIAP, počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

'Kada je prije pet godina Hanibal Salvaro obilježavao 50 godina umjetničkog djelovanja očekivali smo neku retrospektivu, a možda i prigodnu monografiju ili barem neku vrstu sumiranja prijeđenog puta. Ali on se je radije opredijelio za vrlo raznoliku reinterpretaciju skoro svega što je do tada napravio ili pak samo želio napraviti.

Tako tijekom 2008. godine bilježimo izložbe akrila na platnu pod nazivom Mediteranski dijalozi u Zagrebu i Rijeci, zatim porculanskih skulptura INKER u Zaprešiću, i veliku skulpturalnu instalaciju Bijeli Zagreb u galeriji Bačva. Slijedi niz izložaba i instalacija u kojima sve više dominira pojam dijaloga, Mediterana i Zagreba, koje smatra trajnim ishodištima svojih inspiracija.

U akril-kolažima i slikama na platnu, te kod porculansko-silikatnih formacija inzistira na dijalogu vizualnih i materijalnih različitosti, ali i estetskih senzibiliteta, koje na razini simbola naglašavaju mogućnost sklada naizgled vrlo suprostavljenih vrijednosti. Takvi rezultati su potakli organizatore izložbe 'Transmediteranski dijalozi' u Barceloni da se uz skulpture izlože i akril-kolaži koji uzajamno vrlo skladno komuniciraju. Ovo je također prigoda naglasiti kako su skulpture u kojima je ostvaren dijalog cementa i porculana stigle na ovu izložbu nakon uspješnih predstavljanja u Kecskemetu, Mariboru, Barceloni, Olsztynu (radi li se i o jadransko-baltičkom dijalogu?), Espluguesu, Vallaurisu i Trstu.


Ono što je zajedničko gotovo svim Salvarovim uradcima, tijekom decenija djelovanja, su vizualne tvorevine temeljene na prethodno preoblikovanim ili "destruiranim" i naizgled ready made elementima. Pretvorba "grešaka" u element izričaja zamalo je više pravilo nego li iznimka. Ali ako uzmemo u obzir činjenicu da se radi o umjetniku čija je formalna edukacija graditeljstvo, koji je u ranoj mladosti bušio tunele, bio sudionikom izgradnje hidrocentrala, zgrada i mostova, gdje je primjereno koristiti razne prirodne materijale, ali i mnoge polufabrikate kao što su cement, opeka, kamen drobljenac, daske i metal, uz strojeve i eksploziv, tada možemo donekle govoriti o ustvari specifičnim graditeljskim zahvatima i logici koji su ustvari personalizirani metierski temelj materijalne realizacije vizualnih zamisli i estetskih senzibiliteta autora.' Davorin Kereković, prof.