Preskočite na glavni sadržaj

Izložba Dine Rončević 'Četiri takta uboda-posljednji obračun'

U utorak, 15. siječnja, s početkom u 20 sati, u Galeriji SC, otvara se izložba autorice Dine Rončević 'Četiri takta uboda-posljednji obračun'. Izložba je otvorena do 26. siječnja.
vrijeme: 15.01.2013. 20,00
mjesto: Zagreb; Galerija SC, Savska 25
url: http://www.sczg.unizg.hr
Posljednji obračun jednako voli i mrzi mehaniku i ručni rad kao pripadajuće određenom rodu. Mislim da igra koncima predstavlja neurozu vlastitog roda, dok ulazak u mehaniku i 'tuđu' rodnu ulogu nije ništa zahvalnije iskustvo. Posljednji obračun nastoji izaći iz tih polarnih pozicija i uspijeva i ne uspijeva i uspijeva. A na kraju uljem premazan element stroja jednako mi je seksi kao i pod rukom ugodna tkanina fine teksture. (Dina Rončević)

Dina Rončević svoje dugotrajne svakodnevne aktivnosti naziva umjetnošću. Propitujući osobni odnos prema društvenoj konstrukciji roda, ona 'isprobava' različite izrazito polarne rodne uloge. Testira vlastite mogućnosti, želje i porive živeći svojevrsni endurance performance iz kojeg proizlaze razni objekti, dokumentacijske snimke, kao i dokumenti preuzeti iz birokratske svakodnevice, koji postaju svojevrsni indeksi umjetnosti kao procesa.

Kroz rad Suck Squeeze Bang Blow, koji je ishodište većeg broja Dininih radova pa tako i Četiri takta uboda – posljednji obračun, izloženog u Galeriji SC, Dina se podvrgla dugotrajnoj edukaciji za automehaničarku, čije je uspješno privođenje kraju postalo njezinim diplomskim radom na Akademiji likovnih umjetnosti kao i doprinos tečaju u sklopu Centra za ženske studije. Suck Squeeze Bang Blow tako postaje oblik institucionalizacije njezine životne i umjetničke prakse, ostvaren radi propitivanja vlastite pozicije prema pitanju identiteta. Rad je predstavljen u obliku najraznolikijih elemenata koji iz tog procesa proizlaze ili ga označavaju.

Dina svoj životni put presijeca i obogaćuje znanjima koja prikuplja u svrhu stvaranja umjetničkog rada, ali u isto vrijeme i u svrhu obaranja određenih općeprihvaćenih konvencija. Konačno 'razračunavanje' s pitanjima roda koje je započela projektom Suck Squeeze Bang Blow, kako sama tvrdi, privodi kraju s radom Četiri takta uboda – posljednji obračun. Preuzimajući nacrte iz školskog udžbenika Elementi strojeva, Dina pedantnim ručnim radom tehničke nacrte prenosi na platno u obliku veza i kolaža od tkanine stavljajući u suodnos motiv (tehnički crtež) i način izvedbe (vezenje), koji proizlaze iz tradicionalno komplementarnih ('muških' i 'ženskih') djelatnosti. Idealistička težnja da prvenstveno sebi, a onda i drugima dokaže kako su rodne uloge kulturni konstrukt ne dovodi je do nepobitnog teorema. Ipak, njezin osobni put koji razvija postaje mogući uzor za kreiranje osobnosti puno kompleksnije od unaprijed ponuđenih/nametnutih obrazaca.
 
Raznorodnost sfera s kojima u ograničenom vremenu eksperimentira, kao i sam intermedijski karakter suvremene (neo)konceptualne umjetnosti ne zahtijeva postizanje tehničke ekspertize. Dina automehaničarskom zanimanju pristupa iz donekle flaneurovske pozicije. Djelujući na mnoštvu planova, njezin se rad uklapa u polje suvremene konceptualne umjetnosti, dok se u sferu automehanike, u kojoj je ekspertiza neophodna kako bi vozilo vozilo, ne uklapa u istoj mjeri.
 
Zbog nemogućnosti, ali i manjka želje za potpunom integracijom u sferu automehanike Dina se odlučuje 'posljednji obračun' prenijeti s osobnoga iskustvenog nivoa u polje edukacije. Dina na vlastitom iskustvu zaključuje kako prikupljanje znanja (od kodova ponašanja do tehničkih i teoretskih znanja) iz 'suprotnog tabora' treba početi u djetinjstvu kako bi se nametnuti konstrukti lakše i bezbolnije savladali i nadišli. Auto je radionica koju Dina organizira za djevojčice osnovnoškolskog uzrasta u kojem one rastavljaju osobno vozilo na četiri kotača. Tako razvijaju sigurnost u mogućnosti vlastitog tijela, ležerno prihvaćaju širi spektar pokreta koje to tijelo može učiniti i stvaraju prisniji odnos s određenim znanjem koje, ako to požele, mogu kasnije u životu lakše upotpuniti.
 
Četiri takta uboda – posljednji obračun zatvara određenu etapu Dininih interesa. Njezin se životni poziv zasad ipak učvršćuje u polju umjetnosti, a doza posvećenosti s kojom je pristupila njoj do tada potpuno nepoznatoj disciplini daje naslutiti zanimljiv budući razvoj. Iva Kovač

Dina Rončević (1984, Zagreb) je multimedijalna umjetnica i filmska animatorica koja se kroz različite medije bavi temom socijalno konstruiranog rodnog identiteta u radovima koji su često performativnog karaktera.Kao animatorica radila je na više filmskih ostvarenja u tehnici stop i lutka animacije (filmovi Ane Hušman, Božidara Trkulje i Lee Kralj Jager). Završila je odjel tekstila u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu te 2010. diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2009. završila je profesionalnu prekvalifikaciju za automehaničara u Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi u Zagrebu te tečaj Centra za ženske studije, a cjelokupno iskustvo sažela je u diplomski rad koji je predstavila na prvoj samostalnoj izložbi u Zagrebu 2010.