izložba

Stephan Lupino u Galeriji Ulrich


vrijeme: 12.10.2011. - 29.10.2011.18,00
mjesto: Zagreb; Galerija Ulrich, Ilica 40/I
organizator: LIKUM - Zadruga likovnih umjetnika Hrvatske

U zagrebačkoj Galeriji Ulrich, danas, 12. listopada, u 18 sati, otvara se izložba Stephana Lupina pod nazivom 'Photo, design, sculpture'. Izložba je otvorena do 29. listopada.

Stephan Lupino svjetski priznato ime umjetničke fotografije umjetnik je različitih interesa koji se posljednjih godina sve češće  opredmećuju u djelima visokih dometa.

Njegova fotografija (u manjoj mjeri sastavnica je i ove izložbe) posebno ona erotskog karaktera nosi poseban senzualni naboj, osjećaj za putenost tijela, svjetlo  prostora i ugođajnost čitavog prizora. I drugi motivi  (a često se radi o čitavim ciklusima) uprisutnjuju stanja blage metafizičnosti te je primjerice dostatan i jedan cvijet da tankoćutnošću oblika, akcentom boje u širini ambijenta postane znak veličajnosti stvorenog.

Lupino svojim senzibilitetom za ljepotu u ideji povezuje privlačnost žene i prividnu neznatnost krhkog cvijeta. Okom kamere stvorio je djela istovremeno intimistička i reprezentativna. Osmišljena izuzetnom likovnom kulturom vidljivom u drugačijim aspektima izražavanja i u drugim umjetničkim vrstama. Zanimljiva je njegova fascinacija skulpturom  (s naznakama već u ranim godinama opusa) konkretizirana u djelima intrigantne sadržajnosti i osebujne oblikovnosti. Lupinova inspiracija potaknuta je i stanjima  biblijskih opisa gubljenja edenske čistoće, likovima koji su obilježili povijest u starom vijeku, ili nama bližim danima, s utkanošću mitološkog i legendarnog. Lupino otkriva sukus života ponašanja, događaja vezanog uz osobu koje su u memoriji čovječanstva zadržani do danas. Razložna literarizacija logično se uklapa u tkivo volumena, u originalno razlaganje forme neraskidivo povezano s uzbudljivom 'pričom'. U kompleksnosti isječka vremena i datosti zemljopisnog prostora, u rješavanju sudbinskih pitanja čovjeka.

Kako u nizanju asocijativne predmetnosti tako i koncentriranosti na pulsirajuću jezgru.Kreativnim dosjetkama podignut je sadržajni vitalitet skulpture, s rasponima od enigmatskog do doslovnog. Takav scenarij prepoznaje se i kod Eve i Kleopatre i drugih stvarnih i izmaštanih osoba koje Lupino promatra ponekad sa simpatijom ali i ironijom. Razotkrivajući njihove i naše zablude o njima. Postavljanjem detalja (gotovo simbola) u novi kontekst dolazi do obrata konvencionalnog tumačenja pa znano dobiva novu kiparsku i ljudsku dimenziju. Lupino se poigrava na granici ikonografskih protuvriječnosti postižući ravnotežu jasnoćom skulptorske provedbe. U kombinatorici materijala, drveta i metala postiže napetost mase i površine, s čestom inverzijom uobičajnog vanjskog izgleda epiderme s njenim „premještanjem“ ka utrobi skulpture. I manje kolorističke intervencije dio su pomaka značenja na kojem Lupino neprekidno inzistira. Srasle s kiparskom taktilnošću, slutnjom opisnog, i svakako porukom. S davanjem  ozračja suvremenog prošlom, skulptorskom formom koja inovativnošću (sa zadržanim poštivanjem tvarnosti materijala) primjer je nove vrijednosti i svježine na hrvatskoj likovnoj sceni.

Golgotski martirij, odnosno scena  Kristovog raspeća motiv je koji Lupino produbljuje sintezom  tradicionalnih pristupa temi i osobnog  viđenja. Teološka potka prevedena je u brojne inačice maštovitih varijanti izvedenih u drvetu različitih boja (tonova) i čvrstoće. Kao kuriozum upotrebljeno je i crno drvo iz pretpovijesnih vremena. Lupino izbjegava naglašenost figurativnog, neovisno radi li se o realističkom ili ekspresionističkom, dajući  prednost stilizaciji korpusa. Odnosno još češće tijelo je reducirano do  geometriziranih fragmenata, mjesta Kristovih rana, postavljenih u pravilnosti sadržajnog rastera. Ritma bliskog ornamentalnom a itekako likovno obogaćenog  tretmanom vertikale i horizontale križa, masa zaglađenih, tordiranih, grublje istesanih, te lagano razigranih sa zapisom dlijeta u plohama drveta. U dijalogu križa i znakova božanskog trpljenja dosegnuto je jedinstvo,uzdignuće zemnog do nebeskog.  Motiv pune sabranosti vjere Lupino je doveo do potresnosti, u jednostavnosti izrazivši bogatstvo.

Od namještaja učiniti skulpuru, visoko estetizirajući upotrene predmete. Stolice, stolovi, okviri za ogledala i slike. Lupino im daje autorski pečat  ne negirajući ni njihovu osnovnu funkciju u elitnijim prostorima. Stolovi  obrisa 'melodioznih' krivulja ili pravolinijskih silhueta s površinama visokog sjaja  drveta s plemenitošću obrade 'osobnost' dobivaju intarzijama geometriziranih pruga, integralnim djelom tonske odnjegovanosti plohe. Lupino se prepušta i slobodnijem skulpturalno dizajnersko pristupu, s robusnijim formama, i situacijama povezanih s figurativnim. Arhitektonika stolica sa svim  nosećim i položenim elementima, u drvetu i metalu, sa šipkama i plohama stvara strukture neobične gradivnosti s novim shvaćanjem ljepote. Vrijednost Lupinovog namještaja potvrđivana je na vrlo respektabilnim mjestima u svijetu, tako da  prezentacija na ovoj izložbi, uz fotografije i skulpture, prilog je šarmu istupa umjetnika brojnih talenta i stvaralačke upornosti. Stanko Špoljarić

(M.K., 12.10.2011)