Preskočite na glavni sadržaj

Troje talijanskih autora u Galeriji Alvona

Danas, 9. studenog, u 19 sati, u Galeriji Alvona u Labinu, otvara se izložba talijanskih autora Giulia Cardone, Max Gasparinia i Cira Palumba.
mjesto: Labin; Galerija Alvona, G. Martinuzzi 15
url: http://www.galerija-alvona.hr
Giulio Cardona rođen je u Veroni 1967. godine i kao vrlo mlad počinje fotografirati u radionici svog rođaka Dalmazia u pokrajini Liguria. Nije slučajno da je osobni i poslovni razvoj Cardone usmjeren prema interpelaciji moderne fotografije na način koji on voli definirati slikarskim. I to zbog povezanosti sa slikom koja nije nikada plod tehničke obrade nekog rafiniranog software-a, već je jednostavan izraz osobne i neponovljive sposobnosti opažanja. Radi već dvadeset pet godina rijekom kojih je surađivao sa časopisima, na modnim revijama u Milanu, gdje se posvetio taženju naturalističkih slika, koje su često plod iskustva njegovih putovanja.

Ciro Palumbo rođen je u Zuerichu 1965. Njegov je umjetnički put bogat a poetika mu je na tragu Škole metafizike G. De Chirica i A. Savinija, čije temeljne ideje autor ponovno definira u skladu s vrlo osobnom i originalnom interpretacijom. Djela su mu ushićenje oniričkim simbolima i fantazmagorijskim teatrima. Autor je od 1994. do danas imao stotinjak samostalnih izložbi. Među najnovijim značajnijim priznanjima valja spomenuti uvrštenje njegovih djela u zbirku zaklade bankarske grupacije Credito Bergamasco (Fondazione Credito Bergamasco) te u onu gradske galerije u Monrealu (Civica galleria d'arte moderna G. Sciortino) kraj Palerma. Palumbo je sudjelovao na 54. Venecijanskom bijenalu, u sklopu paviljona regije Piemonte. Trenutačno radi u Torinu.


Max Gasparini rođen je 1970. u Rovatu Živi i radi u okolici Bergama. Samouk je umjetnik koji slika oduvijek, ali ne osjeća potrebu da izlaže. Studij klasičnoga slikarstva odražava se u njegovim intimističkim subjektima. Godine 2007. 'susreće se' s kartonskom ambalažom, te napušta stalak i uobičajene tehnike. Max otkriva velike poteze kistom, slobodu izražavanja, razmazivanje boja i mnoge druge tehnike, ponekad sasvim slučajno, da bi došao do paradoksa da slika uz upotrebu sredstva za skidanje boja. U trenutku kad postaje u potpunosti slobodan od prethodnih shema, počinje osjećati želju za izlaganjem.