Preskočite na glavni sadržaj

A. Ružić i N. Šuran u Galeriji Fonticus

U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, danas, 31. kolovoza, s početkom u 20 sati, otvaraju se dvije izložbe – samostalna izložba Andree Ružić 'A mislili ste da ne vidimo dobro' te 'Genetski crteži' Noela Šurana. Izložbe će, u prisustvu autora, predstaviti Eugen Borkovsky.
vrijeme: 31.08.2012. 20,00
mjesto: Igrane, Croatia
url: http://www.gallery-fonticus-groznjan.net
Andrea Ružić predstavlja recentnu slikarsku produkciju radovima akrilom na platnu. Autorica projekt naziva 'A mislili ste da ne vidimo dobro'. Tako već u naslovu naznačuje angažman i opravdava intenzivnu potrebu za oblikovanjem. To postaje očito kad se nađemo između radova nadprosječno velikog formata. Iz začudne ikonografije iščitavamo ilustrativne situacije. Tematski asortiman pokriva raspon od osobnih propitivanja do univerzalnih tema. Umjetnica locira situacije, osvjetljava stanje. Nudi nam razmišljanja ali izbjegava zaključke. 

Cijeli projekt u grubo možemo podijeliti na dvije grupe radova. Jednu grupu karakteriziraju detalji. Drugoj grupi pripadaju figure ili skupine likova. Na radovima iščitavamo društvene i socijalne komentare. Prikriveni odnosi pojedinca i okoline provlače se kroz vizualizacije. Neke od tema direktno ili indirektno dotiču erotiku. Većina likova nalazi se u nedefiniranom prostoru bez čvrstih gabarita. Izražen je određen stupanj empatije s naznačenim likovima. Dio radova, izborom marginalnih likova, žestinom i pristupom, uvjetno podsjeća na Bacon-a. Naravno, u znatno umjerenijoj interpretaciji ali ne mnogo vedrijoj atmosferi...(..) iz teksta Eugena Borkovskog

Andrea Ružić rođena je 1983.g. u Rijeci. Nakon završene srednje škole upisuje ALU Beograd, smjer slikarstvo. Tijekom studija izlaže i sudjeluje na dvomjesečnom ljetnom programu razmjene studenata u Firenci. 2007.g. završava ALU Beograd, smijer slikarstvo u klasi prof. Gordana Nikolića. 2008.g.postaje član HDLU Rijeka. Dobitnik je nagrade Grada Grožnjana u sklopu 15.extempore. Izlagala je na nekoliko skupnih izložbi. Živi i stvara u Rijeci.
 
 Neuobičajen pristup oblikovanju i plasmanu likovnog promišljanja nudi Noel Šuran. Najčešće vrjednujemo gotov likovni rad bez nužnog osvrtanja na materijal ili tijek nastanka. Ovaj projekt zahtijeva drugačiji pristup. Teško ga je predstaviti a da se odmah, nakon lociranja predstavljenih artefakata, ne upustimo u obrazlaganje procesa. Moramo razmišljati o smislu autorskih i tehničkih postupaka umjetnika a uz to o estetskim dometima. Tako će se u tekstu povremeno spominjati procesualni, likovni i smisleni posljedak. U uvodu je neophodno spomenuti autorov intenzivan kreativan put na kojem se određuje kao promotor ekološko – etnografskih tema s područja glazbe i likovnosti.

Na ovoj izložbenoj prezentaciji autor nas okružuje monokromatskim plohama bogatim tonskim gradacijama. Likovni elementi, točke, fleke, linije raspršene su nekim unutrašnjim redom tvoreći ekspresivne apstraktne kompozicije. Vabe nas na dodir, na taktilan doživljaj jer prilazeći pojedinom radu otkrivamo napetu površinu materijala koji nije platno. Otkrivamo da je u pitanju pergament, obrađena i na okvir, poput bubnja, napeta životinjska koža. Asocijacije koje bude prepoznavanje traže dekodiranje dramatične priče koju umjetnik nudi na drsko jednostavan način. Umjetnička akcija sastoji se od odabira i nabavke živih životinja, hranjenja, kontroliranja oplodnje, brige o željenim potomcima. Slijedi klanje, obrada krzna, razapinjanje na okvir. Izložbeni dio projekta obuhvaća dvanaest pergamena, crteža koji su nastali kao rezultati navedenog procesa. Autor podastire dokumentaciju i fotografije živih životinja. Tu su i ušne markice kojima su bile obilježene za života.

Bizarna zamisao o oplođivanju dva dezena kako bi se dobilo treći, zapravo je dramatično uprizorenje bioartističkog čina. Umjetnik nudi sliku aktivirajući nelagodu koja nije u obliku već u procesu nastanka. Nismo sasvim sigurni kako prihvatiti ove radove plasirane kao slike na zidu. Da li ih možemo pogledati kao likovne artefakte bez opterećenja spoznajom o porijeklu? Konvencije prema životinjama dovedene su u pitanje. Suočeni smo s nizom predmeta koji snažno podsjećaju na organsko. Situacija postaje nepodnošljiva. Poput zametka u formalinu. Niz okvira sa životinjskom kožom poziva na prijelaz barijera. Kao igra mrkve i štapa: ako preskočiš nelagodu, dobiješ dojam...(..) iz teksta Eugena Borkovskog
 
Noel Šuran  rođen je 1986. godine u Puli. Akademiju primijenjenih umjetnosti upisuje 2006. godine. Diplomirao je kiparstvo 2011. s temom 'Zvučni oblici - zvučni objekti'. Poslijediplomski doktorski studij kulturne antropologije i etnologije upisuje 2011. godine u Zagrebu. Zapaženo je sudjelovao na mnogim manifestacijama, susretima, stručnim skupovima, izložbama, smotrama, memorijalima vezanim uz prezentaciju i edukaciju nematerijalne kulture (kao predavač na stručnim skupovima Agencije za odgoj i obrazovanje; kao Suradnik u izradi kulturne strategije Istarske Županije). Osnovao je i vodio glazbene etno skupine Veja, Histriart, i Š.K.a.F. koje njeguju tradicijsku glazbu. Dobitnik je mnogih priznanja (1. nagrada za rad  'Život mojeh nuoneti', Zaklada Sveučilišta u Rijeci; nagrada za očuvanje i njegovanje nematerijalne kulture, Istarska Županija 2010.) Surađivao sa mnogim glazbenicima. Živi i stvara na Lindaru u Istri.