predstavljanje

Predstavljanje: Missale Ragusinum (Dubrovački misal)


vrijeme: 20.07.2011. u 21.30 sati
mjesto: Dubrovačka katedrala

U sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, a u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama, održat će se predstavljanje faksimilnog izdanja Dubrovačkog misala i studije dr. Miha Demovića Beneventanski notirani misal dubrovačke katedrale iz 12. st., u srijedu, 20. srpnja, u 21.30 sati, u Dubrovačkoj katedrali. 


Dr. Miho Demović rodio se u Dubravci u Konavlima 16. lipnja 1934. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a muzikologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje je i magistrirao muzikologiju. U Kölnu je doktorirao glazbene znanosti na Sveučilištu 'Albert Magnus'.

Radio je najprije u Dubrovniku kao tajnik Biskupije i kao profesor na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji, a zatim u Zagrebu kao regens chori. Uz to se bavio znanstvenim i istraživačkim radom. Dr. Demović je najznačajniji živući hrvatski muzikolog i najznačajniji hrvatski glazbeni arheolog dvadesetoga stoljeća. 'Doktor muzikologije Miho Demović sam je odradio istraživački posao za jedan veliki znanstveni institut', riječi su dr. Marka Babića. Objavio je 20-ak knjiga i preko 240 znanstvenih radova. Svojim znanstvenim radovima dr. Demović je afirmirao dubrovačku kulturu unutar hrvatske i hrvatsku kulturu unutar zapadne civilizacije na jedinstveni način među muzikolozima.

Muzikološki rad dr. Demovića uglavnom obuhvaća srednji vijek, zatim glazbenu povijest Dubrovnika i poneke teme iz novije hrvatske glazbene prošlosti. U rang svjetskog otkrića je njegov pronalazak beneventanskog rukopisa obreda i blagdana Sv. Nikole iz Dubrovnika iz XI. stoljeća. Rukopis se smatra najstarijom knjigom rukopisa starog Dubrovnika.

Zaslugom dr. Demovića povijest hrvatske glazbe, za koju se smatralo da seže samo do XIII. stoljeća, sada ide i do X. stoljeća.

Missale Ragusinum (Dubrovački misal) nastao je u Dubrovniku u 12. st., gdje se stoljećima koristio u katedrali. Danas se čuva u Bodleian Library u Oxfordu pod signaturom: Canon. Liturg. 342.

Iz Dubrovnika je nestao u njegovim kriznim vremenima vjerojatno krajem 18. stoljeća nakon što je isusovački red ukinut ili početkom 19. stoljeća u turbulentnim ratnim i poratnim vremenima nakon što je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku.

Rukopisu se izgubio trag neko vrijeme, a pojavio se 1817. godine na dražbi u Veneciji, gdje se saznalo da je njegov vlasnik bio veliki kolekcionar, isusovac Matteo Luigi Canonici (1727.1805.). Nakon kolekcionarove smrti, njegovi nasljednici su kolekciju, u kojoj se nalazio i Missale Ragusinum, prodali na dražbi u Veneciji. Rukopis je zajedno s ostalom bogatom zbirkom baštinika Canonicija kupila Bodleian Library i od tada se nalazi u njezinom fondu.

Nije bilo lako utvrditi porijeklo Misalu. Prvi koji je ustanovio dubrovačko podrijetlo Misala bio je Elias Avery Loew, jedan od najboljih poznavatelja beneventane. Nedostatak listova na kojima obično stoje zapisani podaci o crkvi i gradu kojima je rukopis pripadao otežavao je utvrđivanje njegova porijekla. Ti podaci se obično čitaju iz kalendara, koji se redovito nalazi na početku svakog misala, zatim iz završne molitve u uskrsnoj pohvali exulteta i molitve za biskupa i druge crkvene dostojanstvenike u obredu Velikog petka i na kraju iz mise patrona grada. Usprkos nemogućim uvjetima da se otkrije porijeklo, ipak je ostao unutar Misala jedan ključni podatak, koji je Loewu bio sasvim dovoljan da identificira grad iz kojeg Misal potječe.
Taj podatak se odnosi na obrazac mise triju neuobičajenih svetaca, kotorskih mučenika Petra, Andrije i Lovrijenca.
Ključ za točnu provenijenciju ovog glazbenog kodeksa omogućile su upravo te mise u čast trojice kotorskih mučenika zbirnog naziva Petilovrijenci, koje su vrlo svečano slavljene u ovom kodeksu. Uz ove svece dubrovačka kršćanska tradicija stvorila je legendu, koja je bila i od lokalnog političkog značaja.

Daljnji istraživači su pogrešno povezali Misal s benediktinskom crkvom sv. Marije u Rožatu, a zato jer je Misal pisan beneventanom, koju su upotrebljavali benediktinci u opatiji Monte Cassino u Italiji. Istraživanja dr. Miha Demovića utvrdila su da je crkva u kojoj je Misal nastao u Dubrovniku katedrala Sv. Marije. Demović je dokazao da je rukopis pripadao gradskoj, a ne seoskoj crkvi, takvoj gradskoj crkvi kojoj se na čelu nalazi biskup, što pak upućuje na katedralu.

Missale Ragusinum iz 12. stoljeća najbolje predstavlja crkveno pjevanje u južnoj Dalmaciji i spomenik je nulte kategorije. Pisan je beneventanskim pismom i notacijom. Sadrži gregorijanske napjeve i, kako zapisuje dr. Demović, 'ti napjevi pretpostavljaju vrhunsko dostignuće te vrste umjetnosti u Europi.' Kao primjer navodi dubrovački exultet, za koji se smatra da je melodijski najrazvijeniji u gregorijanskoj literaturi, te da se ne nalazi nešto slično ni u jednom do sada poznatom europskom rukopisu.

Gregorijanski koral je najstarija sačuvana glazba zapadno-europskog glazbenog izraza, a povezuje se uz ime Pape Grgura I. (umro 604. godine) po kome je i dobio ime gregorijanski koral.
Beneventana je bilo zajedničko pismo u svim primorskim hrvatskim gradovima do kraja 13. st., pa se tako i Dubrovnik i njegovo područje služilo beneventanom. No, dubrovački beneventanski rukopisi su ostali neproučeni, pa je zato bilo otežano dokazivanje njegova nastanka u Dubrovniku. Missale Ragusinum je polazišna točka za proučavanje kako beneventanskog pisma u našim krajevima, tako i koralnih napjeva u Dubrovniku i Dalmaciji. Napjevi koji se sreću u Misalu su raznoliki. Neki su istovjetni ostalim europskim napjevima, neki su inačice sličnih napjeva, a neki su, poput exulteta, posve drukčiji i ne nalaze se nigdje drugo. Prema riječima dr. Demovića, 'Misal dokazuje da je izvođačka praksa u Dubrovniku bila na vrlo visokoj razini i da je doživjela vrhunski domet gregorijanskog muziciranja ravan onome u Europi.' (Vesna Čučić)
 
(Izvor: DLJI)

(D.H.F., 20.07.2011)