U Galeriji Vladimir Filakovac, Zagreb, u povodu manifestacije 'Likovni život Dubrave', u ponedjeljak, 18. lipnja, u 19 sati, otvara se izložba Nikoline Ivezić, pod nazivom 'My favourite'. Retrospektiva radova nastalih u posljednjih 20 godina može se razgledati do 6. srpnja 2012.
vrijeme: 18.06.2012. 19,00
mjesto: Zagreb; Galerija Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a
'Dosadašnji opus značajne i inteligentno angažirane umjetnice Nikoline Ivezić (1970.), karakterizira osobni, prepoznatljiv ikonički sustav temeljen na postmodernoj neo-pop-art poetici i urbanoj ikonografiji niske umjetnosti popularne kulture. Autoričin sadržajno-izvedbeni sloj slike posjeduje izrazite žarišno semantičke točke, razvijenu i osebujnu estetiku proizašlu iz polariziranja i redefiniranja predodžbi o totalnoj ljepoti svijeta – ludo je kako je svijet danas lijep – i neprihvatljivoj ljepoti ružnoće – dubinskoj ljudskoj ljepoti, estetici ružnoće u umjetnosti, originalu i stereotipu, doživljavanju predmeta slikanja, ironiziranju spektakularnog prikaza stanja stvari, te etičkoj komponenti koja se nadvisuje nad složenu, a u biti simplificiranu produkt-stvarnost, u kojoj je sve proizvod, i u kojoj se sve može kupiti.
Izbor iz dosadašnjeg rada Nikoline Ivezić promatramo kroz spektar vizualnih komunikacija, na relaciji znak-značenje; inverziji ustaljenih vizualnih pojmova i relacijskih odnosa koji iz mega-komunikacijskog kanala proizlaze, uz buku, nerazumijevanje između odašiljatelja i primatelja, reklamno pranje mozga i stvaranje ružičastog svijeta sapunice. Danas je sve prikazano spektakularno: rat, smrt – čak su i leševi lijepi – ljubav, seks, starost, bolest, bol…
Umjetnicu određuje samosvijest i uklapanje u relacijsku umjetnost (Olga Majcen). Odnosi koje pritom potencira raznoliki su. Od oštre ironijske kritike infantilnih preobrazbi identifikacije i imitacije žena i muškaraca, zapravo izmišljenih, ali masovno priželjkivanih modela egzistencije – svete ikone popularne kulture i kapitala – temeljenih na ljudskoj potrebi za iluzijom, pa i iluzijom umjetnosti koja proizlazi iz primarne projicirane seksualne želje kojom svakodnevno i savršeno manipulira kapitalistički sustav koji apsolutno sve ljudske vrijednosti svodi na robu. Preostaju zreliji odnosi akcije-reakcije pojedinca na podražaje kojima i sama umjetnica teži unutar vrlo suženog opsega umjetničkog djelovanja. Kome danas trebaju slike? Pogotovo krivovjerne slike.
U 'Pop Saints', primjerice, kroz prizmu svijeta spektakla Nikolina Ivezić parodira ikonografiju katoličkog kiča koji najdublja ljudska iskustva i težnje zapravo banalizira, omasovljuje i obezvređuje. Nedovoljno je reći da je kič nedostatak ukusa. On svodi svijet na sapunicu. Nikolina Ivezić svjesna je da se globalni audio-verbo-vizualni simulacijski sustav progresivno širi bez ikakve ljudske mjere, i upravo u polju usporedne medijske stvarnosti koja postaje stvarnija od stvarnog, proizvodi lažne i nerealne vrijednosti i ljudske potrebe pomoću svojevrsne nadestetike ljepše od ljepote, preuzete iz svijeta lijepih umjetnosti. Taj magijski sustav dovodi ljudsku vrstu svakodnevno u različite kontroverze i frustracije kroz stimulirane osjećaje posjedovanja ili neposjedovanje bogatstva, moći, novca, pseudo-ljubavi, statusa, moći, vlasti…
Preuzimajući određene tematsko-motivske poticaje i klišeje iz popularne kulture i svijeta spektakla, Nikolina istodobno demistificira i kritizira potrošačko društvo njegovim vlastitim izražajnim sredstvima: oružjem koje likovno predimenzionira, fokusira ili karikira: grudi na svim tipovima ženskih uloga – glave bez lica i slično. Ironizirajući savršene seks modele uz zdravu dozu humora i (auto)ironije, stvarajući vašar taštine groteskom. Bez obzira što nije ni u jednoj od stereotipnih ženskih uloga predstavljenih, primjerice, izložbom 'Obuci me', Nikolina Ivezić ipak se uklapa u jednu: ulogu umjetnice. Plastične silikonske grudi, ženska lica bez lica, počast Ingresu i Magrittu, trash-stripovski izričaj, naglašavanje i šašave atribucije, jasno kričave boje, art-deco elegancija, parodiranje sa zaslađenim kičem s Nikolininih slika pogađaju metu: oči promatrača koji je ujedno i hipnotizirani potrošač: a umjetnost i ljubav se ne trže….u svojoj biti i duhovnoj esenciji, koje proizlaze iz dubljih ljudskih potreba za razumijevanjem i življenjem svijeta.' Željko Marciuš
Više
