Dodijeljene nagrade 'Judita' 56. Splitskog ljeta

Nagrade Judita tradicionalno dodjeljuje glavni medijski pokrovitelj Splitskog ljeta dnevni list Slobodna Dalmacija, a dodjeljuju se za najveća umjetnička dostignuća u glazbenom i dramskom programu Festivala.

Ove godine Juditu za glazbeni program ravnopravno dijele maestro Hari Zlodre za dirigiranje izvedbama baleta Grk Zorba Mikisa Theodorakisa i opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, te mladi vibrafonist Šimun Matišić, koji je kao član Mate Matišić trija svirao na njihovom koncertu nazvanom Gipsy Jazz.

Nagradu Judita za dramski program zaslužio je Marko Mandić, glumac Slovenskog narodnog gledališča iz Ljubljane, za svoj nastup u predstavi Ma and Al ljubljanskog Mini teatra i Teatra Hotel Bulić. Dobitnicima su uručene statue Judita, djelo kipara Vaska Lipovca.

Obrazloženja nagrada

I.) Odluka žirija za nagradu Judita najboljem umjetičkom postignuću u glazbeno-scenskom djelu 57. Splitskog ljeta

Ocjenjivački sud u sastavu Nila Kuzmanić Svete, Joško Čelan i Siniša Vuković odlučio je da Juditu ravnopravno ponesu dvojica umjetnika –
Mo Hari Zlodre za ravnanje operom Ero s onoga svijeta na Česmi u Vrlici 30. srpnja i baletom Grk Zorba na Prokurativama 3. i 4. kolovoza,
te vibrafonist Šimun Matišić za nastup na Gipsy jazz koncertu Mate Matišić trio & Christian Escoudé, održanom 16. srpnja u Meštrovićevim Crikvinama.

Počevši 1993. g. s Teutom i Đavlom u selu, do ovog Ljeta mo. Hari Zlodre je ravnao sa svih 13 baletnih izvedaba u HNK-Split. Savršenom sinkronizacijom praćenja partiture i scene, plesačima je dopuštao toliko potreban predah, ali ne na štetu muzičke fraze, istančane liričnosti i društvene svjesnosti. Savršenom sinkroniziranosti sva tri ansambla po peti put je 30. srpnja u Vrlici ravnao Erom s onoga svijeta, uskladivši iskustvom znalca visoke artističke i umjetničke zahtjeve te saživljeno prateći scensku dramaturgiju – široke lukove i folklorni ugođaj. Svojim pedagoškim djelovanjem na Muzičkoj akademiji u Splitu sjedinjuje vlastitu profesionalnost s energijom i slobodnim duhom budućih pjevača i dirigenata.

I ovog je Ljeta neumorni, svestrani Mate Matišić uspio dovesti u svoj Mate Matišić trio i drugoga klasično obrazovana slavnoga jazz umjetnika, gitarista Christiana Escoudéa. Sjajno izvodeći skladbe od klasičnih do Reinhardtovih, koncert, održan 16. srpnja, započeli su Jazz Nocturnom – Chopinovim nocturnom u f-molu u obradi kako je svoj prvi autorski CD naslovio petnaestogodišnji Šimun Matišić, vibrafonist koji se potvrdio kao najsjajnija zvijezda večeri. Ovaj učenik Funkcionalne muzičke škole, koja jedina u Hrvatskoj njeguje harmoniju i improvizaciju, nastupio je i kao bubnjar s HTV-ovim Big Bandom. Vrhunac predstavlja nastup 1. srpnja u Rovinju na vibrafonu uz Garry Burton Quartet, s kojim je odmah mogao potpisati ugovor. Marni Šimun je radije na Crikvinama s očevim Triom izvodio u obradi Djangove Oblake, nekoliko jazz standarda, hommage legendarnom Bošku Petroviću... koji je, evo, dobio nasljednika. Oduševljeni slušatelji ostali su na nogama gotovo cijelo vrijeme, posebice za izvedbe Elingtonove Karavane.
Presedanska Judita mladom Šimunu zacijelo će biti podsticajem da vrijedno nastavi pohađati seminare Ivane Bilić i Igora Lešnika.
***
II.) Odluka žirija za nagradu Judita najboljem umjetičkom postignuću u dramskim predstavama 57. Splitskog ljeta

Žiri za Nagradu Slobodne Dalmacije Judita u sastavu Eda Vujević, urednica rubrike Kultura Slobodne Dalmacije i književnica, Jasna Malec, dramska glumica i dr. Vlatko Perković, teatrolog i književnik, donio je jednodušno sljedeći odluku:
Nagrada „Judita“ za najbolji umjetnički rezultat u Dramskom programu 57. Splitskog ljeta dodjeljuje se dramskom glumcu Marku Mandiću za njegovu kreaciju u predstavi MA and AL u režiji Ivice Buljana

Obrazloženje:

Gostujuća predstava MA and AL u produkciji Hotel Bulić iz Zagreba i Mini teatra iz Ljubljane, iako u svom temelju nije imala cjelovito djelo, nego tek dijelove teksta iz Koltèsovih i Salingerovih djela, ipak se na glumačkoj razini dovinula do uzorne punoće rijetkog umjetničkog doživljaja zahvaljujući nevjerojatnoj glumačkoj ekspresiji Marka Mandića. Ovaj vrijedni glumac u dugačkom monologu, koji je u stvari drugi dio predstave, posvjedočio je upravo začuđujuću snagu glumačkog izraza. Mandić je u zamku svoje čarolijske moći uhvatio svu pozornost gledateljstva i uvukao je u misli svog lika, u treptaje njegova uznemirena duha, u nevjerojatnu osjećajnu eskalaciju dramske osobe koja izmiče nadzoru te iste osobe. Potom bi se umjetnik poradi dodatnog i važnog smisla svog kazivanja s vremena na vrijeme poigrao i s nabojem svog lika i s opčinjenošću gledatelja. Na trenutak bi prekinuo silinu ekspresije i ponešto intimno dobacio gledalištu ili glazbenom pratitelju. On je jednostavno to mogao činiti jer je kao majstor znao da to može činiti bez ikakve bojazni od teškoće svog ponovnog zalaska u dinamiku lika ili da će publiku izbaciti iz njezine predanosti za njegova nova svjedočenja sebe. Ali ne samo to: umjetnik tim kratkim iskakanjima  upozorava sve svoje ovisnike da on sam, glumac Marko Mandić, nije pomahnitao, da njegovo stanje i kazivanje nije puki gubitak identiteta, kako bi pokoji gledatelj mogao već uplašeno pomisliti da jest, nego da je to tek gluma glumca koji iz svojih osjećajnih trezora pred publikom rasprostire njihovo blago – vazda pod nadzorom i poticanjem intelekta.

Tako vibrirajući na dva plana, sebe kao glumca i sebe kao integralne dramske osobe, on je upozoravao na samu glumu kao umjetničku čaroliju u kojoj i on sam i gledateljstvo nalazi svoje pročišćenje u stvaranju i primanju umjetničkog čina.
Bila je to, dakle, gluma i posvemašnje punoće izraza i u isto vrijeme filozofsko estetski komentar  njezine moći i njezina svojstva. (Izvor: SLJ)