U ponedjeljak nas je, nakon duge bolesti, u 72. godini zauvijek napustio hrvatski filmski i kazališni glumac Ivica Vidović poznat po ulogama u popularnim tv serijalima Naše malo misto i Inspektor Vinko te filmovima Ritam zločina, Misterije orgazma i Čovjek koji je volio sprovode.
Ivica Vidović rođen je 10. svibnja 1939. u Beogradu. Diplomirao je 1963. godine na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Prvi angažman imao je u zagrebačkom HNK, a poslije je bio član Gavelle, Teatra ITD i splitskog HNK posebno se ističući u modernom repertoaru, za što je višestruko nagrađivan. 1998. godine sa suprugom Gordanom Gadžić osnovao je kazališnu družinu Teatar Rugantino, u kojoj je bio glumac, umjetnički direktor i redatelj.
Bio je jedan od najistaknutijih filmskih glumaca koji su se pojavili na prijelazu u 70-te godine prošloga stoljeća. Starijoj publici poznat je po ulozi Tončija Servantesa u seriji Naše malo misto te po ulozi Očalinka u Velom mistu. U jugoslavensku kinematografiju unio je novi tip: deziluzioniranoga suvremenoga urbanog junaka i nesnalažljive osobe, a to je činio kroz interpretacije 'beckettovskog' junaka u iščekivanju u filmu 'Idu dani' (1970.) F. Hadžića, prigradskog marginalca u filmu 'Kužiš stari moj' (1973.) V. Kljakovića, za što je nagrađen Srebrnom arenom u Puli te usamljenog intelektualca u 'Ritmu zločina' (1981.) i 'Čovjeku koji je volio sprovode' (1989 ) Z. Tadića. Osim po ulogama u serijama 'Naša mala klinika' i 'Mamutica', novije generacije pamtit će ga po filmovima 'Kako je počeo rat na mom otoku' (1997.), 'Fine mrtve djevojke' (2002.), 'Što je muškarac bez brkova' (2005.) i 'Trešeta' (2006.).
Godine 1996., odlukom predsjednika Republike Hrvatske odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, a 2005. dobio je godišnju 'Nagradu Fabijan Šovagović', koju dodjeljuje Društvo hrvatskih filmskih redatelja glumcu čije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti hrvatskoga filma.
Ovog ponedjeljka hrvatska glumačka i umjetnička scena izgubila je jednu od zadnjih velikih glumačkih legendi. (HAVC)
