izložba

Duško Malešević - Mala retrospektiva


vrijeme: 11.05.2009. - 28.05.2009.19,00
mjesto: Zagreb; Galerija Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a
organizator: Galerija Vladimir Filakovac

U Galeriji Vladimir Filakovac, u ponedjeljak, 11. svibnja, u 19 sati otvara se izložba akademskog slikara Duška Maleševića, pod nazivom 'Mala retrospektiva'. Izložba traje do 28. svibnja.

'Otkrivati kroz likovno djelo snagu ljudskog bića ispod taloga vremena, nataloženog kod pojedinca i čovječanstva, silno je zahtjevan zadatak, jer uz umjetnički talent traži iskrenost pristupa bez ikakvog izbjegavanja kreativne muke. Tjeskobe, sumnje, strahovi, stanja su na tom putu na kojem se ne susreće ljepota. Barem ne ona u klasičnom smislu toga pojma. Duško Malešević zasjekao je slikom duboko u slojeve nečovještva, upozoravajući i bez postavljenog manifesta na nedostatak ljubavi u današnjem svijetu. I povijesti. Ipak, u zaokupljenosti tamnom stranom postojanja otvarao je iskre svjetla u sadržajima koji se u slojevitosti otimlju jednoznačnosti značenja. Osnovna intrigantnost nudi i promatraču mogućnost propitkivanja motivike i njenog smisla.

S likovne strane Maleševićeva umjetnost ne privlači izvanjskom aktivnošću, no svojom misaonošću istinski zadire u složenost i bogatstvo života, uvjerljivošću do potresnosti ostvarenja. Sasvim je malo umjetnika na hrvatskoj likovnoj sceni koji su stvarali s toliko predanja. Kako u djelima postupne analitičnosti, marne gradnje detalja i cjeline, tako i primjerima psihogramske otvorenosti. Nastalim u koncentratu vremena, u kojem se uzbuđenje prelilo u napetost formi. Malešević je našao sjajnu ravnotežu između intelektualnog promišljaja razvijanog u tkivu slike, i ne manjeg senzibiliteta kojim će opredmetiti svoje vizije.


Slobodom slikarskog postupka i misaonošću, koja nije robovala krutim formulama, djelima je osvajao prostor. Na paradoksalni način, u tami ništavila prepoznavao je nesumnjiv vitalitet. To je slutnja čistoće ljudske duše, uprisutnjene u simboličnosti svjetla. Dakako ne doslovnosti prikaza već u tragu unutrašnjeg produbljivanja, potrebe za razumijevanjem esencijalnog. Spominjanje vizija vodi nas u ambijente imaginarnog, Maleševiću privlačnih, a koji su nadgradnja oporosti zemnog. Nadrealistička slika kojoj je u pojedinim periodima i ciklusima Malešević sklon, itekako je nastala na iskustvima stvarnog. Razumljivo, pomaci od preciznije opisnosti, anatomske uslovljenosti u hipertrofiji figura, zgusnutost scene s prizvukom enigmatskog, elementi su slike koja dokida veze s opipljivošću realiteta. No, i u takovoj kompleksnosti scenarija, konačno i u uzletu mašte umjetnika, zadržane su niti s upravo suptilnom interpretacijom ozračja egzistencije čovjeka.

U prikazima ne nedostaje emocionalnosti, drhtaja u kreativnom procesu, kojom će primjerice ciklus Lutki ili slike potaknute sudbinom Ane Frank odražavati kako slikareva raspoloženja tako i suosjećanje s patnjom drugih. I serija s dominantom gigantizirajućih glava, s tretmanom od činjeničnog do amorfnog, urasta u slijed slika zaokupljenih suvremenim čovjekom. Osamljenim, ali i uhvaćenim u zamke poremećenih vrijednosti i moćnika svijeta. Malešević se slikom kritički osvrće na pojave otuđenja koje danas više i ne primjećujemo. S uvjerenjem čovjeka i umjetnika istinske angažiranosti.

Malešević je s formalne strane odabrao tamne, akromatske vrijednosti, konstatirajući svjetlom sa zaokupljenošću i strukturom površine, interesom pokazanim već u godinama slikarskog formiranja za magmu informela. Pulsirajuća slikarska površina u crnim, sivim i tek povremeno bijelim tonovima slikarski je dorađena, adekvatna motivskim rasponima koje je Malešević hrabro otvorio.' Stanko Špoljarić

Više

(I.P., 08.05.2009)