Doba klasicizma


Tijekom druge polovine 18. st. Hrvatska se, nakon povlačenja Osmanlija, postupno proširuje prema istoku (Slavonija) i doživljava mukotrpan društvenoekonomski uspon praćen sve življim glazbenim životom. U sjevernom dijelu Hrvatske (koja je pod političkom jurisdikcijom Habsburške monarhije) intenzivniji je srednjoeuropski utjecaj, dok je u primorskom dijelu (Istra i Dalmacija pod mletačkom upravom do 1797, a Dubrovačka Republika je samostalna do prodora Napoleonovih trupa) dominantan onaj mediteranski, talijanski, iako se granice kulturnih krugova ne poklapaju strogo i striktno.

Barokna se tradicija duže očituje u crkvenoj i sakralnoj glazbi, koja se jedina sustavno njeguje u brojnim samostanima (osobito franjevačkima) te župnim i katedralnim crkvama.

Čuvanje muzikalija (rukopisnih [vidi pregled muzikalija iz nekih hrvatskih izvora u Répertoire international des sources musicales: RISM A/II, a u manjoj mjeri i tiskanih) naročito se intenzivira sredinom 18. stoljeća. Uglavnom se izvodi jednostavna vokalnoinstrumentalna glazba za 2 glasa uz orgulje, a tek se u snažnijim gradskim sredinama javljaju izrazitije glazbeničke ličnosti. To su često orguljaši i kapelnici, vješti skladanju, koji raspolažu s manjim vokalnim i instrumentalnim ansamblima te organiziraju i glazbenu poduku.

Postupno jačanje građanstva rezultira i odgovarajućoj organizaciji glazbenog života, osobito u prvim desetljećima 19. st. Osnivaju se gradski ansambli, glazbena društva (Zagreb 1827, zatim Varaždin, Rijeka, Osijek itd.), gradske glazbene škole, organiziraju se javni plesovi i druge priredbe (glazbene akademije, kazališne predstave) na kojima nastupaju domaći i gostujući glazbenici iz Italije, Austrije, Češke itd, te se sakupljaju muzikalije za kućno muziciranje. Glazba se izvodi uz različite svečanosti: dolazak istaknutih političkih ličnosti (novog providura, kralja Franje I. itd.), slavljenje sveca zaštitnika (sv. Vlaho u Dubrovniku, sv. Dujam u Splitu, sv. Stjepan u Hvaru i Zagrebu itd.), za što se i namjenski sklada tzv. umjetnička glazba, ali se uključuje i pučka svečanost (građanski plesovi, narodna glazba seoskog stanovništva).

Među skladateljima ističu se oni vezani uz gradske sredine poput Splita i Hvara, gdje djeluju: Benedetto Pellizzari, enciklopedijski obrazovan liječnik i glazbenik Julije Bajamonti, njegovi nasljednici u splitskoj katedrali Ante Alberti, Ivan Jeličić i Agostino Galasso te Hvaranin Josip Raffaelli. Bajamonti je autor ne samo prvog oratorija (La traslazione di S. Doimo) nego i ranoklasičnih instrumentalnih svjetovnih skladbi.

U Dubrovniku djeluju mnogi talijanski i domaći glazbenici: u katedralnom zboru i orkestru, u kneževu orkestru te na privatnim i javnim svečanostima [vidi edicije Hrvatskog muzikološkog društva]. Rani uspjeli prilog pretklasičnoj simfoniji i komornoj glazbi dao je u Rimu obrazovan plemić Luka Sorkočević, te njegov sin Antun, povjesničar i diplomat. U Dubrovniku djeluju skladatelji Giorgio Kraglich, Marino Santoro, Toma Resti (i u Splitu) a u prvoj polovini 19. st. osobito je aktivan Giuseppe Zabolio koji sklada crkvenu glazbu, ali i aranžira popularne arije iz Rossinijevih i Bellinijevih opera za vojnu puhačku kapelu.

Vojnu glazbu posjeduju velikaši i pogranični gradovi u kontinentalnoj Hrvatskoj, no i tamo djeluju skladatelji crkvene i svjetovne glazbe: Johann Petrus Haibel u Đakovu, Juraj Karlo Wisner-Morgenstern u Zagrebu te Jan Křtitel Vaňhal, Ivan Werner i Leopold Ignac Ebner u Varaždinu.

Neki skladatelji rodom iz hrvatskih sredina ili hrvatskog porijekla djeluju u inozemstvu: Amando Ivančić/Ivanchich u Austriji (skladatelj misa i simfonija), violinisti Giuseppe Michele Stratico u Italiji, Ivan Jarnović/Giovanni Giornovichi u Francuskoj, Engleskoj i Rusiji, Stjepan N. zvan Spadina u Poljskoj, koji intenzivno skladaju instrumentalnu glazbu ranoklasicističkog stila.

Sva navedena imena autori su tipične europske glazbe 18. i početka 19. st. s nadnacionalnim značajkama, a tek će tridesete godine 19. st. prepoznati novu skladateljsku generaciju čiji će glazbeni izričaj sve više obilježavati tzv. nacionalni element.

Vjera Katalinić

  Boris Papandopulo - 6. Gudački kvartet, četvrtinka = cca 60 (.wma)
  Josip Mihovil Stratik, Allegro (.wma)
  Josip Mihovil Stratik, Andante (.wma)
  Josip Mihovil Stratik, Non presto (.wma)
  Amando Ivančić, Allegro (.wma)
  Amando Ivančić, Andante (.wma)
  Amando Ivančić, Allegro (.wma)