Renesansa


Početkom 15. st. ideje humanizma u Hrvatskoj utječu na promjene u glazbenome životu. Zanimanje za glazbu širi se izvan samostanskih i crkvenih zidina, sve su snažniji utjecaji novih duhovnih strujanja iz srednjoeuropskih i osobito talijanskih gradova. Humanisti i filozofi promiču nove glazbenoteorijske i estetičke poglede (Federik Grisogono, Speculum astronomicum, Venecija 1507; Pavao Skalić, Enciclopediae, seu Orbis disciplinarum, Basel 1559; Frane Petrić u brojnim raspravama, a osobito u Della poetica, Ferrara 1586, pruža izvoran doprinos diskusijama o funkciji glazbe u antičkoj grčkoj drami).

U samim počecima europskoga glazbenog tiskarstva, tijekom prvih desetljeća 16. st., istaknula su se dvojica tiskara rodom iz Istre: Jacques Moderne "da Pinguente" (iz Buzeta) djelovao je u Lyonu i bio je u svoje doba među najznačajnijim francuskim glazbenim tiskarima; Andrea Antico "da Montona" (iz Motovuna) djelovao je u Veneciji i Rimu, u mnogome je usavršio tiskarsku tehniku i pridonio razvoju renesansnoga glazbenog nakladništva u Italiji. Sredinom 16. st. počinje se notno zapisivati folklorna i pučka glazba: u spjevu Ribanje i ribarsko prigovaranje 1558. Petar Hektorović narodnome pjevanju pridaje neoplatonističke ideale, a zapisi hrvatskoga glazbenoga folklora tiskani su i u venecijanskim antologijama (Giulio Cesare Barbetta 1569, Marco Facoli 1588).

Narodni napjevi prodirali su u bogoslužje na narodnome jeziku (glagoljaško pjevanje), a prihvaćali su ih i modificirali i protestanti (kontrafaktura), makar da reformacija nije u Hrvatskoj ostavila dubljeg traga. O bogatoj tradiciji napjeva u protestantskome bogoslužju na području Gradišća svjedoči tiskana dvosvešćana pjesmarica bez nota Grgura Mekinića Dusevne peszne psalmi 1609. i 1611. Ustaljuje se praksa duhovnoga i svjetovnog vokalnog višeglasja, ponajviše u priobalnome području. Domaći skladatelji svoja djela objavljuju u tiskarama diljem Europe: četiri četveroglasna madrigala Crešanina Andrije Patricija, objavljena u sklopu zbirke Antonia Bargesa Il primo libro de Vilotte (Venecija 1550) najranije su tiskane višeglasne skladbe hrvatskog autora. Šibenčanin Julije Skjavetić u Veneciji objavljuje madrigale (Li madrigali a quattro, et a cinque voci 1562), gregeske, a Motetti a cinque et a sei voci iz 1564. raskošne su polifone strukture pod utjecajem nizozemske škole.

Za profesionalizaciju glazbe u Dubrovniku bili su osobito zaslužni članovi franko-flamanske porodice Courtoys: Lambert st., Henrik i Lambert ml. Zbirka Madrigali a cinque (Venecija 1580) Lamberta C. st.., posvećena nekolicini dubrovačkih plemića, kao i neke druge njegove skladbe objavljene u onodobnim antologijama, svjedoče o visokoj izvodilačkoj razini u Dubrovniku. Kroz skladateljski opus Patricija, Skjavetića i Courtoysa st. utjecaj visokorazvijene nizozemske polifone škole dosegnuo je tijekom 16. st. svoje krajnje istočno odredište, hrvatsku obalu.

Muziciranje i ples bili su sastavnim dijelom kazališnoga izraza (Mavro Vetranović, Nikola Nalješković, Marin Držić, Marin Benetović; osorsko-creska zbirka intermedija Ghirlande conteste, Padova 1588), a funkcija glazbe i zvučnih efekata pod utjecajem je talijanskih pastorala. Filozofi Nikola Vitov Gučetić i Miho Monaldi u svojim su raspravama pružili autentično svjedočanstvo o diskusijama o umjetnosti i glazbi koje su se vodile u učenim dubrovačkim krugovima (Akademija Složnih).

Ennio Stipčević

  Tomaso Cecchini, Sonata sesta (.wma)
  Tomaso Cecchini, Sonata settima (.wma)
  Tomaso Cecchini, Sonata ottava (.wma)
  Tomaso Cecchini, Sonata a doi violini (.wma)