Suvremeni ples



Mercedes Goritz-Pavelić u skoku (lijevo), fotografija Toše Dabca nagrađena u Japanu 1934. godine

Povijest hrvatskog suvremenog plesa jedna je od nacionalnih kulturoloških crnih rupa. Mnoge činjenice govore da je već međuratno razdoblje bilo bogato novim plesnim školama i jakim plesačkim ličnostima: Alma Jelenska i Fritzi Vall su, nakon studija plesa u poznatoj školi Bodenwieser u Beču, u Zagrebu nastavile plesački i pedagoški rad; Vera Milčinović Tashamira pleše u slavnoj Labanovoj trupi, a poslije ostvaruje solističku karijeru u USA; Mirjana Janeček-Stropnik, učenica sestara Duncan, otvara svoju Školu i daje programe žive plastike i utjelovljene glazbe; Mercedes Goritz Pavelić, koja 1932. osniva i vodi Zagrebačku komornu plesnu grupu, i Mia Čorak Slavenska priređuju niz plesnih večeri i plesnih koncerata u domovini, osvajaju na Plesnoj Olimpijadi u Berlinu 1936. Zlatni prsten što je bio početak izuzetnih međunarodnih karijera. Slavenska, još uvijek najveće ime naše plesne scene spojila je virtuoznost klasičnog baleta sa senzibilitetom i izrazom suvremenog plesa.

Sofija Cvjetičnin i Ana Maletić završavaju Školu za ritmiku i plastiku Mage Magazinović u Beogradu, baziranu na teoriji i metodologiji Rudolfa Labana i Jaquesa Dalcrozea. Nakom usavršavanja na Labanovom koreografskom institutu u Parizu i Berlinu Ana Maletić u Zagrebu 1932. osniva svoju Školu. Velika je sreća da je barem ona prebrodila smjene političkih vlasti i sistema, te 1954. Škola za ritmiku i ples dobiva državni status. Iz nje će izaći većina hrvatskih koreografa i plesača.

Figurazione (1971), koreografija Lela Gluhak-Buneta, ZPA

Šezdesetih godina na scenu konačno, ponovno, izlaze profesionalni ansambli suvremenog plesa. Ana i njezina kćer, Vera Maletić osnivaju, Studio za suvremeni ples, kao svojevrsnu nadgradnju i primjenu školskog programa, dok Milana Broš, osnivač Komornog ansambla slobodnog plesa (KASP) sklonija eksperimentu, kreće s pozicija svjetske avangarde. Nešto kasnije (1970.) Lela Gluhak Buneta pokreće Zagrebački plesni ansambl (ZPA). Uz nju, koreografije postavlja i Vlasta Kaurić. I dok KASP, tijekom tri izvođačke generacije ostaje dosljedan autorskoj ličnosti Milane Broš, promjene umjetničkog vodstva u drugim ansamblima, rezultirat će promjenama izraza. U Studiju Tihana Škrinjarić se okreće modernom jazzu, Zaga Živković Graham tehnici, a vlastiti koreografski rječnik razvijaju i Mirjana Preis i Desanka Virant, te Suzana Sliva, (koja kasnije 1998., osniva Ansambl apsolutnog pokreta). ZPA otvara vrata sljedećoj generaciji koreografa. To su Jasminka Neufeld, Nives Šimatović, Katja Šimunić, Ksenija Zec, Mare Sesardić, te Ljiljana Zagorac koja razvija osebujni solistički stil.

Plesači se počinju okupljati oko projekata i novih domaćih autora. M. Sesardić pokrećeStudio Mare, Rajko Pavlić Liberdance, Vesna Mimica Vem, iz redova treće generacije KASP-a se formira grupa Gesta (koreografski se izdvajaju Jasmina Zagrajski, Jasna Frankić Brkljačić i Ljiljana Mikulčić).

Tjedan suvremenog plesa, projekt kojeg je 1983. pokrenula Mirna Žagar, uz kasniji MAPAZ, otvorio je nove perspektive, kao što su uključivanje mladih umjetnika u međunarodne projekte i pohađanje Visokih plesnih škola, i uveo nove kriterije. Dolazi do drugih utjecaja, u prvom redu nizozemske škole modern dancea. Također se sve više isprepliću fizički, neverbalni, mimski i plesni teatar i performance te je mnogim projektima i grupama teško odrediti pripadnost. Takvi gosti su Emil Matešić, Montažstroj i riječki Traffik.

Solo me (2002), koreografija Nikolina Bujas-Pristaš i Pravdan Devlahović, BADCo. Fotografija: Damil Kalogjera.

Iva Nerina Gattin, s Katjom Šimunić i Ljiljanom Zagorac pokreće neformalnu grupu Llinkt! koja se bavi vrlo zanimljivim, često ambijentalnim, projektima. Tamara Curić i Larisa Lipovac osnivaju plesni centar TALA i pokreću vrlo potrebnu Platformu mladih koreografa. Ana-Maria Bogdanović i Katarina Đurđević vode Udrugu profesionalnih plesnih umjetnika Puls. Bad Co.(pod vodstvom Gorana Sergeja Pristaša) je i plesački i autorski i menadžerski vrlo jaka grupa. Nikolina Bujas Pristaš i Pravdan Devlahović su najnovija koreografska imena. Uz njih su najzapaženiji mladi autori, solisti zagrebačkog baleta, Staša Zurovac i Mark Boldin, koji su pokrenuli Koreografski atelje (Atelier Chorégraphique) Najmlađa, posve otvorena grupa profesionalnih plesača ujedinjena je pod imenomEKS-scena. (Ovdje treba još dodati hrvatske plesne umjetnike koji se, uz započetu inozemnu karijeru makar s vremena na vrijeme vraćaju na domaću plesnu scenu: Aleksandra Janeva, Irma Omerzo, Marija Ščekić. Ili im se nadamo: Jasna Vinovrški, Ivana Müller, Maša Kolar...). Snježana Abramović, dugogodišnja voditeljica ZPA, 2000. pokreće ljetni Festival plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčenatu koji uspješno raste.

U Zadru djeluje Zadarski plesni ansambl N. Šimatović i Sanje Petrovski, a u Sisku plesni studio Kristalna kocka vedrine (KKV) vodi Jasminka Petek Krapljan. Hrvatska amaterska plesna scena je u stalnom porastu, a organizacijski ih okuplja Hrvatski sabor kulture.