U - Ž


 79. VARAŽDIN, grad na desnoj obali Drave u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, 79 km sjeveroistočno od Zagreba. Varaždin ima više kulturnih ustanova: Gradski arhiv (s građom XIII.-XIX. st.), Arhiv Čazmanskoga kaptola, fakultete. Održava se festival Varaždinske barokne večeri (od 1971.).

Varaždin je jedno od najvažnijih turističkih središta cijele sjeverne Hrvatske. Brojni kulturno-povijesni sadržaji u gradu i njegovoj okolici te lijepa priroda varaždinskoga kraja osiguravaju posjet tijekom cijele godine. Urbana jezgra toga pravoga srednjoeuropskoga baroknoga grada, koji se često uspoređuje s Bečom, izuzetno je dobro očuvana. Stara gradska utvrda, središnji dio grada, brojni muzeji, galerije i zbirke te varaždinsko groblje, zaštićeno kao hortikulturni spomenik, glavni su turistički ciljevi. Središnji muzejski objekt Gradskog muzeja smješten je u Starom gradu i ističe se brojnim eksponatima vezanim uz povijest varaždinskoga kraja od pretpovijesti do danas. Valja spomenuti i jedinstvenu zbirku od nekoliko desetaka tisuća prepariranih kukaca, koju je prikupio Franjo pl. Košćec, smještenu u Entomološkom odjelu u palači Herzer. Posebnu važnost imaju brojne kulturno-zabavne priredbe. Među njima se osobito ističu Varaždinske barokne večeri - jedna od najvažnijih glazbenih priredaba u Hrvatskoj. Od ostalih priredaba značajne su Međunarodni festival puhačkih orkestara, Dani knjige (u listopadu) i dr. Jedan od zaštitnih znakova grada je varaždinska garda, tzv. purgari, koji su svojim lijepim plavim grenadirskim uniformama nazočni značajnijim svečanostima uz gradsku vijećnicu.

U izvorima se prvi put spominje 1181. Današnje naselje postupno se razvijalo uz tvrđavu (Stari grad). Povlastice slobodnoga kraljevskoga grada stječe poveljom kralja Andrije II. 1209., a potvrđuje ih Bela IV. 1220. Potkraj XIV. st. tvrđava prelazi u ruke grofova Celjskih. Tijekom idućih stoljeća varaždinska utvrda promijenila je više gospodara, a po svojemu utjecaju na njezin razvitak ističu se Beatrica Frankopan, markgrof Juraj Brandenburški, te napose barun Ivan Ungnad, koji je preuredio i pojačao postojeće fortifikacije. Potkraj XVI. st. prelazi u posjed grofova Erdődyja, koji će tijekom idućih stoljeća obnašati dužnost nasljednih župana varaždinskih. Kulturna gibanja u Varaždinu najjače se osjećaju u doba reformacije i protureformacije. Dolaskom isusovaca otvara se gimnazija i Zakmardijev konvikt, grade se isusovačke crkve i samostani (početak barokizacije grada). U XVIII. st. Varaždin je sjedište brojnih hrvatskih velikaša Banske Hrvatske (Draškovići, Keglevići, Patačići, Sermage i dr.), a 1755. postaje sjedište upravnih institucija Banske Hrvatske, Banskog suda, Hrvatskoga kraljevskog vijeća (od 1767.) i Kameralne škole (1769.-72.). Požar 1776. uništio je velik dio grada i bio uzrokom što se sjedište upravnoga i političkoga života ponovno vratilo u Zagreb. Obnovljen nakon požara i danas je brojem kulturno-povijesnih spomenika najvažnije kulturno i umjetničko središte sjeverne Hrvatske.

Pred južnim ulazom u središte grada, na uglu Cesarčeve i Zagrebačke ulice je palača Patačić-Puttar. Jednokatna uglovnica s raskošnim kamenim portalom s grbom Patačića ima na spoju krila istaknut erker. Palaču je u barokno-klasicističkom stilu 1745. dijelom dovršio varaždinski graditelj Joseph Hauk. Nasuprot palači Patačić-Puttar je zgrada Hrvatskoga narodnoga kazališta, sagrađena 1873. Historicističko zdanje u stilu neorenesanse projektirao je bečki arhitekt Hermann Gotlieb Helmer, a izveo zagrebački graditelj Janko Jambriščak. Današnja zidna slika na stropu djelo je M. Stančića. U središtu Trga slobode je župna crkva sv. Nikole, zaštitnika Varaždina. Prvotno romanička građevina, bila je još 1672. gotičko zdanje s tri broda i peterostranim svetištem; sadašnja crkva s bočnim kapelama i širokim svetištem izgrađena je u vrijeme barokne obnove 1753.-61., koju je većim dijelom izveo M. Mayerhofer prema nacrtima I. S. Wagnera, a dovršio njegov pomoćnik A. Poch. Iza glavnoga oltara nalazi se freska (1771.) s prikazom Varaždina iz XVIII. st. Unutrašnja oprema i crkveni predmeti potječu iz doba baroka. Uz crkvu je zvonik iz 1494. Na zapadnoj strani Uršulinske ulice nalaze se samostan i crkva uršulinki. Crkva Rođenja Isusova s istaknutim pročeljem izgrađena je 1729.; uz crkvu je dvokatni samostan dovršen 1749. s klasicističkim pročeljem. U samostanskoj kapelici na katu je oltar s kipovima mariborskoga majstora J. Strauba iz XVIII. st. Sjeverno od uršulinskog samostana nalazi se najznamenitija varaždinska povijesna građevina, u novije vrijeme nazvana Stari grad. Stoljećima je bila središte feudalne uprave, vlasnički odvojena od kraljevskoga i slobodnoga grada Varaždina. Služila je za stanovanje i obranu, a od 1925. u njoj su smještene zbirke Gradskog muzeja Varaždin. Građena je XIV.-XIX. st. Najstariji sačuvani dijelovi su dvije gotičke kule, građene na još starijim temeljima. Vidljivi su ostaci monumentalnoga šiljastog luka nekadašnjega glavnog ulaza i kameni reljefi s motivima »ribljeg mjehura« i ruže. Radi obrane od Turaka 60-ih godina XVI. st. srednjovjekovna tvrđava preuređena je u suvremenu renesansnu utvrdu, okruženu zemljanim nasipima i vodom. Radove su izveli talijanski graditelji iz okolice Coma prema planu i pod nadzorom graditelja Domenica dell'Allia. Tvrđava je dobila obilježje dvora s dva prostrana unutrašnja dvorišta s dvokatnim hodnicima. Na južnom zidu nekadašnje glavne kule probijen je dvostruki prozor. Tijekom XVIII. st. izgrađena su dva manja unutrašnja stubišta. U obnovi 1989. ponovno je izgrađeno zavojito stubište od prvog kata do potkrovlja glavne kule (prema izvornom obliku). Na istočnoj strani Trg Miljenka Stančića stoji palača Sermage, jednokatna uglovnica sagrađena 1759. u stilu rokokoa. Glavno pročelje urešeno je medaljonima, kamenim portalom i balkonom. Na barokne galerije prema dvorištu prigrađeno je u drugoj polovici XVIII. st. reprezentativno stubište s kamenom lanternom. U palači je danas smještena Galerija starih i novih majstora. Lisakova kula na Trgu bana Jelačića je čvrsta, jednokatna građevina iz XVI. st., jedini ostatak nekadašnjih gradskih zidina. Na sjevernoj strani Tomislavova trga je gradska vijećnica, najvažnija povijesna građevina u Varaždinu. Vjerojatno je dijelom romanička građevina s vidljivim gotičkim lukom nekadašnjega ulaza u toranj; pregrađivana je u XVI. st. pod nadzorom varaždinskoga graditelja Jurja Fleischmana. Današnji je izgled dobila pregradnjom 1793.; obnovu su izvodili najpoznatiji varaždinski graditelji i klesari u XVIII. st., M. Taxner te F. Lossert, koji je dovršio pročelje 1793. u kasnobarokno-klasicističkim oblicima podignuvši toranj iznad krova. Klesani portal s balkonom i gradski grb pod tornjem radio je klesar L. Vieter 1792. Na istočnoj strani Tomislavova trga stoji palača Drašković. U osi glavnog pročelja je kameni portal iz sredine XVIII. st. s grbom obitelji. Izgradnja današnje palače i oblikovanje pročelja u rokoko stilu izvršeno je vjerojatno u drugoj polovici XVIII. st., kada joj je vlasnik hrvatski ban Franjo Nadasdy. U dograđenom južnom krilu zgrade održavala su se vijećanja Hrvatskoga sabora 1756.-76. Nasuprot vijećnici je zgrada nekadašnjega isusovačkog samostana i crkva Uznesenja Marijina. Prvotno je bila isusovačka, zatim pavlinska, a danas je katedrala varaždinske biskupije. Građena je 1642.-46.; zvonik iz 1676. gradio je Peter Julijan iz Ptuja. Portal crkve s grbom obitelji Drašković izgrađen je 1656. Pročelje dobiva današnji oblik u XVIII. st. Kapela sv. Franje Ksaverskoga urešena je 1710. štukaturama A. J. Quadria. Današnji je glavni oltar golemi retabl s atikom iz 1737., mnoštvom likova i slikom Uznesenja Marijina. Vrsni su oltari sv. Ignacija Loyole iz 1742. i sv. Franje Ksaverskoga iz 1743., za koje je kipove radio varaždinski kipar Ivan Adam Rosemberger. Duž bočnih zidova svetišta smještena su korska sjedala iz lepoglavske crkve s oslikanim prizorima iz života pavlinskih svetaca, rad I. Rangera iz 1737. Svod crkvene sakristije oslikao je 1772. freskama varaždinski slikar B. Grueber. Uz crkvu je lauretanska kapela s grobnicom obitelji Drašković, izgrađena prije 1659. Dvokatni isusovački samostan uz crkvu gradio je Jakob Schmerleib 1679.-91. Na stubištu su štukature iz XVIII. st. s prizorima iz Staroga zavjeta, vjerojatno rad A. J. Quadria. S istočne strane crkve Uznesenja Marijina je zgrada stare varaždinske gimnazije, danas biskupski Ordinarijat. Građevina je dijelom podignuta 1651. i dograđena u XIX. st. Južno od crkve i samostana stoji monumentalna građevina nekadašnjega isusovačkog sjemeništa, poznata i kao palača Zakmardi. Podignuta je troškom protonotara kraljevstva Ivana Zakmardija Dijankovečkoga, a namijenjena je stanovanju siromašnih đaka varaždinske gimnazije. Gradili su je varaždinski graditelji Jakob i Blaž Jančić 1668.-72. Na spoju Tomislavova i Franjevačkog trga nalazi se sa sjeverne strane kuća obitelji Ritz, jedna od najstarijih građanskih kuća u Varaždinu. Pregrađena u XIX. st., obnovljena je u izvornome renesansnom stilu s arkadnim trijemom u prizemlju 1988.; kameni nadvratnik malih vrata ima klesane inicijale imena i godinu 1540. Na lijevoj strani Franjevačkog trga je najljepše varaždinsko rokoko zdanje - palača Patačić; dao ju je sagraditi varaždinski plemić Franjo Patačić 1764. To je dvokatnica s erkerom. Na glavnom je pročelju raskošni portal u rokoko stilu sa stupovima koji nose atiku s valovitim viticama i vazama. Na palaču se sa zapadne strane naslanja monumentalna palača Varaždinske županije. Dvokatnu građevinu s raskošnim kamenim portalom i balkonom i trolisnim zabatom nad krovom izgradio je varaždinski graditelj Jakob Erber. Stradala je u katastrofalnom požaru 1776., a obnova je dovršena 1779. Nasuprot njoj stoji dvokatna uglovna palača Patačić-Bužan. U središnjoj osi zgrade je kameni portal s pilastrima i profiliranom valovitom atikom s kasnobaroknim vazama, sagrađen oko 1785. Na sjevernoj strani Franjevačkog trga je franjevačka crkva sv. Ivana Krstitelja, barokizirana građevina koja se spominje u ispravama iz XIII. st.; ponovno je izgrađena u baroknom stilu 1650. (Peter Rabb iz Graza) i posvećena 1657. Četverokatni je zvonik sagrađen 1641., a portal oko 1655. U bočnim nišama su kameni kipovi sv. Franje Asiškoga i sv. Antuna Padovanskoga, radovi varaždinskoga kipara I. J. Altenbacha iz sredine XVII. st. Vrsnim štukaturama ukrasio je kapele sv. Josipa (kraj XVII. st.), sv. Antuna Padovanskoga i Majke Božje Škapularske (1717.) A. J. Quadrio. Glavni je oltar rađen 1698.-1702. prema nacrtu Krištofa Zettla. Polikromirao ga je zagrebački slikar Joakim Shidt, a kipove je vjerojatno radio mariborski kipar F. K. Reiss. Bočni su oltari nastali u razdoblju 1725.-48. i većim su dijelom rad varaždinskoga kipara Ivana Adama Rosembergera. Maniristička propovjedaonica s likovima Krista i apostola je iz 1670. Dvokatni samostan s četvrtastim unutrašnjim dvorištem izgrađen je u današnjem obliku 1678., dijelom dograđen poslije. U tzv. franjevačkoj ljekarni nalaze se freske I. Rangera iz 1750. koje prikazuju Blaženu Djevicu Mariju s alegorijskim likovima poznatih kontinenata i oličenim prikazima prirodnih elemenata. Uz prostor franjevačke crkve nalazi se na sjevernoj strani trga palača Herzer (1721.-95.). Jednokatna građevina s monumentalnim portalom na kojoj se još osjećaju utjecaji baroka najskladnija je ranoklasicistička palača Varaždina. U palači je smještena stalna postava Entomološkog odjela Gradskog muzeja Varaždina. Na vanjskom rubu nekadašnjega povijesnog središta također su neke važne crkve i palače. Uz sjeverni tvrđavski bedem je zavjetna crkva sv. Florijana, sagrađena 1738., više puta obnavljana. Pred glavnim ulazom je portik s kipovima anđela, možda radovi znamenitoga štajerskoga kipara J. Strauba. Unutrašnjost crkve je kvalitetno opremljena; veliko svetohranište glavnog oltara radio je Matija Saurer 1740.; njegov su rad drvene klupe s rokoko ukrasima iz prve polovice XVIII. st. U crkvi se čuva najznamenitija varaždinska slika, prikaz velikog požara iz 1776. Na zapadnoj strani Kapucinskog trga je crkva Sv. Trojstva, sagrađena 1705. Oltari i namještaj rad su varaždinskoga majstora Piča iz prve polovice XIX. st. Iza glavnog oltara je velika slika s prikazom Sv. Trojstva (oko 1700.). Uz crkvu se nalazi jednokatni samostan s unutrašnjim dvorištem, a u njegovoj se knjižnici čuva vrijedna zbirka inkunabula. Nešto južnije, na Vidovskom trgu je crkva sv. Vida. Spominje se prije XIV. st. Današnja građevina je ponovno izgrađena 1780., kad je podignut i zvonik. Oprema crkve je barokna. Veliki glavni oltar je iz 1760. Još južnije, u Zagrebačkoj ulici, je kapela sv. Roka, sagrađena prije 1690., jednobrodna građevina s trolisnim svetištem i svodom oslikanim vrsnim ranobaroknim zidnim slikama. Na zapadnoj periferiji grada, uz cestu prema Ptuju, stoji zavjetna crkva sv. Fabijana i Sebastijana. Sagrađena je 1681. kao manja jednobrodna građevina. Klupe u crkvi su rad varaždinskoga stolara Matije Saurera. Na vanjskom rubu nekadašnjega povijesnog središta, izvan zidina, nalaze se i dvije značajne plemićke palače. Na Kapucinskom trgu, sjeverno od samostana, je velika palača ErdÂdy. Jednokatna građevina u rokoko stilu podignuta je polovicom XVIII. st. Na glavnom su pročelju tri istaknuta rizalita, a na središnjem je kameni portal s kompozitnim kapitelima i valovitom atikom. Sjeverno od Staroga grada je jedna od najljepših varaždinskih građevina, palača Keglević. Spominje se 1700. Jednokatnu zgradu s visokim krovom krasi kameni portal nad kojim je kameni balkon. U vremenu 1774.-75. pregradio ju je u rokoko stilu poznati varaždinski graditelj Jakob Erber. Varaždinsko gradsko groblje vrijedan je spomenik parkovne arhitekture, prema zamisli Hermanna Hallera oblikovano nakon 1905. kao perivoj s njegovanim šišanim biljem po baroknim uzorima. Na groblju je veći broj umjetnički oblikovanih grobnica s arhitekturom i ukrasima iz doba bidermajera, povijesnih stilova, secesije i novijega doba. Najpoznatije su grobnice obitelji Burić, Harbuval-Chamare i Bauer, te grobnice Jagić i Leitner s nadgrobnim kipovima I. Rendića i R. Frangeša-Mihanovića.

Čalinec, jednokatni dvorac između Maruševca i Vinice. Spominje se u XVI. St. kao kaštel; u XVII. i XVIII. St. pregrađen u dvorac. Današnji oblik s drvenim rezbarenim stubama, drvenom terasom i balkonom dobio je potkraj XIX. St. Vlasnici su bili Vragovići (XVI. St.), potom Patačići i Draskovići, koji ga prodaju obitelji Kőrőskeny, i naposIjetku obiteIj Pongratz.

Jalkovec, naselje 4 km južno od Varaždina. Stara kurija plemićke obitelji Josipović srušena je 1910. Na njezinu mjestu sagrađen je 1911. jednokatni dvorac po nacrtu njemačkog arhitekta P. Schulze-Naumburga. Taj najmlađi dvorac u Hrvatskom zagorju okruženje starim perivojem.

Jalžabet, naselje 12 km jugoistočno od Varaždina. Jednokatni barokni dvorac s unutrašnjim dvorištem dala je podignuti Rozalija Somogy-Bedeković 1744. - U jednobrodnoj baroknoj župnoj crkvi sv. Elizabete (1748.) nalazi se pet vrijednih baroknih oltara (oko 1750.), propovjedaonica (1768.), krstionica i dr. Kraj sela nalazi se jedan od najvećih željeznodobnih tumula u srednjoj Europi.

Kneginec, ruševine utvrđenoga grada u istoimenom selu 8 km jugoistočno od Varaždina. Od grada je preostala cilindrična kula (tri su kule porušene). Prema tradiciji, tu je bio zatvoren kraIj Andrija II., pošto ga je svladao brat Emerik. Gotičkkoj crkvi Marije Magdalene produžen je brod 1800.; pred ulazom je lijep trijem. U crkvi se nalaze oltari Vincenta Nitla (1811.), ormar majstora Horge (1824,) i slike sv. Barbare i sv. Josipa, rad A. Kellera (1811.).

Krkanec, dvorac u istoimenom nase1ju 8 km jugozapadno od Varaždina. Prema natpisu na kasnorenesansnome portalu sagradili su ga 1616. grof Stjepan Patačić i njegova žena Barbara Bedeković.

Maruševec, naselje 11 km jugozapadno od Varaždina. Župna crkva sv. Jurja iz 1482. s gotičkim poligonalnim svetištem (uz koje je sakristija) pregrađena je dva puta te sada ima tri broda, bočnu kapelu i zvonik (1745.) pred glavnim pročeljem. U njoj se nalazi nadgrobna ploča Baltazara Vragovića iz XVII. st., crkveno posuđe iz XVII-XVIII. st. i pacifikal (1669.). Na župnome je dvoru grb plemićke obitelji Vragovića. Njihov je grb (iz 1618.) i na maruševečkom dvorcu koji je nakon Vragovića promijenio više vlasnika (među ostalima i Patačić); A. Schlippenbach ga je dao pregraditi u duhu historicizma. - U kapeli u nedalekom Druškovcu čuvaju se ciborij iz XVII st. te kaleži iz 1664. i 1706.

Šaulovec, dvorac 8 km jugozapadno od Varaždina. U XVI. st. spominje se kao kurija, koju je 1791. vlasnik A. Kiš nadogradio podignuvši dvorac. Današnji dvorac dogradila je i preuredila u duhu historicizma 1902. ista obitelj. U više soba sačuvane su kaljeve peći i nešto namještaja s početka XX. st. Uz dvorac se nalazi mali perivej.

Varaždin Breg, naselje 10 km južno od Varaždina, uz cestu Varaždin-Zagreb. Brežuljkasto vinorodno područje s lijepim vinogradarskim klijetima i kućama za odmor popularno je izletište Varaždinaca.

Na području Varaždin brega je dvorac Seketin iz XVII. st., koji se nalazi dijelom u vlasništvu obitelji Nade Puttar-Gold.

Vidovec, naselje 8 km zapadno od Varaždina. U središtu sela nalazi se jednokatni dvorac s parkom s početka XIX. st. Ima osnovu u obliku ključa. Nekada je pripadao grofovima Petheö de Gerze, a potom Samuilu Bužanu, barunu Kuševiću i Donatu Lukavskome. U župnoj crkvi, sagrađenoj 1830., nalaze se grobne ploče domaće vlastele. Crkva je oslikana freskama s biblijskim prizorima i likovima svetaca.

80. VARAŽDINSKE TOPLICE, gradić, termalno kupalište i lječilište u dolini Bednje te na padinama Topličke gore i Kalnika u Hrvatskom zagorju, 12 km jugoistočno od Varaždina i 69 km sjeveroistočno od Zagreba.
Značajno turističko-rekreacijsko i lječilišno mjesto, tradicije duge oko 2300 godina, najposjećenije su toplice u Hrvatskoj. Tu su se liječili stari Rimljani i panonski Jasi (Iliri); ostaci rimskih toplica vidljivi su i danas. Bogati izvori tople (57 °C) mineralne vode bogate sumporom i ljekovito blato pomažu u liječenju ozljeda i bolesti kralježnice, reumatskih bolesti, ortopedskih bolesti i deformiteta, raznovrsnih postoperativnih zahvata, neuroloških bolesti i dr.

81. VELIKA GORICA, grad 16 km južno od Zagreba, sastavni dio širega gradskog područja Zagreba. Prvi se put, pod imenom Gorica, spominje 1228. Kralj Bela IV. dao joj je povlastice 1242. Arheološki nalazi potječu iz doba prapovijesti (kultura grobnih polja sa žarama), antike (rimski ranocarski grobovi) i ranoga srednjeg vijeka (predmeti, keramika u upotrebi u karolinškome kulturnome krugu). U središtu Velike Gorice nalazi se tzv. Turopoljski grad, jednokatna zgrada pravokutne osnove (oko 1765.) s trijemom u prizemlju prema parku. U njoj je bilo sjedište »Plemenite općine turopoljske«; u dvorani na katu (štukature, fresko-ukras) održavala su se »spravišća« (skupštine). U zgradi je smješten Muzej Turopolja (osnovan 1960.) koji ima arheološku, etnografsku, kulturno-povijesnu zbirku. Župnu crkvu Navještenja Marijina (1686.-90.) restaurirao je u duhu historicizma H. Bollé 1893.; iz toga je doba i crkveni namještaj. U okviru Narodnoga sveučilišta od 1980. djeluje galerija Galženica.

Veliko prigradsko naselje južno od Zagreba, poznato kao središte povijesne mikroregije Turopolja. Posebno zaštićeni objekt - spomenik prirode je stari »turski« hrast lužnjak u blizini naselja.

Donja Lomnica, nase1je 5 km zapadno od Velike Gorice. Nalazi iz rimskoga doba (grob iz II. st., tragovi rimske ceste). Drvena jednokatna kurija Modić-Bedekovića, podignuta 1806., tvori s gospodarskim zgradama i drvećem skladan ambijent. Ta je kurija lijep primjer autohtone svjetovne ladanjske arhitekture, kakvu je podizalo niže plemstvo.

Lukavec, dvorac u Turopolju, 9 km zapadno od Velike Gorice. Tlocrtno je zasnovan kao četverokutni kaštel, s unutrašnjim dvorištem, u kojemu se nižu arkade, i s četiri prizmatične kule na uglovima. Povrh ulaza s baroknim portalom i grbom (1752.) izdiže se visok toranj pod kojim je bila kapela sv. Lucije; u njoj su se održavala "spravišća", skupštine turopoljskoga plemstva. Građevina ima puškarnice, okružena je opkopima. Prije toga zidanoga baroknog dvorca tu je stajao grad od drvene građe, koji se spominje od XV. st.

Šćitarjevo, naselje 8 km sjeverozapadno od Velike Gorice. Sjedište ilirskog plemena Andautonijaca i rimski municipij Gornje Panonije, Andautonija. Grad je imao oblik nepravilna šesterokuta. Nađeni su terne1ji rimskih zgrada, termalni kompleks, dijelovi ceste, ostaci zidnih slika s ornamentima, štukaturama s biljnim ukrasima, oruđe, nakit, posuđe, staklene posude, novac careva (iz razdoblj a od Tita do Valesa, I.-IV. st.), natpisi (Herenije Etruscile iz sredine III. st., žrtvenik bogu rijeke Save) i re1jefi (re1jef s Nemezom upućuje na gladijatorske igre, - amfiteatar od drva?). Po se1jačkim dvorištima nađeni su kameni spomenici (sarkofag). - Crkva sv. Martina spominje se od 1334. Današnja je crkva pregrađena 1758.-68.; jednobrodna građevina ima sakristiju kraj zaob1jena svetišta, zvonik uz glavno pročelje i bočnu kapelu (stariji dio crkve). Oko crkve je zidana ograda (1772.). U crkvi je djelomice očuvana barokna oprema: Pietŕ (1732.), kipovi, pacifikal (1698.), pokaznica (1765.), dva relikvijara, zvono iz 1630. i zvono J. Friedmanna iz Zagreba (176 1.). Pil Tužnoga Krista potječe iz 1771.

Velika Mlaka, naselje 9 km jugozapadno od Zagreba. Drvena kapela sv. Barbare spominje se 1642. Pregrađivana je u nekoliko navrata; današnji izgled potječe iz otprilike 1867., kada dobiva zvonik pred glavnim pročeljem (temeljito restaurirana 1972-77.). To je jednobrodna kapela s trostrano završenim svetištem; potkraj svetišta je sakristija. Kapela je bogato ukrašena: tabular s kasetama oslikan je biljnim motivima, dok je drvena oplata stijena u unutrašnjosti oslikana uresima, buketima cvijeća u vazama i nizom likova svetaca, među kojima je ikonografski najzanimljivija sv. Kümmernisse s donatorom M. Basarovićem (1759.). Oslikavanje kapele, rad više anonimnih majstora, trajalo je 1710-59. (najstariji sloj iz 1699. je uništen). Uz krilni oltar sv. Barbare (1679.), oslikan ciklusima iz života svetice i Muke Kristove, tu su i oltar Blažene Djevice Marije Snježne (1701.) te oltar Uzašašća Gospodnjega (1759.). Zvono je rad C. Seissera iz Graza (1642.).

Vukovina, naselje 4 km jugoistočno od Velike Gorice. Jednobrodna kasnobarokno-klasicistička župna crkva sv. Marije od Podhoda ima nad brodom kupolu s lanternom, zaobljenu apsidu svetišta i do njega sakristiju; zvonik je prigrađen. Namještaj je iz doba pregradnje (oko 1805.) i iz doba baroka (pacifikal, kalež). Orgulje je gradio J. Brandl iz Maribora (1904.). - U nedalekom Starom Čiču stoji drvena župna kurija na kat (1831.). Jednobrodna drvena kurija nazvana Alapić (s detaljima u stilu rokokoa) ima visoki krov na četiri vode.

82. VELIKI TABOR, srednjovjekovni grad u Hrvatskom zagorju, 3 km istočno od Desinića. U izvorima se spominje i kao Vingrad i Vrbovec.
Podižu ga po svemu sudeći Ratkaji, nakon što im je 1502. I. Korvin darovao posjed u ovome dijelu Zagorja. Grad ostaje u njihovu vlasništvu do utrnuća obitelji 1793., a poslije naizmjence prelazi u državno ili privatno vlasništvo; između dva svjetska rata pripadao je slikaru O. Ivekoviću . Na nevisoku brijegu stoji kasnogotička utvrda zašiljena prema prilaznoj strani. Naknadno je okružena ziđem s četiri široke polukružne kule; duž većega dijela toga pojasa gornji je kat istaknut na nizu konzola.Grad nije znatnije pregrađivan te je uglavnom zadržao svoje izvorno obličje. Na zidinama su očuvani kasnogotički i renesansni detalji klesarski grb i klesarski znakovi, bifora, erkeri, dvokatni arkadni trijemovi u dvorištu. Cijeli je zaravanak nekoć opasavao vanjski obrambeni zid, u sklopu kojega je bio do danas očuvani peterokutni bastion.

83. VINICA, naselje u Hrvatskom zagorju, 15 km zapadno od Varaždina,. Prvi se put spominje 1353. kao srednjovjekovna utvrda. Nedaleko su ruševine utvrde Vinice koja se spominje od 1353. U Vinici je župna crkva sv. Marka. Od gotičke crkve spomenute 1334. ostao je zapadni dio broda, danas svetište, te dio tornja dovršenoga između 1768.-71. Za novu crkvu (1808.) upotrijebljen je materijal starije građevine (baze i kapiteli stupova iz XIII. st. i kameni lavovi). U crkvi su uzidani rimska stela, renesansni epitaf Benka Turoczyja (umro 1616.) i njegove žene rođene Ratkaj, nadgrobni spomenik povjesničara Nikole Istvanfyja (umro 1616.) i njegove žene Elizabete Bot de Bajna (umrla 1597.) te F. Kerzera Radovanskoga (umro 1619.), gotička kustodija s visokom fijalom s rakovicama i kamena propovjedaonica s karijatidom u liku anđela iz doba kasnoga baroka. Oltari i klupe su iz istoga razdoblja, a slika F. Kellera u svetištu iz 1815. U crkvi se čuva vrijedno posuđe: kasnogotički kalež, kalež iz 1651., dva kaleža iz XVIII. st., pacifikal i srebrni pladanj iz XVII. st. U zidu župnoga dvora su grbovi Nikole Istvanfyja i Elizabete Bot de Bajna (1604.). U središtu Vinice je nekadašnji isusovački ljetnikovac, poslije vlasništvo Patačića, četvrtasta jednokatna građevina s arkadnim hodnicima (plan 1643.). Uz ljetnikovac je pranger, kameni sramotni stup i mjera za žito s latinskim natpisom iz 1643. i stiliziranim ljudskim glavama. Zdenac u neposrednoj blizini ukrašen je kipom sv. Ivana Nepomuka (kraj XVIII. st., obnovljen 1808.). Na brijegu iznad središnjega viničkoga trga nalazi se jednokatna kurija Dolansky, koja nad glavnim ulazom ima ključ s natpisom na mađarskom iz 1669. U dvjema su sobama na katu kasnobarokno-klasicističke zidne slike s prizorima iz rimske mitologije i cvjetnim uresima (kraj XVIII. st.). Kurija Rajner (XIX. st.) ima veliki otvoreni trijem s arkadama na južnoj strani. Na viničkom groblju su vrijedni spomenici, među kojima se ističe grobnica obitelji Kőroskeny iz 1841. U neposrednoj blizini Vinice je arboretum Opeka.

Gradić Vinica poznat je po obližnjem arboretumu Opeka, uz Trsteno kraj Dubrovnika najljepšem u Hrvatskoj. Barokni dvorac Opeka, trenutačno zapušten, sagradili su plemići Draškovići, a sam arboretum, iz sredine XIX. st., obitelj Bombelles. U arboretumu ima više od 250 vrsta drveća i grmlja, a posebno je vrijedna crnogorica. Osim arboretuma, vrijedni posjeta su i ostaci utvrđenoga grada, župna crkva sv. Marka, kurija Patačić (sada tvornica Viko) s prangerom, te kurija Dolansky. U neposrednoj okolici ima još vrijednih dvoraca i kurija s lijepim perivojima. Lov u okolici, ribolov u obližnjoj Dravi, njezinim rukavcima i akumulaciji, te vinorodni brežuljci upotpunjuju turističku ponudu kraja. 

Bajnski dvori, dio (istočno krilo) nekadašnjega dvorca (1610.), 8 km južno od Vinice; restauriran u drugoj polovici XIX. st. u duhu historicizma. Bio u vlasti Batthyanyja (do 1864.), Ivana Erdődyja; 1918. uništen u požaru. U ostatke dvorca i dograđene dijelove stmještena je bolnica. Perivoj ima pejsažna obilježja; sačuvane su kamene stube, jezero i historizirana dvorska kapela.

Opeka, jednokatni barokni dvorac 2 km južno od Vinice. Sagrađen u XVIII. st., pregrađen u doba romantičnoga historicizma. Bio je u posjedu grofova Draškovića i Bombellesa. Oko dvorca sadio je Marko Bombelles 50-ih godina XIX. st. mnogobrojno egzotično drveće, čime je stvorio znameniti park (arboretum) zastićen (1961.) kao spomenik prirode.

84. VOJNIĆ, naselje na desnoj obali rijeke Radonje na Kordunu.
Gradić podno Petrove gore nastao je poslije II. svjetskog rata na prostoru nekadašnjeg naselja Smrčković.

Klokoč, ruševine utvrđenoga grada kraj rijeke Gline, 12 km južno od Vojnića. Pravokutna je tlocrta s jakom cilindričnom obrambenorn kulom. Od 1224. središte plemena klokočkoga; od 1387. posjeduju ga Frankopani, potom grofovi Celjski, Jan Vitovec, 1530. Ivan Karlović, a 1557. pripao je krajiškoj upravi. Napušten, grad je obnov1jen oko 1681. Poslije je služio kao stan za časnike do sredine XIX. st.

Krstinja, ruševine utvrđenoga grada, na južnoj strani Petrove gore, 13 km jugoistočno od Vojnića. Ima oblik cilindrične kule opasane zidom nepravilna oblika, s četiri polukule. Unutrašnjost je pregrađena zidom u dva dijela. Iz predvorja se, kroz četverokutnu kulu, dolazi do obrambene kule. Grad je bio u posjedu Ladihovića, a potom su ga preuzeli Frankopani; 1585-1699. bio je u turskim rukama.

85. VOLODER, naselje na južnim padinama Moslavačke gore u Moslavini, 5 km jugoistočno od Popovače, 12 km sjeverozapadno od Kutine.
Neogotička župna crkva sv. Antuna Padovanskoga ima poligonalno svetište, dvije bočne kapele i zvonik uz glavno pročelje. Sagradio ju je 1863. graditelj Vjekoslav Lammer. Unutrašnjost crkve čini stilsku cjelinu. U crkvi se među ostalim nalaze: slika J. Beyera (Graz 1855.), orgulje zagrebačkoga orguljara A. Šimenca, barokna monstranca i kalež.

86. VRBOVEC, grad u Lonjsko-ilovskoj zavali, 40 km sjeveroistočno od Zagreba. Prvi se put spominje 1244.
Turistički su zanimljivi ostaci srednjovjekovne utvrde u kojoj se 1621. rodio hrvatski ban Petar Zrinski, mauzolej obitelji de Piennes, te sakralna baština. U okolici grada nekoliko je posebno zaštićenih objekata prirode.

Na posjedu Zrinskih (tu je 1621. rođen P. Zrinski) i poslije Patačića stajao je kaštel, od kojega danas postoji samo valjkasta kula. Župna crkva sv. Vida barokizirana je starija građevina sa zvonikom uz svetište i trijemom uz glavno pročelje. U crkvi su barokni oltari, veliko drveno raspelo, kalež iz 1722., pacifikal iz 1725., pokaznica, relikvijar. Zvona su lijevali Schifrer (Zagreb 1803.) i A. Papst (Varaždin 1846.). Među stilskim katnicama u mjestu ističe se župni dvor (1818.). Na groblju je barokna kapela sv. Triju kraljeva (jednobrodna s bočnim konhama) i mauzolej obitelji de Piennes od švedskoga granita, djelo H. Ehrlicha i V. Kovačića (1912.-17.).

Dubrava, naselje 12 km jugoistočno od Vrbovca. Posjed Dubrava spominje se od 1094., kada ga je kralj Ladislav darovao zagrebačkoj biskupiji. U srednjem vijeku biskupski grad bio je utvrđen zidom s devet kula i ovećim jarkom. Unutar zidina bio je kštel četverouglasta tlocrta s četiri ugaone kule. Tu se 1527. održao sabor na kome je Ivan Zapo1ja izabran za hrvatskoga kralja. Sve utvrde razorili su Turci 1552. - Kasnogotička župna crkva sv. Margarete, s visokim zvonikom po strani, barokizirana je u XVIII. st. Od gotičke kapele sv. Martina (nekoć župne crkve) ostalo je samo svetište.

Gornji Tkalec, naselje 11 km sjeverno od Vrbovca. God. 1425. spominje se crkva sv. Marije koja je 1611. pripala zagrebačkim isusovcima, a 1783. grkokatoličkoj biskupiji. Jednokatni dvorac četverokutna tlocrta s neraščlanjenim pročeljima na način ranoga baroka danas je u ruševnom stanju. Ima ulazni portik prema dvorišnoj strani. Sastavni je dio dvorca kapela sv. Marije četverokutne osnove s drvenim tornjićim. U njoj su ranobarokni oltari, slike, zastave, antependij. U sakristiji je

nadgrobna ploča grkokatoličkog biskupa Bazilija Božičovića (1785.).

Gradec, naselje 6 km sjeveroistočno od Vrbovca. Tu su stajale dvije utvrde zagrebačkih biskupa. Pošto su u XVIII. st. napuštene, podignut je biskupski dvor, Kasnobarokna župna crkva Ranjenog Isusa (oko 1780.) ima raščanjeno pročeIje iz kojega se izdiže zvonik. U kupoli je niz zidnih slika (Muka Kristova). U crkvi se nalaze: propovjedaonica s kipovima evanđelista i grbom donatora J. Branjuga (1746.), monstranca iz 1741., kalež s emajliranim sličicama iz 1748., zavjetna slika iz 1780., misal sa srebrnim okovima iz XVIII. St. U Dijecezanskome muzeju u Zagrebu među predmetima iz te crkve nalaze se slike J. Beyera (sred. XIX St.). Blizu crkve je kasnobarokna kurija (podignuo A Vrhovac).

Lovrečina, dvorac 11 km sjeverno od Vrbovca. U srednjem vijeku nizinska utvrda opkoljena jarkom (otuda ime Lovrečina grad); sagrađena na posjedu Gostovića, u XVI. St. držali su je Gregorijanci, a poslije je često mijenjala vlasnike. Dvorac ima tlocrt u obliku slova U s cilindričnim kulama na dvama uglovima. Dograđen je i pregrađen sredinom XIX. St. u duhu historicizma.

Lovrečka Varoš, naselje 5 km sjeverno od Vrbovca. Crkva iz XIV. St. bila je na posjedu Gostovića. Današnja jednobrodna župna crkva sv. Lovre građena je u kasnobaroknome slogu. Ima zaobIjeno svetište uz koje je sakristija, a uz brod je bočno smješten zvonik. Pred glavnim su pročeljem dvije kamene kasnobarokne statue. U crkvi se ističe barokna propovjedaonica u obliku "Jonine ribe", u nas ikonografski osamljen motiv.

Pogančec, naselje 9 km sjeverozapadno od Vrbovca. Crkva Marije Lauretanske ima tlocrtno jedinstven izdužen prostor, četiri vitka stupa nose kupolu nad brodom, a četiri stupca svod nad svetištem, uz koje je sakristija. Zvonik se izdiže iz glavnoga pročelja, koje je još na barokni način bogato raščlanjeno (bilo je oslikano freskama). Crkva je dovršena vjerojatno 1790. (datum na vratima). Na njoj se u doba kasnoga baroka ističu klasicističke tendencije (barokni klasicizam). U crkvi su tri kasnobarokna oltara.

87. ZABOK, grad u Hrvatskom zagorju, 19 km jugoistočno od Krapine. Kasnobarokna župna crkva sv. Jelene (1782.-1805.) sa zvonikom i skladno raščlanjenim glavnim pročeljem presvođena je kupolnim svodovima. God. 1788. bila je oslikana zidnim slikama. Crkvu su podignuli Žigmund i Josip Vojković; njihov se grb nalazi na klasicističkom portalu. Crkva ima barokni glavni oltar, propovjedaonicu (1786.), kulise »Božjega groba«, tri rokoko kaleža (iz 1778.), relikvijar sv. Križa s kožnatom spremicom, raspelo, kip Krštenje Kristovo. U blizini, na Grabrovcu nalazi se kapela sv. Antuna Padovanskoga (XVII. st.) s predvorjem iz kojega se diže zvonik (oko 1676.). Kapela ima barokne bočne oltare (1768., 1778.) sa slikama te kalež.

Najzanimljiviji objekti su župna crkva iz XVIII./XIX. st. i kurija Gredice, gdje se rodio književnik Ksaver Šandor Gjalski, nadogradnjom preuređena u ugostiteljski objekt. Tradicionalni su Dani Ksavera Šandora Gjalskog, najveća i najvažnija kulturna manifestacija (promocije knjiga, izložbe skulptura i slika, koncerti, kazališne predstave i dr.) (u listopadu). Etnološka zbirka Zagorska hiža zanimljiva je posjetiteljima grada.

Mirkovec, jednokatni dvorac na brežuljku između Zaboka i Svetoga Križa Začretje u Hrvatskome zagorju. U unutrašnjem dvorištu ima trijem s (ostakljenim) arkadama. Stariji dio dvorca s puškarnicama građen je u XVII.St. (1644.?), a dogradnje su izvedene u XVIII. st. Bio je u posjedu obitelji Sermage, Bedeković, a od 1892. Vraniczany. Prostorije su raznoliko presvođene, a u jednoj je sačuvan stari drveni strop. Oko dvorca je park.

Sveti Križ Začretju, naselje 7 km sjeverno od Zaboka. Jezgra mu je široka ulica-trg između dvije dominante - crkve i dvorca. Gotička župna crkva sv. Križa pregrađivana je u XVIII. st. (sakristija iz 1708.; zvonik iz 1734.-38.; oko 1778. premješteni su ulaz i svetište). U crkvi su barokni bočni oltari i propovjedaonica (oko 1777.), glavni klasicistički oltar od sadre (1786.), kalež (1620.). Gotički reljef Oplakivanje Krista (1480-1500.) bio je dio nestaloga krilnog oltara. Župni dvor je iz XVIII. st. - Kasnobarokno-klasicistički dvorac sa sklopom gospodarskih zgrada sagrađen je u više etapa do kraja XVIII. st., na rubu brežuljka iznad doline rijeke Krapine. Dva jednokatna krila u obliku otvorenoga slova V efektno su spojena polukulom do koje iz perivoja vode stube. Dvorac je bio u posjedu obitelji Sermage, Schlippenbach i Vranyczany. -U kući S. Jačmenice nalazi se kulturno-zavičajna zbirka (predmeti od neolitika do XX. st.).

 

88. ZAGREB, glavni grad Hrvatske, na obroncima Medvednice (Zagrebačka gora) i na obalama rijeke Save.
Gradsku jezgru čine srednjovjekovni Gradec (Grič) i Kaptol. Izgradnjom nasipa željezničke pruge (1860.) stara podgrađa, koja dotad nisu jedinstvena urbana cjelina, postupno se spajaju u blokovski pravilan Donji grad. Između dva svjetska rata između željezničke pruge i Save izgrađene su radničke, a na brežuljcima južnog prigorja Medvednice rezidencijalne četvrti. Nakon II. svjetskog rata grade se četvrti između željezničke pruge i Save, a od sredine 50-ih godina stambene četvrti južno od Save, tzv. Novi Zagreb. Južno od Save izgrađeno je teretno željezničko čvorište, te međunarodna zračna luka Pleso. Najveća industrijska zona (Žitnjak) na jugoistoku nadovezuje se na industrijske zone zapadnih i istočnih rubova, između Save i prigorja. Urbanizirani nizovi naseljenosti povezuju Zagreb sa središtima u okolici: Sesvetama, Zaprešićem, Samoborom, Dugim Selom i Velikom Goricom. Prometni položaj, koncentracija industrije (kovinska, elektrotehnička, tekstilna, kemijska, farmaceutska, grafička, kožna, drvna, proizvodnja papira i dr.), znanstvenoistraživačkih ustanova te industrijska tradicija, osnovna su obilježja njegove vodeće gospodarske uloge. U Zagrebu su koncentrirane središnje državne funkcije (zakonodavna, sudska, izvršna, novčarska, obrambena, zdravstvena, kulturno-prosvjetna, prometna i dr.).

Zagreb je veliko hrvatsko turističko središte. I to ne samo tranzitno, na putu iz zapadne i srednje Europe prema Jadranskom moru, nego je i sam cilj i odredište turističkih kretanja. Grad gotovo tisućgodišnje tradicije 1994. proslavio je svoj 900. rođendan. Zagreb ima brojne kulturno-povijesne spomenike, muzeje i galerije, ali i suvremene trgovine, kvalitetno i raznovrsno ugostiteljstvo i sportsko-rekreacijske objekte. Jako je središte kongresnog turizma i gospodarsko-poslovnih manifestacija i sajmova, ne samo u Hrvatskoj nego i u ovom dijelu Europe. Kao značajno europsko prometno čvorište povezan je cestovnim, zrakoplovnim, željezničkim i autobusnim linijama s europskim metropolama, i sa svim većim gradovima i turističkim mjestima u Hrvatskoj. Zagreb je doista bogata riznica civilizacijskog i kulturnog naslijeđa, od pretpovijesnog doba (spilja Veternica, starije kameno doba) i arheoloških nalaza rimske kulture (Šćitarjevo) do naših dana. Povijesni dio grada, Gornji grad i Kaptol, jedinstvena je urbana jezgra i u europskim razmjerima, pa je cilj svakoga turističkog razgledavanja Zagreba. Tom starom gradskom jezgrom, njezinim ulicama i trgovima, može se proći u ugodnoj šetnji, polazeći s Trga bana Josipa Jelačića, središnjeg trga i srca Zagreba, ili pak uspinjačom iz obližnje Tomićeve ulice. U staroj gradskoj jezgri mnoge su znamenite zgrade, crkve, muzeji i ustanove, kao i ugodne restauracije, kavane i kafići. Povijest, umjetnost i kultura Zagreba i Hrvatske, ali i Europe i svijeta, može se pratiti i šetnjom brojnim zagrebačkim muzejima. U 30-ak muzejsko-galerijskih zbirki čuva se više od 3,6 milijuna različitih predmeta, ne ubrajajući u to crkvene i privatne kolekcije. Samo Arheološki muzej (Trg Nikole Šubića Zrinskog 19) raspolaže s 400 000 predmeta, ali nisu, dakako, svi izloženi. Tu su brojni nalazi koji svjedoče o hrvatskoj prisutnosti na ovim prostorima, te rijetkosti koje su taj muzej učinile poznatim širom svijeta. Među njima ističe se egipatska zbirka, mumija i povoji na kojima je sačuvan najduži etrurski natpis na svijetu, te numizmatička zbirka. Dio muzeja je Lapidarij, u kojem su uglavnom izloženi kameni spomenici iz rimskog vremena. Hrvatski prirodoslovni muzej (Demetrova ul. 1) ima najveću svjetsku zbirku ostataka neandertalaca pronađenih na jednom nalazištu - ostatke krapinskog pračovjeka, te kamenog oružja i oruđa. U Tehničkom muzeju (Savska cesta 18) nalazi se najstariji sačuvani stroj na ovim prostorima, iz 1830., koji još radi. Vrijedne povijesne zbirke imaju: Hrvatski povijesni muzej, Muzej grada Zagreba, Muzej za umjetnost i obrt, Etnografski muzej, Hrvatski školski muzej, Hrvatski lovački muzej, Hrvatski sportski muzej, Hrvatski poštansko-telekomunikacijski muzej, Gliptoteka HAZU, Kabinet grafike HAZU. Posjetiteljima je posebno zanimljiv Muzej Mimara (Rooseveltov trg 5), u kojem se nalazi donacija Wiltrud i Ante Topića Mimare. Od ukupno 3700 različitih umjetnina u stalnoj je postavi više od 1500 izložaka od pretpovijesnog doba do XX. st. U Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU (Zrinski trg 11) stalna je postava europskog slikarstva XIV.-XIX. st., a u Ateljeu Meštrović (Mletačka ul. 8) nalaze se skulpture, crteži, mape litografija i drugi predmeti, dar velikog umjetnika domovini. Muzej suvremene umjetnosti (Katarinin trg 2) prati i predstavlja suvremene tokove u likovnoj umjetnosti. Muzejsko-galerijski centar (Jezuitski trg 4) na prigodnim izložbama predstavlja hrvatsku i stranu kulturno-umjetničku baštinu. Umjetnički paviljon (Trg kralja Tomislava 22) najstariji je izložbeni prostor na slavenskom jugu, u kojem se redovito priređuju izložbe. Izložbe se održavaju i u velebnom Meštrovićevu zdanju na Trgu hrvatskih velikana - Domu hrvatskih likovnih umjetnika. Muzej naivne umjetnosti (Ćirilometodska ul. 3) raspolaže s više od tisuću djela stotinjak autora hrvatske naive. Moderna galerija (Hebrangova ul. 1) obuhvaća sve relevantnije likovne umjetnike XIX. i XX. st. Bogat je i raznovrstan kulturno-umjetnički život u gradu. Djeluje 20-ak stalnih ili povremenih kazališta i kazališnih scena. Svojim se zdanjem ističe Hrvatsko narodno kazalište, a od koncertnih dvorana najpoznatija je Koncertna dvorana »Vatroslav Lisinski«, nazvana po skladatelju prve hrvatske opere. Zagreb je domaćin brojnih domaćih i međunarodnih priredaba i manifestacija. Svjetski festival animiranih filmova održava se svake parne godine, a Muzički bijenale, međunarodni festival avangardne glazbe, svake neparne godine. Svake se godine održavaju Festival Zagrebačke filharmonije i velika cvjetna izložba Floraart (kraj svibnja ili početak lipnja), Reli starih automobila, Tjedan suvremenog plesa i Eurokaz, međunarodni festival suvremenih teatara (u lipnju). Posebna je turistička atrakcija Međunarodna smotra folklora, kada se na gradskim trgovima i ulicama izvode tradicijski plesovi, kola, običaji i dr. (u srpnju). Ljeti se održavaju i kazališne predstave i koncertne priredbe, napose na Gornjem gradu, u otvorenim ili zatvorenim prostorima. Na pozornici na Opatovini održava se Zagrebačko histrionsko ljeto. U Zagrebu se održava i Zagrebfest, najstariji hrvatski festival zabavne glazbe, organiziraju se brojne tradicionalne međunarodne sportske priredbe i turniri. Posebno je svečano na Dan državnosti (30. svibnja), katkad i uz vojni mimohod na Jarunu, te na Dan grada Zagreba (16. studenoga). Zabavu nude i mnogobrojni diskoklubovi, noćni barovi, kockarnice i dr. Raznovrsna i kvalitetna roba nudi se u brojnim trgovinama, buticima, robnim kućama, prodajnim centrima. Svjetski su poznati zagrebački suveniri: penkala (nalivpero) kakvu je izumio Zagrepčanin Slavoljub Penkala prije više od 80 godina, ili kravata, koja je dobila ime po hrvatskim konjanicima koji su od Tridesetogodišnjeg rata u XVII. st. do Francuske revolucije vojevali na europskim bojištima s karakterističnim rupcem oko vrata. Mogu se nabaviti proizvodi od kvalitetnoga kristala, keramike i porculana, lijepe košarice od pruća ili slame, vrhunska hrvatska vina te gastronomski proizvodi. U mnogim zagrebačkim restauracijama nude se raznovrsni specijaliteti domaće i međunarodne kuhinje. Od domaćih specijaliteta svakako valja kušati puricu, racu ili gusku s mlincima, štrukle, sir s vrhnjem, orehnjaču. Kako je Zagreb blizu mora, u ribljim se restauracijama nude svježi plodovi mora.

Posebno mjesto u životu Zagrepčana i njihovih gostiju ima Medvednica - Zagrebačka gora i njezin najviši vrh Sljeme (1033 m). Posebno je atraktivan na Medvednici drevni Medvedgrad, srednjovjekovna utvrda, sagrađena u XIII. st., nedavno obnovljena. Ondje je sada Oltar hrvatske domovine, spomenik s vječnim plamenom, gdje Hrvatska odaje počast svim svojim junacima palim kroz povijest za domovinu.

Prvotno naselje koje je nosilo ime Zagreb protezalo se uz lijevu obalu potoka Medveščaka. Ono ulazi u povijest 1094., kad je ugarski kralj Ladislav u njemu osnovao biskupiju. Uz biskupsko sjedište razvija se uskoro, sjeverno od katedrale, kanoničko naselje (Kanonička ves, Kaptol). Zagreb je i županijski castrum i sjedište bana. Biskupskom Zagrebu pripadala je Vlaška ulica, a od 1247. i dio zemljišta na Gradecu, gdje je Kaptol podignuo svoju kulu (Popov toranj). Uz naselje Zagreb razvija se na susjednom brdu (današnji Gornji grad) utvrđeno naselje Gradec (Grec, Grech). Oba naselje doživjela su 1242. provalu i haranje Tatara. Iste godine podjeljuje hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Gradecu tzv. Zlatnu bulu, povlasticu kojom se stanovnici Gradeca izuzimaju od županske vlasti, a kralju se obvezuju na vojnu dužnost. Neposredno nakon povlačenja Tatara građani počinju utvrđivati Gradec. Utvrđivanje je uglavnom završeno 1266.; bedemi s kulama i vratima opasivali su grad u obliku trokuta. Podno Gradeca nastaje njegovo predgrađe - Njemačka (Šoštarska) ves i Nova varoška ves (današnja Ilica), a od 1334. na kanoničkim se posjedima sjeverno od Kaptola razvija Nova ves. Kad su u XV. st. Turci počeli provaljivati i u Turopolje, dopustio je kralj Matija Korvin 1469. biskupu da utvrdi Kaptol. Bedemi s kulama, koji su opasivali grad u obliku četverokuta, bili su dovršeni već oko 1478., a utvrde oko same katedrale definitivno je izradio ostrogonski nadbiskup Toma Bakač, koji je u prvoj četvrti XVI. st. bio administrator zagrebačke biskupije. Iako su stoljećima Kaptol i Gradec (koji je 1609. dobio svoj novi statut) dvije zasebne općine, ipak se od XVI. st. počinje postupno upotrebljavati naziv Zagreb za obje općine. Otada se Zagreb drži političkim središtem i glavnim gradom Hrvatske i Slavonije (u Hrvatskom saboru to je posebno naglašeno 1557.). Hrvatski banovi do početka XVII. st. nisu stolovali u Zagrebu; prvi ga je za svoje sjedište izabrao Nikola Frankopan 1621. Na poziv Hrvatskog sabora došli su u Zagreb 1606. isusovci i već 1607. prenijeli iz Ljubljane u svoj zagrebački kolegij tiskaru, a 1669. otvorili akademiju, na kojoj se predavala filozofija, teologija i pravo. Aktivnost isusovačke tiskare obnovio je 1695. Pavao Ritter Vitezović. U tijeku XVII. i XVIII. st. Zagreb je teško stradao od velikih požara (1645., 1674., 1706., 1731.) i kuge (1647., 1682.). God. 1776. prebačeno je iz Varaždina u Zagreb sjedište Hrvatskoga kraljevskog vijeća (vlade), a za Josipa II. grad postaje sjedište Varaždinskoga i Karlovačkoga generalata. Potkraj stoljeća na trošak gradske i kaptolske općine započela je gradnja velike (»zakladne«) bolnice, koja je dovršena 1804. U XIX. st. počinje brži gospodarski, politički i kulturni razvoj Zagreba. Stoljetne opreke između biskupskoga grada i slobodnoga kraljevskoga grada pomalo se brišu, osobito pod utjecajem hrvatskoga narodnog preporoda. Kulturni razvoj Zagreba u XIX. st. obilježuju datumi osnutka nekih važnih kulturnih i prosvjetnih ustanova: 1826. Glazbeno društvo (poslije Glazbeni zavod), a 1829. i prva glazbena škola, 1834. prvo glumište, 1839. Matica ilirska (od 1874. Matica hrvatska), 1846. Narodni muzej, 1866. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (sada HAZU), 1874. Sveučilište (prvotno tri fakulteta: filozofski, pravni i teološki). Prva željeznička pruga preko Zagreba otvorena je 1862., iduće godine puštena je u pogon plinara, grad je dobio svoj vodovod 1878., konjski tramvaj uveden je 1891., a električni tramvaj predan prometu 1910. (električna je centrala podignuta 1907.). Razvoj industrije započinje oko sredine XIX. st. Već 1910. u gradu ima više od stotinu industrijskih poduzeća, od kojih su najvažnija strojarska, tekstilna, prehrambena i grafička. U Zagrebu je 29. X. 1918. Hrvatski sabor donio odluku o raskidu svih državnopravnih odnosa Hrvatske s Ugarskom i Austrijskom Carevinom i o pristupanju u zajedničku državu Slovenaca, Hrvata i Srba. Između dva rata Zagreb je bio jako industrijsko središte. U njemu je 1926. proradila i prva radiopostaja. Osnutkom Banovine Hrvatske (1939.) Zagreb postaje njezino središte, za II. svjetskoga rata glavni grad Nezavisne Države Hrvatske, ali i središte otpora nacizmu. Komunistička je vlast (1945.), uz primjenu »revolucionarnoga terora«, konfiscirala poduzeća te nacionalizirala ostali dio gospodarstva. To je, uz velik priljev ruralnoga pučanstva, dovelo do sveopće stagnacije. Pedesetih se godina postupno osnivaju kulturne i znanstvene ustanove: kazališta (Zagrebačko dramsko kazalište, poslije Gavella; Komedija), TV Zagreb (danas HTV, počela emitirati 15. V. 1956.), Leksikografski zavod (1950.) i dr. Unatoč gospodarskoj i kulturnoj kolonizaciji 1948.-1990., Zagreb je glavno duhovno središte otpora jugokomunističkome režimu (»Hrvatsko proljeće« 1971.) te žarište kulturne i nacionalne samosvijesti. Od 1991., kao glavni grad samostalne države Hrvatske, sve više postaje srednjoeuropskom metropolom.

Sa središnjega zagrebačkoga trga, Trga bana Josipa Jelačića, označena konjaničkim spomenikom bana Jelačića (kipar Antun Fernkorn, 1866.), redovito započinju šetnje za upoznavanje triju povijesnih dijelova Zagreba: Gornjega grada, Kaptola i Donjega grada. 1. Gornji grad novije je ime za srednjovjekovni grad, koji je 1242. poveljom, tzv. Zlatnom bulom, dobio povlašteni položaj »slobodnoga kraljevskoga grada na brdu Gradecu zagrebačkomu«. Leži na brežuljku unutar bedema podignutih oko sredine XIII. st., pa se nekad ulazilo u grad kroz četvora vrata. Sa Jelačićeva trga uspinje se Ulica Pavla Radića (nekad Duga ulica), trgovačka ulica jednokatnih kuća podignutih tijekom XIX. st. Desno se odvaja uličica Krvavi most, kojoj ime spominje most na nekadašnjem potoku Medveščaku, poprištu krvavih borba između Gornjograđana i Kaptolčana. Pri vrhu Radićeve ulice ističu se palača Prve hrvatske štedionice, br. 30 (arhitekt Janko Grahor, 1880.) i klasicistička palača br. 32 (graditelj Bartol Felbinger, oko 1830.). Na raskrižju s Kamenitom ulicom postavljen je spomenik sv. Jurja. U Gornji grad ulazi se kroz Kamenita vrata, jedina sačuvana gradska vrata. Spominju se u srednjem vijeku, a današnji oblik dobila su pregradnjom 1760. Tada je u prolazu uređena barokna kapela Majke Božje oko stare slike domaćeg majstora, spašene u požaru 1731. Uz Kamenita vrata dućani su zadržali izvorni oblik iz XVII. st. Na zapadnom pročelju u niši nalazi se Zlatarovo zlato (kipar Ivo Kerdić, 1929.), lik djevojke Dore iz poznatoga istoimenog romana Augusta Šenoe. Ljekarna u Kamenitoj ul. 9 nastavlja niz zagrebačkih ljekarna, neprekinut od sredine XIV. st., a spomen-ploča na njezinoj zgradi spominje da je praunuk Dantea, pjesnika Božanstvene komedije, radio kao ljekarnik u Zagrebu 1399. Markov trg središte je Gornjega grada, glavni trg nekadašnjega Gradeca. Gradska župna crkva sv. Marka građena je sredinom XIII. st. Iz te romaničke faze gradnje održale su se tri crkvene lađe, međusobno odijeljene debelim stupovima kružna presjeka, prozor otkriven u južnom zidu i baza zvonika. Gotički svodovi i svetište građeni su u drugoj polovici XIV. st., kad je, najvjerojatnije, zasnovan i djelomično izveden južni portal s 15 kipova u nišama, od kojih su neke 1420. izradili majstori Parleri iz Praga. Markova crkva obnovljena je »regotizacijom« arhitekta Hermana Bolléa 1876.-82., kad je izveden slikovit krov s grbovima Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, i grada Zagreba. Ponovnu obnovu unutrašnjosti proveli su 1936.-38. kipar Ivan Meštrović i slikar Jozo Kljaković. Od Meštrovićevih djela nalaze se: iznad glavnoga oltara veliko Raspeće, u sjevernoj apsidi Pietŕ i srebrni križ, u južnoj apsidi Madona u liku seljačke žene, te nekoliko reljefa. Kljaković je fresko-tehnikom oslikao zidove crkve prizorima iz Staroga i Novoga zavjeta, a u pokrajnjoj kapeli sv. Fabijana i Sebastijana prizorima iz hrvatske povijesti. Markov trg poprište je mnogih važnih događaja hrvatske prošlosti i suvremenosti, jer se tu nalaze najviše hrvatske državne ustanove. Na zapadnoj strani Banski dvori (Markov trg 1) bili su dom hrvatskih banova 1809.-1918.; u njima je živio i umro ban Josip Jelačić. Spojeni sa susjednom baroknom palačom (Markov trg 2) služe kao sjedište Vlade Republike Hrvatske. Na istočnoj strani Markova trga (br. 6 i 7) diže se palača Hrvatskoga sabora (sagrađena 1908.-10., arhitekt Lavoslav Kalda), na mjestu gdje je u nekadašnjoj baroknoj palači hrvatski sabor djelovao od 1737. Spomen-ploča podsjeća na tiskaru književnika Pavla Rittera Vitezovića, koji je bio u službi Hrvatskoga sabora. Na sjevernoj strani trga (Markov trg 5) od pamtivijeka je župni ured crkve sv. Marka. Do njega je zgrada Ustavnoga suda. Na južnoj strani trga, u dvorišnoj zgradi kuće br. 9, proradila je 1926. prva radiopostaja u ovom dijelu Europe, a na uličnom pročelju spomen-ploča govori o srednjovjekovnoj kovnici novca u Zagrebu. Ugao Markova trga i Ćirilometodske ulice (br. 5) od pamtivijeka je mjesto »gradske kuće«, vijećnice, danas Skupštine grada Zagreba. Spomen-ploče na pročelju navode važnije događaje koji su se ovdje odvijali u kraćem razdoblju kad je tu bilo kazalište (1835.-95.): izvedena je prva drama novije hrvatske književnosti (Ivan Kukuljević Sakcinski, Juran i Sofija ili Turci kod Siska, 1839.), prva hrvatska opera (Vatroslav Lisinski, Ljubav i zloba, 1846.), održana povijesna zasjedanja Hrvatskoga sabora (1848. i 1861.) i dr. Između gradske vijećnice i Banskih dvora u dnu uličice vidi se pročelje najljepše gornjogradske barokne palače (Matoševa ul. 9). To je palača grofovskih obitelji Vojković-Oršić-Rauch, sagrađena 1763., danas Hrvatski povijesni muzej. U Ćirilometodskoj ul. 3 ističe se barokna palača (u njoj Hrvatski muzej naivne umjetnosti), do nje crkva sv. Ćirila i Metoda u neobizantskom slogu (arhitekt H. Bollé, 1880.) i dvokatna uglovnica (Ćirilometodska 1) grkokatoličkoga sjemeništa (1768.-74.). Na suprotnoj strani ulice (Ćirilometodska 4) živio je i imao tiskaru pokretač hrvatskoga narodnog preporoda Ljudevit Gaj (umro 1872.). Drugi gornjogradski trg je Katarinin trg, kojim dominira crkva sv. Katarine, najljepša barokna crkva u Zagrebu. Gradili su je isusovci 1620.-32. Jednobrodna je sa šest bočnih kapela i svetištem koje završava ravnom zidnom plohom. U kapelama crkve nalazi se pet drvenih baroknih oltara iz druge polovice XVII. st. i jedan mramorni iz 1729. (kipar Franjo Robba), na svodu i zidovima raskošna štukatura (A. J. Quadrio, 1732.), u svetištu nizak glavni oltar ispred velike freske koju je naslikao ljubljanski slikar Kristofor Andrija Ilovšek (Jelovšek). Pročelje crkve pregrađeno je poslije potresa 1880. Crkva je služila kolegiju Družbe Isusove, podignutom uz nju u kasnorenesansnom duhu oko sredine XVII. st. (Jezuitski trg 4, danas izložbeni prostori Klovićevi dvori), te đacima i studentima gimnazije, koju su isusovci otvorili 1607. na Katarininu trgu 4. U toj zgradi i danas djeluje gimnazija. Sjevernu stranu Katarinina trga zatvara dugačka palača Kulmer (u njoj Muzej suvremene umjetnosti), a južnu, uz gimnaziju, gradska palača Dverce (prije Vraniczany-Buratti). Uz nju su nekad stajala mala gradska vrata Dverce koja je branila kula Lotrščak, podignuta u sastavu gradskih bedema oko sredine XIII. st. Ispred kule i djelomice vidljiva južnoga gradskog bedema proteže se Strossmayerovo šetalište (Južna promenada, 1812.), s kojega se otvaraju krasni pogledi na Donji grad, a s ističnoga kraja na Kaptol s katedralom i crkvom sv. Marije. Tu se nalazi spomenik pjesnika i književnika Antuna Gustava Matoša (kipar Ivan Kožarić, 1978.). Iza palače Hrvatskoga sabora, usporedno s istočnim gradskim bedemom u Opatičkoj ulici, nižu se palače zagrebačkih uglednika XVIII. st. Među njima ističu se palača br. 8 (graditelj Matija Leonhart, 1756.) i br. 10, koju je 1893.-95. Izidor Kršnjavi, zaslužni predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Hrvatske vlade, dao pregraditi i opremiti djelima tada mladih hrvatskih slikara i kipara. Tzv. zlatna dvorana galerija je hrvatske umjetnosti s kraja XIX. st. U palači br. 18, Narodnom domu - okupljalištu hrvatskih preporoditelja, danas u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, svečanu, tzv. preporodnu dvoranu uredio je 1845. zagrebački arhitekt Aleksandar Brdarić, autor uglovnice na suprotnoj strani Opatičke ulice (br. 27). Zgrade u Opatičkoj ul. 20-22: nekadašnji samostan redovnica klarisa, sagrađen 1650., susjedni Popov toranj iz sredine XIII. st. i nekadašnja pučka škola (graditelj Bartol Felbinger, 1839.) služe kao izložbeni i radni prostor Muzeju grada Zagreba, osnovanom 1907. Stalna postava muzeja prikazuje redom sva razdoblja prošlosti Zagreba, a osobitost su nalazi iz mlađega kamenog doba ispod temelja nekadašnjeg samostana, koji svjedoče o životu na brežuljku Gradecu u pradavna vremena. Na vrhu Popova tornja nalazi se Zvjezdarnica Hrvatskoga prirodoslovnoga društva (osnivač Oton Kučera, 1902.). Pročelje bivše školske zgrade obilježeno je poprsjem pjesnika Augusta Šenoe (kipar Emil Bohutinski, 1940.). Na kraju Opatičke ulice stajala su Sjeverna ili Opatička gradska vrata (srušena 1837.). Tada je uređeno Vrazovo šetalište (prvotno Sjeverna promenada) s kavanom Palajnovkom (1844.). Ispod šetališta posred Ilirskoga (prije Kipnoga) trga neogotička kapelica djelo je H. Bolléa (1895.). Na zapadnom gradskom bedemu podignuta je (1795.) zgrada Povijesnoga arhiva Zagreba (Opatička ul. 29, ulični dio 1835.), te kuće u Demetrovoj ulici. Staroslavenski institut »Svetozar Rittig« nalazi se u kući iz XVII.-XVIII. st., kojoj je u dvorištu sačuvan stari bunar (Demetrova ul. 11). Palača u Demetrovoj ul. 7 (1756., graditelj Matija Leonhart) bila je u vlasništvu baruna Magdalenića, potom grofova Draškovića, kad je podignut klasicistički trijem (oko 1830.), i naposljetku, banova brata Đure Jelačića i njegovih potomaka. Palača u Demetrovoj ul. 1, u kojoj su 1802.-35. izvođene kazališne predstave (tzv. Amadeovo kazalište), već od 1866. služi Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, poznatom, među ostalim, po znamenitom Krapinskom pračovjeku. U obližnjoj Mletačkoj ul. 6-8 nekadašnja kuća i atelijer kipara Ivana Meštrovića otvoreni su za javnost kao muzej (Atelje Meštrović). Mesničkom ulicom spušta se u Donji grad. Spomen-ploče na nekim kućama govore o znamenitim ljudima: na br. 34 živio je i umro 1881. August Šenoa, »najzagrebačkiji« pjesnik i romanopisac, na br. 35 živio je i umro 1914. zaslužan hrvatski povjesničar Tadija Smičiklas, na br. 19 (ugao Streljačke ulice) boravio je 1871.-73. osnivač Stranke prava i ideolog hrvatstva Ante Starčević. Velika dvokatnica u Mesničkoj ul. 1, blago zaobljena pročelja s nizom alegorijskih figura, remek-djelo je historijskih stilova u Zagrebu (graditelj Franjo Klein, 1867.). Na ušću Mesničke ulice u Ilicu podignut je 1895. spomenik najčitanijega hrvatskog pjesnika franjevca Andrije Kačića Miošića (kipar Ivan Rendić). 2. S Trga bana Josipa Jelačića Bakačevom ulicom uspinje se na Kaptol. Kaptol je najstarije povijesno naselje Zagreba. Zagrebačka biskupija, naime, spominje se već 1094., pa je tad već morala postojati i katedrala sa sjedištem biskupa. U blizini katedrale stanovali su kanonici. Katedrala s nadbiskupskim dvorom i kanoničke kurije bitna su obilježja ovoga naselja, iako su objekti koje danas susrećemo podizani tijekom dugih stoljeća na mjestima onih prvotnih. Naselje Kaptol u strahu od turskih navala ograđeno je zidom u posljednjoj četvrti XV. st. U nj se ulazilo Južnim i Sjevernim kaptolskim vratima, te manjim pokrajnjima (Skalinska vrata). Na raskrižju Bakačeve ulice, ulice Pod zidom i Vlaške ulice stajala su do 1862. Južna kaptolska vrata. Već ovdje se nalazimo pod kulom, zvanom Nebojan, posebne utvrde na tlu Kaptola, podignutom za obranu same katedrale u slučaju navale Turaka koji su se približavali Zagrebu. Od 1512. do 1520. u oblicima rane renesanse građena je ova najveća tvrđava u jugoistočnoj Europi (šest niskih kula kružna presjeka, dvije četverostrane kule sa zidovima). Jedna od tih kula, tzv. Bakačeva kula, sa zidom ispred pročelja katedrale srušena je 1906., pa je pogled na katedralu otvoren. Gotička katedrala, građena od XIII. do kraja XV. st., poslije teškog oštećenja u potresu 1880. dobila je neogotičko pročelje s dva visoka zvonika (105 m) koji su postali simbolom Zagreba. Obnova po projektu arhitekta H. Bolléa obavljena je 1880.-1902., a po njegovim nacrtima izvedena je i oprema unutrašnjosti (neogotički oltari, rasvjetna tijela i dr.). Od predpotresnog namještaja ostali su u katedrali barokna mramorna propovjedaonica (1699.), barokni mali mramorni oltari sv. Luke i Posljednje večere (1703.), nadgrobna ploča bana Tome Erdődyja (1621.), te četiri renesansne klupe s intarzijama (1520.). Iza glavnoga oltara časti se grob sluge Božjega, zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, a u sjevernom zvoniku uređena je kapelica bl. Augustina Kažotića, zagrebačkog biskupa 1304.-22. U katedrali počivaju zemni ostaci hrvatskih velikana Petra Zrinskog i Krste Frankopana kojima su postavljena poprsja (kipari Marija Ujević i Šime Vulas, 1971.). U sakristiji održale su se freske iz vremena biskupa Timoteja (1263.-87.), izložen je plašt kralja Ladislava (kraj XI. st.), a na oltaru slika Golgota Albrechta Dürera (kraj XV. st.). Unutar zidova tvrđave oko katedrale podignut je 1729.-30. impozantan barokni (nad)biskupski dvor. U nj je ugrađena gotička kapela sv. Stjepana prvomučenika iz sredine XIII. st. s freskama iz XIV. st. Posred kaptolskoga trga diže se Marijin kip s četiri anđela (arhitekt F. Schmidt, kipar A. Fernkorn, 1878.). Oko Kaptola od br. 1 do br. 28 nižu se kurije zagrebačkih kanonika, građene od kraja XVII. do sredine XIX. st., većinom baroknih obilježja, s vrtovima i dvorištima. Među njima se ističu: br. 7, tzv. prepoštija, najstarija (XVI. st.), u velikom vrtu s bidermajerskom vrtnom ogradom, br. 8 s efektnim baroknim zaobljenim istakom, br. 13 sa spomen-pločom povjesničaru Franji Račkomu (umro 1894.), br. 15 iz XVII. st., ispred koje su nekad stajala Sjeverna kaptolska vrata (srušena 1876.), br. 21, »najmlađa«, iz 1885. (arhitekt H. Bollé), br. 28 s istaknutim središnjim dijelom pročelja skladnih oblika s prijelaza XVII./XVIII. st. Velika dvokatnica na Kaptolu 29 dom je Bogoslovnog sjemeništa i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Spomen-ploča na pročelju s grbom zagrebačkog biskupa Maksimilijama Vrhovca dokazuje da je njegovom darežljivošću 1827. zgrada od male dograđena u prostranu građevinu. Među kanoničkim kurijama na Kaptolu nalazi se, prema tradiciji, od vremena sv. Franje Asiškog, tj. XIII. st., franjevački samostan (Kaptol 9) s crkvom sv. Franje. Gotička jednobrodna crkva s plitkim bočnim kapelama regotizirana je poslije potresa 1880. (arhitekt H. Bollé). Na prozorima su vitraji slikara Ive Dulčića (1960.-64.). Samostan je u današnjem obliku dovršen krajem XVII. st. Uz glavni ulaz nalazi se samostanska kapela sv. Franje, bogato ukrašena baroknom štukaturnom dekoracijom i 24 zidne slike prizora iz života sv. Franje. Mimo franjevačke crkve dolazi se na Opatovinu, građansko naselje kojemu početak seže na svršetak XV. st. Na kraju parka Opatovine nalazi se kaptolska kula, tzv. Prišlinova kula, ispred koje se održavaju ljetne priredbe na otvorenomu. Sama Opatovina je niz raznolikih kuća u kojemu su zanimljive stare i obnovljene obrtničke kuće sa zabatnim pročeljem okrenutim prema ulici i dvorišnim kolnim ulazom. Na južnom pristupu Opatovini postavljen je spomenik pučkom liku, Petrica Kerempuh i galženjak (kipar Vanja Radauš, 1956.). S Opatovinom bilo je spojeno naselje Dolac, srušeno 1925. kako bi se na njegovu mjestu sagradila središnja gradska tržnica Dolac. Slikovito trgovanje na njezinu krovu vrlo je privlačno, osobito posjetiteljima Zagreba. Na Dolcu se nalazi župna crkva sv. Marije, barokna građevina iz 1740., na mjestu istoimene crkve redovnika cistercita, koja je tu stajala već na samom početku XIV. st. Ispod Dolca ulazi se u Tkalčićevu ulicu u udolini kojom je nekad tekao potok Medveščak, granica između područja Gradeca i Kaptola. Starinske kuće na obalama nekadašnjega potoka većim su dijelom iskorištene kao kavane i restauracije. 3. Donji grad dio je Zagreba u ravnici ispod Gornjega grada i Kaptola. Izgrađivao se južno od Ilice i Trga bana Jelačića najprije spontano, a od 1865. na temelju prvoga urbanističkog plana Zagreba, prema kojemu se ulice sijeku pod pravim kutovima, pa je pravilnost ulica, trgova i parkova obilježje Donjega grada. S Trga bana Jelačića Praška ulica vodi do niza trgova-parkova, najljepšega dijela Donjega grada: Zrinskoga, Strossmayerova i Tomislavova trga. Obrubljeni su reprezentativnim trokatnicama, građenima pri kraju prošloga stoljeća u raznim povijesnim stilovima. Zrinski trg obogaćen je glazbenim paviljonom (1895.) i vodoskocima, a u zgradi br. 17 nalazi se Arheološki muzej. Zrinski trg završava nizom poprsja hrvatskih velikana i palačom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (arhitekt F. Schmidt, 1876.) u kojoj je smještena Strossmayerova galerija starih majstora. Iza Akademijine palače na Strossmayerovu trgu stoji spomenik biskupa Josipa Jurja Strossmayera, osnivača Akademije (kipar I. Meštrović, 1926.), te zgrada Kemijskog laboratorija (H. Bollé, 1895.). Na Strossmayerovu trgu (br. 12) nalaze se palača Moderne galerije i Grafičkoga kabineta HAZU, te palača Matice hrvatske (br. 4). Na Tomislavovu trgu pred Umjetničkim paviljonom (otvoren 1898.) stoji spomenik hrvatskog renesansnog slikara Andrije Medulića (kipar I. Meštrović, 1930.), a na južnom kraju trga-parka konjanički spomenik kralja Tomislava (kipar Robert Frangeš-Mihanović, 1947.). Glavni kolodvor u dugačkoj zgradi pušten je u promet 1891. Preko Starčevićeva trga s Domom Ante Starčevića (1895.), u kojemu djeluje Gradska knjižnica, u Mihanovićevoj ulici uz hotel Esplanade (1925.) dolazi se do Botaničkoga vrta (za studij i javnost otvoren 1894.) i spomenika arheologa don Frane Bulića (kipar Frano Kršinić, 1935.). Središnje mjesto na Marulićevu trgu zauzima impozantna zgrada Sveučilišne knjižnice, sada Hrvatskoga državnog arhiva, najljepši primjer secesije u Zagrebu (arhitekt Rudolf Lubynski, 1911.). Na obližnjem Rooseveltovu trgu stoji Muzej Mimara u adaptiranoj velikoj neoklasicističkoj gimnazijskoj zgradi (arhitekti Ludwig i Hulsner, 1895.). Među zelenilom je spomenik književnika Eugena Kumičića (F. Kršinić, 1937.). Trg maršala Tita odlikuje se osobitom ljepotom. Sredinu mu zaprema neobarokno Hrvatsko narodno kazalište (arhitekti Fellner i Helmer, 1895.) i pred njim Zdenac života (kipar I. Meštrović, 1905.). Na sjevernoj je strani trga zgrada Rektorata Sveučilišta i Pravnog fakulteta (1856.) sa spomenikom Povijesti Hrvata (I. Meštrović) u vrtu. Na zapadnoj strani diže se neorenesansna zgrada Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne škole, danas Škole primijenjene umjetnosti (H. Bollé, 1888.), a na istočnoj Hrvatski učiteljski dom (arhitekti Hönigsberg i Deutsch, 1888.) uz druge palače. U nasadima su postavljeni konjanički spomenik sv. Jurja sa zmajem (A. Fernkorn, 1884.) i poprsje osnivača vatrogastva u Hrvatskoj Đure Deželića (kipar F. Cota, 1937.). U Donjemu su gradu tri zanimljive crkve. U Frankopanskoj ulici crkva sv. Vinka Paulskoga sa samostanom sestara milosrdnica sagrađena je 1845., dograđena 1861. Ima izuzetne oltare, ispovjedaonice i klupe skladno oblikovane od plemenita drva bogato ukrašena intarzijama, izrađene u kaznioničkoj radionici u Lepoglavi oko 1870. U Palmotićevoj ulici Družba Isusova podignula je prostranu crkvu s dva zvonika u mješavini stilova (arhitekt Janko Holjac, 1902.). U Prilazu Gj. Deželića crkva sv. Blaža sagrađena je u neobizantskim oblicima po projektu uglednoga hrvatskog arhitekta Viktora Kovačića (1913.). Isti arhitekt projektant je i palače Burze s klasicističkim stupovljem (1923.) na Trgu burze. Na Trgu hrvatskih velikana okrugli izložbeni paviljon (Dom likovnih umjetnosti) podignut je 1938. po zamisli kipara I. Meštrovića. Hrvatskim pjesnicima odužio se grad Zagreb javnim spomenicima. Osim već spomenutih, u Vlaškoj ulici na križanju s Branjugovom i Palmotićevom postavljen je spomenik Augusta Šenoe u blizini njegove rodne kuće (kiparica Marija Ujević, 1988.). Na Preradovićevu trgu stoji spomenik Petra Preradovića (Ivan Rendić, 1895.), u Varšavskoj ulici Tina Ujevića (Miro Vuco, 1991.), u Tuškancu Vladimira Nazora (kipar G. Th. Malteso, 1963.), u Ulici Ivana Lučića spomenik Silvija Strahimira Kranjčevića (Tomislav Ostoja, 1962.), u Tkalčićevoj ulici književnice Marije Jurić-Zagorke (Stjepan Gračan, 1991.), u prolazu Ilica 1 pjesnika-pjevača Vlaha Paljetka (Marija Ujević), u Martićevoj fra Grge Martića. Izvan uže gradske jezgre na brežuljku prostire se središnje gradsko groblje Mirogoj, otvoreno 1876. Mrtvačnica i osobito impozantne i slikovite arkade s crkvom Krista Kralja (arhitekt H. Bollé, 1883.-1914.), mnoštvo grobova zaslužnih ljudi i umjetničkih spomenika, kao i zelenilo čine Mirogoj istaknutim spomenikom kulture i povijesti Zagreba i Hrvatske. U istočnom dijelu Zagreba leži prostran perivoj Maksimir, koji ima svoj početak u staroj šumi zagrebačke biskupije. Oblik engleskog parka s mnogim građevinama vrtne arhitekture klasicističkih i romantičkih obilježja i rijetkim drvećem dao mu je zagrebački (nad)biskup Juraj Haulik (1837.-64.). God. 1925. u najljepšem dijelu perivoja uređen je Zoološki vrt.

Medvedgrad, 
utvrđeni grad na Medvednici kraj Zagreba. Sagradio ga je zagrebački biskup Filip oko 1250. Jedan je od najvećih i najvrednijih burgova u Hrvatskoj. Naizmjence ga drže zagrebački biskupi, kraljevi, brojni velikaši: Babonići, Celjski, I. Karlović, Zrinski i Gregorijanci. Grad je u tlocrtu longitudinalan, nepravilan, prilagođen zemljištu. Ima dvije jake obrambene kule, zgrade za stanovanje, kapelu sv. Filipa i Jakova, prostrano predvorje. Kompleks je okružen zidovima i opkopima. Do unutrašnjega dijela prilazilo se kroz troja vrata. God. 1590. teško ga je oštetio potres, 1602. spominje se napuštenim ("arx desolata"). Iskapanja ruševina i obnovu grada vodi od 1979. Restauratorski zavod Hrvatske. Među sitnim predmetima nađen su brončanodobna sjekira, gotički pećnjaci, ulomci keramike, stakla i oružja. Najvrednije je otkriće i obnova romaničko-gotičke kapele osmerokutne osnove s peterostranom apsidom, presvođene rebrastim svodovima. Portal ima polukružni luk romaničkih obilježja, a nad njim je velika prozorska ruža. U radovima 1993-94. obnovljene su južna obrambena kula i zapadna palača, u koju su ugradene gotičkke bifore. lzmeđu južne obrambene kule i vanjskoga zida grada podignu je Oltar hrvatske domovine, spomenik s vječnim plamenom svim poginulima za domovinu, djelo akademskoga kipara Kuzme Kovačića.

Remete, predio sjevernog dijela Zagreba. Pavlinski je samostan, prema predaji, osnovao 1272. Iskvirin; u izvorima se spominje od 1288. Stradao je od turskih upada (napose 1557. i 1591.), a ukinut je 1786.; tada su razvučene mnogobrojne dragocjenosti i umjetničke vrijednosti. Samostanska (župna) crkva Marijina Uznesenja jednobrodna je, izvorno gotička, 1722. barokizirana građevina. Obnovljena je nakon potresa 1880. (H. Bol1é). lzduženo svetište poduprto potpornjima presvođeno je križnim svodom. Uz crkvu je sakristija, koju hodnik spaja s baroknom jednokatnom, nekoć samostanskom zgradom (četverokutna osnova s unutrašnjim dvorištem) od koje su očuvana samo dva krila. Barokno proče1je, s kvalitetnim kipovima u nišama, crkva je dobila u prvoj polovici XVIII. St. Visoki zvonik uklopljen je između crkve i samostana. Na glavnom su ulazu u crkvu lijepe rešetke od kovana željeza. Svetište, te prizore s čudesima pod pjevalištem 1745. iluzionistički oslikao pavlinski slikar I. Ranger. Mramorni glavni oltar djelo je pavlinskih redovnika T. Jurjevića i P. Beline (1706.). U nj je ukomponiran gotički drveni kip Majke Božje Remetske s četiri mala kipa svetica (XV. St.). U crkvi su dva klasicistička oltara te veliko barokno raspelo; sliku sv. Antuna Padovanskoga naslikao je Vicencije Wallenck (1824.). Pred crkvom je pil Šimuna Stilita s grbom biskupa J. Branjuga (oko 1739.) i barokni reljef sv. Pavla Pustinjaka. U dvorištu je zdenac s kopijom barokne krune od kovana željeza (original u Muzeju za urnjetnost i obrt u Zagrebu). - U crkvi je pokopano više istaknutih Ijudi: humanist Janus Parmonius (Ivan Česmički), ban I. Karlović, G. Alapić i pisac J. Bedeković.

Stenjevec, predio zapadnog dijela Zagreba. U središtu naselja pronađeni su ostaci

zgrada iz rimskog doba, baza za kip cara Decija iz III. st. i nekropola od 129 grobova iz I-II. St. Iz ranosrednjovjekovnog razdoblja je starohrvatska nekropola iz X.-XII. St. U Gornjem Stenjevcu je dvor na kat, u XVIII.st. vlasništvo obite1ji Sermage; u dvoru keramička peć s girlandama ruža (XIX. st.) i portreti Sermagea. Župna crkva sv. Marije jednobrodna je barokna građevina (posvečena

1769.), sa zaobljenom apsidom svetišta; uzglavno pročelje bočno je smješten zvonik. U crkvi se nalazi propovjedaonica s rokoko ukrasom, nadgrobne mramorne ploče P. Troila Sermagea (177 1.) i Jelačića (1770.), te gotička Blažena Djevica Marija s kraja XV. St. U župnoj kuriji (1760.) čuva se kasnogotička monstranca (XVII. st. ?).

Susedgrad, ruševine srednjovjekovnoga grada iznad Podsuseda na zapadnom rubu Zagreba. Grad je vjerojatno nastao u XIII. st. Kralj Ludovik I. daje ga 1345. Arlandima od plemena Aka. Držali su ga, među ostalima, Henningi, Frankopani i Banfijevi, a od 1564. F. Tahi. Izgorio je u XVII. st. - Stariji dio grada utvrđen je 1545-50. zidinama s dvjema cilindričnim kulama koje imaju strijelnice za topove. - U blizini je gotička, loše restaurirana kapela sv. Martina.

Šestine, naselje pod Medvednicom, dio Zagreba. U kapeli sv. Roka barokni oltar, a u župnoj crkvi sv. Mirka freske Trude Braun Šaban (1938.). Uz crkvu je grob "oca domovine" Ante Starčevića sa spomenikom, radom I. Rendića iz 1903.

Vrapće, predio zapadnog dijela Zagreba. Župna crkva sv. Barbare barokna je građevina (1700-04.) sa zvonikom uz glavno pročelje te zidanom obrambenom ogradom. U crkvi je barokna oprema: pet oltara od kojih su tri ranobaroknoga tipa iz zagrebačke radionice I. Komersteinera, s ukrasom akantova lisšća, otprilike iz 1703. (glavni oltar s grbom I. Znike), kip sv. Barbare, kandilo (1771.), piksida (1633.), lijepe kamene škropionice. Na tornju je stari sat.

89. ZAGREBAČKA OKOLICA, dio širega gradskog područja, unutar kojega se nalazi veći broj sakralnih i hortikulturnih spomenika kao i turističkih sadržaja (motel Plitvice).

Čučerje, selo 14 km sjeveroistočno od Zagreba. Trobrodna barokna crkva Pohoda Marijina ima poligonalno svetište, malu kapelu, bočno smjšten zvonik uz raščlanjeno pročeIje s lijepim baroknim portalom. Obnavljana nakon potresa (1881. i 1908.). Ima vrijedan barokni inventar: četiri oltara, figuralno ukrašenu propovjedaonicu - djelo radionice biskupa J. Branjuga, veliko raspelo i crkveno posude iz XVII. i XVIII. st. U blizini crkve je skladna jednokatna župna kurija (1820.).

Gornja Bistra, naselje 20-ak km sjeverno od Zagreba. Jednokatni barokni dvorac skladnih proporcija, tlocrtno izgrađen u obliku slova U, s reprezentativnim portalom i upisanom godinom 1773. na rizalitu glavnog pročeIja, a postrance s dvorskom kapelom. Na dvorišnoj su strani hodnici s arkadama. U središnjoj ovalnoj dvorani nalaze se iluzionističke zidne slike iz 1778. mitološkog sadržaja, a u malom kabinetu ženska alegorijska figura s globusom, paletom i knjigom. Dvorac je dac, podignuti podmaršal Krsto II. Oršić. Oko dvorca nalazi se prostrani park s alejom.

Kerestinec, naselje 12 km zapadno od Zagreba. Dvorac je počeo graditi Petar Erdődy oko 1575. nakon što je napustio grad Okić. Ima obilježja renesansnoga kaštela s četiri kule kružnoga presjeka na uglovima. Unutrašnje dvorište okruženo je arkadama u prizemlju I na katu. Pregradnjom u XVIII. st. Izvedeno je trokrako stubište, a u XIX. st. ureden je engleski park s ribnjakom. Nakon potresa 1880. srušene su dvije kule. Od početka XIX. st. Promijenio je više vlasnika.

Tu je 6. 1. 1573. banski namijesnik Gašpar Alapić porazio odred vojske Matije Gupca. U razdoblju 1939-41. ondje je bio logor za političke zatvorenike; u srpnju 1941. izvršen je neuspjeli proboj zatvorenika antifašista; od 86 bjegunaca spasilo ih se tek 13.

Markuševec, naselje 15-ak km sjeverno od Zagreba. Župna crkva sv. Šimuna i Jude gotička je (1476.), barokizirana, sada dvobrodna građevina s oktogonalnim zvonikom uz glavno proče1je (1702.). Na ulazu je gotički dovratnik s okovanim vratima. Obje poligonalne apside imaju gotičke, križne svodove. Crkva ima propovjedaonicu (oko 1755.), kasnogotičku monstrancu (XVII st.), pacifikal, ciborij i relikvijar sv. Šimuna (XVIII. st.). - Kraj crkve je kapela Marije Vinske (oko 1753.) s iluzionističkim zidnim slikama. Na ulazu su majstorski izrađene rešetke od kovana željeza (1754.), a u kapeli propovjedaonica (1759.) s kipićima Adama i Eve te oltar (1753.) s gotičkim drvenim kipom Majke Božje (oko 1470-80.). Kraj crkve je jednokatna župna kurija (1793.). - U okolici ima prapovijesnih i antičkih nalaza, a u Markuševačkoj Trnavi je arheološki lokalitet Gradišće.

Stupnik, naselje 10-ak km jugozapadno od Zagreba. Župna crkva sv. Ivana Nepomuka jednobrodna je barokna građevina (1769.) sa zaobljenim svetištem, uz koje je sakristija; zvonik je uz glavno proče1je. Iluzionističke freske na svodu svetišta (oko 1772.) pripisuju se A. Lerchingeru i A. Archeru. U crkvi je glavni oltar (oko 1772.), slika Sveta tri kralja (oko 1780.), ispovjedaonica, krstionica s reljefom krštenja (1790.) i pokaznica u stilu rokokoa. - U kapeli Marije Lauretanske u glavni je oltar (1749.) bio ukomponiran pil s Marijinim kipom, što ga je dao podignuti K. Čunčić (1701.). - U kapeli sv. Benedikta (1705) nalaze se tri oltara iz XVIII. st. Kapela je vjerojatno podignuta na rnjestu burga, koji je 1452. pripadao grofovima Celjskim. Jednokatna je župna kurija kasnobarokna građevina.

Veternica, špilja u jugozapadnom dijelu planine Medvednice, 10-ak km od Zagreba; duga 5994 m. Uz bogat paleontološki materijal u spiIji su otkriveni artefakti iz musterijena i kasnijih razdoblja.

Vugrovec, naselje 20 km sjeveroistočno od Zagreba. Kraj velike zemljane gradine podignuo je F. Thauszy 1751-69. ljetnikovac (preuređen u planinarski dom) i župnu crkvu sv. Franje Ksaverskoga (1759.; zvonik oko 1821.). U crkvi su tri barokna oltara, propovjedaonica, slike M. Stroya (1838.) i Zaccina (1858.), relikvijar s grbom Thauszyja (1759.), barokno crkveno ruho (1759.). Skladno proporcionirana župna kurija na kat građena je 1801. Na groblju je pregrađena romanička kapela sv. Mihovila s poligonalnim presvođenim svetištem (dogradio ga je majstor B. Mazzeto) i zvonikom uz glavno pročeIje. U kapeli su tri oltara ranobaroknoga tipa - glavni iz 1683. s grbom zagrebčkoga kanonika P. Kosa, koji je za kapelu nabavio i klupe oslikane likovima apostola (1683.); barokna propovjedaonica (oko 1740.) ima kipove četiriju evanđelista i arhanđela Mihovila. Na podu kapele je nadgrobna ploča M. i H. Galović (1658.).

90. ZAPREŠIĆ, grad 17 km zapadno od Zagreba.
Veliko prigradsko naselje Zaprešić i njegova neposredna okolica nude više zanimljivih turističkih sadržaja (dvorci, crkve, ornitološki rezervat). Glavna atrakcija su Novi dvori, jedna od najvrednijih i najbolje očuvanih feudalnih gospodarskih cjelina u Hrvatskoj. Južno od središta mjesta prema Savi nalazi se jezero Zajarki, nastalo iskapanjem šljunka, koje je postalo vrlo popularno kupalište ne samo Zaprešićana nego i Zagrepčana. Još dalje prema Savi nalazi se specijalni ornitološki rezervat Zaprešić-Sava, značajan za gniježđenje i seobu ptica.

Brdovec, nase1je 3 km sjeverozapadno od Zaprešića. Prvi se put spominje 1334. U naselju se nalazi barokna župna crkva sv. Vida i zvonik s puškarnicama. God. 1973. osnovan je Zavičajni muzej s povijesnom i etnografskom zbirkom. U sastavu muzeja djeluje i Likovni salon.

Donja Pušća, naselje 7 km sjeverno od Zaprešića. U baroknoj župnoj crkvi sv. Jurja očuvana su tri klasicistička oltara, propovjedaonica i klupa (1819.) te dva kaleža iz XVIII. st. U kapeli sv. Marije od Rozarija su barokni glavni oltar iz 1722., dva oltara u rokoko stilu, propovjedaonica s oslikanim evanđelistima, ciklus slika križnoga puta. Uz glavnu cestu je barokni kameni kip sv. Florijana (1778.).

Januševec, dvorac 6 km zapadno od Zaprešića, najljepši klasicistički dvorac u Hrvatskoj. Tlocrt mu je pravokutan; glavna os u smjeru sjever-jug naglašena je porticima sa stupovima, a na zapadnoj je strani lođa. Središnja okrugla dvorana ima kupolu promjera 8 m, visine 11 m. Neke prostorije dvorca bile su ukrašene zidnim slikama veduta različitih gradova. Uz dvorac je park. Januševec je dao podignuti oko 1830. -vjerojatno po planovima B. Felbingera - general Vrk1jan, ministar nadvojvotkinje od Panne, Marije Lujze, druge Napoleonove žene. God. 1845. dvorac je kupio E. Corberon. Posjedovao ga je i Laval Nugent; poslije je često mijenjao vlasnike. U svibnju 1945. stradao je od eksplozije, potom je godinama razgrađivan; obnova još nije dovršena.

Laduč, dvorac 7 km zapadno od Zaprešića. Za vlasnika imanja Laduča, baruna Vladimira Vranyczanyja, sagradio je arhitekt K. Waidman (graditelj G. Carnelutti) 1882. jednokatni dvorac s altanom na pročelju. Svečano dvokriIno stubište s kamenim balustradama vodi u prostore prvoga kata u kojima je stropove vrsnim dekoracijama oslikao Ivan Klausen. Pred dvorcem je ukrasni vrt francuskog tipa.

Lužnica, jednokatni barokni dvorac 6 km zapadno od Zaprčića. Nekada u posjedu obite1ji Rauch. Ima tri krila (tlocrt u obliku slova U). Srednje je krilo naglašeno rizalitom, a na uglovima cilindričnim kulama. Nad glavnim ulazom, sučelice parku, nalazi se prostrani balkon. Na pročeljima dvorca iznad prozora reljefno su fino izvedena različita poprsja. U dvorskoj kapeli je oltar iz doba rokokoa.

Marija Gorica, naselje 9 km od Zaprešića. Župnu (nekoć franjevačku) crkvu Marije od Pohoda gradio je zagrebački graditelj Matija Leonhart (1754.). Jednobrodna barokna građevina ima četverokutno svetište, uz koje je sakristija, te zvonik uz glavno pročelje. U crkvi su drveni gotički kip Madone (oko 1430.), nadgrobna ploča s reljefom ogulinskoga kapetana M. Mogorića s re1jefom pokojnika (1679.), barokni kameni glavni oltar, dar I. Raucha (1758.), djelo majstora. F. Benza, potom drveni oltari, ispovjedaonice, propovjedaonica (1762.), orgu1je I. J. Eisla (1759.). Nedaleko od crkve je župna kurija te spomenik književniku A. Kovačiću s poprsjem, rad V. Radauša (1974.).

Novi dvori Jelačićevi, dvorac kraj Zaprešića. Vlasnici dvorca bili su Zrinski, Čikulini, Sermagei, Festetići i grofovi Erdődy, od kojih ga je 1852. kupio ban Josip Jelačić. Već je tada dvorac na pročelju imao skromna obilježja neogotike. Na livadi kraj dvorca Jelačić je podignuo neogotičku kapelu sv. Josipa (1855.). U perivoju je neogotička obiteljska grobnica od bijeloga kamena koju je 1884.,po projektu H. Bolléa, izveo kipar I. Franz. U obnovljenu grobnicu su 1992. položeni zemni ostaci bana.

Dvorac i imanje vodila je banova nećakinja Anka Jelačić do svoje smrti 1934., kada je izumrla ova grana Jelačića. Od gospodarskih zgrada vrijednost ima okrugla vršilica iz XVIII. st. i trokatna žitnica, preuređena u Galeriju "Skurjeni".

91. ZLATAR, grad na južnim padinama Ivančice u Hrvatskom zagorju, 20 km sjeveroistočno od Zaboka;.
Izletišno i turističko mjesto s važnom kulturnom baštinom. Galerija Varga s prodajnom izložbom hrvatskih renomiranih umjetnika i proizvodima primijenjene umjetnosti (staklo i keramika) privlači brojne posjetitelje. Raščlanjeni reljef zlatarske okolice, posebice gorje Ivančica, pogodan je za planinarenje i šetnje, te lov.

U okolici su nađeni tragovi neolitika. - Župna crkva Uzašašća Marijina barokna je građevina (1758.-68.) s križnom osnovom (uz svetište sa zaobljenom apsidom nalazi se sakristija, uz brod duboke bočne kapele s apsidom, a uz glavno pročelje zvonik). Bogato opremljen glavni oltar Uznesenja Marijina (1758.) pripisuje se J. Holzingeru. U crkvi su kaleži iz 1761. i 1762. i pokaznica iz 1796. Kasnobaroknu jednokatnu župnu kuriju podignuo je 1698. N. Šišinački; uz nju se nalaze njegovani vrt i gospodarske zgrade. Skladna jednokatna kurija Keglevića sagrađena je krajem XVIII. st. U Zlataru djeluje Galerija izvorne umjetnosti, a svake druge godine održava se Sabor hrvatskih izvornih likovnih umjetnika, likovna smotra stvaralaštva naivnih slikara i kipara.

Gotalovec, naselje 13 km sjeveroistočno od Zlatara. Kaštel stare obitelji Gotala, pregrađen u dvorac, porušen je početkom XX. st. -Jednobrodnu gotičku kapelu sv. Petra dao je 1755. barokizirati biskup Stjepan Puc, sin Barbare Gotal. Crkva ima četverokutno svetište, iza kojega je garobnica istog oblika, a uz bokove lađe dodani su sakristija i trijem. Pred glavnim je proče1jem zvonik ( 1708.). U crkvi su dva drvena ottara urešena akantom iz radionice I. Komersteinera iz posIjednje četvrti XVII. st. (prenesena iz zagrebačke katedrale); na jednom je od njih slika Marije Magdalene, rad Z. Šulentića. Crkva ima glavni oltar iz rokokoa i propovjedaonicu s grbovima S. Puca, ormar, klasicistički pozitiv (male orgu1je) i knjige iz XVII. i XVIII. st.

Kuzminec, nase1je 12 km sjeverozapadno od Zlatara. Na osami se nalazi kapela Marije Magdalene (oko 1677.). Na svetište, koje ima trostrani završetak, naslanja se sakristija. Pred glavnim proče1jem (s gotičkim dovratnikom i zidnom slikom iz 1777.) dograđen je otvoreni trijem s kasetiranim tabulatom; u trijemu je kamena propovjedaonica. Usred krovišta kapele izdiže se tornjić.

Lobor, naselje 9 km sjeverno od Zlatara. Burg Pusti Lobor (ruševine), malena opsega i nepravilna tlocrta, smješten je uvrh strma brda. Spominje se kao castrum već 1259. Među brojnim vlasnicima bili su grofovi Celjski, J. Vitovec, a od 1525. Keglevići. - U XVII st. napuštaju Keglevići tesko pristupačan burg i podižu u ravnici veliki dvorac koji je etapno građen XVII.-XIX. st. Tlocrt je četverokutan, krila nejednake visine zatvaraju unutrašnje dvorište s arkadama; u njegovu je sklopu dvorska kapela. Pročelno dvokatno krilo s balkonom na četiri para stupova dobiva završni oblik u XVIII. st. U glavnoj je dvoram očuvana stropna slika mitološkoga sadržaja. - U selu je kasnobarokna župna crkva sv. Ane (1807-30.), čiji glavni oltar ima klasicističkih elemenata. Među z1atarskim se predmetima ističu: kalež (1762.), kadionica (1726.), monstranca kasnogotičkih oblika, ciborij (1690.). - Na brdu iznad sela je proštenjarska crkva Majka Božja Gorska, jednobrodna gotička građevina s poligonalnim svetištem, barokizirana u XVIII. st. Uza svetište su sakristija i zvonik, uz brod portik, a uz glavno pročelje dvije male kapele. Svetište je oslikano gotičkim zidnim slikama u XIV.-XV. st.: zavjese, niz apostola i svetačkih likova, biblijski prizori, proroci, biljni ornamenti; na brodu je s vanjske strane izblijedjela freska sv. Kristofora. Na glavnome je oltaru (prije 1677.) drven gotički kip Majke Božje (oko 1500.). Propovjedaonica je iz 1759., ormar iz 1738., a orgu1je iz 1786. Crkva je okružena cinktorom. U arkadama su zidne slike pučki slikane, a u dvorištu kip sv. Franje. Ulomak pletera. ugrađen u crkvu, kao i onaj s natpisom "svmme" (prenesen u zagrebački Arheološki muzej), najsjeverniji su nalazi pleterne skulpture u Hrvatskoj, a potječu iz ruševina pokraj crkve. Kraj Lobora je nađen i antički nadgrobni spomenik (II.-III. st.). Uz put do crkve je poklonac s rustičnim kipom Pietŕ i kutijom za milodare (1762.), potom kapela sv. Antuna iz 1703., koju je dao podignuti Petar Keglević, a pred njom pil istoga sveca iz 1705.

Lovrečan, naselje 5 km južno od Zlatara. Jednobrodnu crkvu sv. Lovre s poligonalnim svetištem u duhu gotičke tradicije dao je graditi oko 1666. I. Gundak. Zvonik je povrh glavnoga ulaza s vratima iz XVII. st. (barokna kapa iz 1749.), a pred glavnim pročeljem predvorje u širini broda. Sakristija je građena poslije 1760. U svetištu je rustični kasnogotički svod, a nad brodom oslikan tabulat (ravan drveni strop) s Gundakovim grbom i datacijom 1666. (najstariji očuvani tabulat u sjevernoj Hrvatskoj). Oltari su iz 1677., 1742., 1807., glavni iz 1786., ormar i klupe iz 1797., orgulje iz 1762. (Graz), propovjedaonica iz 1802. - U blizini je jednostavna barokna kurija obite1ji Labaš.

Mače, naselje 4 km zapadno od Zlatara. Župna crkva sv. Marije jednobrodna je građevina s polukružnim svetištem, barokizirana u XVIII. st.; ima dvije bočne kapele, portik te zvonik (1758.), ispod kojega je sakristija. U crkvi su dvije slike I. Zaschea (1861.), propovjedaonica (oko 1780.), nadgrobni spomenik s grobom Mojsija Humskoga (1584.). Kraj crkve je jednokatna drvena župna kurija.

Martinščina, naselje 7 km sjeverno od Zlatara. Kapela sv. Martina (do 1699. župna crkva) jednobrodna je gotička građevina s četverokutnim svetištem presvođenim križnim svodom. Uz glavno pročelje prigrađen je poslije 1666. zvonik. Svetište je oslikano gotičkim freskama (internacionalni stil sredine XV. st.) u neuobičajenu ikonografskome rasporedu: u donjemu dijelu draperije, a poviše njih niz apostola, različitih svetaca, biblijskih prizora, te donator u svjetovnoj nošnji. U crkvi se nalaze barokni oltari, glavni iz 1781., te romanički brončani križ, rijedak na području kontinentalne Hrvatske, koji stilom upućuje na ranoromaničke križeve saksonsko-zapadnofalačke radionice s početka XII. st. Drveni gotički kip Marije s djetetom potječe iz posljednje četvrtine XV. st.

Ratkovec, barokni dvorac uz cestu između Zlatara i Martinščine. Sagradila ga je obitelj Jelačić na prijelazu XVIII./XIX. st. Tlocrt mu je u obliku slova L. Na pročeljima je jednostavna, plošna arhitektonska dekoracija.

Ščrbinec, dvorac 6 km sjeveroistočno od Zlatara. Jedan je od najstarijih dvoraca Hrvatskoga zagorja. Već 1450. bio mu je vlasnik Petar Ščerbenski de Ščerbinec. Poslije obite1ji Bužanić de Bužan od kraja XVII. st. do danas vlasnici su mu članovi plemićke obitelji Kiš. Dvorac je jednokatan, građen od kamena, više puta pregrađivan, a očuvani su u njemu gotički dovratnik, kamene kružne stube i strijelnice. U dvorištu, od nekadašnjih gospodarskih zgrada, održala se sirnica u obliku čardaka.

Velika Petrovagorska, selo na Ivančici, 8 km sjeverozapadno od Zlatara. Kapela sv. Petra jednobrodna je srednjovjekovna građevina sa zaobljenim svetištem uz koje je sakristija. Uz bok glavnoga pročelja s gotičkim vratima nalazi se zvonik (oko 1729.). U kapeli su barokni oltari. Oltarna slika sv. Apostola vjerojatno je rad I. Rangera.

92. ŽUMBERAK, brežuljkasto područje (oko 300 km2) južnog prigorja Žumberačkoga gorja. Ime je dobio po starom gradu Žumberku (izgorio 1793.; ruševine iznad istoimena sela). Izrazito krško područje (ponikve, spilje, ponori, ponornice) s bukovom i kestenovom šumom. Kraj je bio naseljen u pretpovijesti (Budinjak, naselje i nekropola iz starijega željeznog doba, Kalje) i u rimsko doba (Gornja Vas). Od dolaska Hrvata u ove krajeve, Žumberak i Bela krajina (VII.-XIII. st.) bili su dio Hrvatske, podvrgnuti jurisdikciji novoosnovane biskupije u Zagrebu (1094.). U vrijeme vladavine Andrije II. (1204.-35.) Žumberak je bio vezan uz Metliku i Črnomelj, te je uključen u Kranjsku marku. Početkom XIV. st. duhovna vlast potpala je pod akvilejski patrijarhat, odnosno gorički arhiđakonat, što je izazvalo dugotrajan sukob između zagrebačke biskupije i akvilejskog patrijarhata; tek je 1784. dio Žumberka pripao zagrebačkoj biskupiji. Područje Žumberačkoga gorja su u drugoj polovici XV. st. opustošili Turci. Zbog toga je Žumberak već na početku XVI. st. ostao gotovo bez stanovništva. Habsburški je vladar stoga odlučio naseliti svoja pusta vlastelinstva skupinama uskoka (1530. dolaze prve skupine), po vjeri katolika i pravoslavnih; potonji početkom XVII. st. postaju katolici istočnoga obreda (grkokatolici). Žumberačka je kapetanija 1578. pripojena slunjskoj i time uključena u Vojnu krajinu. Nakon ponovnog sjedinjenja s građanskom Hrvatskom 1881. Žumberak postaje kotarom zagrebačke županije, a sjedište toga kotara nalazilo se u Kostanjevcu. U vrijeme baroka neke su starije crkve pregrađene te je malen broj zadržao oznake proteklih razdoblja, primjerice crkve u Kalju i Žumberku zadržale su neke elemente gotičke izgradnje. Samo u Žumberku su grkokatolici naseljeni kao kompaktna cjelina. Najstarija grkokatolička župa sv. Nikole osnovana je u Badovincima 1620., a njoj su pripadale kapele u Sošicama, Kaštu i Radatoviću. Crkva sv. Petra i Pavla u Sošicama podignuta je 1756. Ostaci starih feudalnih dvoraca nedaleko od naselja Stari Grad (Kekići) te gradina kod Tomaševaca upućuju na dugotrajnu naseljenost žumberačkog prostora, ali kontinuirano razmjerno rijetku. Pojedini sakralni objekti (poglavito crkve) rimokatoličke i grkokatoličke vjere posjećivani su zbog svoje ljepote i posebnosti. Planinarenje, šetnja, lov i ribolov glavne su sportsko-rekreacijske aktivnosti na Žumberačkom gorju. 

Jazovka, prirodna jama kraj sela Sošica, jama - kosturnica u koju su 1943. partizani bacili 250 ubijenih hrvatskih vojnika, a tijekom 1945. komunistička je vlast ubijala i u jamu bacala zarobljene vojnike i civile. Od medijskog otkrića Jazovke 1990. svake se godine, u nedje1ju najbližu 15. svibnja, slavi spomen-misa za poginule. Uz jamu je skromno spomen-obilježje s natpisom "Oprosti im Bože, znali su što čine".

Kalje, naselje 10 km sjeverozapadno od Kostanjevca. Župna crkva sv. Mihovila ima svetište i trijumfalni luk iz doba gotike (cistercitski utjecaji iz susjedne Kostanjevice u Sloveniji); u doba baroka crkva je povećana (1672.), a 1821. preuređena je u klasicističkoj maniri -lezene na pročelju i zvonik,

Oštrc, naseIje 15-ak km sjeverozapadno od Krašića, Sastoji se od Gornjega i Donjega Oštrca. Župna crkva sv. Marije Magdalene sačuvala je srednjovjekovnu graditeljsku jezgru, svetište s gotičkim prizorima, bačvasti svod, koje je poslije 1827. prošireno i dograđeno. Kuriju, danas župni dvor, sagradio je 1752. biskup Čolnić.

Sošice, nase1je 19 km sjeverozapadno od Krašića. Grkokatolička župna crkva sv. Petra i Pavla sagrađena je 1756. To je jednobrodna crkva pravokutna tlocrta s poligonalnim svetištem i zvonikom na pročelju; unutrašnjost je tipičan kasnobarokni klasicistički prostor s ikonostasom. Kapela Uznesenja Blažene Djevice Marije pripada katoličkoj župi Oštrc; građena oko 1828. To je jednobrodna crkva čiji unutrašnji prostor karakterizira visok trijumfalni luk karakterističan za tradicijske sakralne građevine XIX. st. - U samostanu sestara bazilijanki iz 1939. je vrijedna zbirka etnografske građe s područja Žumberka.

Sveta gera (Sveti Ilija), najviši vrh žumberačkoga gorja; visok 1178 m. Na vrhu se nalazi hodočasnička crkva sv. Ilije (XV. st.). Proštenje je prve nedjelje poslije Blagdana sv. Ilije (20. srpnja). Od 1994. svake posljednje nedjelje u siječnju je hodočasničko-planinarski pohod na Svetu geru iz Sošica. Na slovenskoj je strani istoimena kapela.

Žumberak, naselje u središnjem području Žumberka. Iznad sela ruševine burga Žumberka (u njemačkim izvorima Sichelburgh). Nakon naseljenja uskoka (poslije 1530.) u njemu je bilo sjedište uskočkih kapetana. Izgorio je 1793. - Malena jednobrodna župna crkva sv. Nikole (oko 1645.) ima gotički profiliran dovratnik na ulazu i križni svod u svetištu. Župna je kurija podignuta 1744.