N - T


 55. NEDELIŠĆE, grad u Međimurju, 5 km jugozapadno od Čakovca. Prvi se put spominje 1334.

Nedelišće je poznato po jednoj od prvih hrvatskih tiskara XVI. st. (više ne postoji). Turistički je zanimljiva župna crkva Sv. Trojstva s cinktorom. Velika platana u mjestu zaštićena je kao hortikulturni spomenik.

Jednobrodna gotička župna crkva Sv. Trojstva s poligonalnim svetištem barokizirana je u XVIII. st.; s obje strane broda prigrađena je po jedna kapela, a uz glavno pročelje zvonik (1703.). Svetište je izvana ukrašeno skulpturom rađenom pod utjecajem praških Parlera. Cinktor oko crkve potječe iz 1830. U crkvi su kameno svetohranište iz početka XVI. st. s drvenim kipovima iz XVII. st., nadgrobna ploča s grbom V. Dragića (1578.), barokni oltari i propovjedaonica iz 1793.-94. U klasicističkoj kapelici je kameni kip Sv. Trojstva (oko 1768.). Marijin pil podignut je 1812.

56. NOVI MAROF, naselje u Hrvatskom zagorju, 18 km južno od Varaždina;

Gradić Novi Marof je izletničko mjesto povezano s okolicom dobrim cestovnim i željezničkim prometnicama. Dvorac grofa Erdődyja preuređen je u bolnicu za plućne bolesti. Perivoj oko dvorca hortikulturni je spomenik.

Jednokatni dvorac s perivojem podignuo je grof Ljudevit Erdődy 1776. Na kasnobaroknom pročelju ističe se klasicistička altana. Dvorac od 1937. služi kao bolnica. U perivoju stoji antički kip Minerve s obližnjega (srušenog) rimskog mosta na Bednji.

Bela, naselje podno sjeverne strane Ivančice, 12 km sjeverozapadno od Novoga Marofa. Tu su dva dvora: Bela I. je masivna zgrada s pravokutnom branič-kulom na ulazu, opasana jarcima i zidom s četiri manje zaob1jene ugaone kule, građena od 1605. do XVIII. st. (posjed Petheö de Gerse). Prilazi joj se drvenim mostom do željeznih vrata na ulazu. Malo podalje nalazi se Bela II., visok jednokatni barokni dvorac s dvjema cilindričnim kulama iz XVIII. st. (posjed Ožegovića). - lznad doline su ruševine utvrđenoga grada Bele (Pusta Bela),sjedište viteškoga reda ivanovaca XII.-XV. St.

Bisag, nase1je na lijevoj obali rijeke Lonje, 18 km južno od Novoga Marofa. Barokna župna crkva sv. Magdalene, s očuvanim elementima XV. st. (kameni dovratnik glavnoga ulaza), ima vrijedan glavni oltar (1861.) sa slikom I. Zaschea (1862.). Blizu sela su ruševine grada Bisaga, od XV. st. najvažnijega burga uz rijeku Lonju. Nizinski grad ima četverokutni tlocrt s cilindričnim ugaonim kulama, a opkoljen je jarcima. Naistariji su posjednici bili gospodari Grebengrada, a zatim Bisaški (Bikszadi), Kaštelanovići, Juraj Zrinski, Gereczy, Ratkaji, Patačići, Dragkovići i napokon različiti vlasnici, za kojih je poslije 1918. grad djelomice porušen i neispravno restauriran. Posljednji vlasnik bio je književnik Milan Begović (do 1943.). U II. svjetskom ratu stradao od požara i pretvorio se u ruševine s nekim ostacima zidnih slika.

Grebengrad, utvrđeni grad na zaravanku. Na istočnoj strani Ivančice. Duguljasta i nepravilna tlocrta, podijeljen zidovima u tri dijela. Unutar zidina razabiru se kapela i cilindrična kula. Unutrašnji dio, građen na liticama, djelomice je od klesana kamena. Spominje se od 1277 . kao vlasništvo Garduna. Posjedovao ga je i Ivaniš Korvin, a 1621. zauzeo ga je ban N. Frankopan. Napustili su ga Erdődyji i podignuli u nizini barokni dvorac Novi Marof. Od 1710. grad je u ruševinama.

Remetinec, naselje 3 km sjeverno od Novoga Marofa. Sklop jednokatnoga, nekoć franjevačkog samostana obnovili su 1646-57., nakon turskih pustošenja, Juraj Erdődy i njegova žena Jelisava Batthyány. Prostrana gotička samostanska crkva sv. Marije od Ružarija jednobrodna je, s izduženim poligonalnim svetištem poduprtim potpornjima. Uz brod se nalazi barokna bočna kapela sv. Antuna, a uz svetište sakristija i zvonik. U kapeli, koju je dao podignuti Baltazar Patatčić, očuvani su ukras od štuka, zidne slike, barokni oltar i nadgrobne ploče s grbom Patačića (1722. i 1817.). Propovjedaonica (1710.), ukrašena kipovima, vrstan je pavlinski rad. Kraj crkve je dio kasnogotičkoga klaustra. - Kraj sela je barokni kameni kip sv. Marije. - Iz Remetinca potječe i čuveni renesansni oltar (sada u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu), sa skladno uklop1jenim dijelom rezbarena krilnoga gotičkog oltara iz XV. st. s kipom Marije i 20 svetačkih likova (evanđelisti, crkveni oci i svetice); 1699. crkvi su ga darovali N. Makar i njegova žena A. M. Jurčin.

Visoko, naselje 12 km južno od Novoga Marofa. Župna crkva Sv. Trojstva jednobrodna je barokizirana gotička građevina; poligonalno svetište poduprto je s četiri stupnjevana potpornja. Kraj svetišta je gotički zvonik ispod kojega je sakristija; na četverokatnom tornju (kamena kapa s malteškim križem i nečitkim znakovima) nalaze se četiri neidentificirana grba. Na južnom se pročelju broda novootkriveni gotički prozori, a sred glavnoga pročelja crkve barokni portal. Crkva je u unutrašnjosti oslikana figuralnim (svetište) i ornamentalnim (brod) baroknim freskama; ima barokne oltare, rokoko propovjedaonicu s kipovima evanđelista (1777.). Orgulje su rad A. Simenza (1864.). Jedno zvono potječe iz 1696. Župna kurija iz 1750. je nadograđivana.

57. OROSLAVJE, grad na sjevernim padinama Medvednice u Hrvatskom zagorju u blizini Stubičkih Toplica, 31 km sjeverno od Zagreba.
U mjestu valja razgledati dvorac s parkom. Elementi seoskog turizma u neposrednoj okolici su u začetku.

U gradu su bila dva dvorca. Barokni dvorac Oroslavje gornje, četverokutne osnove s unutrašnjim dvorištem i cilindričnim ugaonim kulama izgorio je 1947. Oko dvorca je bio perivoj od kojega je ostao parterni vrt na ulazu, jedini očuvani primjer dekorativnoga vrta francuskoga tipa u Zagorju. Bio je u posjedu obitelji Sermage i Vranyczany. Drugi, također barokni dvorac Oroslavje donje, osnove u obliku slova U, skladnih proporcija, ima ulaz naglašen portalom i zabatom. U njemu su zidne slike s alegorijama. Oko dvorca je park s baroknim kipovima Satira i Flore. Dvorac su posjedovali Vojkovići, Oršići i Tucići. U župnoj crkvi Uznesenja Marijina (građena poslije 1777.), s baroknim zidnim slikama i anđelima u žbukorezu (J. Merlić, 1936.), djelomice su očuvani barokni kipovi (Marijin, oko 1740., i sv. Roka) te propovjedaonica.

58. OZALJ, gradić na desnoj obali rijeke Kupe, 17 km sjeverozapadno od Karlovca. Prvi se put spominje 1244. kao kraljevski grad. 
Gradićem blizu hrvatsko-slovenske granice dominira utvrđeni zamak-dvorac srednjovjekovnih plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana, preuređen u muzej. Jedna od prvih hrvatskih hidroelektrana na Kupi u Ozlju ljepotom svoje arhitekture privlači znatan broj posjetitelja. Krajolik uz dobro očuvani stari grad Ozalj, posebice vapnenačka litica na kojoj je stari grad i tok rijeke Kupe u podnožju, zaštićen je kao značajan krajolik. Nedaleko od Ozlja, kod naselja Kamanje, na obali rijeke Kupe nalazi se lijepa i uređena spilja Vrlovka, zaštićeni spomenik prirode. Izletnicima su zanimljivi i obližnje etnološko selo u naselju Trg sa starim drvenim kućama pokrivenim slamom, pavlinski samostan u naselju Svetice te brojne kleti u vinorodnoj okolici.

U Ozlju i okolici (u Treščerovcu i spilji Vrlovki) nađeni su prapovijesni i rimski predmeti. Srednjovjekovni grad Ozalj, smješten na klisuri iznad Kupe, pregrađen je u dvor u XVIII. st. U grad se ulazi preko mosta (do 1821. bio je pomičan), ispod kojega je stup sa strijelnicama za obranu gradskoga opkopa. Ulaznu kulu dao je podignuti 1599. Juraj Zrinski. Grad se spominje od 1244. u kraljevim rukama, potom u posjedu Babonića, od 1398. Frankopana, od 1550. Zrinskih. Zbog mnogih pregradnja očuvan je tek manji dio starijega kompleksa u kojem se ističu kula četverokutne osnove, vjerojatno stara obrambena kula, gotička kapela, te pravokutna palača (tzv. palas) Nikole Zrinskoga (nazvana žitnica) s gotičkim detaljima (nad vratima natpis iz 1556.). U tome dijelu grada nađene su zidne slike i glagoljski grafiti. Mnogobrojne su dragocjenosti raznesene nakon smaknuća Petra Zrinskoga (1671.). Ruševni je grad dao temeljito pregraditi R. Perlas (radove vodio kapetan Verneda 1743.-53.). God. 1766.-1872. grad je u posjedu Batthyánya; prvi od njih, Teodor, nadozidao je drugi kat sjevernoga krila i sagradio nov barokni trakt. Kasniji su mu vlasnici obitelji Thurn i Taxis, do 1928., kada ga je Družba braće hrvatskoga zmaja spasila od propadanja. U gradu je smješten Zavičajni muzej (osnovan 1971.). U baroknoj župnoj crkvi sv. Vida (iz sredine XVIII. st.) je dio inventara iz stare kapele sv. Antuna Padovanskoga (1890.).

Brlog na Kupi, kaštel 8 km zapadno od Ozlja. Spominje se od 1544. u vlasništvu Nikole Zrinskoga. Mijenjao je mnoge vlasnike (Peranski, Delišimunovići); obnovio ga je general Petazzi oko 1756. Nakon 1882. u seljačkim je rukama propadao (preostao je njegov manji dio).

Svetice, naselje 4 km južno od Ozlja. Uvrh brijega nalazi se kompleks nekadašnjega pavlinskog samostana (ukinut 1786.) s crkvom Rođenja Marijina. Samostan je dao sagraditi Ivan Belostenec (od 1627.); obnavljan nakon potresa 1699. Jednokatna zgrada samostana tek je djelomice očuvana. Crkva (sada župna) izdužena je građevina s poligonalnim svetištem; uz južni bok broda nalaze se četiri kapele, a uz glavno pročelje je bočno smješten zvonik. U crkvi je vrsna oprema iz XVII. i XVIII. st., većinom rad pavlinskih majstora: sedam oltara, propovjedaonica i orgulje rokoko stila s pavlinskim grbom (instrument djelo I. J. Eisla, 1761.), korske klupe s figuralnim rezbarijama (oko 1700.), klupe i antependiji oslikani cvjetnim motivima, slika sv. Josipa (signatura: Joh. Potočnik iz Ljubljane, 1782.), veristička glava Krista od voska, nadgrobna ploča Šubića Peranskih.

Treščerovac, naselje 4 km istočno od OzIja. Uz Kupu na uzvisini nalazi se jednostavan jednokatni dvorac. U treščerovačkome po1ju otkrivena je prapovijesna nekropola kulture žarnih poIja; grobne žare, keramičko posuđe i brončani predmeti datiraju nekropolu u kasno brončano doba.

Trg, naselje 3 km istočno od Oz1ja. U ambijentu s još donedavno očuvanim starinskim seoskim drvenim kućama (brvnarama) nalazi se gotička kapela Svih svetih (od 1334. spominje se kao župna crkva "omnium sanctorum de Foro"), barokizirana potkraj XVIII. st. Uz brod je četverokutno svetište s romanički oblikovanim prozorom, pokraj svetišta je sakristija, uz glavno proče1je zvonik. Iz doba baroka su oltari, slike i propovjedaonica.

Vivodina, naselje 12 km sjeverozapadno od Oz1ja. Na istaknutu je položaju barokna župna crkva sv. Lovre, jednobrodna građevina s plitkim bočnim kapelama (1757.). 1z doba baroka su glavni oltar, propovjedaonica, slike (među njima Anđeo Čuvar rad F. Berganta). Crkva je imala nekoliko zvona iz različitih razdoblja: iz 1654. (Foresti), 1668., 1744. (M. Köstenbauer, Graz), 1761. (Z. Reidt) i iz 1847. (s hrvatskim kronostihom).

VrIovka, krška špilja uz rijeku Kupu kraj mjesta Kamanja, zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode. To je horizontaina spiIja s dva ulaza, duga oko 380 m. Krase ju lijepi i brojni spiljski ukrasi i nekoliko manjih jezera. Prihvat posjetitelja moguć je od 1928., kada je objavljen i vodič. Cijelom dužinom spiIje uređena je staza i provedena elektrifikacija. Pristup od žeIjezničke postaje Kamanje.

Zorkovac, naselje uz Kupu, 7 km jugoistočno od OzIja. Jednokatni dvorac pravokutna tlocrta, s devet prozorskih osi na glavnom pročelju, ima obilježja kasnoga baroka. Na zaglavnome kamenu portala uklesan je lik granatke jabuke (šipka), a isti se motiv ponavlja u sredini intarzirana parketa u glavnoj prostoriji dvorca. Osim koso kovanih prozorskih rešetki, osobito se ističu rokoko motivi na vratima pojedinih prostorija. Nakon mnogih vlasnika danas pripada Arhivu Hrvatske.

59. PETRIJANEC, naselje u varaždinskoj Podravini, 9 km sjeverozapadno od Varaždina; Pretpostavlja se da se antičko ime Aqua viva odnosilo na rimsko naselje u blizini. Od rimskih se nalaza ističu ostaci zidova građevina, zdenaca, vile (?) te zlatni novac, nakit i keramika. U jednobrodnoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla (1797., posvećena 1822.), sa sakristijom uz polukružno svetište, bočnom kapelom uz lađu i tornjem uz glavno pročelje, nalaze se kasnobarokni i klasicistički oltari i propovjedaonica. U blizini je pil sv. Jurja na konju (oko 1775.), pod drvenom strehom.

Gradić nedaleko od Varaždina i hrvatsko-slovenske granice. Župna crkva sv. Petra i Pavla je vrijedan sakralni objekat, a ostaci rimskih građevina također značajan arheološki lokalitet. U blizini Petrijanca je lovište Zelendvor, jedno od najbolje uređenih u cijeloj Hrvatskoj i stoga vrlo privlačno stranim lovcima. U obližnjem Svibovcu je renesansna župna crkva sv. Benedikta iz XV./XVI. st.

Radovički KrižovIjan, naselje 10 km sjeverozapadno od Petrijanca. U parku dvorac s kasnorenesansnim dovratnikom; nekoć zaštićen opkopom i pokretnim mostom. Bio je sijelo obite1ji Bakić de Lak (nad vratima grb); Potom ga drže Pásthory i Várady. Crkva sv. Križa iz XVII. st. s mrežištem na gotičkim prozorima ima i renesansne elemente. U niši su grobnice obite1ji Pásthory. U obližnjem Lovrečanu na brdu je kasnogotička kapela sv: Lovre s osmerokutnim zvonikom (1738.?) i baroknim oltarom.

Zelendvor, ostaci baroknoga kompleksa dvorca (kapela i jedna gospodarska zgrada), čiji su vlasnici bili Draškovići do 1857., zatim Bombellesi.

60. PETRINJA, grad na utoku Petrinjčice u Kupu na Banovini, 13 km jugozapadno od Siska;
Povijesno središte Banovine, poznato po mesnoj industriji Gavrilović, ističe se s više baroknih i klasicističkih zgrada u središtu grada te galerijom umjetnina »Krsto Hegedušić i suradnici«. Parkovno oblikovan trg nastao u XVIII./XIX. st. zaštićen je kao hortikulturni spomenik. Nedaleko od Petrinje nalazi se park-šuma Kotar-Stari Gaj, koja se sastoji od zajednica hrasta kitnjaka i običnoga graba s mjestimičnim stablima pitomoga kestena i bukve. Glavna kulturno-sportska manifestacija u gradu su Dani Lovrenčeva (početkom kolovoza) uz Blagdan sv. Lovre. Tradicionalna je zanatska proizvodnja lončarsko-keramičarskih proizvoda od gline - stucka je simbol grada.

Srednjovjekovna Petrinja bila je blizu današnjih sela Jabukovca i Kraljevčana. Njezini su građani dobili povlastice slobodnoga trgovišta 1240. Tursku drvenu tvrđavu na današnjem je mjestu podignuo 1592. Hasan paša Predojević (1941. nađeni temelji, kamene kugle, oruđe); u turskim je rukama do 1594. Idućih godina krajiška vlast obnavlja tvrđavu i u njoj podiže naselje. Tvrđavu je 1617. modernizirao C. Porta, a postojala je do 1703. U XVIII. st. naselje dobiva krajiški značaj. Niz stilskih kasnobarokno-klasicističkih kuća s portalima, rešetkama od kovana željeza i željeznim kapcima uokviruju glavni trg. U njemu je park (nasadi dijelom iz doba francuske vladavine oko 1810.) i župna crkva sv. Lovre (1780.), porušena u agresiji na Hrvatsku 1991.-92. (ponovno sagrađena prema izvornom projektu).

Hrastovica, naselje 5 km južno od Petrinje.U srednjem vijeku poznato naselje. Župna crkva sv. Kvirina spominje se 1334. U Hrastovici su postojala dva grada zagrebačkih biskupa od kojih je jedan pripadao Babonićima već 1300. God. 1584. razorio ju je J. Thurn, a nakon toga zauzeli su je Turci. Nedaleko od ostataka grada nalaze se ruševine gotičke crkve sv. Duha, koju je barokizirao Juraj Branjug 1735. (grb na pročelju). Crkva je zajedno s baroknom opremom stradala 1917. od požara, a sačuvalo se nekoliko osobito lijepih gotičkih kaleža (sada u Požegi i u Kaptolu krai Požege, dva u Zagrebu). Na položaju Kloštar bio je franjevački samostan. Kasnobarokna župna crkva sv. Bartola potječe iz 1843.

Klinac grad, utvrđeni grad 8 km južno od Petrinje. Prostranu i čvrstu peterokutnu kulu sagradio je zagrebački biskup sredinom XVI. st. na širokom zaravanku brijega. Glavni ulaz nalazio se u zapadnom zidu u visini prvoga kata, a ulazilo se preko čardaka i pokretnoga mosta. Zidovi kule sačuvani su gotovo do svoje izvorne visine.

Pecki grad, obrambena kula na zaravanku iznad sela Pecki kraj Petrinje; podignuta sredinom XVI. st, Kvadratične osnove, građena od čvrste građe. Očuvana do visine drugoga kata.

61. PETROVA GORA (Gvozd), brdovit predio između rijeke Kupe, Korane i Gline. Na gorskome bilu Velikom Petrovcu nalazi se memorijalni spomenik, rad kipara V. Bakića (1982.). Jugoistčno od toga spomenika, na Malorn Petrovcu zvanom Zlat, nalaze se ostaci pavlinskoga samostana i crkve sv. Petra. Samostan na Zlatu osnovan je 1303. i1i 1304., a stradao je od turskih napada 1451.; obnovljen, djelovao je do XVI. st. Crkva, a osobito crkveni toranj, služili su kao krajiški čardak.

62. PISAROVINA, naselje u Pokuplju, 25 km južno od Zagreba.
Naselje je smješteno između Vukomeričkih gorica, rijeke Kupe i Draganičke šume. Obližnji Kupinec poznat je kao rodno mjesto političara Vlatka Mačeka.

Donja Kupčina, selo 5 km jugoistočno od Pisarovine. Župna crkva sv. Marije Magdalene je iz 1749. Tlocrtno je centralna građevina s bočnim kupolama i pravokutnim svetištem; okružena je cinktorom. U selu je etnološki park s nekoliko tradicijskih građevina.

Jamnica Pisarovinska, naselje 3 km sjeveroistočno od Pisarovine. Na dominantnu položaju stoji jednobrodna barokna župna crkva sv. Martina (1740-49.) s poligonalnim svetištem, bočnim kapelama, te visokim zvonikom uz glavno pročeIje. Crkva ima četiri barokna oltara (glavni iz 1741.), propovjedaonicu, sliku sv. Barbare u kostimu hrvatske plemkinje, kalež sa zapisom "1712., F. R. Orschich" i ex voto sliku s likovima u suvremenim nošnjama (1779.). Uz crkvu je skladna župna drvena kurija (1785.).

Kupince, župna crkva Uznesenja Marijina, građena poslije 1749., građevina je centralnoga tipa s elipsoidnim kapelama i apsidom. Nad glavnim pročeljem je masivni zvonik pokriven baroknorn lukovicom s lanternom. Kupola nad centralnim prostororn broda također završava lanternom. Rodno mjesto hrvatskoga političara Vlatka Mačeka.

63. PITOMAČA, grad u Podravini, 19 km sjeverozapadno od Virovitice;
Veliko podravsko naselje na Podravskoj magistrali nedaleko od Virovitice. Festival Pjesme Podravine i Podravlja, koji se održava uz Blagdan sv. Vida, zaštitnika župe (u lipnju), te Smotra izvornog folklora najvažnije su manifestacije u naselju.

64. PODGARIĆ, naselje na sjevernim padinama Moslavačke gore, 15 km sjeverozapadno od Garešnice i 25 km sjeverno od Kutine;
Ostaci srednjovjekovnih gradina (Garić grad, Košuta grad, Jelengrad, Bršljanovac, Marić grad) rasuti su po Moslavačkoj gori nedaleko od Podgarića. Među njima se osobito ističe Garić grad, čiji su ostaci dijelom konzervirani.

Garić, ostaci srednjovjekovnoga grada na kamenitu brdu usred Moslavačke gore. Unutrašnji je dio ovalan, a vanjske zidine imaju oblik nepravilna višekutnika s masivno građenim ulazom pred kojim je bio rov s pokretnim mostom. Među građevinama u unutrašnjem dijelu ističu se: cisterna i dvije četverokutne kule od kojih je obrambena kula pojačana uglovnim klesancima. Spominje se kao utvrđeni grad od 1256., a ubraja se u najstarije hrvatske burgove. Biskup Timotej, gradite1j najstarijega dijela zagrebačke katedrale, dobio je 1277. od kraIja grad i župu Garić. Među mnogim vlasnicima spominju se knez Gardun i Barbara Celjska. Turci su ga osvojili 1544. Nešto dalje, na mjestu Bele crkve, nalaze se ruševine pavlinskoga samostana sv. Marije pod Garićem, osnovana 1295., koji je u srednjem vijeku bio prosvjetno žarište.

Jelengrad, srednjovjekovni grad na Moslavačkoj gori. Spominje se u izvorima kao Szarvaskö (madž. szarvas: jelen). Tomo Bakač ostavIja ga 1521. Erdődyjima; 1545-1606. u turskim je rukama. Danas se uvrh šumovita brda dižu velike ruševine.

65. POPOVAČA, naselje na južnim padinama Moslavačke gore u Moslavini, 17 km sjeverozapadno od Kutine;
Tu se nalazio utvrđeni grad Moslavina koji se spominje od 1316. Turci ga zauzimaju 1545., a poslije njihova povlačenja propada. Na njegovim su ruševinama grofovi Erdődy podignuli kompleks zgrada u kojima je danas smještena bolnica za duševne bolesti. Prilično velik barokni dvorac, u osnovi zatvoren četverokut s unutrašnjim dvorištem, pred glavnim pročeljem ima izduženu zgradu (1754.), manji dvorac iz prve polovice XIX. st.

Donja Gračenica, naselje u Moslavini. 9 km jugoistočno od Popovače. Drvena kapela sv. Fabijana i Sebastijana s trostranim završetkom pokrivena je šindrom; iz strmoga krovišta glavnoga proče1ja izdiže se tornjić. U kapeli je oltar iz 1718. Na antependiju je naslikan sv. Sebastijan među buketima cvijeća.

Gornja Jelenska, nase1je u Moslavini, 8 km sjeveroistočno od Popovače. U kasnobaroknoj, jednobrodnoj župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja nalaze se barokni glavni oltar (1778.) i bočni oltar (1764.). Orgu1je su rad zagrebačkoga majstora P. Pumpa, a monstranca s reljefima I. Kerdića. U pokloncu kasnobaroknog tipa drveni barokni kip Tužnoga Krista.

Velika Ludina, nase1je u Moslavini, 7 km sjeverozapadno od Popovače. Barokna jednobrodna župna crkva sv. Mihovila građena je sredinom XVIII. st. Uz poligonalno svetište je sakristija, a uz glavno proče1je visok zvonik. Oko crkve je zidana ograda s dvjema kapelama (1882.). Prostrana unutrašnjost ima pet kvalitetnih baroknih oltara i propovjedaonicu iz XVIII. St. Srebrni svijećnjaci su klasicistički. Na ulazu u selo je kasnobarokna kalvarija s tri križa.

66. PREGRADA, naselje ispod Kunagore u dolini potoka Kosteljine u Hrvatskom zagorju, 8 km istočno od Desinića i 12 km zapadno od Krapine. Prvi se put spominje 1334.

Slikovitim gradićem dominira župna crkva s dva tornja koju zbog monumentalnosti od milja nazivaju »zagorskom katedralom«. U crkvi postoje izuzetno vrijedne i velike orgulje, tako da se tu povremeno održavaju koncerti. Numizmatička zbirka Zlatka Dragutina Tuđine, prva te vrste u Hrvatskoj, nalazi se u župnom dvoru.

Župna crkva Uznesenja Marijina, prostrana jednobrodna klasicistička građevina (1818.), ima četverokutno svetište, plitke bočne kapele, kupolu nad brodom, a na glavnom pročelju s dva zvonika fresku nad ulazom. U crkvi se nalaze glavni oltar, velika slika Assunta (1833.), propovjedaonica, klupe, velika svjetiljka i orgulje (1835.), preneseni iz zagrebačke katedrale. Jednokatna župna kurija (1761.) ima fresku nad ulazom. U zidu svetišta ugrađene su nadgrobne ploče grofova Keglevića (1589.) i Gorupa (1680.).

Bežanec, dvorac istočno od Pregrade. Izgrađen je u XVIII. St. kao jednokatna četverokilna građevina s unutrašnjim dvorištem. Tridesetih godina XIX. St. obnovljen u duhu klasicizma, postavši jedan od najreprezentativnijih hrvatskih dvoraca . lznad glavnoga pročeIja je toranj sa satom. Dvorac je bio vlasništvo Keglevića, potom Kollenbacha, Schlaum-Lindena i Ottenfels-Gschwinde. Danas je Bežanec pretvoren u hotel sa sobama i apartmanima i najvažniji je turistički prostor ovoga dijela Hrvatske.

Dubrava, dvorac u Kostelskoj dolini, 6 km jugoistočno od Pregrade. Od nekadašnjega četverokrilnoga dvorca očuvana su dva krila. PročeIja nose historicistička obilježja. Vlasnici dvorca su Keglevići, od 1767. Limburg, potom Petazzi, Oršić Slavetićki i Jakov Badl, osnivač kupališta u Krapinskim Toplicama. Poslije je posjed rasprodan seIjacima.

Gorica, dvorac 3 km istočno od Pregrade. lzgrađen je potkraj XVI. st. kao kasnorenesansni kaštel. Očuvana je cilindrična kula na sjeveroistočnom proče1ju. Tlocrt dvorca ima renesansno-ranobarokni koncept; sačuvana su tri krila. lznad portala je grb obitelji Keglević. U nekoliko prostorija očuvano je klasicističko i secesijsko posuđe. Svod glavnoga salona je oslikan.

Kostel, naselje 6 km sjeverozapadno od Pregrade. Na brijegu iznad sela su ruševine burga. ObnovIjen je 1530. kada su vjerojatno i zidine pojačane jakim polucilindričnim bastionom s otvorima za topništvo. Spominje se od 1334., a 1398. dobivaju ga grofovi Celjski. Nakon toga drže ga J. Vitovec, njegovi sinovi, Ivaniš Korvin, te Juraj Brandenburški, koji ga 1523. prodaje Keglevićima. Kostel je napušten potkraj XVI. st. pa je do kraja XVIII. st. u ruševinama. Nedaleko od župne crkve sv. Emerika (iz početka XIX. st.) nalazi se barokna kapela Trpećega Isusa s četverostranim svetištem i brodom kružna tlocrta ispred kojeg je prigrađen zvonik (1800.).

Vinagora, naselje 7 km zapadno od Pregrade. Na vrhu brijega slikovito je smještena barokna proštenjarska (od 1780. župna) crkva sv. Marije od Pohoda. Ima osnovu u obliku križa, uz svetište je sakristija, a uz glavno pročelje zvonik (gornji dio osmerokutan). Crkva je okružena cinktorom s dvjema kapelama u obliku kula uz njegov glavni ulaz; s dvorišne su strane trijemovi s arkadama. U crkvi se nalaze oltari, tekstil i svijećnjaci iz XVIII. st., kopija portreta A. Ratkaja iz 1713., propovjedaonica (1805.) i dva bočna oltara (oko 1830-40.) iz doba klasicizma te drveni gotički kip Blažene Djevice Marije. Zvona su lijevali majstori I. Sambrackhe (1607., Ljubljana) i B. Schneider (1716., 1773., CeIje).

67. PRELOG, grad na lijevoj obali rijeke Drave u Međimurju, 17 km jugoistočno od Čakovca;
Položaj ovoga nizinskoga naselja kao i njegovu okolicu umnogome uvjetuje rijeka Drava. Gradom dominira barokna župna crkva sv. Jakova, a tu su i gostinjac iz XVIII. st., bivša solana (sada kovinska industrija) iz početka XIX. st., škola iz sredine XIX. st. i dr. Prva spidvej (speedway) staza u Hrvatskoj privlačna je ljubiteljima tog sporta.

Župna crkva sv. Jakova iz 1758. sa zaobljenim svetištem i zvonikom uz glavno pročelje ima kvalitetna barokna tri oltara povezana u cjelinu, djelo majstora iz Graza V. Königera i J. Hermana (1765.-67.), propovjedaonicu u stilu rokokoa s reljefima bliskim V. Königeru i J. Holzingeru te kalež sa sličicama u emajlu (1758.). U Prelogu je postojala kosturnica kružne osnove. U gradiću ima više zgrada (župna kurija iz 1768.) i kipova iz XVIII. st.: sv. Florijana, sv. Lovre, Sv. obitelji i Tužnoga Krista; takav je kip i u obližnjoj Donjoj Dubravi, gdje se nalaze i kipovi Sv. Trojstva i sv. Marije iz 1757. Memorijalni spomenik u Prelogu rad je L. Bezeredyja.

Cirkovljan, naselje u Međimurju, 3 km istočno od Preloga. Gotička jednobrodna kapela sv. Lovre s ukrasnim glavama na vanjskim uglovima svetišta barokizirana je oko 1784.; zvonik je podignut u početku XIX. St. Tri drvena oltara izradio je oko 1839. varaždinski majstor Pič (Pitch). Svetište su na iluzionistički način oslikali Klumpar (1844.) i Jakob Brollo (1869.), koji je oslikao i lađu.

Donji Vidovec, naselje u Međimurju, 17 km istočno od Preloga. Kasnobarokna župna crkva sv. Vida (1779-92.) ima opremu uglavnom iz toga vremena. Na glavnom oltaru v (rad J. Holzingera) je kopija slike Marije Pomoćnice po zavjetnoj slici iz Maria Zella u Austriji (rađena po predlošku iz sienskoga trecenta između 1370-82.); optočena je grbovima hrvatsko-ugarskoga kraIja Ludovika I. Župnu kuriju podignuo J. Hunyadi 1765. Ispred nje je kip Sv. Trojstva (1794.), a podalje sv. Florijan (1792).

Draškovec, naselje u Međimurju, 5 km istočno od Preloga. Župnu crkvu sv. Roka s dva zvonika na glavnome pročeIju, započetu oko 1774. dao je podignuti grof Mihovil Ivan Althan, tada gospodar Međimurja. U crkvi se ističe među kasnobarokno-klasicističkim namještajem slika sv. Kajetana (oko 1793.).

Sveta Marija nase1je 11 km istočno od Preloga. Prostrana kasnobarokna župna crkva Uzašašća Marijina jednobrodna je građevina (oko 1782.) sa zaobljenim svetištem, uz koje je sakristija. Zvonik (1795-1806.) je uz glavno pročeIje. U svetištu je ukras od štuka (anđeli). Iz kasnoga su baroka šest oltara i propovjedaonica; u glavni oltar ukomponirane su velike barokne plastike iz nekadašnjega dominikanskog samostana u Ptuju. Uz crkvu je pil Maria Victoria ranobaroknoga tipa. Orgulje su djelo L. Ebnera (1870.).

68. RAKOVICA, naselje u vrtačastom prostoru plitkoga krša Slunjske ploče u sjeveroistočnom dijelu Like, 15 km sjeverno od Plitvičkih jezera. Krajolik obiluje pojavama krša, a ističu se Baračeve pećine kod Nove Kršlje. Uz glavnu cestu podignut je 1933. spomenik Eugenu Kvaterniku i suborcima koji su poginuli u Rakovičkoj buni 1871. (rad Marijana Matijevića). U kamenu ogradu župne crkve sv. Jelene (1843.) uzidan je kameni reljef s plemićkim grbom iz XVI. st.

69. SAMOBOR, grad na južnim padinama Samoborskoga gorja, 23 km zapadno od Zagreba;
Samobor je slikoviti gradić s očuvanom starom urbanom jezgrom i jedno od najpopularnijih izletišta milijunskog Zagreba. Duga povijest, bogatstvo kulturnog naslijeđa te atraktivna okolica osiguravaju mu značajno mjesto u turizmu sjeverozapadnog dijela Hrvatske. Turizam se u Samoboru počeo razvijati početkom XIX. st., a turistička je organizacija osnovana 1882. Uz pojedinačne spomenične zanimljivosti (stari grad, Gradski muzej, župnu crkvu) nekoliko kuća u središtu grada uz rijeku Gradnu podsjeća na Veneciju, pa je taj dio grada popularno nazvan »Samoborskom Venecijom«. Obližnje turističko-rekreacijsko središte Šmidhen s toplim sumpornim izvorima omiljeno je izletište Zagrepčana. U Samoboru je više parkova zaštićeno kao hortikulturni spomenik, a u neposrednoj blizini grada prostrana park-šuma Tepec-Palačnik-Stražnik. U bogatoj kulinarskoj ponudi Samobora ističu se rudarska greblica, pikantni umak Samoborska muštarda, liker bermet, češnjovke (kobasice), samoborske kremšnite i dr. Samoborski fašnik (karneval) priredba je duge tradicije (organizira se više od 170 godina) i jedna od najpoznatijih (siječanj/veljača).

Poveljom Bele IV. iz 1242. Samobor se razvija kao slobodno trgovište. Poviše grada su ruševine velikoga staroga grada, koji je građen XIII.-XVIII. st., a napušten u XIX. st.; očuvani su arhitektonski detalji počevši od doba romanike. Grad su držale mnoge istaknute obitelji i osobe (Babonići, grofovi Celjski, Frankopani, Ungnadi, Erdődyji, Kulmeri, Kiepachi, Allnochi). Podno staroga grada je stari dio Samobora, Taborec, s drvenim kućama i gotičkom, barokiziranom crkvom sv. Mihalja. U crkvi su barokni oltari (glavni iz 1706., iz radionice I. Komersteinera; oltar sv. Katarine iz 1736.) i dr. Samobor ima nizove skladno proporcioniranih kuća iz XVIII. i XIX. st. U Livadićevu dvoru, nekada sastajalištu iliraca, smješten je muzej. Dvorac Podolje obitelji Praunsperger-Bošnjak, označen godinom 1590. U dvorcu se čuva staro pokućstvo, oružje, posuđe i mnogobrojne slike. Od dvoraca u okolici ističu se klasicistički Balagovi dvori. - Župnu crkvu sv. Anastazije gradio je 1671.-75. majstor Ivan (Hans) Allio iz Celja; starija se crkva spominje od 1334. To je prostrana jednobrodna građevina koja ima po tri bočne kapele i poligonalno svetište s potpornjima; uz glavno pročelje s renesansnim portalom diže se visok zvonik s baroknom kapom (zvono izveo u Zagrebu J. Friedmann, 1761.). Uz crkvu je klasicistički spomenik M. Bahovcu iz 1839. Barokna franjevačka crkva sv. Marije, građena oko 1722., prostrana je jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem, s bočnim kapelama i visokim zvonikom uz pročelje. Veliku iluzionističku kompoziciju Uznesenje Marijino slikao je 1752. F. Jelovšek (loše restaurirana 1885.). U crkvi se od mnogobrojnih umjetnina iz XVIII. st. ističu oltari iz 1735., dar biskupa J. Branjuga, propovjedaonica, dar N. Terihaja (umro 1750.), glavni oltar iz 1752. te oltarne slike V. Metzingera iz 1734.-35. U baroknome samostanu četverokutne osnove (1712.-21.) s unutrašnjim dvorištem (zdenac iz 1717.) ima baroknih slika, posuda, pokaznica iz doba rokokoa i bogata knjižnica s knjigama XVI.-XIX. st. U Anindolu je barokna kapela sv. Ane s baroknim oltarima, a poviše nje kapela sv. Jurja (uklesana godina 1622.). Muzej grada Samobora (Livadićeva 7), osnovan 1949., ima arheološku, etnološku, kulturnopovijesnu i umjetničku zbirku predmeta iz samoborskoga kraja.

Kotari, naselje 6 km južno od Samobora. Župna crkva sv. Leonarda bila je nekoć franjevačka; sačuvano je jedno krilo nekadašnjega baroknoga samostana od kojega su porušena tri krila, nakon što su ga franjevci napustili 1789. Crkvu je dao, graditi, prema zapisu na memorijalnoj ploči, grof Petar Erdődy 1537. Prvotno je bila jednobrodna, baroknih oblika, s bočnim zvonikom; pregrađena 1733. U njoj se nalazi bogata barokna drvena oprema: tri oltara, klupe, male orgulje, propovjedaonica iz 1743. Glavni oltar s tordiranim stupovima, polikromiran i pozlaćen 1741., zadužbina je Ladislava Erdődyja. Na antependiju je slika s prizorom lova.

Okić, srednjovjekovni grad uvrh osamIjena brda južno od Samobora. Nepravilna je tlocrta, s valjkastom kulom kraj ulaza i romaničko-gotičkom kapelom. - Spominje se od 1193. Bio je u posjedu Okićkih knezova, Babonića, Frankopana, M. Korvina i T. Bakača Erdődyja; 1616. spominje se kao napušten. - U blizini je župna crkva sv. Marije s poligonalnim svetištem, pregrađena krajem XVII. St. Pred glavnim je pročeIjem oktogonalni zvonik s predvorjem. U crkvi su barokni oltari, propovjedaonica, krstionica, a pred crkvom figuralno ukrašena ulazna vrata iz 1691.

Otruševec, nase1je 3 km sjeverozapadno od Samobora. Kapela sv. Križa uz gotičko svetište četvrtaste osnove ima kružni brod, pred kojim je predvorje sa zvonikom. U kapeli je djelomice očuvan namještaj iz XVIII. i XIX. St. U Otruševcu je krška špiIja (nazvana Grgosova po njezinu otkrivaču) bogata (spiljskim) ukrasima, elektrificirana. Kod spi1je počinje tzv. poučna staza Otruševec.

Rude, nase1je 7 km jugozapadno od Samobora. Tradicija kopanja bakra još iz antičkoga doba. U izvorima se spominje potkraj XV. St. pod nazivom Rovi. Tijekom stoljeća u vlasništvu gospodara grada Samobora. Župna crkva sv. Barbare, zaštitnice rudara, sagrađena je 1669.

Sveta Nedjelja, naselje 6 km istočno od Samobora. Župna crkva Sv. Trojstva barokizirana oko 1750., ima svetište sa spljoštenom apsidom, uza nj sakristiju, lađu s ornamentima od štuka u kupoli te bočni zvonik uz glavno proče1je. U crkvi su kasnobarokno-kiasicistički oltari, kameni kip Pietŕ (XVII. St.). Uz crkvu su nađeni temelji manje crkve. - U blizini je kapela sv. Roka (na vratima zabilježena godina 1748.). Na kapeli su križevi od kovana željeza, a u njoj barokni oltar i propovjedaonica. - U baroknoj kapeli Marije Magdalene na Gorici nalazi se oltar iz XVII. St.

Vrhovčak, naselje 2 km sjeverozapadno od Samobora. Kasnogotička kapela sv. Vida ima poligonalno svetište; pred glavnim pročeljem bočno je smješten zvonik i prigrađen trijem. U kapeli su zidne slike (Veronikin rubac s grafitima od 1580.), barokni glavni oltar iz 1757. i bočni iz 1758.

70. SESVETE, naselje 11 km istočno od Zagreba;
Veliko prigradsko naselje na istočnom rubu Zagreba. Ime je dobilo po monumentalnoj baroknoj župnoj crkvi Svih Svetih s dva zvonika iz XVIII. st. Od ostalih znamenitosti ističe se barokna kurija u središtu naselja (danas muzej). Blizina Zagreba i istočnog dijela Medvednice osigurava bogatu turističku ponudu u neposrednoj okolici. Odlične prometne veze i obilje prostora privukle su u Sesvete brojne trgovačke kuće, koje svakodnevno, a posebno vikendom, posjećuju tisuće Zagrepčana. U okolici Sesveta zanimljivi su drvo klen u Cerju, zaštićeno kao spomenik prirode, i lokalitet Kozelin na Medvednici (nedaleko od naselja Belovar), jedno od najstarijih naseljenih mjesta u zagrebačkoj okolici s nalazištima iz II. tisućljeća.

Župna crkva Svih Svetih barokna je građevina s kupolom sagrađena oko 1756.; oslikana je baroknim zidnim slikama. Na glavnom pročelju ima dva zvonika, a na prozorima lijepe rešetke od kovana željeza. Jednokatna kurija sagrađena je 1784. Zavičajni muzej Prigorja u Sesvetama, osnovan 1977., smješten je u baroknoj kuriji i sadrži arheološku, etnografsku i povijesnu zbirku.

Cerje, selo 5 km istočno od Sesveta. Jednobrodna barokna župna crkva sv. Ivana Evanđelista građena je 1759-77. Na glavnomu je oltaru (dar biskupa Tauszyja) slika Ivana Evanđelista, rad Ivana Beyera (1847.). Župni je dvor, s klasicističkim pećima, iz 1779.

Kašina, nase1je podno Medvednice, 10 km sjeverno od Sesveta. Barokizirana župna crkva sv. Petra ima elemente starije građevine (romanički i gotički prozori) - spomenuta u ispravi iz 1217. Lokalitet Planina spominje se kao posjed križara, a danas se u selu Donja Planina nalazi kapela sv. Jurja, koja je zadržala neka gotička obilježja.

Moravče, nase1je 16 km sjeveroistočno od Zagreba. God. 1334. na području srednjovjekovne županije Moravče nalazile su se župne crkve Svih Svetih u Bedenici, sv. Ivana u Svetom Ivanu Zelini i Sv. Trojstva u Moravču. Današnja crkva u Moravču sagrađena je 1814.; ima kasnoampirski inventar.

Prepuštovec, izletište u sjeveroistočnom dijelu širega gradskog područja Zagreba. Lijepo su uređeni dijelovi padina Medvednice (šume, voćnjaci, vinogradi) s kućama za odmor i ugostiteljskim objektima.

71. SISAK, grad u Posavini na sutoku Kupe u Savu, 57 km jugoistočno od Zagreba; 
Naše najveće riječno pristanište i središte riječnog brodarstva (Dunavski Lloyd).

Duga urbana naseljenost (oko 2500 godina) i izvanredan smještaj na dodiru triju rijeka (Sava, Kupa i Odra) učinili su Sisak vrlo važnim gradom u povijesti Hrvata. Trokutasta utvrda staroga grada iz XVI. st., odlično očuvana i uređena u Zavičajni muzej, osnovni je cilj svakog turista. Tvrđava je poznata po veličanstvenoj pobjedi Hrvata nad Turcima 1593., prvom velikom porazu do tada nepobjedive turske vojske u Europi. Barokna palača (Mali kaptol) i klasicistička palača (Veliki kaptol), Stari most od cigle preko Kupe, etnološki park i dr. najčešće su posjećeni objekti u gradu.

Stari i Novi Sisak (koji je pripadao Vojnoj krajini) ujedinjeni su 1873. u kraljevski slobodni grad Sisak. U IV. st. prije Krista, keltski Skordisci u meandru Kupe grade utvrdu Segesticu, koju 119.godine prije krista, osvaja rimska vojska. Rimska vlast nad tim područjem učvršćuje osvajački pohod Oktavijana Augusta 35. godine prije Krista. Grad je 71. dobio status kolonije (Colonia Flavia Siscia) i postao stjecište trgovine, obrta, riječnoga prometa, što potvrđuju mnogobrojni arheološki nalazi (amfore, pitosi, alati, natpisi, keramika, novac). U II. st. grad preživljava upade barbara (Kvada i Markomana), a novi rast i prostorni razvitak doživljava krajem III. st. za cara Septimija Severa, po kojemu se prozvala Colonia Septimia Siscia Augusta (Colonia Septima Siscia). Teritorijalnim i upravnim reformama cara Dioklecijana 297. postaje središte provincije Panonije Savije.

Vrlo rano, u vrijeme Decijevih progona kršćana (druga polovica III. st.) Siscia postaje biskupija (početkom IV. st. tu strada mučenik sv. Kvirin, sisački biskup); pronađeni su ostaci velike bazilike građene vjerojatno u prvoj polovici IV. st. Od druge polovice III. st. punih 125 godina u gradu djeluje kovnica novca. Sisak strada 441. od Atilinih Huna. Tijekom VI. st. između pada Sirmiuma (582.) i pohare Salone (614.) pod udarcima Avara i Slavena pada i Siscia. Iz doba I. i II. avarskoga kaganata (VII.-IX. st.) postoje arheološki nalazi avarske pripadnosti (u starohrvatskim grobovima) i avarski predmeti što su ih nosili hrvatski ratnici. U Analima Karla Velikoga Siscia se spominje kao utvrda panonskohrvatskoga kneza Ljudevita Posavskoga; učvršćenje i uređenje izvode italski majstori koje šalje Fortunat, patrijarh mjesta Grada. Veći dio antičke arhitekture Siska nalazi se pod građanskim kućama XIX. i XX. st. Grad je imao elipsasti oblik koji je po vidljivim ostacima nacrtao kartograf Marsigli krajem XVII. st. Bio je opasan zidinama (nađeni tragovi). Arheološki nalazi svjedoče da je Siscia, u kojoj su nađeni predmeti bjelobrdske kulture (X.-XI. st.), bila zahvaćena i utjecajima iz dalmatinske Hrvatske (kamena pleterna ornamentika, naušnice starohrvatskog tipa). Od XI. st. dotadašnju funkciju Siska preuzima Zagreb (osnivanje biskupije 1094.). U XVI. st. Sisak je imao istaknutu stratešku ulogu. Sisačka tvrđava (Grad) branila je »ostatke ostataka« Hrvatske. Dao ju je podignuti Zagrebački stolni kaptol, a gradio ju je 1544.-50. majstor Petar iz Milana uz pomoć domaćih majstora. Tvrđava trokutaste osnove ima na uglovima tri snažne cilindrične kule; obnovljena je poslije II. svjetskog rata. Stariji dio grada potječe iz XVII. i XIX. st. U baroknoj župnoj crkvi sv. Križa (1765., restaurirana 1911.) čuvaju se dva mramorna kipa F. Robbe. Za kapelu sv. Kvirina na groblju rađen je 1699. drveni oltar, djelo Komersteinerove radionice. Spomenik Prvome partizanskom odredu u šumi Brezovici izradio je Ž. Janeš (1981.). Muzej Sisak (Tomislavova 10) ima arheološku, numizmatičku, etnografsku i kulturno-povijesnu zbirku. Muzeju pripada Galerija sa zbirkom umjetnina i donacijom Ž. Janeša. Od 1970. u gradu djeluje Likovna kolonija Željezare Sisak.

Bok Palanječki, naselje 7 km sjeveroistočno od Siska. Drvena kapela sv. Petra i Pavla (oko 1752.) s kasetiranim stropom posjeduje pučke ornamente i figuralne slike te oltar iz XVIII. St.

Hrastelnica, nase1je 6 km sjeveroistočno od Siska na lijevoj obali Save. Drvena kapela sv. Ilije iz druge polovice XVIII. St. ima barokni oltar iz istoga vremena. U pokloncu barokni kip Pietŕ.

Sela, nase1je 7 km sjeverozapadno od Siska. Župna crkva sv. Marija Magdalene prostrana je jednobrodna građevina, nastala 1759-65. Lađa ima eliptičnu osnovu, a uz pravokutno je svetište sakristija. Glavno je pročeIje arhitektonski rašč1anjeno, sa strana su dva visoka zvonika. lznad kupole izdiže se tornjić s lanternom. Unutrašnjost je ukršena štukaturama. Crkva ima kasnobarokni glavni oltar tipa tabernakula sa zidnom slikom patrona, propovjedaonicu, ispovjedaonice, orgulje, djelo I.F. Janečeka (1777.). - Istodobno je podignuta jednokatna barokna kurija.

Topolovac, naselje 7 km jugoistočno od Siska. Sklop vlastelinskoga dvorca s gospodarskirn zgradama obuhvaća pet kasnobarokno-klasicističkih objekata: jednokatni dvorac s arkadama u prizemlju, tornjem na krovu, natpisom o gradnji (1831.) i grbom Tome Keglevića Bužimskoga; dvije stilske jednokatnice; staju s klasicističkim stupovima; veliko četverokatno skladište s izvanrednim drvenim arhitektonskim konstrukcijama (1824.). Uz čitav sklop nalaze se ostaci parka.

72. SLUNJ, grad na obalama rijeke Slunjčice u blizini njezina utoka u Koranu na Kordunu, 53 km južno od Karlovca.
Gradić Slunj, glavno središte povijesne pokrajine Korduna, smješten na ušću Slunjčice u Koranu, ističe se ljepotom svojih rijeka. Glavna atrakcija Slunja upravo je to slapovito ušće na kojem se razvilo jedinstveno vodeničarsko naselje Rastoke, gdje su mnoge kuće stare i do 300 godina. Lijepa je i rijeka Korana koja tu čini veliki kanjon, a posebice nedaleko krško vrelo Slunjčice, čiji je cijeli tok do ušća u Koranu sa sedrenim slapištima zaštićen kao značajni krajolik. Ruševine Frankopanske utvrde nad kanjonom Slunjčice svjedoče o dugoj i burnoj povijesti grada. Koranski susreti najznačajnija su kulturno-sportska manifestacija (početkom kolovoza).

Iznad rijeke Slunjčice stoje ruševine burga koji se od 1323. spominje u posjedu Frankopana. Ima oblik nepravilna šesterokuta; bio je na dva kata, s drvenim čardacima na uglovima i okružen zidom s četiri polukule. Kraj njega se nalazio osamljen stražarski toranj (Polterturm). Slunj je bio branik Korduna od Turaka, koji su ga 1578. osvojili i kratko vrijeme držali u vlasti. Od 1775. tu je bilo sjedište slunjske pukovnije, a potom je utvrdu održavala Vojna krajina. Burg je stradao od požara oko 1822. Drugi burg, zvan Suhi Slunj, nalazi se kraj sela Zbijeg. - Župna crkva Sv. Trojstva, pregrađena u XVIII. st., srušena je u agresiji na Hrvatsku 1991.-92.; u njoj je ulomak nadgrobne ploče s grbom Frankopana. U naselju Rastoke na slapovima Slunjčice održale su se stare drvene mlinice i kuće.

Blagaj (Turanj), ruševine utvrđenoga grada 15-ak km sjeverno od Slunja, nedaleko od naselja Hrvatski Blagaj, s vrlo visokom pačetvorinastom glavnom kulom nad strmim kanjonom rijeke Korane. Podignuli su ga knezovi Blagajski, vjerojatno početkom XV. st., a jače utvrdili zbog navale Turaka 1574. Nakon uzmaka Turaka, obnovljen pod krajiškom upravom (1699.), služio je u obrambene svrhe. Od 1865. grad je napušten.

Cetingrad, naselje na Kordunu, 20 km sjeveroistočno od Slunja. Važna tvrđava Cetingrad nastala je pregradnjama srednjovjekovnoga utvrđenoga grada. Krčki knez Ivan dobio je Cetin od kralja Zigmunda, kad je oslobodio kraljicu Mariju (1387.). Od 1449. tu je sjedište cetinske grane Frankopana sve do 1542., kad je pripao slunjskoj grani Frankopana. Na saboru u Cetinu je 1527. Ferdinand I. Habsburški izabran za hrvatskoga kralja. God. 1536-1809. Cetin se nalazio u više navrata u turskim rukama. Najstariji je dio branić-kula Drenđula. Grad je temeljito obnovljen 1559. God. 1638. eksplozivom je dignut u zrak, 1646. razoren. Turci ga obnavIjaju 1670., Hergarsku kulu sagradio je 1739. Ali-paša bosanski, a Drenđulu oko sredine XVIII. st. obnovio Mehmed-paša. Kule i zgrade (još 1849. građena je velika vojarna) opasane su zidinama i poligonalnim bastionima. Od 1866. tvrđava je napuštena i po nalogu krajiške uprave razorena.

Drežnik Grad, naselje 18 km južno od Slunja. Nad kanjonom Korane ruševine burga koji se spominje 1278. Četverokutna je tlocrta s cilindričnom kulom, opasan zidinama i vanjskim kulama. Držali su ga Nelipići, Gissingi, Babonići, Frankopani i Turci (1592-1788.).

 

Rastoke, nase1je kraj Slunja, na utoku Slunjčice u Koranu. Na slapovima mlinovi žličnjaci građeni od kamena (temeIji) s drvenim nadgrađem. Od 1962. zaštićeni kao urbana i prirodna rijetkost, od 1967. spomenik kulture. Prvi se put spominju u putopisu J. Valvasora (1696.). Za vrijeme srpske agresije (1991-95.) Rastoke so pretrpjele velika razaranja.

73. SUTINSKE TOPLICE, naselje, termalno lječilište i kupalište u Hrvatskom zagorju, 8 km sjeverozapadno od Zlatara.
Termomineralni izvori vode u Sutinskim Toplicama poznati su još u XIII. st. Liječnik Lalangue spominje ih 1779. kao pogodne za liječenje ženskih bolesti, reumatizma, mokraćnih organa, duševnih bolesti, išijasa i dr.

74. SVETI IVAN ZELINA, grad na jugoistočnim padinama Medvednice, 37 km sjeveroistočno od Zagreba.
Poznato izletište u vinorodnom istočnom dijelu prigorja Medvednice. U okolici je više starih dvoraca i kurija (Zelingrad, Kozelin, Blaguša, Rakovec). Sveti Ivan Zelina je središte vinogradarstva okolice te se u njemu održavaju godišnje izložbe vina. Vinska cesta od Donje Zeline prema Nespešu i G. Psarjevu te prema Svetom Ivanu Zelini pruža lijep ugođaj, posebice u vrijeme berbi krajem rujna i početkom listopada.

Gradić je slikovito smješten na brežuljku, na kojemu se ističe župna crkva sv. Ivana Krstitelja. U pregrađivanoj srednjovjekovnoj crkvi (današnji izgled dobila uglavnom oko 1720.) očuvani su bogato ukrašena barokna propovjedaonica (1726.), rokoko krstionica (oko 1761.), umivaonik, kameni kip Pietŕ, ruho, slike, zvono (Zagreb, 1800.). Među stambenim zgradama ima stilskih kuća iz XIX. st.

Bedenica, nase1je 10 km sjeveroistočno od Svetog Ivana Zeline. Na brežuljku župna crkva Svih Svetih, vjerojatno iz XIII. st. Ima zvonik nad pročeIjem, debele zidove poput obrambenih bedema, potpornjake, gotički nadsvođeno svetište te romanički okrugli otvor (oculus) iza glavnoga oltara.

Komin, nase1je 6 km sjeverno od Svetoga Ivana Zeline. U rimsko doba vjerojatno naseIje Pyrri na cesti Poetovio-Siscia. Nađeni su rimski grobovi i oko 95 kg kasnorimskog novca. -lznad sela diže se proštenjarska barokna crkva sv. Triju kraIjeva s cinktorom koji ima iznutra trijemove s arkadama, a izvana tržni trijem. Na svodu crkve su iluzionističke slike i štukature. Glavni oltar iz radionice biskupa Branjuga (1728.) i propovjedaonica (1748.) bogato su opremljeni pozlaćenim kipovima, a zavjetni oltarić ukrasima u štuku (1710.).

Novo Mjesto, naselje 5 km istočno od Svetog Ivana Zeline. Na kružnom gradištu s opkoporn stoji kapela sv. Petra i Pavla. Zvonik se izdiže konzolno iz glavnoga proče1ja. Četverokutno svetište s križnim svodom ima romanički oblikovan prozorčić. U kapeli je djelomice očuvan ranobarokni oltar s motivom alga, pacifikal iz 1681., kositrena ampula iz 1690.

Sveta Helena, naselje 7 km južno od Svetog Ivana Zeline. Na uzvisini okruženoj jarkom stoji gotička kapela sv. Helene (gotički svodovi, prozori, dovratnik ulaznih vrata), obnov1jena 1866.

Zelingrad, ruševine burga sjeverozapadno od Zeline. Prvi se put spominje 1295. Nekada, čini se, središte moravečkc župe, Zelingrad je 1320. u posjedu Nikole, sina Petra Ludbreškoga, a 1434. obite1ji Bychele. Za grad su se otimale 1527-36. pristaše Zapolje i Ferdinanda. ZapoIja ga je 1531. darovao P. Palfiju. Od

1536. burg drže Kaštelanovići, a poslije njih, cijelo sto1jeće, Kerečenji, koji ga popravljaju. U drugoj polovici XVI. St. tu je pohranjen arhiv Čazmanskoga kaptola. Od 1640. grad se spominje kao ruševina.

75. ŠTRIGOVA, naselje u Međimurju, 19 km sjeverozapadno od Čakovca.
Slikovito međimursko mjesto središte je vinarstva šire okolice, s poznatim vinskim podrumima. Zanimljivosti mjesta pridonose bogata povijest i brojni sačuvani ostaci prošlosti, od rimske Stridone, srednjovjekovnoga Štrigovačkoga grada do današnje Štrigove (stara jezgra naselja, župna crkva) Atraktivne šetnje vinorodnim područjem Gornjeg Međimurja, lov i bogata gastronomska ponuda zaokružuju bogatu ponudu štrigovskoga kraja. U obližnjem naselju Sveti Urban su kušaonice vina (Lovrec, Cmrečnjak i dr.).

Na brdu Štrigovčaku bio je burg; tu je nađen gotički pećnjak s anđelom sviračem. U mjestu se nalazi nekoliko kasnobaroknih kuća, klasicistički dvorac Fodrocija, pil sv. Roka (oko 1800.) i sv. Florijana (1810.), kasnobarokno drveno raspelo. Gotička župna crkva sv. Magdalene, barokizirana oko 1679., sada je dvobrodna građevina. Poligonalno gotičko svetište podupiru četiri potpornja, a presvođeno je križnim svodom sa zaglavnim kamenima (glave Krista i Marije). Uz svetište je zvonik sa sakristijom. U crkvi su nađene freske iz XV. st. Ističu se četiri barokna oltara, propovjedaonica s kipovima evanđelista, slika sv. Josipa (rad M. Schiffera, 1814.). Uz crkvu su na ogradi kameni kipovi: Tužni Krist, Sv. Florijan i Sv. Pavao (spominju se od 1779.). Na brežuljku je barokni sklop, do 1786. pavlinska rezidencija, uz koju se nalazi jednobrodna crkva sv. Jeronima s dva zvonika na pročelju; ima trolisno svetište s kupolom (1738.-49.). Iluzionističke zidne slike u svetištu izveo je I. Ranger (evanđelisti, anđeli, velika apoteoza sv. Jeronima). U crkvi su kipovi crkvenih otaca i sv. Sebastijana, oltar u obliku monstrance (oko 1745.) te propovjedaonica.

76. TOPUSKO, gradić, termalno kupalište i lječilište u dolini rijeke Gline na Banovini, 46 km jugozapadno od Siska. Prvi se put spominje 1192. pod imenom Toplica. Naselje je postojalo već u rimsko doba (vjerojatno Ad Fines); iz toga razdoblja potječu sedam žrtvenika boga Silvana, ara boga Mitre, miljokaz, keramika, novac (Muzejska zbirka u Topuskome). Od 1192. spominje se crkva sv. Marije, a od 1211. samostan cistercita, koje je kralj Andrija II. pozvao iz opatije Clairvaux u Francuskoj. Od čitavoga sklopa opatije očuvale su se samo ruševine monumentalnoga gotičkoga crkvenog pročelja. Značajke pročelja odaju da je ono podignuto oko 1300. Iskapanja su pokazala da je to bila prostrana (50,82 x 20 m) trobrodna, presvođena crkva sa starijom zaobljenom apsidom, uz koju su bile pravokutne kapele; brodove su dijelili tanki stupovi. Uz crkvu se nalazio samostan utvrđen ziđem s četiri kule. U početku XVI. st. opatija je napuštena, a 1593. razorili su je Turci. God. 1334. u Topuskom se spominje i župna crkva »sancti Nicolai de Thoplica«.

Topusko je poznato lječilište i turističko odredište, koje su rado posjećivali mnogi pripadnici europske elite, posebice u drugoj polovici XIX. st., a austrougarski car Franjo Josip ondje je imao i svoju trim-stazu. Korištenje tople mineralne vode spominje se već u X. st.

77. TRAKOŠĆAN, naselje na obali rijeke Bednje u Hrvatskom zagorju, 23 km sjeveroistočno od Krapine, 40 km jugozapadno od Varaždina.
Na regionalnoj je prometnici. Dvorac Trakošćan jedan je od najatraktivnijih dvoraca u Hrvatskoj. Podignut je kao manji burg u sustavu utvrda Zagorske kneževine, ali vrijeme njegove gradnje nije utvrđeno. U osnovi dvorca prepoznatljive su značajke jednostavnih romaničkih kaštela XII.-XIII. st. Od mnogobrojnih se feudalnih gospodara ističu Celjski, Jan Vitovec, Korvini, a nakon raspada Zagorske kneževine kao posebno vlastelinstvo uživaju ga Gyulayi, a od 1568. Draškovići. Više je puta proširivan i dograđivan. Znatnije dograđen 1592., kada Draškovići podižu topničke kule s krovištem (ploča s grbom i natpisom Ivana II. Petra Draškovića iz 1592. na zapadnoj kuli). U to se doba dograđuje kat, povisuje središnja kula i oblikuje dvorište s arkadama. Ponovno se dograđuje tijekom XVIII. st., kada kule dobivaju kruništa, glavna kula dobiva razvedenu lanternu, a oko tvrđave gradi se cinktura obrambenih objekata, zidova i kula. Zapušteni zamak obnavlja 1850.-60. podmaršal Juraj Drašković u rezidencijalni dvorac. Obnova je, u duhu romantizma, izvedena u neogotičkome stilu uz istodobnu obnovu čitava okoliša, gdje je uređen park-šuma s rijetkim drvećem, umjetnim jezerom i vrtnim objektima. Istaknuti su elementi obnovljena dvorca: ulazna kula s pokretnim mostom i grbom Drašković-Malatinski iz XVIII. st., viteška dvorana s cjelovitim viteškim oklopima iz XVI. st. i zastavama Draškovićeva banderija iz XVIII. st., zbirka oružja s teškim bradaticama (Hackenbüchse), puškama i pištoljima na kolo te turskim oružjem, zbirka portreta Draškovića i njihovih rođaka (Nikola Zrinski) iz XVI.-XIX. st., opus slikarice Julijane Erdődy-Drašković iz druge polovice XIX. st., ciklus Četiri kontinenta M. Stroya, klavir C. Graffa, očuvana dvorska kuhinja, knjižnica. U parku je kapela sv. Ivana (»Januš«) iz 1752. s kasnobaroknim namještajem. Od 1953. u dvorcu je muzejska postava, koja osim vjerne rekonstrukcije ambijenata iz razdoblja obnove sadrži vrijedne primjerke baroknoga namještaja i sitnih predmeta.

Trakošćan je važno turističko mjesto u neposrednoj blizini međunarodne ceste Zagreb-Maribor i državne granice sa Slovenijom. Poznat po prekrasnom dvorcu obitelji Drašković i umjetnom jezeru te je nezaobilazan cilj brojnih posjetitelja Hrvatskog zagorja. Trakošćansko jezero nastalo je sredinom XIX. st. izgradnjom brane i pregradnjom izvorišnih dijelova rijeke Bednje. Autohtona šuma bukve i jele s bekicom i hrastom kitnjakom je pod zaštitom od 1955. Lijepi pejsaži, gore Macelj, Ravna gora, Strahinjčica i Ivančica privlačni su za planinarenje, šetnju, vožnju biciklom i dr.

78. TUHELJSKE TOPLICE, naselje, lječilište i izletište u Hrvatskom zagorju, 46 km sjeverozapadno od Zagreba.
Tuheljske su Toplice poznato lječilište, kupalište i izletište. Poznate su iz rimskog doba, a zbog specifična mirisa sumporovodika narod ih je nazivao »smrdečim toplicama«. Bogati izvori (oko 7000 hl dnevno) mineralne vode, temperature 32,5 °C, omogućuju kupanje tijekom cijele godine u nekoliko otvorenih i zatvorenih bazena. Ljekovitost vode pomaže u liječenju artritisa, bolesti dišnih organa, ginekoloških bolesti, išijasa, neuralgija i dr. Posebnost toplica je peloidno blato (mulj) koje se odvozi u druge toplice. Barokni dvorac Mihanović uređena je i adaptirana kurija, sada preuređena u reprezentativni ugostiteljski objekt.

Tuhelj, naselje 4 km zapadno od Tuheljskih Toplica. Župna crkva sv. Marije jednobrodna je kasnogotička građevina, više puta pregrađivana. Poligonalno svetište, s prigrađenom sakristijom, poduprto potpornjima, presvođeno je križnim svodom. Uz glavno proče1je nalazi se kasnobarokni zvonik. Potporni piloni u brodu (ugrađeni nakon potresa) tvore bočne niše nalik na plitke kapele. Veliko brončano Raspeće rad je A. Augustinčića (1942.). Na crkvi su dva kamena ranobarokna kipa: Tužni Krist (prenesen s pila) i Pietŕ. - U kapeli sv. Josipa (1721.) oltar s likom donatora J. M. Augustinčića (1733.).