K - M


 33. KALNIK, naselje i ruševine dvaju utvrđenih gradova na južnim padinama Kalničkoga gorja, 20 km sjeverozapadno od Križevaca. U naselju (u srednjem vijeku Brezovica, 1367. "kraljevski grad") podno Velikoga Kalnika crkva sv. Brcka ističe se visokom kvalitetom arhitekture i opreme. Na crkveni brod (fragmenti fresaka iz XIV. st.) prigrađeni su poligonalno kasnogotičko svetište oslikano freskama i zvonik-kula iz 1518. U svetištu su pravokutno kameno svetohranište (kustodija) i niša sa sjedalima (sedilije). Brod je u XVIII. st. prekriven baroknim svodom i prigrađene su mu dvije kapele. Pročelje crkve ukrašeno je neobaroknim portalom. Veliki Kalnik nastao je prije provale Tatara (1243. grad je kralja Bele IV.). Najstariji dio grada je na vrhu stijene, a glavni na građevini na donjemu dijelu grada (dvije reprezentativne gotičke kule-palasi i ostaci kapele sv. Katarine). Obnavljan je u doba turske opasnosti (1557.). Vlasnici su mu bili kraljevi, banovi, zagrebački biskup, obitelji Alapić, Orehovečki (Orehoczy), Erdődy, Drašković i Keglević. Mali Kalnik spominje se 1240. kao posjed, a 1334. kao utvrda. Među ruševinama grada ističu se ostaci četverokutne ulazne kule. Napušten je sredinom XVII. st., kada je sagrađen dvorac u Gornjoj Rijeci.

Malo naselje podno Kalničkoga gorja, zaštićenog kao značajni krajolik, ima atraktivne turističke lokalitete. Glavni je impozantna gradina Veliki Kalnik iz XIII. st., smještena na uzvisini iznad sela.

Kamešnica, nase1je 3 km od nase1ja Kalnika. Jednobrodna gotička kapela sv. Andrije (posvećena 1377.), osebujnih proporcija (kvadratno svetište), ima dva portala i malu rozetu na proče1ju. U unutrašnjosti crkve ističe se kameno svetohranište (kustodija) u zidu svetišta te kamena propovjedaonica. Kameno zabatno proče1je nastavIja se u malome zvoniku, kojemu su tri strane drvene.

34. KARLOVAC, grad u Pokuplju, u području sutoka rijeka Kupe, Mrežnice, Korane i Dobre, 55 km jugozapadno od Zagreba;
Karlovac se razvio oko renesansnoga utvrđenoga grada u XVI. st., između rijeka Kupe i Korane. Od utvrda su ostali samo opkopi, a nekadašnjega staroga grada 10-ak lijepih i pravilnih ulica s vrijednim baroknim građevinama i središnjim trgom. Od sakralnih objekata ističe se ranobarokna crkva Sv. Trojstva s franjevačkim samostanom i nacionalno svetište sv. Josipa. Ostale vrijedne građevine su Zorin dom, Gradski muzej, Glazbena škola te osobito očuvana srednjovjekovna utvrda Dubovac, danas preuređena u hotel. Atraktivan smještaj grada na četiri rijeke (Kupi, Korani, Mrežnici i Dobri) i izuzetno dobar prometni položaj na glavnoj vezi Zagreba s Jadranom pridonose razvoju turizma, posebice tranzitnog. Vrbanićev perivoj i Marmontova aleja platana zaštićeni su hortikulturni spomenici, a cret Banski Moravci istočno od grada kao specijalni biološki rezervat. Među kulturno-zabavnim priredbama i manifestacijama u gradu posebno se izdvajaju karlovački Dani piva (početkom jeseni), svojevrsna domaća varijanta čuvenoga münchenskog Oktoberfesta. Vrijedi spomenuti i hodočašće sv. Josipu na Dubovcu (19. ožujka), izložbu i sajam cvijeća (početkom lipnja), Ivanjski krijes (krajem lipnja), te Karlovačke dane kulture (u listopadu, studenom i prosincu). Najznačajnije sportsko-rekreacijske aktivnosti vezane su uz karlovačke rijeke (kupanje, ribolov i dr.), a u okolici su mogući lov te planinarenje.

Karlovac je nazvan po osnivaču tvrđave i grada štajerskome nadvojvodi Karlu II. Habsburškome, zapovjedniku hrvatske krajine. Gradnja Karlovca započela je 13. VII. 1579., prema talijanskom modelu (N. Angelini), a na posjedu velikaške obitelji Zrinski. Oblik šestokrake zvijezde, podijeljene na 24 gotovo pravilna bloka s pravokutnim rasterom ulica, zasnovan je u duhu renesansnoga shvaćanja obrambenoga i životnoga prostora. Karlovačka tvrđava je primjer renesansnoga urbanizma, tzv. idealni grad. Povijesne odrednice usmjerile su gradnju kuća unutar zadanih blokova uz uvažavanje planskih potreba da se prvotno izgrade vojni i sakralni objekti na središnjemu renesansnome trgu. Na planovima grada iz početka XVII. st. ucrtane su dvije vojarne i crkva Presvetoga Trojstva. Ta ranobarokna franjevačka i župna crkva (XVII. st.) ima glavni oltar od crnoga mramora s inkrustacijama (tip talijanskog oltara, rad M. Cusse 1698.), Lauretansku kapelu (Madonna Nigra iz 1700. na oltaru iz 1775.), barokni oltar sv. Antuna karlovačke bratovštine tesara (1689.). Uz crkvu je samostan (XVIII. st.). Trg je dobio svoj konačni oblik s dvjema urbanističkim vertikalama kada je carski vojni inženjer i karlovački arhitekt J. Stiller povisio zvonik crkve Presvetoga Trojstva i »pješadijsku vojarnu« (1783.) te izgradio krilo franjevačkoga samostana, palaču oružane i pravoslavnu crkvu sv. Nikole (1784.-86.). Ikonostas sa 65 ikona izradio je slikar A. Teodorović (1813.). Na trgu u ravnini pročelja crkve Presvetoga Trojstva postavljen je kužni pil (1691.) s kipom Madone u stilskim oznakama talijanskoga visokoga baroka. U sredini trga izgrađen je zdenac (1869.) i ukrašen skulpturama u terakoti koje simboliziraju godišnja doba. U XVIII. je st. u cijelosti izgrađen na sjeverozapadnom dijelu »Zvijezde« polukružni barokni trg na kojemu se ističe ranobarokna palača namijenjena za stan i stožer generala tvrđave. Sagradio ju je u XVII. st. karlovački general Vuk Krsto Frankopan (danas Gradski muzej); okružena je obrtničkim kućama, vojnim palačama i vijećnicom. Obrtničke su kuće izgrađene na uskim i dubokim parcelama s radionicama u prizemlju i stambenim prostorom na katu; građene su pod utjecajem drvene pokupske arhitekture prilagođene urbanu načinu života u »Zvijezdi«. Građansko-trgovačke kuće su veće od obrtničkih, s prostranim vežama na kojima su često uklesani godina gradnje i inicijali vlasnika. Vojni časnici i plemići grade kuće (tipa curiae), kojih se reprezentativnost ističe na detaljima izrađenim od kovana željeza ili klesanima u kamenu. Sve stambene zgrade u povijesnom dijelu grada imaju drvene »ganjčece« na dvorišnoj strani. Cjelokupno stilsko razdoblje bidermajera odlikuje se gradnjom građanskih kuća unutar renesansnih blokova. U najprometnijoj pješačkoj komunikaciji u »Zvijezdi« (Radićeva ulica) izdvaja se kuća grofa Janka Draškovića (1828.), sa stilskim odlikama gradskih palača zagrebačkoga graditelja Felbingera. Sjeverozapadno od povijesnoga središta »Zvijezde« nalazi se na brežuljku stari grad Dubovac, na čijoj je istočnoj strani sagrađena (1683.-1732.) župna crkva Majke Božje Snježne u baroknome slogu. U Karlovcu djeluje Gradski muzej (osnovan 1952.) koji ima prirodoslovnu, arheološku, kulturno-povijesnu i etnološku zbirku (18 000 predmeta). Galerija »Vjekoslav Karas« (osnovana 1952.) ograničila se na slikarstvo XIX. i XX. st. s osobitim naglaskom na karlovačke slikare (V. Karas, M. Schieder, J. Šašel, M. Detoni i dr.). ZILIK, likovna kolonija u dječjem domu (osnovana 1974.), prikuplja radove suvremenih umjetnika. Franjevački samostan otvorio je 1987. svoj Muzej crkvene umjetnosti i starih rijetkih knjiga. U župnom dvoru u Dubovcu nalazi se Muzej karlovačkoga dekanata (odjel dijecezanskoga muzeja u Zagrebu).

Draganići, nase1je 14 km sjeverozapadno od Karlovca. Župna crkva sv. Jurja u Šipku jedna je od najstarijih crkava karlovačkoga kraja; spominje se 1334. Nakon pregradnji krajem XVIII. i temeljite obnove početkom XIX. St. crkva dobiva klasicistička obilježja - pravokutni tlocrt s užim zaobljenim svetištem.

Dubovac, utvrđeni grad na sjeverozapadnom dijelu Karlovca. Četverokutna kula sagrađena je vjerojatno u XIII. St. za knezova Goričkih-Babonića. U XV. St. podizanjem zidova i triju kula kružna presjeka Dubovac dobiva obiIježje renesansnoga kaštela. Vlasnici su bili slavonski plemići Sudari (1387.), Frankopani (1442.), Zrinski (od 1544.), te Gašpar Šubić Peranski (1576.). Od 1671. do dolaska Francuza 1809. vlasnici grada bili su karlovački generali. God. 1837. otkupio ga je grof Laval Nugent i obnovio u duhu romantizma (kruništa na kulama i zidinama). Grad je ponovno obnovljen 1952-63. (arhitektica Greta Jurišić) prema planu M. Stiera iz 1657. i grafičkome prikazu s kraja XVIII. St.

Hrnetić, zaselak u sjeverozapadnom dijelu Karlovca. Poviše sela je kapela sv. Margarete na brdu, koja ima zaobljeno i presvođeno svetište, prozore romaničkih oblika te ravan strop u brodu. U kapeli su tri oltara kasnorenesansno-ranobaroknoga tipa te barokne slike Sv. Margarete i sv. Marije.

Kamensko, zaselak najugoistočnom dijelu Karlovca. Prvi se put spominje u XIII. st., a od 1369. je posjed Frankopana. God. 1404. Katarina Frankopanska utemeljila je pavlinski samostan sv. Marije Snježne. Oko 1451. Kamensko su popalili Turci, a pavlini odlaze otprilike 1573. u Svetice. Vrativši se, od 1684. barokiziraju napuštenu crkvu i samostan te ostaju tu do ukinuća reda 1786. U crkvi su bila dva sloja zidnih slika iz XVIII. St. (G. Taller) i iz 1838. (F. Hamerlić) te barokna oprema: bogato figuralno ukrašen glavni oltar (oko 1750.), bočni oltari, propovjedaonica, kip Blažene Djevice Marije, vrata oslikana svecima iz 1760., ormar iz 1753., misal sa srebrnim okovima iz 1761., srebrni votivi, kalež iz 1762., monstranca, relikvijari i niz baroknih slika. Crkva i samostan teško su oštećeni u agresiji na Hrvatsku 1991-92.

Rečica, naselje 10 km istočno od Karlovca. Župna crkva sv. Ivana Krstitelja jednobrodna je barokna građevina sa zaobljenim svetištem uz koje je sakristija. Dali su je graditi (od 1737.) Draškovići kao suvremeni dvoranski prostor u duhu štajerskoga baroka. Na glavnom su pročelju pilastri i niše. U unutrašnjosti se ističe slika sv. Ivana Krstitelja (XVIII. St.) i propovjedaonica u stilu rokokoa. - Jednokatni je dvorac s klasicističkim dovratnikom bio posjed Janka Draskovića.

Ribnik, utvrđeni grad jugozapadno od OzIja. Posjed Ribnik držali su u XIII. i XIV. St. Babonići te ban Mikac, a od 1394. Frankopani, za kojih je podignut današnji grad. Od 1576. u posjedu je obitelji Zrinskih, poslije grofova Petazzi; od 1839. drži ga F. Vukasović, graditelj Lujzinske ceste, i J. Gall, koji ga je u XIX. St. održavao, te je do danas pod krovom. - Ribnik je smješten u nizini potoka Obvrh, okružen jarkom s ribnjakom. Prilazilo mu se pokretnim mostom. Građen na dva kata, dijelom od dobro klesana kamena, ima osnovu u obliku nepravilna kruga; u unutrašnjem su dvorištu arkade. Obrambena kula (kraj prvotnog ulaza) s grbom Frankopana bila je vrlo visoka; nasuprot njoj je peterokutna kula s kaminom. lzmeđu obiju kula nižu se zgrade u obliku vijenca. Na gradu je očuvan niz kasnogotičkih renesansnih arhitektonskih detalja (dovratnici, prozori, strijelnice, izljevi).

Steničnjak, ruševine nekoć velikoga utvrđenoga grada jugoistočno od Karlovca, zvan i Roknićeva gradina. Spominje se od 1299. U njegovu je podgradu stajala crkva sv. Marije. U posjedu je Babonega (do 1327.), Frankopana, od 1415. grofova Celjskih, potom bana L. Egervarskoga, Kanižejevih, bana I Nadadžija, Auersperga, Draškovića. U Steničnjaku je održan sabor 1558., važan zbog donošenja odluke o obrani zemIje od Turaka. Od početka XVII. St. je napušten.

Vrhovac, naselje 5 km sjeverno od Ozlja. Dvorac Plepelić, ranobaroknoga tipa, bio je u posjedu Fodrozyja. Na položaju Ješko stoji župna crkva sv. Kuzme i Damjana, pregrađena 1756. (poligonalno svetište, zvonik se izdiže iz glavnoga pročelja pred kojim je zatvoreno predvorje). U crkvi su oltari, propovjedaonica, orgulje i kipovi iz XVII-XIX. St.

35. KLANJEC, grad na južnom prigorju Cesargradske gore u Hrvatskom zagorju, 55 km sjeverozapadno od Zagreba;
Slikoviti gradić uz slovensko-hrvatsku granicu na rijeci Sutli. Turističku ponudu čine važni spomenični objekti: galerija Antuna Augustinčića, spomenik Antunu Mihanoviću, te zavičajna zbirka franjevačkog samostana. U neposrednoj okolici nalaze se ostaci srednjovjekovnoga kaštela Cesargrada, sutjeska Zelenjak te prekrasna šetališta po vinorodnim padinama Klanječke gore.

Župna crkva sv. Marije s dvjema bočnim kapelama smještena je uz trokrilni franjevački samostan, koji su u XVI. st. osnovali ban Sigismund i Nikola Erdődy (njihov je grb nad ulazom u samostan). U crkvi su i intarzirane klupe iz 1774., barokni oltari, posuđe, ormar, slike i biblioteka. U kripti crkve je kositreni sarkofag E. Erdődyja, jedinstven spomenik iz baroknoga doba. Na trgu je spomenik A. Mihanoviću, pjesniku hrvatske himne, djelo R. Frangeša. U Klanjcu djeluje Galerija Antuna Augustinčića. Nedaleko od naselja podignuo je Toma Erdődy Nove dvore (1603.).

Cesargrad, ruševine utvrđenoga grada nedaleko od Klanjca. Grad se prvi put spominje 1399., kada ga kralj Žigmund daruje Hermannu Celjskome. Stradao je za se1jačke bune 1573., a napušten je pošto je 1603. vlasnik Toma Erdődy podignuo Nove dvore kraj Klanjca. Najstariji dio grada bio je izgrađen u obliku nepravilnoga polukruga s naknadno izgrađenim, izvanredno debelim zidovima (vise od 6 m). Na arhitekturi su očuvani kasnogotički detalji.

Novi dvori, ruševni dvorac kraj Klanjca. Hrvatski ban Toma Erdődy, pobjednik nad Turcima u bici kod Siska (1593.), napustivši obližnji srednjovjekovni utvrđeni grad Cesargrad, sagradio je 1603. dvorac renesansnoga tipa: tri krila i zid (u koji je u XVIII. St. ugrađena kapela) zatvarali su unutrašnje dvorište. Uglove dvorca ukrašavale su kule kružnoga presjeka, a proče1je velik renesansni portal. U Novim dvorima umro je 1861. Antun Mihanović, pisac teksta hrvatske himne. Dvorac je od početka XX. st. izložen propadanju.

Zelenjak, sutjeska duga oko 3 km, smjštena između Cesargradske gore u Hrvatskoj i Orlice u Sloveniji. Njezin središnji dio zove se Mihanovićev dol, u čast pjesniku Antunu Mihanoviću koji je spjevao hrvatsku himnu Lijepa naša. - Posiije I. svjetskog rata podignut je spomenik hrvatskoj himni - 10 m visok kameni obelisk sa spomen pločom i re1jefom, rad kipara R. lvankovića.

36. KLOŠTAR PODRAVSKI, naselje na sjevernim padinama Bilogore u Podravini, 12 km jugoistočno od Đurđevca. U okolici ležišta nafte. Osim nalaza iz brončanog i latenskog doba, otuda potječu brojni nalazi bjelobrdske kulture iz nekropole s grobovima na redove (prstenje, ogrlica, srebrne i brončane sljepoočničalke, srebrne i brončane naušnice s grozdolikim privjeskom i dr.). Od 1295. tu se spominje franjevački samostan. U jednobrodnoj gotičkoj, barokiziranoj župnoj crkvi sv. Benedikta, s dograđenim bočnim kapelama i zvonikom (1787.), očuvana je propovjedaonica (oko 1800.) i slika sv. Ane, signirana: Aug. Kraus 1884., Graz. Kod raskrižja u selu rustična barokna skulptura Bijeg u Egipat.

Ostaci staroga kloštra zadržani su samo u imenu naselja, jer je kloštar uništen u ratu s Turcima u XVI. st. Od zanimljivih kulturno-povijesnih spomenika u mjestu valja spomenuti župnu crkvu sv. Benedikta i ranosrednjovjekovnu nekropolu bjelobrdske kulture.

37. KONJŠĆINA, naselje u dolini rijeke Krapine u Hrvatskom zagorju, 11 km jugoistočno od Zlatara; sastoji se od Gornje i Donje Konjšćine;
Župna crkva sv. Dominika sagrađena je 1743. Uz samu cestu su ruševine srednjovjekovne utvrde koja je pripadala feudalnoj obitelji Konjski; spominje se početkom XVI. st. Kraj ovoga nizinskoga grada odigrala se bitka između turske vojske te četa Zrinskoga i Wildensteina (1544.). 

U nedalekoj okolici ovoga nekad važnoga rudarskoga naselja ima više vrijednih i zanimljivih objekata (dvoraca, kurija, gradina, crkava). Lov je moguć u neposrednoj okolici naselja, a ribolov na obližnjim rijekama Krapini, Selnici i Batini.

Hrašćina, naselje 9 km sjeveroistočno od Konjšćine. Jednobrodna župna crkva sv. Nikole s gotičkim svetištem (širim od broda) i zvonikom uz brod, s dvjema bočnim kapelama (tlocrt u obliku križa), barokizirana je, 1675. i 1761. Na baroknom su svodu iluzionističke slike iz XVIII. st. Povrh gotičkoga dovratnika sakristije nalazi se grb obitelji Petheö de Gerse. Oltari i propovjedaonica s kipovima evanđelista i Mojsija su kasnobarokni. - Nedaleko od crkve je kip sv. Ane s početka XIX. st. U podnožju kipa uzidana je rimska nadgrobna stela s dva poprsja iz II. st. - U nedaleku Trgovišću nalazi se kapela sv. Marije iz 1735. u kojoj je barokni pil Žalosne Marije iz 1692.

Milengrad, utvrđeni grad u južnom dijelu Ivančice u Hrvatskom zagorju. Smješten je nad provalijom; ima nepravilan tlocrt, prilagođen terenu. Kula polukružne osnove branila je ulaz s mostom. Bio je u posjedu Herkffyja i Patačića: od XVII st. spominje se kao ruševan.

Zajezda, naselje 15 km sjeverno od Konšćine. Jednobrodna kasnogotička župna crkva Uznesenja Marijina ima poligonalno svetište (potpornji, mrežasti svod) i bočnu kapelu (1746.); uza svetište je masivni zvonik s renesansnom biforom (sa znakom god. 1535.). Sakristija je pod zvonikom, a nad njezinim se gotičkim ulazom nalazi renesansna nadgrobna ploča B. Patačića s natpisom na latinskom i hrvatskom jeziku (1616.). U crkvi su na vanjskoj strani trijumfalnoga luka očuvani fragmenti kasnogotičkih zidnih slika (Navještenje Marijino, Marija zaštitnica), koje se, zbog pregradnje nalaze iznad baroknoga svoda. Crkva ima barokni oltar s grbom Patačića (1749.), propovjedaonicu s kipovima evanđelista iz sredine XVIII. st. - U parku s ribnjakom nalazi se barokni jednokatni dvorac, sagrađen oko 1740. Tri krila dvorca, s arkadama u prizemlju i prvome katu omeđuju dvorište, s četvrte strane zatvoreno zidom i velikim portalom. Bio je u posjedu Patačića (njihov se grb nalazio nad ulazom), Kanotayevih, Oršića i Halpera Sigetskih.

38. KOPRIVNICA, grad na lijevoj obali istoimene rječice u Podravini, 70 km jugoistočno od Varaždina. God. 1356. dobila je status slobodnoga kraljevskoga grada.
Koprivnica je središte ovog dijela Podravine. Bogato kulturno naslijeđe i snažno gospodarstvo omogućuju razvoj turizma.

Grad je u XVI. st. zbog turske opasnosti utvrđen jakom tvrđavom četverokutna oblika (vodstvo gradnje D. dell'Allio); očuvani su samo ostaci, a utvrdu je zamijenio prostrani park. Iz XVII. st. je župna crkva sv. Nikole s visokim zvonikom, pravoslavna crkva sv. Duha građena je 1793. Kompleks crkve sv. Antuna Padovanskoga s franjevačkim samostanom dovršen je 1685. Varaždinski generalat zbog kuge 1745. dograđuje kapelu Salvatora. Na župnome dvoru ugrađena je fino klesana kasnorenesansna nadgrobna ploča dječaka Gottharda Schratenpachsa (1608.). Osim crkava, iz doba baroka je nekoliko kuća (npr. Oružana, 1714.) i javnih kipova (skupina od pet pilova, pil Tužnoga Krista, kip Ivana Nepomuka iz 1747.). U Muzeju grada Koprivnice (osnovan 1951.) čuvaju se predmeti arheološke, kulturno-povijesne, umjetničke i etnografske vrijednosti. U sastavu muzeja djeluju Galerija Koprivnica (1977.). Memorijalni muzej »Danica« i Donacija »Dr. Vladimir Malančec«, te Zavičajna zbirka u Đelekovcu, Galerija Hlebine i Zbirka I. Generalića u Hlebinama, Galerija kipova I. Sabolića u Petrancu. Na javnim prostorima nalaze se skulpture hrvatskih kipara (I. Sabolića, Z. Lončarića, A. Jakića). Nedaleko od Koprivnice, u Močilama, nalazi se crkva sv. Marije, gradnja koje je započela 1700.; masivni zvonik i trijem prigrađeni su uz glavno pročelje. U njoj je očuvani namještaj iz XVIII. i XIX. st.

Koprivnički Ivanec, naselje 4 km sjeverno od Koprivnice. Ističe se jednobrodna barokna crkva sv. Ivana Krstitelja (1742.) s poligonalnim svetištem i zvonikom uz glavno pročelje broda; u zidnim nišama ulaza naslikana Golgota. Svetište crkve je u drugoj polovici XVIII. st. oslikao vješt majstor zidnim iluzionističkim slikama. U crkvi je propovjedaonica, u stilu rokokoa (oko 1756.)

Kuzminec, naselje 16 km sjeverozapadno od Koprivnice. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana spominje se od 1334.; god. 1659. nalazila se unutar kaštela koji je bio okružen jarkom. U današnjoj jednobrodnoj crkvi oslikao je svodove i stijene vješt majstor na kasnobarokni iluzionistički način. Freske se spominju od 1787.

Rasinja, nase1je 15 km zapadno od Koprivnice. Ondje je bio grad Pekrijevih, koji je 1527. opustošio K. Frankopan, a 1532. razorila vojska Sulejmana II. Od ostataka je obitelj Inkey de Pallin sagradila dvorac u duhu kasnoga historicizma. - Župna crkva sv. Križa, jednobrodna je građevina podignuta na gotičkim ostacima; sakristija je uz poligonalno svetište poduprta potpornjima. Zvonik se izdiže iz glavnoga pročelja. Jugozapadno od sela na brdu Budim tragovi su grada Opoja koji je od 1236. bio u posjedu templara.

Srijem, naselje 14 km jugozapadno od Koprivnice. U grobIjanskoj kapeli sv. Vida nalaze se tri oltara: glavni, s tordiranim stupovima (1736.), bočni, sv. Antuna Padovanskoga ranobaroknoga tipa (oko 1706.) i oltar sv. Katarine atektonske koncepcije (oko 1735.).

Subotica Podravska, naselje 5 km zapadno od Koprivnice. Prema antičkim nalazima ondje je bila postaja (mansio) na cesti Poetovio-Mursa. Od 1659. spominje se drvena kapela sv. Margarete; nakon 1787. sagrađena je današnja zidana kasnobarokno-klasicistička kapela pačetvorinaste osnove. U njoj je kasnobarokni oltar tipa tabernakula na kojemu su klasicistički drveni svijećnjaci.

39. KORDUN, povijesno-geografsko područje, dio bivšeg područja Vojne krajine u Hrvatskoj. Prostire se uz rijeku Koranu, izmedu Male i Velike Kapele na zapadu i Petrove gore na istoku.

Već od druge polovice XV. st. ovaj je prostor važan za obranu jugozapadne Hrvatske od Turaka s kojima se neprekidno vode ratovi. Duž Korane prevladavaju male utvrde između kojih su stajali čardaci. Zbog naravi terena, ovaj obrambeni pojas (cordon) organizira se oko srednjovjekovnih utvrda: Drežnik, Slunj, Blagaj i Cetingrad, koji je 1791-1813. bio sjedište zapovjednika na Kordunu. Na području Korduna (kod Slunja) vodila se 1584. jedna od najvećih bitaka s Turcima. U prvoj polovici XVII. st. Kordun je spadao pod Karlovački generalat. Nakon reorganizacije Vojne krajine sredinom XVIII. st. Rakovica i Vojnić postaju nova upravna središta. lzmeđu 1809. i 1813. Kordun se kao dio Vojne Hrvatske nalazio u sastavu Ilirskih provincija. Posljednji okršaji s turskom vojskom iz Bosne vođeni su upravo na području Korduna: 1835. kod Velike Kladuše i 1845. kod Podzvizda. Kordun se ponovno našao u središtu političkih događaja kada je Eugen Kvaternik 1871. podigao Rakovičku bunu. God. 1990. srpskoj agresiji na Hrvatsku, uz masovne zločine, uništeni su brojni kulturni spomenici (Slunj, Drežnik Grad, Rastoke).

40. KOTORIBA, naselje u Međimurju, 38 km istočno od Čakovca.
Vrlo prostranu jednobrodnu kasnobaroknu župnu crkvu sv. Marije od Sedam žalosti (1768.-76.) dao je podignuti Jakov Hunyadi, vitki zvonik konkavnih ploha građen je 1779.-93. U barokno opremljenoj unutrašnjosti ističu se glavni oltar sv. Marije, oltar sv. Križa i propovjedaonica (1781.) s reljefima J. Holzingera. Orgulje su djelo J. Angstera (1902.). U mjestu je klasicistički stup Sv. Trojstva s kipovima zaštitnika od različitih ljudskih zala (oko 1800.). Župna crkva iz XVIII. st. najvredniji je sakralni objekt u naselju.

41. KRAPINA, grad u Hrvatskom zagorju, 57 km sjeverno od Zagreba;
Krapina je glavno kulturno središte Hrvatskog zagorja. Ističe se bogatim povijesnim i kulturnim naslijeđem, što je čini i značajnim turističkim središtem. Glavna turistička atrakcija Krapine su ostaci diluvijalnog (pra)čovjeka neandertalskog tipa (Homo crapiniensis) u Hušnjakovu, otkriveni krajem XIX. st., koji predstavljaju jedno od najvažnijih nalazišta neandertalaca u svijetu. Turistički je privlačna i urbana jezgra Krapine s više očuvanih gradskih palača. Najviše se posjećuju Muzej evolucije i nalazište pračovjeka, stari srednjovjekovni grad na brdu iznad središta Krapine, Zavičajni muzej Ljudevita Gaja, galerija grada Krapine, zbirka franjevačkog samostana i dr. Turistima je zanimljiva okolica Krapine, posebice vinske ceste, šumsko-lovna područja te ribolov na rječicama Krapini i Sutli. Brojne kulturno-umjetničke manifestacije održavaju se tijekom cijele godine. Posebno valja izdvojiti Tjedan kajkavske kulture, kada se održava i festival Kajkavske popevke (u rujnu), te dječji festival Kaj u riječi, pjesmi, slici i plesu (u lipnju).

Ondje je 1899. D. Gorjanović-Kramberger otkrio paleolitičko nalazište u polupećini kraj potoka Krapinice na brdu Hušnjakovo. Uz polupećinu postavljene su rekonstrukcije praljudi i životinja u naravnoj veličini (prema S. Tucakoviću i dr. M. Malezu) te stalna izložba o evoluciji čovjeka. Uz kosti 20-ak praljudi (sada u Zagrebu, Hrvatski prirodoslovni muzej), koje pripadaju neandertalskoj skupini (Homo primigenius var. Spyensis i Homo primigenius var. Krapinensis), nađeni su i predmeti koje je izradila ljudska ruka - strugala, šiljci, koštana sjekira (klasična proizvodnja moustériena). U nedalekom Mihaljekovu Jarku nađena su tri rimska Jupiterova žrtvenika. Krapina se spominje od 1193., a tamošnji utvrđeni grad od 1330.; vide se neznatni ostaci. Velika trokatna zgrada izgrađena je poslije na starim temeljima. Na suprotnome brdu Šapcu bio je burg Keglevića, razoren 1581. U mjestu ima nekoliko kuća iz XVIII. i XIX. st.; među njima su župni dvor i rodna kuća Lj. Gaja (Muzej Lj. Gaja), kojemu je 1891. podignut spomenik (I. Rendić). Iz dvobrodne gotičke župne crkve sv. Nikole (pregrađena po nacrtima J. Vancaša, 1901.-03.) potječu zaglavni kamen i nekoliko fragmenata zidnih slika s kraja XV. st. Franjevački samostan i crkvu sv. Katarine dao je podignuti Franjo Keglević (1644.-57.). Na pročelju je skladan portal s donatorovim grbom. U crkvi se ističu glavni oltar (oko 1665.) s grbovima donatorice Ratkaj-Keglević, bočni oltari (oko 1766.), darovi Bedekovića, Czinderijevih i Prašinskih, figuralno ukrašena propovjedaonica iz 1773. (dar N. Bedekovića) i nadgrobna ploča N. Bedekovića (umro 1656.). Uz crkvu je Marijin pil iz XVIII. st. U muzeju predmeti arheološke arhivske, kulturno-povijesne vrijednosti.

Petrovsko, naselje 1 km zapadno od Krapine. Župna crkva sv. Petra i Pavla gotička je jednobrodna građevina barokizirana 1756. Poligonalno svetište sa zvjezdastim svodom ima potpornje. Uza nj je sakristija s gotičkim ulazom. Zvonik, koji se diže iz glavnoga pročelja, nadograđen je 1746. U crkvi su tri oltara iz 1756. - Kapela sv. Benedikta oslikana je na način rustificiranoga baroka.

Popovec, barokni dvorac trokrilna tlocrta s arkadnim trijemom u prizemIju. Iznad klasicističkoga ulaznoga portala grb je posljednjih vlasnika grofova Kulmer.

Radoboj, nase1je 8 km istočno od Krapine. Nalazište neolitičkih predmeta te grčkoga z1atnoga novca (glava Atene i lik Nike), kovana po uzoru na statere Aleksandra Velikoga. - Župa Radboa spominje se 1334. Župna crkva Sv. Trojstva smjštena je, neuobičajeno za Hrvatsko zagorje, u močvarnoj udolini; jednobrodna je gotička građevina barokizirana u XVIII. st., s bočnim kapelama s obje strane broda (Iijeva iz 1721.); tornjić se izdiže iz krovišta. U svetištu je gotički svod. U crkvi je - osim oltara. (1721. i glavni 1758.) - nadgrobna ploča J. Habjanića iz 1621.

Škarićevo, nase1je 14 km jugozapadno od Krapine. Na brežuljku je smještena jednokatna drvena kurija s krovom na četiri vode, četverokutne osnove, izgrađena sredinom XVIII.st. od masivnih greda. Kraj ulaza je mali trijem nad kojim je erker s tornjićem (tu se nalazila kapela). Škarićevo je rijedak očuvani primjer nekoć mnogobrojnih drvenih kurija u Hrvatskome zagorju. Neogotički mauzolej (1877.) pripada obite1ji Halper.

Trški Vrh, nase1je 1 km sjeveroistočno od Krapine. Prostrana zavjetna crkva Marije Jeruzalemske (176 1.) na visoku zaravanku opasana je cinktorom četverokutna oblika (dovršen 1773.). U njega su uklopljene zaobIjene kapele, nalik na kule, te zgrada za kler. S unutršnje strane cinktora nalaze se arkade (slike u trijemu izveo je oko 1898. Sirnik). Zvonik s kapom baroknih oblika izdiže se iz raščanjena glavnog pročeIja. Unutrašnjost je izvanredno bogato opremIjena. Dekorativne zidne iluzionističke slike na način rokokoa (prizori iz Staroga i Novoga zavjeta, iz Marijina života i dr.) izveo je A. Lerchinger, "pictor Roichensis" 1772. (Ioše ih je restaurirao Corti 1873.). Glavni oltar radio je F. J. Straub iz Graza 1759. Oltar Četrnaest sv. pomoćnika rad je majstora A. Mersija iz Rogateca (1759.), koji je izradio i propovjedaonicu i oltar sv. Križa te oltar sv. Ivana Nepomuka (1760.). Prijestolje s Marijom djelo je J.J. Mersija (1756.), a oltar Svetih apostola vjerojatno I. J. Strauba (oko 1771.). Zvona je Iijevao M. Feltl iz Graza (1764.). U jednoj kapeli cinktora nalazi se oštećeni vrsni kameni kip

Majke Božje s djetetom koji je nastao pod utjecajem praških Parlera (oko 1410-20.).

42. KRAPINSKE TOPLICE, naselje, lječilište i termalno kupalište u Hrvatskom zagorju, 17 km jugozapadno od Krapine i 46 km sjeverozapadno od Zagreba;

Turističko središte poznato je po bogatim izvorima termomineralne vode koja je temelj turističkog razvoja. Toplice datiraju iz doba Rimljana (Aquae Vivae). Lječilište se počelo izgrađivati i prihvaćati prve zdravstvene turiste 1772. (kupelj Dubrava), a 1808. izgrađuje se i kupelj Rukavina. Kupnjom cijeloga kompleksa Jakob Badel 1862. počinje graditi kupelji Jakobovu, Marijinu i Pučku te hotel, restauraciju, lječilišnu zgradu te uređuje okoliš. Nastavak gradnje u sklopu toplica nastavlja se tek 1956., kada se osniva bolnički odjel za reumatske bolesti i ortopedsku rehabilitaciju.

Klokovec, jednokatni klasicistički dvorac 1 km, zapadno od Krapinskih Toplica. Glavno, južno pročelje okrenuto je prema perivoju. Posjedovao ga je Gustav Ožegović, naslijedili Friedbergeri, koji su ga 1926. prodali Đuri Miletiću.

43. KRAŠIĆ, naselje na južnim padinama Žumberačke gore, 19 km zapadno od Jastrebarskoga.
U Krašiću je živio i radio hrvatski kardinal i nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac, hrvatski mučenik komunističkog režima, što za sve vjernike, posebice rimokatolike, ima veliko značenje i osnova je razvitka vjerskog turizma. Osim kuće u kojoj je posljednje dane života proboravio kardinal Stepinac, posjetitelji Krašića vole obići i halštatsko groblje i župnu gotičku crkvu iz 1334., barokiziranu u XVIII. st. Krašić je polazište za obilazak Žumberka, a tako i za brojne planinarske izlete. Nedaleko od Krašića je značajni krajolik Slapnica s nekoliko lijepih slapova i krških vrela te šumovitom kanjonskom dolinom. Šetnje, planinarenje, lov i ribolov (Kupčina) mogući su u okolici.

U zaseoku Krupačama nađeno je halštatsko groblje sa žarama, fibulama, ogrlicom i narukvicom. - Župna crkva spominje se od 1334. Kasnogotička crkva barokizirana je vjerojatno 1759., a uz njezin zapadni ulaz podignut je zvonik 1771. God. 1911.-13. crkva je proširena po nacrtima S. Podhorskoga. Ostalo je sačuvano gotičko svetište, presvođeno mrežastim svodom, a zvonik je povišen. Na mjestu staroga broda prigrađena je, u obrnutom smjeru (sjever-jug), nova prostrana crkva sa svetištem i brodom koji je nadsvođen visokom kupolom. U starome se svetištu nalazi barokni oltar iz 1743. sa slikom sv. Triju kraljeva, a u novome mramorni oltar po nacrtu S. Podhorskoga. Slike u kupoli te velika slika na platnu Posljednja večera u svetištu djela su M. Rašice. Crkva ima monstrancu i drveni reljef Golgota, oboje u stilu rokokoa (oko 1770.). U starome župnome dvoru otvorena je memorijalna soba kardinala Alojzija Stepinca. U nedaleku Hrženiku nalazi se kasnobarokna kapela sv. Ivana Krstitelja s baroknom opremom; iz Hrženika je i ranobarokni pil iz 1697. (pohranjen u župnoj crkvi).

Dol, nase1je 4 km sjeverno od Krašića. Proštenjarsku kapelu Majke Božje Dolskepodignuo je grof Petar Zrinski. Zvonik, novo svetište, svod lađe i tri bočne kapele dograđeni su sredinom XVIII. St. Unutrašnjost je oslikana prizorima iz pučkoga života, rokoko ornamentima i cvijećem, pa zrači osebujnom vedrinom; rokoko oltari i orgu1je.

Pribić, nase1je 3 km istočno od Krašića. Župna crkva sv. Siksta jednobrodna je građevina s poligonalnim svetištem, bočnom kapelom i oktogonalnim zvonikom (1653.) s gotičkim, baroknim i klasicističim dijelovima. Uz svetište je sakristija i trijem s portalom iz 1748., a glavni je ulaz označen godinom 1759.

Strmac Pribićki, nase1je 3 km sjeverozapadno od Krašića. Posjed P. Zrinskoga i F. Bakovačkoga darovao je 1678. kralj Leopold I. grkokatoličkom biskupu za uzdržavanje pitomaca u sjemeništu. U Strmcu je za biskupovu rezidenciju sagrađen jednokatni dvorac (portal označen godinom 1751.); pregradio ga je arhitekt S. Podhorski 1910. Uz dvorac je otvoreni trijem s arkadama i prizemnom zgradom. Na otočiću usred ribnjaka podignuta je 1911. neobizanska crkvica sv. Marije (S. Podhorski).

44. KRIŽ, naselje u dolini rijeke Česme u Moslavini, 7 km jugoistočno od Ivanić Grada;
Gradić koji je dobio ime po gotičkoj crkvi sv. Križa, smještenoj u lijepom parku uređenom po pravilima engleske parkovne arhitekture. Odlična prometna povezanost (autocesta i željeznička pruga) pridonosi boljem komuniciranju s okolnim prostorom. Kod naselja Okešinca su bogati arheološki ostaci ranije naseljenosti, a obližnje selo Vezišće ističe se izvornom seoskom drvenom arhitekturom.

Na povišenu platou župna crkva sv. Križa, jednobrodna prostrana srednjovjekovna barokizirana građevina sa sakristijom uz svetište. Postrance uz brod smješten je visok zvonik. Trijem je pred glavnim ulazom u koji je uzidana skulptura kamenoga lava (vjerojatno kasnoromanička); u pločniku trijema su antičke opeke velikoga formata. U unutrašnjosti crkve su barokni oltari, propovjedaonica i orgulje. Ističe se glavni oltar bogat skulpturama (oko 1720.), te zlatarski predmeti iz XVIII. i XIX. st. U jednostavnoj pravoslavnoj kapeli sv. Jovana Krstitelja iz XIX. st. rustično izrađen ikonostas te slika na platnu Bogorodica s apostolima.

45. KRIŽEVCI, grad na južnim padinama Kalničkoga gorja, 31 km jugozapadno od Koprivnice. Poveljom Bele IV. 1253. postali su slobodnim kraljevskim gradom.

Križevci su najstariji grad na ovome prostoru, s obiljem vrijednih kulturno-povijesnih spomenika, poznati po sv. Marku Križevčaninu. U gradu su dva hortikulturna spomenika - park kraj Više poljoprivredne škole i park kraj Osnovne škole Vladimira Nazora, oba s početka XX. st. Križevačko veliko spravišće najvrednija je godišnja manifestacija u gradu (početkom lipnja). Sastoji se od kulturnih, zabavnih, izložbenih, gastronomskih i sportskih događanja. Zapisana pravila ponašanja u društvu i za stolom, tzv. Križevački štatuti, poznata su i izvan križevačkoga kraja, a posebice se spominju u vrijeme »krštenja« mošta na martinjskim zabavama. Viša poljoprivredna škola poznata je po ergeli konja. Sjevernije od grada su dobra lovišta. Nakon proglašenja svetim Marka Križevčanina, na njegov blagdan (7. rujna) u gradu se okuplja velik broj vjernika.

Spominju se potkraj XII. st. (1193.), a od 1223. u izvorima se javlja i »Castrum Cris«. Naselje je bilo podijeljeno na dva grada: stariji, Donji (podgrađe kaštela) i mlađi, Gornji (osnovan 1252.). God. 1253. Gornji grad dobiva povlastice od Bele IV., a 1405. i Donji grad postaje »slobodnim kraljevskim gradom« uz pravo da se utvrdi (fortifikacije iz XV. st. zamijenjene su tijekom XVI. st. utvrdom bastionskoga tipa). Tek sredinom XVIII. st. oba su križevačka grada spojena u jedan. Križevci su već u srednjemu vijeku (XIV. st.) postali upravnim sjedištem velike križevačke županije, a u tome su razdoblju u gradu održani i mnogobrojni sabori. Tu je 1397. održan i »krvavi sabor«, kada su pristaše Žigmunda Luksemburškoga pogubili Stjepana Lackovića. Tijekom XVI. st. istaknuta su tvrđava uz granicu prema Turskoj.

Najstarija sačuvana građevina je nekadašnja župna crkva sv. Križa, smještena izvan središta Donjega grada, unutar posebne utvrde, možda kaštela (srušene u XVI. st.). U izvorima se spominje od 1326., a iz toga doba potječe i njezina najstarija građevna faza s ranogotičkim bočnim portalom. U visokogotičkoj obnovi tijekom XV. st. crkva je zadobila svoj sadašnji oblik. Zvonik sa satom je dograđen u XVI./XVII. st., tijekom XVIII. st. crkva je barokizirana (1714.-48.), a 1913. je obnovljena prema projektu S. Podhorskoga; to je ujedno jedan od prvih spomenika u Hrvatskoj restauriran prema novim načelima prezentacije svih stilskih slojeva. U crkvi je vrstan mramorni oltar sv. Križa, djelo F. Robbe (1756.), prenesen iz zagrebačke katedrale, te slika Krvavi sabor u Križevcima 1397. O. Ivekovića (1914.). Najveći je zahvat baroknoga sakralnoga graditeljstva bio podizanje pavlinskoga samostana i crkve sv. Ane u središtu Donjega grada (1665., 1699.-1741.), s kasnobaroknim freskama te vrijednim djelima baroknoga slikarstva i zlatarstva (od 1788. Sv. Ana je župna crkva). Za barokno je doba značajna i gradnja nekoliko kapela na urbanistički istaknutim položajima izvan povijesne jezgre. Kapela Majke Božje Koruške (1725.) centralna je građevina trolisne osnove s kupolom (brod i zvonik su dograđeni 1872.-73.), oslikana freskama (1726.) i opremljena vrsnim inventarom: starijim kamenim kipom Žalosne Marije (I. J. Altenbach, 1674.) te baroknim oltarima, glavni s oltarnom slikom Sv. obitelji, rad I. Rangera (1738.). Kapela sv. Ladislava je barokizirana 1731.-35., a iz istoga doba potječu i tri oltara. U kapeli sv. Roka (1694., 1739.-43.) nalazi se oltar s kipovima F. Pettera. Osebujna kapela sv. Florijana (1735., 1751.), s konkavno razvedenim pročeljem i zvonikom, ima barokni oltar s oltarnom slikom I. Rangera (1738.). Na mjestu augustinskoga samostana i crkve Blažene Djevice Marije u Gornjemu gradu (1325., srušeni 1560.) sagrađen je u baroknome razdoblju franjevački samostan s crkvom (1627.). Kompleks je 1791. pripao grkokatoličkoj biskupiji koja obnavlja samostan (biskupski dvor) prema planovima B. Felbingera (1817.) i A. Brdarića (klasicistička altana iz 1841.-45.), dok je crkvu (katedralu) regotizirao H. Bollé (1892.-97.). Izvanrednom vrsnoćom ističe se cjelovita oprema katedrale, od detalja umjetničkog obrta do slika na ikonostasu, oltaru, propovjedaonici i pjevalištu (I. Tišov, C. Medović, B. Čikoš, F. Kovačević, J. Bauer). U Dijecezanskome muzeju pohranjena su djela primijenjene umjetnosti te zbirka slika (portreti biskupa). Najstarije sačuvane građevine profane arhitekture potječu iz doba baroka (Sabornica, zgrada Glavne straže iz 1770., zgrada današnjega muzeja iz 1796., rodna kuća F. Markovića iz 1798.). Vrsnoćom i značenjem posebno se ističe barokno-klasicistička županijska palača tlocrta u obliku slova U s arhitektonski istaknutom središnjom dvoranom, nastala u nekoliko građevnih faza (1747.-1833.), od kojih je najvažnija ona iz 1779.-80. U XIX. st. niz reprezentativnih neostilskih javnih i stambenih zgrada mijenja izgled središta grada. Izvan naselja podiže se Gospodarsko-šumarsko učilište (1860.-65.), prvo poljoprivredno učilište u Hrvatskoj i prvi cjelovito planiran školski kompleks (projekt je izradio Kulturno-tehnički odjel Zemaljske vlade). Najzanimljivija je građevina ranoga XX. st. Hrvatski narodni dom (S. Podhorski, 1914.), primjer ekspresionističke arhitekture u Hrvatskoj. Od djela javne plastike ističe se barokni pil sv. Florijana te poprsje A. Nemčića (R. Valdec, 1899.). U Gradskome se muzeju nalaze izlošci arheološkoga, etnološkoga i umjetničkoga značaja.

Cirkvena, naselje 16 km jugoistočno od Križevaca. U XVI. st. tu je stajao kaštel kvadratična tlocrta porušen oko 1854. Barokna jednobrodna župna crkva Pohođenja Marijina građena je 1748-60., ukIjučujući crkvu iz početka XVIII. st. Svi oltari i propovjedaonica pripadaju historicizmu. Zidne slikarije i vitraje izveo je slovenski slikar Miha Maleš (1931-35.).

Dropkovec, naselje 17 km sjeverozapadno od Križevaca. Barokna kapela sv. Franje Ksaverskog (1769-71.) spada među vrlo rijetke crkve centralnoga tipa s lađom kružnoga tlocrta, koja je presvođena kupolom s osmerokutnom lanternom. Ispred ulaza podignut je 1832. zvonik. Glavni oltar ima oblik monstrance, bočni oltari su rad I. J. Altenbacha.

Erdovec, naselje 7 km zapadno od Križevaca. Na grobIju kraj sela u historicističkoj kapeli sv. Katarine očuvani su barokni oltari sv. Vida (XVII. st.) i sv. Marije Magdalene (1735.).

Glogovnica, nase1je 11 km sjeverno od Križevaca. Posjed Glogovnicu dobivaju templari između 1170. i 1175., potom i regularni kanonici sv. Groba jeruzalemskoga između 1197. i 1203. Glogovnički samostan i crkvu sv. Marije spominje jedno papino pismo iz 1230. Nestankom regularnih kanonika crkvom 1492-99. upravIja zagrebački biskup Osvald Tuz. Velika crkva smještena je na uzvišici okruženoj jarkom, a sastoji se od dvije lađe, podijeljene s tri jaka stupa, nedefiniranih stilskih obiIježja (pripisuje joj se romanička, gotička - nedovršena dvobrodna crkva, a od nekih i renesansna koncepcija) te križno presvođena gotičkoga svetišta. Od nekadašnje romaničke crkve očuvana su četiri svetačka kipa (po jedan, kao spolij, uzidani u brodu crkve, na vanjskorn zidu zvonika, na župnoj kući i na jednoj seoskoj zgradi). Crkva je nakon turskih i vlaških pustošenja dodijeljena isusovcima (1611-73.) koji su je obnovili. U crkvi se nalaze četiri oltara iz XVII i XVIII. st. i zidana propovjedaonica iz druge polovice XVII st. Zvonik nad pročeljem podignut je u drugoj polovici XIX. st. Od utvrđenoga samostana uz crkvu jedva se zamjećuju u zemIji tragovi uz rub uzvisine.

Gornja Rijeka, nase1je podno Kalnika, 20 km sjeverozapadno od Križevaca. Renesansni dvor građen na kat u obliku slova U ima dvije cilindrične kule na uglovima glavnog pročeIja. Podignuo ga je oko 1663. Gašpar Orehovečki, a poslije su mu vlasnici bili Erdődy. Župna crkva Uznesenja Marijina (u više navrata pregrađivana) ima gotički zvonik-kulu s grbom obite1ji Zichy-Erdődy. Oltari su uglavnom kasnobarokni, kip Žalosne Gospe iz XVII st. U crkvi nadgrobna ploča Sidonije Rubido-Erdődy (umrla.1884.), hrvatske pjevačice u doba ilirizma. Župni dvor sagrađen je 1765.

Lepavina, nase1je 11 km sjeveroistočno od Križevaca, s crkvom Vavedenja Bogorodice. Tu je bila od 1632. drvena manastirska crkva. God. 1745. sagrađena je kamena crkva. Od staroga ikonostasa, koji potječe iz XVII. st., sačuvane su ikone sv. Simeona i sv. Save te Vavedenja Bogorodice (slikana 1647.). God. 1775. novi ikonostas naslikao je Jovan Četirević Grabovan s učenikom Grigorijem Popovićem.

Miholec, nase1je 18 km sjeverozapadno od Križevaca. Posred sela na trokutastu trgu nalazi se župna crkva sv. Mihovila, jednobrodna kasnogotička građevina (kraj XV. - početak XVI. st.) s kvadratnim svetištem presvođenim križnim svodom te s bočnim gotičkim portalom; barokizirana tijekom XVIII. st. Uz južno proče1je je zvonik-kula gotičko-renesansnih oblika (prva polovica XVI. st.). Crkva ima četiri barokna oltara, propovjedaonicu, crkveno posuđe (XVI-XVIII. st.). Jednokatni župni dvor sagrađen je u drugoj polovici XVIII. st.

Sveta Helena, nase1je 8 km sjeverno od Križevaca. Kapela sv. Helene gotička je barokizirana građevina s križnim rebrastim svodom u svetištu, s gotičkim svetohraništem (kustodijom), gotičkim dovratnikom na ulazu u sakristiju i portalom na proče1ju. Zvonik je podignut u XIX. st. Glavni je oltar ranobaroknoga tipa, a bočni ima bogate ukrase u stilu rokokoa. Kasnobarokna jednokatna kurija nekadašnjih združenih plemića služila je (od 1875.) kao škola.

Sveti Ivan Žabno, nase1je 11 km jugoistočno od Križevaca. Bilo je nase1jeno u antici (ostaci rimske gospodarske zgrade, žrtvenik iz II. st.). Crkva sv. Ivana Krstitelja spominje se 1323., a potom u popisu župa 1334. Sjeverni zid kasnogotičke građevine iz početka XVI. st. zidan je od antičke opeke, a na njemu se, kao i na južnome, nalaze gotičke slijepe arkade. Kasnogotičko-renesansna zvonik-kula nalazi se ispred proče1ja s gotičkim profiliranim portalom. Pravokutno svetište, sakristija i bočna kapela, sagrađeni potkraj XIX. st., stvorili su križnu osnovu crkve. U parku iza crkve stoji kasnobarokni kip sv. lvana Nepomuka. U mjestu je i barokna pravoslavna crkva sv. Jovana, sagrađena 1700.

Sveti Petar Čvrstec, naselje 7 km jugoistočno od Križevaca. God. 1543. spominje se "novopodignuti kaštel". Na kružnome je zaravanku jednobrodna crkva sv. Petra, sagrađena 1821. Pred proče1jem se diže zvonik-kula iz XVI./XVII. st. preostao od starije crkve. Dva oltara iz XVII st., propovjedaonica (oko 1745.), grb iz 1676., sve pavlinski radovi, preneseni su iz Remeta.

Sveti Petar Orehovec, nase1je 13 km sjeverozapadno od Križevaca. U župnoj crkvi ostao je iz gotičke faze portal, ispred kojega je na prijelazu XVI./XVII. st. prigrađena zvonik-kula. Brod i svetište, podignuti 1771-79., presvođeni su kupolastim svodovima. Oltari i crkveno posuđe pretežito su iz XVIII. st. Jednokatni župni dvor sagrađen je krajem XVIII. st.

Trema, nase1je 5 km jugoistočno od Križevaca. U zaseoku Pintići nalazi se ranobarokna kapela sv. Julijane (XVI-XVII. st.). Ima brod s ravnim stropom i peterokutno presvođeno svetište, a nad proče1jem drveni tornjić. U kapeli barokni oltari, propovjedaonica, orgu1je (sredina XVIII. st.) i kipovi skupine Golgota (druga polovica XVII. st.)

46. KUMROVEC, naselje u dolini rijeke Sutle u Hrvatskom zagorju, 6 km sjeverozapadno od Klanjca. U rodnoj kući Josipa Broza Tita (građena 1860. kao prva zidanica u mjestu) smješten je od 1953. Memorijalni muzej maršala Tita, koji ujedno ima i folklorni značaj. Uz kuću je brončani stojeći kip maršala Tita (A. Augustinčić, 1948.). U starom dijelu Kumrovca uređen je etnološki muzej s 18 seoskih kuća u kojima su postavljene izložbe o životu i radu zagorskih seljaka XIX./XX. st.

Sikovito zagorsko mjesto na rijeci Sutli uz hrvatsko-slovensku granicu. Glavna atrakcija mjesta je Etnološki muzej Staro selo Kumrovec s očuvanim izvornim seoskim kućama s prijelaza XIX./XX. st. Obnova i uređenje kuća započelo je 1977. i do sada je uređeno oko 40 stambenih, gospodarskih i pomoćnih objekata, tako da je Staro selo daleko najatraktivniji objekt ove vrste u Hrvatskoj. Posjetitelji mogu razgledati stalne etnološke izložbe kao npr. Zagorska svadba, Život mladoga bračnog para, Od konoplje do platna, Kovački zanati, Kolarski obrt, Lončarstvo, Od zrna do pogače i dr. Posebna atrakcija sela je rodna kuća predsjednika nekadašnje Jugoslavije - Josipa Broza Tita sa spomenikom. Galerija i kiparski atelijer Izidora Popijača sa stalnom prodajnom izložbom i mogućnošću kiparske poduke (oblikovanje gline i rezbarstvo) česti su cilj turista.

Miljana, naselje 11 km sjeverozapadno od Kumrovca. Četverokutni kompleks jednokatnoga dvorca s arkadnim hodnicima u dvorištu nastajao, je XVII.-XIX. St. Zatvara ga prizemno krilo sa zvonikom nad ulazom. U dvorcu je ciklus kvalitetnih rokoko zidnih slika s prizorima alegorijskoga sadržaja i krajolicima (A. Lerchinger i suradnik). Ciklus je naručio I. J. K. Ratkaj, čijoj je obitelji dvorac pripadao. Potpuna obnova dvorca izvedena je 1979-82. zaslugom vlasnika Franje Kajfeža.

Razvor, barokni dvorac uz cestu izmedu Kumrovca i Desinića. Sagradila gaje obitelj Erdődy krajem XVIII. St. Tip je jednokrilnoga dvorca četverokutne osnove. lzbor plastičnoga ukrasa upućuje na štajersko podrijetlo stila.

Zagorska Sela, naselje 4 km sjeverozapadno od Kumrovca. Župna crkva sv. Katarine spominje se 1334.; novosagrađena lađa je iz 1858. U bočnoj kapeli Žalosne Majke Božje iz 1742. nalazi se vrstan oltar, dar Suzane Branjug, na kojemu je srednji kip Pietŕ zamijenjen u XIX. St. slikom Oplakivanje Krista. lznad glavnog oltara u niši je barokni kip sv. Katarine iz 1694. Na propovjedaonici su barokni kipovi sv. Katarine, sv. Petra i Pavla, a potječu sa starije propovjedaonice iz 1748.

47. KUTINA, grad na jugoistočnim padinama Moslavačke gore u Moslavini, 77 km jugoistočno od Zagreba. Prvi se put spominje kao trgovište 1256.
Ostaci starih utvrda na Moslavačkoj gori - pretpovijesna Marić gradina, srednjovjekovni grad Garić, Jelengrad i drugi, te ostaci srednjovjekovnog Erdődyjeva grada Plovdina (Blodyn) jugoistočno od Kutine - obogaćuju turističku ponudu. Najznačajnija godišnja turistička manifestacija je Voloderska jesen - svečanost berbe grožđa i pripreme vina - u nedalekom Voloderu.

Do dolaska Turaka (sredina XVI. st.) važno mjesto u Moslavini. Od srednjovjekovnoga grada kao i od utvrde Blodyn (Balatin ili Plovdin) južno od Kutine ostala su gradišta opasana opkopima. Sjeverno od Kutine ostaci su Kutinjca grada: na brijegu dva čunja, od kojih je svaki opasan dubokim opkopom. U Kutini se spominje župa 1334. i 1364. s crkvom Svih Svetih, a 1488. s crkvom sv. Katarine. Iz Sv. Jelene od Podborja potječe nadgrobna ploča Stjepana de Décse iz 1462. Današnju baroknu župnu crkvu Marije Snježne dali su podići grof Karlo Erdődy i njegova žena (1729.-69.). To je jednobrodna građevina sa zvonikom pred glavnim ulazom; okružena je zidom koji na jednome dijelu ima trijem s dvjema zaobljenim kulama. Jednostavna vanjština crkve odudara od bogato izvedene unutrašnjosti. Svod i zidovi ukrašeni su štukom i zidnim iluzionističkim slikama, koje je izveo Josip Görner 1779. Među figuralno bogatom drvenom opremom (oltari; propovjedaonica, oko 1760.; orgulje, oko 1777.), ističe se glavni oltar koji zaprema cijelo svetište (oko 1746.). »Božji grob« s kulisama ima oblik male barokne pozornice. U Erdődyjev dvorac (pregrađen 1895.) smješten je Muzej Moslavine (arheološki, povijesni i etnografski odjel).

Gojlo, naselje 9 km sjeveroistočno od Kutine. Na istaknutu položaju smještena je na groblju kapela sv. Duha, romanička građevina od opeke, koja uz središnji kružni prostor ima zaobljenu apsidu. God. 1858. prigrađeni su joj izduženi dio (povrh kojega je zvonik) i bočna zaobljena sakristija. U kapeli su tri barokna oltara, kalež u stilu rokokoa i zvono iz 1737.

Osekovo, naselje 15 km zapadno od Kutine. Barokna župna crkva sv. Ane iz XVIII. st. ima bočnu kapelu i visok zvonik uz glavno proče1je. U unutrašnjosti, ukrašenoj štukaturom, barokni oltari, propovjedaonica s kipovima četiriju evanđelista, reljef Preobraženje (1736.) i orgulje (1781.), rad varaždinskih orguljara J. Toplaka i M. Taschnera.

48. LEGRAD, naselje blizu utoka Mure u Dravu u koprivničkoj Podravini, 15 km sjeverno od Koprivnice. Zbog svojeg položaja na utoku Mure u Dravu sve do 1918. značajno trgovačko i cehovsko središte s pristaništem na Dravi. Ondje je nađena ostava brončanih predmeta koja sadržava konjsku opremu (žvale i okove remenja), a pripada tračko-kimerijskomu kulturnomu kompleksu iz VIII./ VII. st. prije Krista. Kasnobarokna jednobrodna župna crkva Sv. Trojstva sa skladnim zvonikom, koji se izdiže iz glavnoga pročelja, sagrađena je oko 1780. U svetištu su zidne slike (oko 1793.). Crkva ima kasnobarokno-klasicističke oltare, propovjedaonicu (oko 1798.) i »Božji grob«. U parku na glavnome trgu nalazi se skupina od pet pilova iz XVIII. st. sa središnjim kužnim pilom Sv. Trojstva, a podalje grupni pil sv. Florijana (1735.).

Turistički je zanimljiva cjelina župne crkve te parka s pilovima - jednog od najljepših u sjevernoj Hrvatskoj. Posebno je zastupljeno i zanimljivo tradicijsko košaraštvo.

49. LEKENIK, naselje u Turopolju, 21 km jugoistočno od Velike Gorice;
Naselje Lekenik i njegova okolica u prostoru Turopolja značajni su po brojnim, dobro sačuvanim drvenim seoskim kućama s karakterističnim ukrasima i rezbarijama. U obližnjem selu Lekenička Poljana sačuvan je lijep primjer autohtonoga graditeljstva - drvena kapelica sv. Duha iz XVIII. st.

Cerje Letovaničko, selo 9 km jugozapadno od Lekenika. Drvena kapela sv. Josipa s drvenim tornjićem te s pučkim slikarijama na stropu i na ogradi pjevališta ima barokne oltare iz XVIII. st., propovjedaonicu i slike (jedna s prikazom crkve Marije Bistrice prije restauracije).

Letovanić, naselje 16 km zapadno od Siska. Drvena kapela sv. Fabijana i Sebastijana iznutra je pučki oslikana; ima barokni oltar (1752.). U Letovaniću se nalazio kaštel za obranu od Turaka.

PoIjana Lekenička, naselje 19 km sjeverozapadno od Siska. Drvena kapelica sv. Duha (s vrlo visokim krovom i tornjićem na njemu) lijep je primjer autohtonoga graditeljstva iz XVIII. st. - U oštećenoj seoskoj crkvi (urušila se 1948.) tabulat, oslikan 1732.; oltar potječe iz 1668.

Stari Brod, naselje uz Kupu, 17 km zapadno od Siska. Drvena kapela sv. Martina pravokutne je osnove, s trostranim završetkom. Na strmu je krovištu biber crijep, a na tornjiću iznad glavnoga pročeIja stožasta kapa sa šindrom. Umjesto prozora su otvori s daskama, koje se otvaraju prema dolje. Tabulat je oslikan biljnim motivima, a pod popločen antičkim opekama iz Siscije (urezana godina 1774.). Oltar je iz 1743. Kapela je srušena u agresiji na Hrvatsku 1991-92.

50. LEPOGLAVA, grad u dolini rijeke Bednje u Hrvatskom zagorju, 8 km jugozapadno od Ivanca;
Lepoglava je povijesni grad u sjevernom dijelu Hrvatskog zagorja, poznat po bogatom kulturnom naslijeđu. Pavlinski samostan iz 1400., koji je 1854. preuređen u kaznionicu, simbol je naselja. Kulturno naslijeđe pavlini donose iz razvijenih dijelova Europe, npr. ručnu izradu čipki. Kvaliteta i ljepota lepoglavske čipke priznata je i zlatnom medaljom na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. U okolici Lepoglave ima i drugih vrijednih crkava (Gorica, Purga), koje je također oslikao Ivan Ranger, a posjećuju se u sklopu tzv. Rangerova puta. Obližnja rijeka Bednja i okolna umjetna jezera omogućuju ribolovni turizam, a šume Ivančice i Ravne gore planinarenje i lov.

Na osamljenu brijegu, gdje je crkvica sv. Ivana na Gorici, bio je burg, koji su dali porušiti grofovi Celjski. Lepoglavski pavlinski samostan s crkvom sv. Marije osnovao je oko 1400. Herman II. Celjski; stradao je od Turaka 1479., a temeljitu obnovu dao je izvesti Ivaniš Korvin poslije 1492. utvrdivši samostan kulama i opkopom. Tu je bilo sijelo slavonske vikarije, a od 1696. sijelo hrvatsko-slavonske pavlinske provincije koja je bila neovisna o Ugarskoj. Tijekom četiri stoljeća Lepoglava je bila kulturno žarište (mnogobrojni pisci, umjetnici, škole). God. 1582.-1637. tu je djelovala pavlinska gimnazija, a od 1656. filozofska škola s dva odjela (do 1677.), za hrvatske i mađarske studente, te bogoslovna škola (1683.-90. i od 1700.). To je pavlinsko učilište radilo do 1789., kada ga je ukinuo Josip II. Nakon ukidanja pavlinskoga reda 1786. samostan s crkvom predan je Čazmanskom kaptolu. God. 1854. preuzeo je posjed carski i kraljevski erar, te u samostan smjestio kaznionicu.

Prostrani pavlinski kompleks sastoji se od crkve, samostana s unutrašnjim dvorištem te zgrada koje su pred glavnim pročeljem s tri trakta zatvarale vanjsko dvorište. Gotička, barokizirana crkva sv. Marije velika je jednobrodna građevina s postrance smještenim zvonikom i s četiri bočne kapele, a pred glavnim su ulazom dva predvorja. Izduljeno gotičko svetište, poduprto potpornjima, osvijetljeno je visokim dvodijelnim prozorima s mrežištem. Trijumfalni luk razmjerno uska raspona, visok 11 m, dijeli svetište od gotičkoga broda, koji je produljen 1663.-72. te je presvođen mrežastim svodom. U dnu broda je pjevalište na četiri stupa. Produženjem broda zvonik se (prvotno uz lijevi bok pročelja) našao uz bok crkve na sredini dužine. Povišen je 1640. i ponovno 1711. (zvono za nj salio je lepoglavski pavlin Lactantius Santini 1767.). Godine 1673.-1705. otvaraju se bočne strane broda za kapele, u kojima su pokapani velikaši. S južne je strane Judita Balagović Japranska dala podignuti 1673. kapelu Majke Božje Žalosne. Sučelice njoj dao je 1692. Ivan Drašković sazidati uz zvonik kapelu Marije Lauretanske; dovršila ju je Magdalena Nádasdy (kapela je sada odijeljena od crkve). Kapelu sv. Josipa dala je s južne strane podignuti udovica S. Ratkaja, Sofija Rozina Gaisruk, za svojega muža (umro 1702.), a do nje je 1705. L. Patačić počeo graditi kapelu Sv. Trojstva; dovršila ju je Barbara Vragović Maruševečka, a štukom ukrasio J. A. Quadrio 1718. Pred pročeljem crkve, s grbom E. Erdődyja, izgrađena su početkom XVIII. st. dva predvorja; u unutrašnjem su predvorju izrađene 1719. figure u štuku. Povrh predvorja dao je 1710.-11. I. Krištolovec sagraditi knjižnicu. Osvijetljena biforom, oslikana je alegorijama fakulteta i portretima dobrotvora, te ukrašena finim štukom. Tada kompleks dobiva novo pročelje, bogato raščlanjeno i ukrašeno kipovima crkvenih otaca, Krista i pustinjaka. U unutrašnjosti crkve slikar I. Ranger izveo je 1742. freske Isus u hramu i Krist tjera trgovce iz hrama u svetištu, a prizor iz Apokalipse s 24 starca (1743.) na pjevalištu. Da je crkva i prije bila oslikana, dokazuju tragovi dvaju slojeva gotičkih fresaka u brodu iz druge polovice XV. st. Među oltarima iz XVII. i XVIII. st. ističe se glavni oltar A. Königera, koji ispunjava visoko gotičko svetište. Na njemu je, osim kipova crkvenih otaca, i slika Majke Božje iz Częstochowe. Na oltaru sv. Ane nalazi se slika istoimene svetice, rad bečkog slikara iz 1777. Propovjedaonica A. Königera (oko 1755.), s figurama i reljefima, ima na baldahinu alegoriju Crkve. Intarzirane orgulje dao je podignuti P. Ivanović 1649. Klupe su ukrašene nizom slika (klupe u svetištu 1743., a na koru ciklusom pustinjaka 1737.). U crkvi su nadgrobni spomenici: Ivaniša Korvina (umro 1504.) s likom toga hrvatskoga bana i hercega; I. Petheöa de Gersea (umro 1671.) s grbom; Ivana i Jurja Ratkaja (1722.); Petra, Pavla i Katarine Češković s grbom (1711.); L. Patačića, vicekolonela križevačkog, s likom pokojnika (umro 1710.); grofice Katarine Drašković u Lauretanskoj kapeli. Mnogobrojne dragocjenosti davno su razgrabljene; neki se predmeti čuvaju u Zagrebu (Dijecezanski muzej), a pokaznica, vjerojatno dar I. Korvina, u riznici zagrebačke katedrale. Među preostalim predmetima tu su: kalež i pokaznica iz XVIII. st., ciborij i kalež G. I. Bauera (oko 1771.) te mjedeni svijećnjaci (1731.). God. 1650. počeo je generalni prior pavlina P. Ivanović iz temelja pregrađivati samostan u obliku nepravilna četverokuta s unutrašnjim dvorištem. Poslije 1673. rad je dovršen; 1675. samostan je opkoljen zidom koji je obuhvaćao i traktove što zatvaraju vanjsko dvorište; u tom je sklopu 1720-21. sagrađena »foresterija« (poslije župni stan). Značajnije prostorije samostana, ljetni i zimski refektorij, bile su oslikane; neke su slike uščuvane u kopijama i crtežima F. Quiquereza, a neke na fotografijama. Samostanski kompleks i crkva teško su stradali 1945. (u eksploziji streljiva pri povlačenju njemačkih trupa). Crkveno pročelje obnovljeno je 1953., a od 1990. obavljaju se na crkvi opsežni restauratorski radovi. Lepoglavska crkva sa samostanom po veličini i vrsnoći arhitekture i umjetnina u unutrašnjosti pripada najvrednijim spomenicima kulture u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Donja Višnjica, naselje 12 km sjeverno od Lepoglave. Župna crkva sv. Marije, sa zvonikom uz glavno proče1je, građena u etapama 1640-1738., ima u tlocrtu oblik križa. Unutrašnjost je oslikana freskama, među kojima se ističe Pietŕ (djelo I. Rangera?). U crkvi su barokni oltari, propovjedaonica, orgu1je iz 1754., pacifikal iz 1667., crkveno posuđe iz XVII. i XVIII. st. Kraj barokne župne kurije je kameni kip sv. Ivana Nepomuka (XVII st.).

Gorica lepoglavska, brežuljak nedaleko od Lepoglave. Na njemu je stajala srednjovjekovna utvrda koja je porušena u XV. st., a na njezinu je mjestu I. Zajc (1612-14.), general (poglavar) pavlinskoga reda, sagradio kapelu sv. Ivana. Pavlinski slikar I. Ranger 1731. oslikao je freskom svetište kapele iluzionističkom arhitekturom, skulpturama, reljefima i slikama koji iluzionistički oblikuju oltar; prvo je datirano Rangerovo djelo.

Kamenica, naselje 8 km sjeverno od Lepoglave. Župna crkva sv. Bartola (obnov1jena 1786.) ima kasnobarokno-klasicističku propovjedaonicu (1786.), oltare (1786-1805.), krstionicu (oko 1822.), te kalež i ciborij iz XVII. st. - Kapela sv. Jelene (1749.) ima u svetištu iluzionističke zidne slike I. Rangera (1751.), a na bočnim oltarima slike F. Puchera iz Graza (1841). Stupovi pjevališta su bogato ornamentirani i obojeni. U kapeli su male orgu1je iz doba rokokoa, ormar (1751.), kalež (1672.) i kadionica iz XVIII. st. Zvonik je prigrađen 1939. - U blizini su ostaci utvrđenoga grada H. Celjskog (već 1463. razvalina).

Očura, nase1je 5 km jugoistočno od Lepoglave. Na brdu izvan naselja nalazi se jedna od najvećih gotičkih crkava Hrvatskog zagorja, posvećena sv. Jakovu (prije sv. Mariji). Jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem ima s obiju strana po jednu sakristiju, a uz lijevu zvonik. Svetište ima križni svod. Uz visok trijumfalni luk je propovjedaonica (spominje se od 1665.). Brod je barokiziran 1752.

U II. svjetskom ratu crkva je teško stradala, zajedno s gotičkim zidnim slikama i s baroknom opremom (glavni oltar s hrvatskim kronostihom iz 1770.). Drveni kip Blažene Djevice Marije potječe otprilike iz 1500.

51. LUDBREG, naselje na lijevoj obali rijeke Bednje u Podravini, 25 km jugoistočno od Varaždina. Prvi se put spominje 1320. kao castrum Ludbreg.
Ludbreg je višestoljetno proštenišno mjesto, poznato po čudotvornoj pretvorbi kruha i vina u tijelo i krv Isusovu 1411., što je potvrdio papa Leon X. 1513. Kalež s krvi Isusovom čuva se u župnoj crkvi Sv. Trojstva. Odluka Hrvatskog sabora o izgradnji kapelice u čast Presvete krvi Isusove, donesena u Varaždinu 1739., ispunjena je tek 1994., kada je uređen i križni put koji posjećuju deseci tisuća vjernika. U obnovljenom dvorcu Batthyány s dvorskom kapelom, uređena je restauratorska radionica. Tradicionalno se održavaju proštenje (prva nedjelja u rujnu), fašnički dani (veljača) i biciklijada (krajem svibnja).

U vrijeme Rimskoga Carstva urbanizirano naselje (Iovia-Botivo) opasano zidinama. U IV. st. sjedište biskupije. Od starijih antičkih nalaza ističe se fragment brončanoga konjaničkoga spomenika. Otkriveni su ostaci rimskoga kupališta, žitnice, stambenih zgrada, gradskih zidina i drugi arheološki materijal (keramika, staklo, metalni predmeti, novac). Na širem području nađeni su: rimska kola (Poljanec), nadgrobni spomenik (stela) s likovima pokojnika (Križovljan), rimski grobovi (Sigetec) i dr. U srednjem vijeku tu se nalazio grad Turoczijevih. Današnji kompleks dvorca sastoji se od tri klasicistički zasnovane zgrade. U najvećoj (s unutrašnjim dvorištem) nalaze se kasnobarokne zidne slike iz bivše dvorske kapele, a u bočnoj zgradi su zidne slike profana sadržaja. Jednobrodna gotička župna i proštenjarska crkva Sv. Trojstva, pregrađena i proširena 1829., ima baroknu propovjedaonicu i freske M. Račkoga (1937.). Oko crkve je cinktor s portalom iz 1779. te arkadama s dvorišne strane. Kasnobarokna kapela sv. Marije ima na vratima i prozorima rešetke od kovana željeza.

Mali Bukovec, naselje 12 km sjeveroistočno od Ludbrega. U kasnobaroknoj kapeli sv. Katarine su kasnobarokno-klasicistički oltari, propovjedaonica, orgu1je (Rieger). Unutršnjost je 1878. oslikao, iluzionističkim freskama J. Brollo iz Gemone. Ulaz na crkvenoj ogradi bio je ukrašen baroknim kipovima. Uz glavnu cestu se nalazi klasicistički pil sv. Florijana.

Martijanec, nase1je 7 km sjeverozapadno od Ludbrega. Na nekoliko arheoloških položaja nađeni su uništena nekropola kulture po1ja sa žarama (očuvana jedna grobna cjelina), neistraženo halštatsko nase1je gradinskoga tipa te dva halštatska tumula od kojih je manji imao kamenu grobnu komoru s paljevinskim ukopom. - Dvorac iz XVIII. st. (nekoć vlasništvo Patačića), podignut na kat u XlX. st., ima s obje strane izduženoga pročeIja po jedan trijem na stupovima, te s parkom i područnim zgradama tvori klasicistički arnbijent. - Župna crkva sv. Martina iz 1775. ima kasnobarokne oltare, propovjedaonicu i orgu1je, a svetište je oslikano na kasnobarokni način.

Veliki Bukovec, nase1je 12 km sjeveroistočno od Ludbrega. God. 1870-71. tu su otkriveni grobovi iz X.-XI. st. s prilozima bjelobrdske kulture (karičice s nastavkorn u obliku slova S, srebrne i brončane naušnice s grozdolikim nastavkom, srebrno prstenje, ukrasni privjesci, praporci). - U klasicističkoj župnoj crkvi sv. Franje Asiškoga (1820.) djelomice je očuvan namještaj iz istoga doba, na glavnom oltaru je slika I. Večenaja (1960.). Velik jednokatni kasnobarokno-klasicistički dvorac gradio je 1745.-55. grof josip Kazimir Drašković pa se nad ulazom nalazi grb te obitelji. Uz dvorac je perivoj s jezerima, a u obližnoj šumi Križančiji kapelica s grobnicom Draškovića. Uz cestu kraj sela stoji barokni kip sv. Ivana Nepomuka, ex voto hrvatskoga bana F. Nádasdyja (XVIII. St.).

52. MARIJA BISTRICA, naselje na sjevernim padinama Medvednice u Hrvatskom zagorju, 6 km jugoistočno od Zlatar Bistrice i 32 km sjeveroistočno od Zagreba;
Hodočasnička crkva Marije Bistričke (od 1334. spominje se kao župna crkva sv. Petra) okružena je cinktorom. Kompleks je pregradio (1878.-83.) H. Bollé u duhu romaničkoga historicizma; spajajući oblike gotike i baroka, firentinske i njemačke renesanse, stvorio je vrlo osebujnu arhitektonsku cjelinu. U crkvi je zavjetni drveni gotički kip Marije s djetetom, koja stoji na mjesecu s ljudskom glavom, izvoran rad domaćega majstora (oko 1500.). Mnogi zlatarski predmeti (posuđe, votivi) iz XVII.-XIX. st. iz Marije Bistrice, među kojima i radovi zagrebačkoga zlatara V. Lehmana, kao i tekstil, čuvaju se i u Dijecezanskome muzeju u Zagrebu. U župnoj kuriji (sredina XVIII. st.) bilo je u doba opata I. Krizmanića sastajalište iliraca. Nedaleko od naselja perivojem je zaklonjen prizemni klasicistički dvorac (1786.), jedan od najskladnijih zagorskih dvoraca. Bio je u posjedu Prašinskih, Sermagea i Hellenbacha. Kraj groblja je visoki barokni pil arhanđela Gabrijela.

Poznato hodočasničko mjesto i najveće hrvatsko nacionalno proštenište ima dugu tradiciju vjerskog turizma. Glavni cilj hodočašća je srednjovjekovna crkva iz prve polovice XIV. st. s čudotvornim kipom Majke Božje Bistričke iz XVI. st. Mariju Bistricu godišnje posjećuje više od 600 000 hodočasnika. Križni put krase skulpture vrhunskih hrvatskih umjetnika i majstora. Galerija svetišta Majke Božje Bistričke sastavni je dio obilaska crkve.

53. MOLVE, naselje na desnoj obali Drave, odnosno njezina pritoka Zdele, 13 km sjeverozapadno od Đurđevca;
Malo mjesto u Podravini nedaleko od Đurđevca poznato je po bogatim nalazištima plina. Župna crkva sv. Marije s gotičkim kipom Madone hodočasničko je središte ovoga kraja. Galerija umjetnika molvarskoga kruga zanimljiva je ljubiteljima umjetnina, a tradicionalni podravski folklor i lokalni običaji pletenja košara i drugih proizvoda od šiblja ljubiteljima izvorne narodne umjetnosti. Popularni su i ribolov na rijeci Dravi i njezinim rukavcima te lov u nizinama uz Dravu.

Prostrana jednobrodna župna crkva sv. Marije ima četverokutno svetište, bočne kapele (oblik križa) i zvonik koji se diže iz glavnoga pročelja. Gradio ju je u duhu romantike F. Klein 1855.-62. Kraj groblja je neogotička kapela sv. Marije, s osmerokutnom sakristijom iza svetišta (1900.). U kapeli je drveni gotički kip Majke Božje (1470.-80.), a pred njom su dva pila s anđelima.

54. MURSKO SREDIŠĆE, grad na desnoj obali rijeke Mure u Međimurju, 15 km sjeverno od Čakovca; 
Gradić na krajnjem sjeveru Hrvatske uz rijeku Muru na samoj granici sa Slovenijom. Turistički su zanimljivi barokizirana župna crkva sv. Ladislava kralja u naselju, dok u okolici ima više dvoraca, kurija, crkvica i dr. U obližnjim goricama, s najvišim vrhom Željeznom gorom (300 m), ima lijepih vinogradarskih kleti. U okolici je dobro razvijen seoski turizam. Od sportsko-rekreacijskih aktivnosti izdvaja se lov koji je moguć u široj okolici, te ribolov na rijeci Muri.

Sveti Martin na Muri, naselje 8 km zapadno od Murskoga Središća. Gotička barokizirana župna crkva sv. Martina ima uz poligonalno svetište sakristiju (1777.). Mrežasti svod svetišta s 10 figuralnih konzola i s tri zaglavna kamena (Krist, klesarski znak i malteški križ) izveo je Majstor CB 1468. Kameno svetohranište i sjedala su iz 1467. Uz brod su prigrađene kapele: 1767. južna, 1783. sjeverna (križna osnova). Uz glavno proče1je je zvonik s potpornjima iz 1718. U crkvi su barokna tri oltara (glavni oko 1760., bočni oko 1779. i oko 1784.), propovjedaonica, nadgrobna ploča Kregara s grbom (1856.). - Barokna kapela sv. Margarete na Kapelšćaku (1755.) ima kasnobarokna tri oltara, propovjedaonicu, te kipić, lijepu repliku Mariae Celensis. Pozitiv (male orguIje) iz druge polovice XVIII. st. prenesen je u Zagreb (Muzej za umjetnost i obrt).