A - J


 1. BANOVINA (Banija), predio središnje Hrvatske između donjega toka Une na istoku, Save na sjeveru, donjega toka Kupe na zapadu i tzv. suhe međe na jugu prema Bosanskoj krajini. Do sredine XVIII. st. tim je područjem upravljao izravno Hrvatski sabor, odnosno ban, pa je otud i dobila ime. Do 1881., kad je opet sjedinjena s Hrvatskom, Banovina je bila u sastavu Hrvatsko-slavonske vojne krajine kao Prva banska pukovnija sa stožerom u Glini i Druga banska pukovnija sa stožerom u Petrinji.

U srednjem vijeku Banovina je bila u sastavu Gorske župe. Tada su postojala naselja Petrinja. (stara), koja se nalazila 15 km južnije od današnje (1240. dobila je povlastice grada), Dubica, Kostajnica, Gora, Glina, Toplica (Topusko), odnosno utvrde: Zrin, Gvozdansko, Hrastovica, Čuntić, Klinac grad, Pecki, Vinodol, Blinja, Donji i Gornji Gradac, PedaIj, Komogovina i druge.

U drugoj polovici XVI. st. gradove postupno zauzimaju Turci - Kostajnicu 1556 ., Gvozdansko 1578., a kada je 1592. osvojen Bihać i potom napadnut Sisak, posIjednja obrana Hrvatske, uzvodno na Kupi Turci grade novu, današnju Petrinju. Kada je Petrinja 1596. oslobođena, postala je polazištem za oslobađanje Banovine Sve do Une, i tu je izgrađena početkom XVII st. moderna utvrda po talijanskom uzoru. Prestankom turske opasnosti je srušena, a na utoku Petrinjčice u Kupu podignuto je središte krajiške Petrinje.

Vremenom su nestale srednjovjekovne, predturske utvrde u Dubici, Vinodolu, Blinji, Komogovini, Hrastovici, na mjestu obaju Gradaca, u Kostajnici na brdu Djedu, u Gori je na ostacima utvrda izgrađena crkva. Međutim, velike utvrde na brdima do danas su se održale, npr. Zrin, koji je od 1346. pripadao, hrvatskoj velikaškoj obitelji Zrinski, kao i Gvozdansko uz rudnik željeza. Od Čuntića i Klinac grada očuvale su se samo branič-kule. Do rata 1991. sačuvala se u dobrom stanju kostajnička, utvrda na otočiću u rijeci Uni koja je također nekoć pripadala Zrinskima. Poslije izgona Turaka utvrdu je obnovila krajiška uprava za obranu Hrvatske.

Najstariji ostaci crkvene arhitekture sačuvali su se u Topuskom - portal crkve sv. Marije (crkva se spominje 1192., a od 1211. tu je bio samostan cistercita). U upravnoj zgradi Lječilišta u Topuskom postoje freske s III. zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća, Hrvatske (1944.), koje je izradio slikar Zlatko Prica. U Glini, Petrinji i Hrvatskoj Kostajnici bilo je vrijednih primjeraka krajiške gradske arhitekture s katoličkim i pravoslavnim crkvama iz XVIII. st., ali je većina njih uništena ili oštećena u velikosrpskoj agresiji 1991., poglavito katoličke crkve (do temelja je srušena crkva sv. Lovre u Petrinji iz 1780., minirane su crkve sv. Antuna i župna crkva sv. Nikole u Kostajnici, sv. Ivana Nepomuka u Gori, franjevački samostan u Kostajnici i u Čuntiću).

2. BEDEKOVČINA, naselje u dolini rijeke Krapine u Hrvatskom zagorju, 6 km sjeveroistočno od Zaboka. Nastalo je od Donje i Gornje Bedekovčine. Spominje se od XIII. st.
Dobar prometni položaj, lijepi krajolici i obilje kulturno-povijesnih sadržaja dobri su preduvjeti za razvoj turizma. Sedam Bedekovačkih jezera međusobno je povezano protočnom vodom, a nastala su nakon iskopa gline. Jezera se koriste u rekreacijske svrhe, posebice za ribolov. U Bedekovčini se nalaze dva lijepa dvorca, a iznad mjesta crkvica sv. Barbare s atraktivnim vidikovcem. Veći i monumentalniji dvorac Gornja Bedekovčina služi kao socijalna ustanova te je nedostupan turistima. Mnogo manji, ali vrlo slikoviti dvorac-kurija Donja Bedekovčina služi za stanovanje i poznat je kao okupljalište Braće Hrvatskog zmaja (uz dogovor s vlasnikom g. Drakulićem mogući su povremeni posjeti). Godišnji sajam vina okuplja vinogradare i brojne prijatelje »dobre kapljice« (u lipnju).

Od 1267. posjed obitelji Bedeković. Jednokatni dvorac, građen 1740.-50., jedan od najljepših u Zagorju; pravokutna je tlocrta s tornjićem uvrh strmoga krovišta. Unutrašnjost mu je razvedena oko velikog predvorja i stubišta s kamenom ogradom. Iz 1780. je jednokatna, tlocrtno pravokutna kurija s kućnom kapelom. Župna crkva sv. Barbare (u Komoru), pregrađena 1778., jednobrodna je kasnobarokno-klasicistička građevina, nadsvođena kasetiranom kupolom nad svetištem; kasnobarokno-klasicistički oltari i propovjedaonica su iz 1786.

Poznanovec naselje u Hrvatskom zagorju, 5 km istočno od Bedekovčine. Jednokatni dvorac s polukatom izdužene je osnove kasnobarokno-klasicističke koncepcije. S dvorišne su strane arkade (zazidane). Bio je viasništvo Sermagea i Rittera. Teško oštećen nakon II. svjetskog rata.

3. BEDNJA, naselje u Hrvatskom zagorju, 6 km sjeverozapadno od Lepoglave. Prvi spomen u XIII. st. (Bedna).
Smještena na istoimenoj rijeci, Bednja je skriveni kutak - oaza mira između Lepoglave i Trakošćana. Uz vrijednu sakralnu baštinu, u mjestu su očuvane stare zagorske kuće, dijelom prekrivene slamom, te jednokatna kurija iz 1799. Dvije stare lipe ispred župnoga dvora su posebno zaštićeni objekti prirode. Obližnje planine upotpunjuju doživljaj kraja, dajući mu posebnu draž i ljepotu. Drevni običaji Bednjanske svadbe turistička su atrakcija, a izvode se u raznim prigodama.

Župna crkva sv. Marije je jednobrodna s polukružnim svetištem (1783.); zvonik se izdiže iz glavnoga pročelja. Barokno svetište podignuto je 1783., a iluzionistički oslikana pozadina oltara 1792. Glavni klasicistički oltar djelo je Matije Galla iz Ormoža. Orgulje je izradio mletački orguljar Gaetano Moscatelli (1812.). Kaleži su iz XVII. st., a nadgrobna ploča Gašpara Draškovića iz 1587. Pred crkvom je Nikola Zidić dao podignuti pil Marija s djetetom (1672.).

Purga Bednjanska naselje 2 km zapadno od Bednje. Baroknu kapelu sv. Jurja dao je podignuti 1749. lepoglavski superior pavlinskoga reda Karlo Lorer. Nad brodom se diže kupola s lanternom, a iznad svetišta s polukružnom apsidom nalazi se plošna kupola. Unutrašnjost je 1750. iluzionistički oslikao I. Ranger (Sv. Trojstvo s anđelima; Sv. Juraj u borbi sa zmajem; Apoteoza sv. Jurja; prizori iz života svetaca; pavlin ispovijeda se1jaka i dr.). Iz istoga, su doba tri oltara s relikvijarima (medaljoni svetaca u vosku), propovjedaonica, ormar oslikan likovima crkvenih otaca i cvijećem. Zvono je 1737. salio J. G. Angerer.

4. BELEC, naselje u Hrvatskom zagorju na južnim padinama Ivančice, 7 km sjeverozapadno od Zlatara; 
Najljepša barokna crkva s cinktorom u Hrvatskoj te ostaci utvrde Belecgrada prvorazredne su turističke atrakcije. Planinarenja i šetnje Ivančicom, obilazak okolnih dvoraca, kurija i crkvica cilj su brojnih posjetitelja Belca.

Stara župna crkva sv. Jurja u Juranščini spominje se 1334. kao ecclesia sancti Georgi de Belch. Od prvotne jednobrodne romaničke crkve, građene od kamena klesanca, preostao je dio koji je vjerojatno oko sredine XIV. st. nadograđen i uređen za zvonik. Ovom dijelu prigrađen je u XIV. st. brod, prvotno natkriven tabulatom, i poligonalno svetište nadsvođeno gotičkim križnim svodom. Potkraj XV. st. sagrađen je u brodu mrežasti svod koji podržavaju konzole rustične obrade u obliku ljudskih glava. Iz toga je vremena i bočni ulaz kojemu je u XVII. st. prigrađen portik. Gotička menza (u nas rijetkost) u svetištu potječe iz sredine XIV. st., a drveni oltar iz XVII. st. U zidu svetišta nalazi se rustično klesana gotička kustodija. Fragmentarno očuvane zidne slike, iz tri različita vremenska razdoblja, nalaze se u svetištu i brodu: strogo frontalno slikana poprsja Krista i sv. Ivana Krstitelja iz prve polovice XIV. st. zadržavaju romanički način izražavanja; svetački lik u usjeku prozora u svetištu ostatak je gotičkoga slikarstva XV. st., a slike slabije kvalitete na poljima mrežasta svoda u brodu nastale su potkraj XVII. st. Današnja župna crkva sv. Marije Snježne spominje se u XVII. st. kao kapela u Kostanjevcu. Podignula ju je 1674. Elizabeta Keglević, udovica Jurja ErdÂdyja ml. Današnji je oblik dobila između 1739.-41., kada je pregrađena i povećana. Crkva je jednobrodna s poligonalnim svetištem s čije je sjeverne strane sakristija. S lijeve i desne strane broda nalaze se dvije bočne kapele. Uz zapadno pročelje podignut je visok zvonik. Crkva je opasana slikovitim cinktorom (u unutrašnjosti otvoren trijem s lukovima i arkadama), karakterističnim za naše proštenjarske crkve. Cinktor ima ugaone tornjiće, kapelicu i posebno istaknute ulaze. Unutrašnjost crkve ispunjuju iluzionističke zidne slike i raskošni oltari. Zidne slike pavlinskoga slikara Ivana Rangera izvedene su oko 1740. Velika kompozicija na svodu broda prikazuje legendu o Mariji Snježnoj i donatore. Unutrašnjost crkve ubraja se među najvrednija ostvarenja barokne umjetnosti u Hrvatskoj. Glavni drveni oltar, izrađen 1743., raskošno je djelo zreloga baroka: bogata arhitektonska konstrukcija, koju sa strane podržavaju mišićavi atlanti, uokviruje svetačke likove s kipom Marije Snježne u sredini. Dva bočna oltara (izvedena oko 1743.) djelo su kipara Josipa Schokotniga iz Graza. Bogatstvom pozlaćenih likova i reljefa sa starozavjetnim prizorima ističe se osobito propovjedaonica, također djelo J. Schokotniga (oko 1743.). Osebujna je kompozicija ograde pjevališta s drvom spoznaje i likovima iz Biblije. Tu umjetnički dragocjenu crkvenu opremu dali su izraditi plemići (Bedeković, Čikulin, Kunek, Patačić, Puc i Vojković). Među zlatarskim predmetima ističe se pokaznica iz 1755., dar Nikole Bedekovića i Nikole Terihaja, s emajliranim sličicama. Burg Belec (danas ruševina) sagrađen je kao karika u lancu burgova na južnoj strani Ivančice; pristup mu je moguć samo s jedne strane. Neki arhitektonski detalji (prozori, dovratnici) gotičkog su karaktera. Polukružni bastion prigrađen je naknadno. Spominje se od 1334. kao castrum Belech.

5. BJELOVAR, grad u Lonjsko-ilovskoj zavali na južnom podgorju Bilogore, 80 km zapadno od Zagreba. Kulturno, upravno i gospodarsko središte bilogorsko-moslavačkoga kraja.
Među kulturno-povijesnim spomenicima planski građenoga grada ističu se zgrada gradskoga muzeja, župna crkva sv. Terezije s Povijesnim arhivom i vojarna »Preradović«. Bjelovarski stočni sajam (u rujnu) glavna je godišnja manifestacija u gradu.

Ostaci kultura od mlađega željeznog doba. Spominje se 1420. kao trgovište; na karti Stjepana Glavača iz 1673. zove se Belovac. God. 1756. započinje gradnja vojnog naselja koje postupno dobiva obrtnička i trgovačka obilježja. Slobodnim kraljevskim gradom proglašen je 1874. Glavni je trg uspjela urbanistička cjelina, karakteristična za graničarski grad. Na njemu je barokna crkva sv. Terezije, građena 1765.-72., uz koju se s obje strane nalaze zgrade škole i bivšega kolegija pijarista. Crkva ima četiri kamena oltara iz 1889. (I. Franz, D. Morak); ispovjedaonice je izradio J. Rogina. Pravoslavna crkva sv. Duha građena je 1792.-95., zvonik je dovršen 1833.; ikonostas i zidne slike izradili su C. Medović, B. Čikoš-Sesija, I. Tišov i J. Hohnjec. Na glavnom trgu je vojarna »Preradović« s nizom arkada u prizemlju. U XIX. st. sagrađena je klasicistička zgrada knjižnice, a zgrada gimnazije završena je 1901. po nacrtima S. Smočinskoga. Sokolski dom podignut je 1912. (D. Sunko, Đ. Pilar). Gradski muzej čuva arheološku i etnografsku građu, te građu iz kulturne povijesti. Galerijski odjel muzeja izlaže djela suvremenih slikara i kipara vezanih uz Bjelovar.

Donja Kovačica, nase1je 28 km jugoistočno od Bjelovara. Drvena pravoslavna kapela sv. Marije Magdalene (odnosno sv. Petke) iz druge polovice XVIII. st. rijedak je primjer nekoć mnogobrojne arhitekture te vrste. Drveni bačvasti svod oslikan je na pučki način biIjnim motivima. Ikonostas s izrezbarenim rokoko ukrasima potječe iz 1769.

Gornji Križ, nase1je 21 km sjeverozapadno od Bjelovara. Na groblju je jednostavna barokizirana kapela sv. Križa, ladanjski tip srednjovjekovne crkve sa svetištem četverokutna tlocrta. U crkvi su tri barokna oltara: glavni, figuralno bogat (1735. spominje se kao nov), te dva bočna, sv. Jurja i sv. Barbare (oko 1750.). U svetištu su nađene dekorativne zidne slikarije, ranobaroknoga karaktera.

Gudovac, nase1je 8 km jugoistočno od Bjelovara; u njemu se nalazi nizinsko gradište kružna oblika, opasano zidinama i jarkom, poznato pod imenorn Gradina. Tu su nađeni kasnogotički figuralno, ukrašeni pećnjaci s re1jefom sv. Jurja. - Ikone na ikonostasu u pravoslavnoj crkvi sv. Petra i Pavla, pregrađenoj u XIX. st., djelo su majstora Grabovana iz 1780.

Nova Rača, naselje 20 km jugoistočno od Bjelovara. Na gradini je prostrana jednobrodna župna crkva sv. Marije, s potpornjima na trostraničnu završetku svetišta, a uza nj sakristija. U crkvi su orgu1je nepoznata majstora sagrađene oko 1750. Bočno uz brod nalazi se kapela s gotičkim zvjezdastim svodom, a povrh nje visok zvonik. Uza zvonik je valjkasta vitka kula sa strijelnicama i grbom ivanovaca. Crkva je barokizirana oko 1720.

Šandrovac, nase1je 13 km sjeveroistočno od Bjelovara. Župnu crkvu sv. Marije (1886.) ukrašuju zidne slike O. Ivekovića (1904.). - U okolici su tri gradišta (jedno se nalazi na položaju Hajtićev stol).

Tomag, nase1je 9 km istočno od Bjelovara. Kapela sv. Tome jednobrodna je gotička građevina s poligonalnim svetištem i sakristijom do njega. U svetištu su ostaci kasnogotičkoga svoda i prozori s kružištem. Zvonik je novijega datuma. U crkvi su oltari i jastuci od kože ranobaroknoga tipa.

Veliko Trojstvo, naselje 8 km sjeveroistočno od Bjelovara. Naseljeno još u prapovijesti - arheološki nalazi na lokalitetu Stari brijeg. U pisanim se dokumentima mjesto i crkva spominju 1334. - Stara crkva Presvetoga Trojstva (1650.) imala je oslikani tabulat. Gradnja nove, kasnobarokne crkve na istome mjestu dovršena je 1779. Pravokutne je osnove s polukružnom apsidom i dva luka na proče1ju, koji podupiru zvonik. Crkva ima orgu1je iz 1802., gradite1ja J. Otonića, a sliku Presveto Trojstvo na glavnom oltaru izradio je Franjo Pax iz Zagreba (oko 1842.). Crkvu je s unutrašnje strane oslikao Ivan Brukner (1894.), a prozore je izradio majstor Turke iz Grotana u Češkoj (1897.).

6. BOSILJEVO, naselje u Pokuplju, 24 km jugozapadno od Duge Rese;
U prošlom stoljeću nazivalo se Popovci Bosiljevo. Prvi se put spominje 1334. kao sjedište župe.

Najvredniji turistički objekt je atraktivni Frankopanski dvorac s parkom, koji bi trebao uskoro biti preuređen u mali hotel. Šumovita okolica i blizina velikih rijeka Kupe i Dobre pružaju mogućnosti za lov, ribolov, šetnje, kupanje i sl.

U selu i okolici ima prapovijesnih tumula, nalaza iz antike (rimski grobovi). Srednjovjekovni utvrđeni grad Bosiljevo nepravilna je tlocrta, pregrađivan u duhu romantizma (poslije 1825. za grofa L. Nugenta i početkom XX. st.). Prije su ga imali Frankopani (1461.-1671.), Erdődy (1684.-1710.) i Auerspergi (od 1740.). U dvorskoj kapeli je barokni oltar. U selu je župna crkva sv. Maura (1903.). Na nedalekom Gradišću Vuk Frankopan je utemeljio 1531. dominikanski samostan. Sada je ondje barokna kapela sv. Marije (oko 1756.) u kojoj se nalazi gotički kip Blažene Djevice Marije (oko 1470.-80.).

7. BREZOVICA, naselje 12 km jugozapadno od Zagreba. Spominje se od 1522. 
Središte prostranoga ruralnog područja u sastavu grada Zagreba, nedaleko od velikoga križišta autocesta Zagreb-Lučko. Glavna atrakcija je lijepi uređeni dvorac obitelji Drašković s parkom, popularno izletište Zagrepčana.

Današnju baroknu župnu crkvu Uznesenja Marijina, s dva vitka cilindrična zvonika uz glavno pročelje, podignuli su grofovi Draškovići 1756. Iz istoga je doba barokna oprema unutrašnjosti crkve. Barokne zidne slike (iz 1776.) nalaze se u crkvi i u kapeli kraj dvora. Od 1522. spominje se u Brezovici grad, koji drže Katarina Ivanović, Mrnjavčići (do 1663.), nakon njih Zrinski, a od 1680. Draškovići. Oni su u XVIII. st. podignuli jednokatni barokni dvorac (tlocrt u obliku slova U) s dvije cilindrične kule na uglovima glavnoga pročelja i sa središnjim izbočenim rizalitom. Zidne slike iz 1776. u glavnoj dvorani dvorca prikazuju prizore iz bitaka sedmogodišnjega rata, u kojima je sudjelovao vlasnik dvorca Kazimir Drašković. Slike zanimljivo prikazuju onodobne vojne operacije, uniforme i nošnju.

8. ČAKOVEC, grad u Međimurju, 14 km sjeveroistočno od Varaždina. Prvi se put spominje 1328. Kulturno, upravno i gospodarsko središte Međimurja.
Čakovec je najveći i turistički najposjećeniji grad u Međimurju. Središnja je turistička atrakcija Stari grad, obnavljan i renoviran do današnjih dana. Oko dvorca se nalazi lijepo uređen park s prijelaza XIX./XX. st. - hortikulturni spomenik. Dva lijepa ukrasna drveta glicinije pred ulazom u zgradu Filozofskog fakulteta također su zaštićena kao hortikulturni spomenik. Najznačajnije manifestacije u gradu su Čakovečki dani hrvatske glazbe i Pokladni dani, posebno vrijedni zbog atraktivnih maski i starih tradicionalnih običaja. Centar za kulturu organizira glazbene, kazališne, folklorne i druge priredbe s naglaskom na izvornom međimurskom folkloru.

Na mjestu srednjovjekovnoga grada stoji velika tvrđava, koja je nastajala od XVI. do XVIII. st. u doba Zrinskih, Althana i Festeticsa. Opasana je opkopima i zidinama od opeke koje su pojačane s tri poligonalna bastiona (podignuo Nikola Zrinski u XVII. st.). Unutar zidina nalazi se tzv. Stari dvor Zrinskih, koji se sastoji od niza jednokatnih zgrada, a nasuprot njima je tzv. Novi dvor. To je reprezentativna barokna dvokatna palača, četverokutna tlocrta, s unutrašnjim dvorištem (bečki carski graditelj P. Lucchese). U nju se ulazi kroz rustikalni portal s vratima okovanim željezom, iznad kojih je balkon. Prilikom pregradnje poslije potresa (graditelj A. E. Martinelli) očuvan je u prizemlju gotički portal. U palači postoji niz kvalitetnih baroknih detalja od kovana željeza: vrata, balkon, rešetke, ograde. Grofovi Althan su u XVIII. st. podignuli na bastionu visok zvonik u kojemu je zvono gotičkih oblika. Tik do tvrđave u parku nalazi se barokni kip sv. Jeronima, djelo V. Königera (1766.); tada se, naime, vjerovalo da je taj crkveni otac Međimurac, rodom iz Štrigove. Uz tvrđavu, koja čini jezgru Čakovca, razvilo se naselje, do XVIII. st. od drvenih zgrada. N. Zrinski dao je tu podignuti 1659. drveni franjevački samostan s crkvom i gostinjcem. God. 1702. počinje gradnja jednokatnoga franjevačkoga baroknog samostana, četverokutna tlocrta, na kojemu je grb Zrinskih. Uza nj je građena 1707.-28. župna crkva sv. Nikole. Uz pročelje je podignut snažan zvonik (1753.-67.). U crkvi je vrijedan glavni oltar s kipovima J. Strauba. U samostanu se uz brojne barokne slike čuvaju i portreti donatora Zrinskih. U klaustru i pred samostanom nalaze se dva Marijina barokna pila iz XVIII. st. U mjestu ima nekoliko stilskih kuća (Strahija) i javnih spomenika: Nikoli Zrinskome, djelo A. Ŕrokyja, Gy. Szásza i J. Trstenjaka (1904.). U Čakovcu djeluje Muzej Međimurja (Trg Republike 5) s arheološkom, etnografskom te zbirkom likovne umjetnosti i memorijalnom zbirkom skladatelja J. Slavenskog i slikara Ladislava Kralja-Međimurca.

Lopatinec, naselje 8 km sjeverozapadno od Čakovca. Na istaknutu brežuljku Pleškovcu dominira barokna župna crkva sv. Jurja na Bregu (prvotno Marija Lauretanska) iz sredine XVIII. st., pravokutne osnove, s bočnim zvonikom. Pročelje svetišta ima niše s kipovima. Oko crkve je cinktor s arkadama, istaknutim vitkim cilindričnim kulama te portalom. U crkvi su barokni oltari, od kojih glavni ima kipove J. Holzingera, figuralno ukrašena propovjedaonica (oko 1779.), ormar i slike. U župnoj kuriji (sredina XVIII. st.) čuva se darovnica Nikole Zrinskoga iz 1563. - Pil sv. Antuna Padovanskoga podignuo je na Lopatincu Juraj Vitković 1736. - U okolici, na Dragoslavcu nalazi se rani tip zidanoga poklonca, a na Dragoslavec Bregu pil tipa tabernakula iz 1753.

Mala Subotica, naselje 8 km istočno od Čakovca. Gotička župna crkva Rođenja Marijina, barokizirana sredinom XVIII. st., proširena je 1900. (sada trobrodna). Kraj nje je skupina klasicističkih pilova, a podalje u pokloncu pil "Imbre" iz 1711. U blizini je crkva sv. Križa (1746.) sa svetištem trolisne osnove. Unutrašnjost kupole oslikao je 1881. J. Brollo iz Gemone.

Podturen, naselje 13 km sjeveroistočno od Čakovca. Župna crkva sv. Martina jednobrodna je građevina, barokizirana (nakon 1779.), sa zvonikom na glavnom pročelju i sakristijom uz očuvano gotičko svetište. Svetište je presvođeno križnim svodom što ga nose konzole na kojima su ikonografski zanimljivi anđeli sa simbolima Muke Kristove (XV. st.) Poprsje anđela nalazi se i na vitkoj kamenoj kustodiji (svetohraništu) iz XV. st., najvećoj u Hrvatskoj.

9. ČAZMA, grad na podnožju Moslavačke gore, 21 km sjeveroistočno od Ivanić Grada;
Gradić na rijeci Česmi ističe se bogatom poviješću i kulturno-povijesnim spomenicima. Župna crkva sv. Marije Magdalene najvažniji je sakralni objekt u gradu. Zavičajni muzej čuva dio starine grada i okolice (narodne nošnje, zemljano-lončarske predmete i dr.).

U srednjem vijeku Čazma je važno naselje (libera villa Chasmensis). Zagrebački biskup Stjepan II. osniva Čazmanski kaptol 1232. (locus credibilis sve do 1537.). Čazmu zauzimaju Turci 1552. i osnivaju sandžak, a 1559. razara je Malkoč-beg. Turci vladaju do 1606., potom Toma Erdődy obnavlja biskupski kaštel od kojeg se naziru još samo temelji. God. 1334. spominje se u Čazmi niz crkava. Očuvana je samo velika (42 x 17,5 m) župna crkva sv. Marije Magdalene za koju nije izvjesno je li bila kaptolska ili dominikanska. To je trobrodna romaničko-gotička crkva s četverokutnim svetištem, transeptom, s dvije kraće bočne lađe i dva bočna zvonika. Ona je najveća romanički koncipirana crkva u sjevernoj Hrvatskoj. Barokizacijom je crkva u XVIII. st. dobila svodove i oltare, rad domaćih majstora, orgulje s krasnim rokoko prospektom (1767.), propovjedaonicu (1753.), dar obnovitelja crkve Ivana Jambrekovića. Crkva ima baroknih slika, sliku Marija Magdalena, rad I. Zaschea (1862.) i niz kaleža (od gotike do XIX. st.).

Gornji Draganec, nase1je 6 km sjeverno od Čazme. Uz stariji toranj prigrađena je 1875. župna crkva sv. Marije. U njoj se nalaze barokne slike, propovjedaonica ukrašena figurama. (1766.), ciborij i kalež (1761.).

Gornji Miklouš, naselje 8 km jugoistočno od Čazme. Na gradištu je srednjovjekovna barokizirana župna crkva sv. Nikole s djelomice očuvanim baroknim glavnim oltarom i propovjedaonicom. U nedalekom Martincu na gradištu se nalazi kapela sv. Martina s gotičkim dovratnikom. U njoj je barokni glavni oltar tipa tabernakula.

Samarica, nase1je 14 km jugoistočno od Čazme. Župna crkva sv. Katarine barokizirana je starija građevina. Uz zaobljeno svetište nalazi se sakristija, a uz glavno pročelje vitki zvonik. U crkvi se nalaze barokni glavni oltar iz 1747., četiri oltara s kipovima zagrebačkoga kipara J. Weinachta (1750-53.) i figuralno ukrašena propovjedaonica. - U blizini sela su dva poklonca starijega tipa u obliku zidanog stupca (sv. Ilije) i u obliku stupca s nišama (sv. Josipa).

10. DESINIĆ, naselje u Hrvatskom zagorju, 8 km zapadno od Pregrade;
Ovo malo naselje s vrijednom sakralnom baštinom ima i turistički atraktivnu okolicu. U neposrednoj blizini Desinića je kasnosrednjovjekovni dvorac Veliki Tabor.

U neogotičkoj župnoj crkvi sv. Jurja, sagrađenoj 1901. (arhitekt J. Vrancaš), na staroj gotičkoj ploči nalazi se nadgrobna ploča Petra II. Ratkaja s pokojnikovim likom (umro 1586.). Srebrna monstranca kasnogotičkoga tipa iz 1639. Na raskrižju je barokni pil sv. Marije. Obližnja romanička kapelica sv. Ane bogata je zidnim slikama koje je oslikao poznati hrvatski slikar Oton Iveković.

Velika Horvatska, naselje 9 km jugoistočno od Desinića. Djelomice očuvan ranobarokni dvor građen je u obliku nepravilna četverokuta, s dvorišnim arkadama u dva niza; nad ulazom grb obitelji Pŕlfy-Erdődy iz 1611. Dvor su posjedovali i Ratkaji, A. Janković Bribirski, Thugut i Ottenfelsi.

11. DONJA STUBICA, grad u Hrvatskom zagorju, 6 km jugoistočno od Zaboka;
Slikoviti gradić u Hrvatskom zagorju središte je stubičkoga kraja, poznatog po brojnim turističkim zanimljivostima. U Donjoj Stubici se tijekom godine održava više kulturnih manifestacija: Mjesec hrvatske knjige (u listopadu), glazbene svečanosti, likovne izložbe, a djeluju i mnoge kulturne institucije. Klasicistički dvorac Stubički Golubovec služi kao privremeni arhivni prostor Nacionalne i sveučilišne biblioteke, a u njemu djeluje i Kajkavijana - društvo za čuvanje i promicanje hrvatske kajkavske baštine. To društvo tijekom cijele godine održava promocije, koncerte te izložbe. Pejsažni perivoj u okolici dvorca zaštićen je kao hortikulturni spomenik, a koristi se kao javni park.

Gotička, barokizirana župna crkva Sv. Trojstva pregrađena je nakon potresa 1881. Kapa zvonika srodna je kapi staroga zvonika zagrebačke katedrale. U crkvi su figuralno ukrašena kasnogotička svećenička sjedala (sedilija) i renesansna nadgrobna ploča s reljefnim likom Franje Tahija (umro 1573.). Župnu kuriju gradio je zagrebački graditelj J. Either (1820.).

Stubički Golubovec, dvorac kraj Donje Stubice. U posljednjoj četvrti XVIII. st. postojale su dvije kurije: Gornji i Donji Golubovec. Vlasnici Gornjega Golubovca bili su plemići Domjanići, od kojih ga je 1805. kupio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac kao svoje privatno dobro. On ga je pregradio u dvorac (osnova u obliku slova U), prigradio mu klasicističku altanu na glavnom pročelju, uredio dvorsku kapelu u južnom krilu, oblikovao engleski park s ribnjacima i osnovao gospodarstvo (kurija Donji Golubovec pretvorena je u majur). Rodbinskim su vezama Golubovec nasljeđivale obite1ji Sermage, Rauch i Steeb.

12. DRNJE, naselje u koprivničkoj Podravini, 10 km sjeveroistočno od Koprivnice;

Prostrana jednobrodna klasicistička župna crkva Rođenja Marijina podignuta je 1845. umjesto starije drvene crkve sv. Jurja; u crkvi se nalaze slika sv. Jurja, rad Eduarda Engertha (Beč, 1846.) i rokoko kaleži. Pred crkvom klasicistička kalvarija, a podalje križ (1795.). U nedaleku Botovu poklonac s kamenim kipom Ivana Nepomuka i kasnobaroknim reljefima.

13. DUGA RESA, grad na rijeci Mrežnici, 11 km jugozapadno od Karlovca;
Atraktivan položaj grada na rijeci Mrežnici te neposredno uz glavnu hrvatsku prometnu arteriju Zagreb-Rijeka pruža dobre uvjete za razvoj turizma. Od pojedinačnih atrakcija u gradu ističu se crkva sv. Petra s obližnjim arheološkim nalazištima iz rimskog razdoblja, dijelom očuvano radničko naselje Kasar iz XIX. st. uz tvorničke pogone Pamučne industrije, lijepe vodenice te stara hidroelektrana na Mrežnici.

Barilovići, nase1je 13 km jugoistočno od Duge Rese. Župna crkva sv. Josipa u Leskovcu Barilovićkom reprezentativni je primjer barokne krajiške sakralne arhitekture. - Barilovićgrad s početka XVI. st. danas je u ruševinama. Od druge polovice XVII st. do 1871. sjedište krajiškoga vojnoga zapovjedništva.

Donji Zvečaj, nase1je 12 km južno od Duge Rese. Na rnjestu drvene kapele iz 1673. izgrađena je 1693. jednobrodna kapela sv. Ivana Krstitelja s poligonalnim svetištem i predvorjem (zazidano) sa zidanorn propovjedaonicom i oltarnom menzom. Uz brod je dozidan zvonik. U crkvi su tri vrlo vrijedna kasnorenesansna oltara (glavni oltar sv. Ivana Krstite1ja iz 1687., bočni oltari sv. Ivana

Nepomuka iz 1687. i Blažene Djevice Marije iz 1689.), rokoko kandilo, orgu1je J. Heilingera (Karlovac, 1836.). Nad Mrežnicom stoje neznatni ostaci staroga grada Zvečaja; uklop1jeni unutar kuće br. 1.

Novigrad na Dobri, 
naselje 12 km sjeverozapadno od Duge Rese. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije spominje se 1334. U obnovi 1781. gotičkome svetištu prigrađena je nova lađa baroknih obilježja. - Ruševine staroga grada u blizini mosta preko Dobre ostaci su Frankopanskoga grada; Poslije je pripao generalu Herbersteinu, koji ga daruje malteškomu redu, a oni ga prodaju Patčićma. Zapušten stradao je u II. svjetskom ratu.

Sveti Petar Mrežnički, naselje 3 km južno od Duge Rese. Na njegovu je mjestu bilo antičko nase1je Romula Quadrata. Antički se zidovi nalaze u koritu rijeke Mrežnice. Re1jef bacača diska i stela s tri poprsja uzidani su župnu crkvu sv. Petra. Crkva je barokna građevina sa sakristijom uz poligonalnu svetište i zvonikom uz glavno pročelje, podignuta je na povišenu položaju. Nad glavnim ulazom uklesana je godina 1726. u crkvi se ističu barokni oltari iz XVIII. st. s vrsnim slikama (sv. Barbara, sv. Vinko Ferrerski), veliko raspelo, nadgrobna ploča P. Tomašića (1710.), zvono (1536.), velika rokoko monstranca

14. DUGO SELO, grad u zagrebačkoj regiji, 23 km istočno od Zagreba;
Prvi se put spominje 1206. Na brežuljku Prozorje nalaze se ruševine crkve sv. Martina. U Dugom Selu je 1900. sagrađena župna crkva neogotičkog oblika, po nacrtu H. Bolléa.
Naglim širenjem u najnovije vrijeme Dugo Selo postaje važno trgovačko, ugostiteljsko i zabavno središte. Na brežuljku iznad Dugog Sela, u vinorodnom kraju, popularno je izletište Martin Breg s restauracijom i diskoklubom. U obližnjem naselju Božjakovina nalazi se dvorac Draškovića s parkom s početka XIX. st., zaštićen kao hortikulturni spomenik. Zbog dobrih prometnih veza i blizine Zagreba Martin Breg posjećuju i tranzitni turisti.

Božjakovina, nase1je 6 km sjeveroistoično od Dugog Sela. Već 1209. tu se prostirao posjed sv. Martina u vlasništvu templara, poslije 1314. ivanovaca, koji tu grade mali kaštel. U XVIII. st. grofovska obitelj Drašković gradi vlastelinski dvor s gospodarskim zgradama.

Brckovljani, naselje 7 km sjeveroistočno od Dugog Sela. Crkva sv. Brcka, danas župna, nalazila se nekad na posjedu ivanovaca, što potvrđuje ljiljan, motiv njihova grba na zaglavnim kamenima gotičkoga svoda u svetištu (XIV.-XV. st.), koje ima i romaničke prozore. Barokna lađa podignuta je na ruševinama romaničko-gotičke crkve.

Lupoglav, nase1je 10 km istočno od Dugog Sela. U župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića (1818.) nalazi se mramorni oltar kipara A. Michelazzija, rađen za zagrebačku katedralu (oko 1743.).

Oborovo, naselje na Savi 16 km južno od Dugoga Sela. Župa se spominje od 1501. Drvena crkva zamijenjena je oko 1757. baroknom jednobrodnom crkvom sv. Jakova; zu svetište je sakristija s okovanim vratima, nad njom je oratorij, a uz proče1je visok zvonik. Crkva ima barokne oltare i liturgijske predmete iz sredine XVIII. st. U kapeli Sedam žalosti sv. Marije (1735.) barokna slika i kameni kip Marije od Čisla (1703.).

15. DVOR, grad na lijevoj obali Une, 27 km jugozapadno od Hrvatske Kostajnice; Stariji dio naselja nalazi se na terasi (podu) iznad rijeke, pa odatle prijašnji naziv Podovi.

Naselje Dvor smješteno je uz rijeku Unu kao granicu s Bosnom i Hercegovinom. Glavne turističke zanimljivosti su nedaleka Zrinska gora (616 m), ostaci utvrde Pedaljgrada iz XIII. st., gradine Čuntić iz XVI. st. i osobito utvrde Zrin iz XIV. st. Šetnje okolicom, manja planinarenja, lov i ribolov mogućnosti su ovoga kraja, no nedovoljno iskorištene.

Divuša, selo 10 km sjeverno od Dvora. Blizu Une nalazi se barokna župna crkva sv. Katarine sa starijim trikonhalnim dijelom (1748.) koji je dao podignuti S. Patačić. Na glavnom je oltaru slika sv. Katarine J . F. Muckea iz 1867. Crkva je oštećena u ratu 1991.

Gvozdansko, utvrđeni grad u ruševinama, 16 km sjeverozapadno od Dvora. Sagradio ga je Petar II. Zrinski, vjerojatno nakon što je 1463. dobio od kraIja Matije I. Korvina povlasticu da vadi zlatnu, srebrnu i olovnu rudu u rudniku. Turci su ga osvojili 1577. Ondje su Zrinski imali kovnicu vlastita novca.

Zrin, naselje 16 km s,jeverno od Dvora. Na zaravni brijega nalaze se ruševine utvrđenoga grada, što se spominje od početka XIV. st. u posjedu Babonića; poslije su ga držali Toti, a od 1347. Šubići, koji su po njemu nazvani Zrinski. Od 1577. do kraja XVII st. grad je u rukama Turaka: napušten u početku XIX. st. Ostaci burga su neznatni. Poviše burga su ruševine gotičke crkve Marije Magdalene.

16. ĐURĐEVAC, grad u Podravini, 25 km jugoistočno od Koprivnice;
Glavna atrakcija ovoga gradića je odlično očuvani stari grad, unutar kojega je smještena galerija umjetnina, s pivnicom i restauracijom u rustikalnom stilu. Župna crkva sv. Jurja, po kojoj je Đurđevac dobio ime, i istoimeni trg dominiraju središtem grada. Na istočnom izlazu iz grada nalazi se posebno zaštićen objekt prirode - specijalni botanički rezervat Đurđevački pjesci, popularno nazvan Podravskom Saharom. Osobitost rezervata su endemične biljke Panonske nizine (vlasulja bradica i trava gladica). Organizirani lov visoke i niske divljači uz rijeku Dravu i na obroncima Bilogore privlači lovce iz zemlje i inozemstva. Ribolov je moguć na rijeci Dravi i njezinim rukavcima. Gastronomska ponuda temelji se na jelima od divljači pripremljenih po tradicionalnoj podravskoj recepturi. Legenda o picokima najveća je godišnja kulturna manifestacija u Đurđevcu (posljednji tjedan u lipnju). Ostale manifestacije vezane su uz Valentinovo, Fašnik, Martinje i proslavu sv. Jurja.

Crkva sv. Jurja, oko koje se formirao današnji Đurđevac, spominje se prvi put 1334., a samo naselje 1270. Utvrđeni je grad sagrađen u XIV. st. (prvi se put spominje 1326.) u obliku nepravilna višekutnika pred kojim je veliko dvorište s ugaonim kulama. Dugačak most spajao je grad s naseljem, što dokazuje da je bio okružen vodom. U XIV. st. u posjedu je bana Mikca Prodavića, potom grofova Celjskih, J. Vitovca, J. Ernušta, Petra Keglevića i dr., a od 1546. Ferdinanda I. Habsburškog. Grad je pregrađivan u XVI. st., a očuvao se do danas. Prema projektu S. Podhorskog sagrađena je 1929. nova župna crkva sv. Jurja, po uzoru na starohrvatske centralne građevine s kupolom. U crkvi je veliko barokno raspelo. U kapeli sv. Rozalije tri su barokna oltara (oko 1725.-30.).

Ferdinandovac, naselje u koprivničkoj Podravini, 8 km istočno od Đurđevca. Nazvan po caru Ferdinandu, koji ga je dao 1845. planski izgraditi kao krajiško naselje, posto su dravske vode podrovale staro naselje Brod na Dravi. Župna crkva sv. Ferdinanda.

Sirova Katalena, nase1je 10 km južno od Đurđevca. Iskopan je dio nekropola iz razdobIja kulture žarnih polja s 11 grobova koji pripadaju virovitičkoj skupini. Od grobnih su priloga nađene zdjelice i vrčevi na nozi.

Virje, naselje 7 km sjeverozapadno od Đurđevca. U mjestu i okolici nalazi iz neolitika, brončanoga i latenskoga doba, te keltski i rimski novac. - Župna crkva sv. Martina (1832-33.) sa široko zasnovanim glavnim proče1jem ima bočno smješten stariji toranj s kapom baroknih oblika (1854.) i križem (1727.). U crkvi se čuva pet baroknih oltara (glavni iz 1742.), propovjedaonica (1844.), orgulje (M. Heferer, 1916.), slika sv. Sebastijana (1713.). Od crkvenih srebrnih predmeta ističu se dva barokna križa, tri kaleža, moćnik sv. Križa i neogotička monstranca (1880.). - U parku se nalaze pil Sv. Trojstva (1760.), spomenik F. Rusanu s reljefom (1886.) te kip Fatimske Gospe i raspelo, oba djelo 1. Kerdića (1946.). - Uz put za Molveje poklonac s kipom Pietŕ (1760.), što ga je podignuo N. Vrabčvić. - Na groblju u kapeli sv. Jakova, koju je gradio D. Kraft (1845.), tri su oltara (1733.) s kanonskim pločama i svijećnjacima te slikom sv. Franje Ksaverskoga (1754.). - Spomen muzej slikara Josipa Turkovića.

17. GAREŠNICA, naselje na istočnim padinama Moslavačke gore, 17 km sjeveroistočno od Kutine. Prvi se put spominje 1527. Župna crkva Pohođenja Marijina sagrađena je 1752.; ima bogat inventar iz XVIII. st.
Gradić podno Moslavačke gore ističe se lijepom šumovitom okolicom, velikim umjetnim jezerom-ribnjakom kod Kaniške Ive i rijekama Ilovom i Toplicom.

Kaniška Iva, nase1je 6 km južno od Garešnice. Jednobrodna barokna župna crkva sv. Jurja iz 1745. ima zvonik s puškarnicama. U crkvi slike sv. Valentina i sv. Jurja, obje signirao A. Kraus 1864.

Tomašica, nase1je 8 km sjeveroistočno od Garešnice. Jednobrodna barokna župna crkva sv. Tome (1755.) ima uz glavno pročelje visok zvonik zatvorenih ploha, s otvorima tek pri vrhu. Crkvene su klupe iz 1779., orgu1je A. Melzera iz 1859., a slike S, Hampla iz 1868.

Velika Trnovitica, naselje 11 km sjeverno od Garešnice. Srednjovjekovna barokizirana župna crkva sv. Martina ima poligonalno svetište i uz njega sakristiju; lijevo je od glavnoga proče1ja zvonik s puškarnicama. U crkvi subarokni oltari (glavni iz 1746., a na dva bočna su kipovi zagrebačkoga kipara J. Weinachta, nastali oko 1750.), propovjedaonica te orgulje Rieger, 1898.); zvono je lijevao Foresti 1753.

18. GENERALSKI STOL, Naselje ima prirodno lijepu okolicu oplemenjenu vrijednim kulturnim objektima. Mlinice na Mrežnici dijelom su zaštićene kao primjer nekadašnjega graditeljstva, kao i lijepi mostovi na Mrežnici i Dobri u obližnjem Lešću.

Ključ, utvrđeni grad iznad dubokoga kanjona Mrežnice, nedaleko od njezina sutoka s Tounjčicom. Početkom XVI. St. u vlasništvu Frankopana, potom sklonište krajiške straže, a od sredine XVI. St. posve zapušten. Postoje neznatni ostaci.

Lešće, naselje 6 km zapadno od Generalskoga Stola. Jednobrodna župna crkva sv. Jurja (1742.) ima poligonalno svetište, dvije bočne kapele (tlocrt u obliku križa), zvonik povrh glavnoga proče1ja te uz svetište 1849. prigrađenu sakristiju. U crkvi su barokni i klasicistički oltari, propovjedaonica s reljefima, Marijina slika iz 1759., te kipovi. - U blizini su nađene cijevi antičkoga kupališta.

19. GLINA, grad na sutoku rječice Maje u rijeku Glinu na Banovini, 22 km jugozapadno od Petrinje. Prvi se put spominje 1205. Jezgra naselja ima pravilne ukrižene ulice s parkom na središnjem trgu i niz skladnih kuća iz doba klasicizma. Kasnobarokno-klasicističku crkvu sv. Ivana Nepomuka gradio je 1824.-27. B. Felbinger; srušena u ratu 1991.

Gradić je smješten u brežuljkastom krajoliku između kupske nizine i Zrinske gore. Gradska palača, spomenik banu Josipu Jelačiću. Ostaci srednjovjekovnih utvrda na obližnjoj Zrinskoj i Petrovoj gori svjedoče o ranoj naseljenosti prostora.

Sračica, srednjovjekovna utvrda iznad rječice Maje južno od Gline. Nepravilne je osnove s jakom četverokutnom kulom na zapadnoj strani. Utvrdu su 1578. osvojili Turci. Od kraja XVII. St. do izgradnje nove vojne utvrde u Glini 1736. Sračica je bila sjedište glinske kapetanije. Djelomično su očuvani četverokutna kula i dio gradskog zida.

20. GOLA, naselje na lijevoj obali Drave, 24 km sjeveroistočno od Koprivnice;
Župna crkva Sv. Tri Kralja građena u barokno-klasicističkom stilu polovice XIX. st. lijepi je sakralni objekt, koji nadopunjuju kurije župnoga dvora te obiteljska kuća Talan iz XIX. st.

Granično naselje u Prekodravlju poznato je po slikarima naivcima (Ivanu Večenaju, Martinu Mehkeku i dr.). Galerija naivnog slikarstva predstavlja starije i mlađe generacije umjetnika ovoga kraja. Lijepi prekodravski pejsaži, očuvane šume i obližnji rukavci rijeke Drave privlače posjetitelje željne mira i odmora. U neposrednoj blizini naselja smješteni su ostaci srednjovjekovne utvrde Pepelare uz koju se vezuju brojne priče i legende.

21. GORIČAN, naselje u istočnom dijelu Međimurja, 16 km istočno od Čakovca i 5 km od hrvatsko-mađarske granice. Uz nalaze eneolitičke lasinjske kulture, otkriveni su tumuli starijega željeznoga doba na položajima Buci i Gmajna. Istraženi tumuli datiraju se od VII. do V. st. prije Krista.

22. GORNJA STUBICA, naselje na sjeverozapadnim padinama Medvednice u Hrvatskom zagorju, 4 km jugoistočno od Donje Stubice;
Poznata po Seljačkoj buni iz XVI. st. Spomenik Matiji Gupcu, vođi seljačkih ustanaka, i Muzej Seljačke bune glavne su turističke atrakcije. Uz župnu crkvu sv. Jurja i izvornu staru seosku kućicu, preuređenu u ugostiteljski objekt, nalazi se višestoljetna lipa (spomenik prirode) - prema predaji mjesto organiziranja Seljačke bune. U blizini se nalazi i prekrasan perivoj s baroknim dvorcem Oršić u kojem je smješten Muzej seljačkih buna. Galerija naivne umjetnosti slikara Zvonka Pižira s radovima ulja na staklu veseli ljubitelje izvorne likovne umjetnosti.
Nedaleko od župne crkve sv. Jurja (na zvoniku označena godina 1752.) stoji stara lipa (tzv. Gupčeva lipa). U crkvi su tri barokna oltara, propovjedaonica (oko 1740.), orgulje, ranobarokni ciborij, pacifikal i dva kaleža iz doba rokokoa. Na župnom su dvoru vrata od kovana željeza (1807.). U nedalekom Dubovcu u kapeli je drveni gotički kip Blažene Djevice Marije (oko 1500.). Jednokatni barokni dvorac u obliku slova L podignuli su 1756. Oršići kraj utvrde od koje postoje ostaci. Na ulazu u dvor je barokni kameni portal, a na bočnom krilu klasicistički portik. S dvorišne strane su trijemovi s arkadama. U bočnom je krilu kapela sv. Franje Ksaverskog s iluzionističkim zidnim slikama. U blizini je spomenik Seljačkoj buni, rad A. Augustinčića (1973.).

23. GRUBIŠNO POLJE, 
naselje između gornjih tokova Ilove i Česme u zapadnoj Slavoniji, 21 km sjeverno od Daruvara i 27 km jugozapadno od Virovitice. U izvorima se prvi put spominje u drugoj polovici XV. st. (Grubisincz, Grobosynz) kao posjed knezova Iločkih, a 1501. kao župa. Župna crkva sv. Josipa sagrađena je 1781.
Gradić često posjećuju lovci i ribolovci. Okolne šume i prostor Bilogore bogati su divljači, a veliki ribnjak Končanica i rijeka Ilova ribom. Neka sela u okolici nastanjuju pripadnici mađarske i češke nacionalne manjine. Gastronomsku ponudu čine mliječni proizvodi, mesne prerađevine, bilogorska vina, pivo (Staro češko) i dr.

24. GVOZD (do 1996. Vrginmost), gradić na lijevoj obali rječice Velike Trepče (pritok Kupe), podno sjevernih padina Gvozda na Banovini, 40 km jugoistočno od Karlovca.
Gvozd je često polazište izleta na Petrovu goru i njezin najviši vrh Petrovac (507 m). Nedaleko od Gvozda nalazi se specijalni botanički rezervat cret Don močvar, poznat po biljnoj zajednici rijetke šiljkice koja se razvija na tresetnoj podlozi na ograničenu prostoru. Dubina ovog treseta najdublja je u Hrvatskoj, a iznosi 4,8 m.

Perna, ostaci utvrđenoga grada na stijeni iznad zaselka Suha Perna blizu Gvozda. Bio je župni grad stare Perne koja prva u Hrvatskoj (1225 .) dobiva povlastice i slobode od kraIja Bele. Uz grad je od starine bila i župna crkva sv. Marije. Turci ga osvajaju 1578., a Vojna krajina ga obnavlja i drži u njemu straže tijekom XVII. i XVIII. st. Poslije je napušten, danas u ruševinama.

25. HLEBINE, Selo nedaleko od Koprivnice u svijetu je poznato kao kolijevka hrvatske naivne umjetnosti. Podupiranjem akademskog slikara Krste Hegedušića nekolicina seljana bez likovnoga akademskog obrazovanja počinju 30-ih godina ovoga stoljeća intenzivno slikati tehnikom ulja na staklu, čime stječu veliku svjetsku slavu - Hlebinska slikarska škola. Galerija Hlebine - galerija naivne umjetnosti sa slikama i skulpturama umjetnika hlebinskoga kruga i zbirkom najvećega hrvatskoga slikara naivca Ivana Generalića temeljna je turistička atrakcija Hlebina i šire okolice. Galerija Josipa Generalića dopunjuje i oplemenjuje bogatstvo naive toga kraja. U crkvi sv. Katarine križni put ilustriran je radovima slikara naivaca.

26. HRVATSKA DUBICA, 
grad na lijevoj obali Une u Posavini, 55 km jugoistočno od Siska. U srednjem vijeku važno naselje s utvrđenim gradom i više samostana. Sve je nestalo za turske vladavine. Crkva Sv. Trojstva srušena u agresiji na Hrvatsku 1991.
Hrvatska Dubica je granično naselje prema Bosni i Hercegovini na rijeci Uni. Lijepa okolica, nedaleko zaštićeno područje parka prirode Lonjskog polja osnova je za razvoj turizma.

27. HRVATSKA KOSTAJNICA, grad na lijevoj obali Une, 48 km jugoistočno od Siska.
Prvi se put spominje 1258. Povijesni gradić s ostacima utvrđenoga srednjovjekovnoga grada knezova Frankopana i Zrinskih iz XV. st. Od ostalih zanimljivosti valja spomenuti kamene obeliske iz doba Napoleona te župnu crkvu iz XVIII. st. s muzejskom zbirkom. Zrinska gora pogodna je za lakša planinarenja i šetnje, obilazak njezinih srednjovjekovnih utvrda te lov. Nedaleki park prirode Lonjsko polje zanimljiviji je ljubiteljima ptica, ribolovcima, ali i lovcima na nisku divljač.
Tu je bio utvrđeni grad od XV. st., kada je u posjedu obitelji Arlandovića. Martin Frankopan dobiva ga 1442. U XVI. st. pripada Zrinskima, a već 1556. pao je u ruke Turaka kojima služi kao uporište za obranu granice na Uni do 1689. Grad je građen uz rijeku u obliku višekutnika na kamenim temeljima. Ima jaku polukružnu kulu sa strijelnicama i dvije četverokutne kule. Naselje se ponovno razvilo nakon odlaska Turaka. Uz most su obelisci (1805.) s Napoleonovim inicijalima. Povrh naselja zemljani nasipi na Djedu, ostaci barokne zvjezdolike tvrđave i memorijalna ploča D. Trstenjaku, koji je pošumio brdo. Barokna franjevačka crkva sv. Antuna Padovanskog (1729.-46.) dvoranskoga tipa ima pročelje oslikano arhitektonskim elementima; teško oštećena u agresiji na Hrvatsku 1991.-92. Uz crkvu je barokni samostan (građen od 1754.), u kojem je kulturno-povijesna zbirka (rimski miljokaz, gotički kameni fragmenti, barokni crkveni predmeti); također oštećen kao i barokno-klasicistička jezgra grada.

Komogovina, nase1je 16 km sjeverozapadno od Kostajnice. Tu su ostaci grada koji je među ostalim bio i u posjedu Zrinskih. God.1693. tu je osnovan manastir koji je postao kulturno žarište Srba; ikonopisna škola djeluje do potkraj trećega deset1jeća XVIII. St. kada je vladičanska stolica prenesena u Kostajnicu. Jednobrodna crkva Preobraženja Gospodnjega križnoga je tlocrta (sredina XVIII.St.).

Previršac, kaštel 8 km jugozapadno od Kostajnice. Podignuli su ga na prijelazu XV./XVI.St. Zrinski. Građevina ima osnovu nepravilna trokuta s jakom potkovasto izduženom obrambenom kulom. Danas je u ruševnu stanju.

28. HUM NA SUTLI, naselje u gornjem toku rijeke Sutle u Hrvatskom zagorju, 12 km sjeverozapadno od Pregrade;
Pogranično naselje uz slovensku granicu podno Maceljske gore. U naselju se ističe neoromanička župna crkva.

Mali Tabor, dvorac 3 km zapadno od Huma na Sutli. Kaštel koji se spominje od 1490. uništen je u XVI. st.; na njegovu je mjestu krajem XVII. St. bio sagrađen četverokrilni dvorac s unutrašnjim dvorištem. Od te su građevine preostala dva krila s tri cilindrične kule na uglovima. Kaštel odnosno dvorac posjedovala je obitelj Ratkaj 1524.-1793., a nakon njih barun Kavanagh.

Taborsko, zaselak Huma na Sutli župna crkva sv. Marije nalazi se na brdu; od župne kurije vodi do nje strmo, natkriveno barokno stubište s jakim stupovirna. Crkva je jednobrodna kasnogotička barokizirana građevina. Poligonalno svetište s potpornjima ima zvjezdasti svod. Uz proče1je se nalazi zvonik s gotičkim ulazom i kapom baroknih oblika. Barokizacijom je crkva dobila osnovu u obliku križa. Desna kapela je iz 1739., a lijevu je 1687. dao podignuti Sigismund Ratkaj. U crkvi su grobnice obite1ji Ratkaj, Benčić i Vukmanić. U toj skladnoj građevini otkrivene su 1953. barokne freske (nad gotičkim slojem). Bogat barokni namještaj iz XVIII. St.: pet oltara (oltar sv. Josipa dao je podignuti 1745. J. Jagušić; oltar sv. Franje Ksaverskog iz 1742. ima crnce-atlante), propovjedaonica s četvoricom evanđelista (1742.).

29. IVANEC, grad na sjevernim padinama Ivančice u Hrvatskom zagorju, 21 km jugozapadno od Varaždina;
Poznat u prošlom stoljeću i sve do zatvaranja rudnika kao rudarsko naselje (Ivanečki ugljenokopi). Nalazio se na posjedu viteškog reda sv. Ivana Jeruzalemskog (ivanovaca) sa sjedištem u utvrđenome gradu (Pusta Bela). Prvi se put spominje 1395. kada su mu potvrđene povlastice trgovišta. Kasniji vlasnici iz obitelji Petheö de Gerse sagradili su u XVI. st. u Ivancu kaštel, kojemu su od 1740. vlasnici grofovi Erdődy, a 1818.-1945. plemići Kukuljević-Sakcinski; porušen je 1954. U župnoj crkvi sv. Magdalene čuvaju se: nadgrobni spomenik Ivana Petheö de Gerse (umro 1616.) s likom pokojnika, kamena kasnorenesansna krstionica s dva lava (oko 1683.) i barokno crkveno posuđe. U kapeli sv. Duha u Prigorcima kraj Ivanca nalaze se ranobarokni oltari s kvalitetnim kipovima.

Duga povijest naselja i lijepi »zagorski bregi« s brojnim vinogradima čine turističku osnovu. Glavna turistička atrakcija Ivanca je planinarenje na Ivančicu - poznati su prvosvibanjski izlet, sv. misa na Ivanje na vrhu gore, te zdravstveno-rekreacijski izlet (5. kolovoza) pod nazivom Kretanje-zdravlje.

Cerje Tužno, nase1je 11 km sjeveroistočno od Ivanca. U baroknoj kapeli sv. Antuna, koje je strop ukrašen štukom i slikama, nalazi se štukaturno ornamentiran oltar (oko 1735.) na kojemu se ističu stilizirani biljni ukrasi.

Donja Voća, naselje 9 km sjeverno od Ivanca. Župna crkva sv. Martina, jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem, ima dvije bočne kapele i visok zvonik uz glavno proče1je. Okružena je cinktorom s naglašenim ulazom i tornjićima. U današnjem obliku potječe iz XVIII. St. U crkvi su barokne zidne slike iz 1753., među njima i alegorije Hrvatske i Štajerske, koje jedna drugoj pružaju ruke, barokna propovjedaonica s re1jefima i kalež ukrašen sličicama od emajla (oko 1800.). Barokna kapela sv. Tome i u unutrašnjosti je barokno opremljena.

Klenovnik, naselje 9 km sjeverozapadno od Ivanca. Srednjovjekovni utvrđeni grad Klenovnik dao je 1244. Bela IV. varaždinskomu županu Mihalju. Novi četverokutni renesansni dvokatni dvorac podignuli su grofovi Drašković 1616. U unutrašnjem dvorištu su tri niza arkada (zazidane); na stubištu bogate kamene ograde. Dvorac je dograđivan i pregrađivan, a 1927. adaptiran za 1ječilište (H. Ehrlich). Uza nj se nalazi park. U nekim su sobama dvorca zidne slike iz XIX. St. Raskošna dvorska kapela ukrašena je na svodu štukaturom; u njoj su tri barokna oltara (1738.), propovjedaonica (1740-41.) i grobnica članova roda Draškovića. U baroknoj župnoj crkvi Sv. Trojstva (1726.) nalaze se propovjedaonica i oltari (glavni oltar iz 1733.) s grbom Draškovića.

Velika pećina, spilja kraj sela Goranca na Ravnoj gori nedaleko od Ivanca. Sastoji se od jedne prostrane podzemne šupljine (dužina uzduž glavne osi je 25 m). U gornjopleistocenskim naslagama otkriveni su mnogobrojni paleolitički artefakti, ognjišta i ostali tragovi paleolitičkih lovaca. U drugim slojevima nađeni su ostaci raznih pretpovijesnih kultura pa sve do rimskoga doba.

Vindija, spilja blizu naselja Donja Voća kraj Ivanca. Prva je arheološka istraživanja (od 1935. s prekidima do 1967.) vodio S. Vuković; 1974. započela su sustavna istraživanja. Osobito je zanimljiva činjenica da u Vindiji postoji kontinuitet naseljavanja tijekom svih klimatskih faza od glacijala riss do najmlađeg trijasa.

Nađeni su artefakti od srednjega paleolitika (moustérien) do željeznoga doba.

Vukovoj, naselje 9 km sjeverozapadno od Ivanca. Kasnogotička kapela sv. Vuka ima potpornje datirane 1508.; utvrđena je zidom sa strijelnicama. U crkvi je veoma lijepi drveni oltar iz 1650., kasnorenesansne strukture s baroknim ukrasom. Na putu prema crkvi ostaci ranobaroknih pilova.

30. IVANIĆ GRAD, grad na lijevoj obali Lonje u Moslavini, 39 km jugoistočno od Zagreba. Prvi se put spominje 1246. Ivanić Grad ima gradsku vijećnicu s grbom grada iz 1889. i župnu crkvu sv. Petra iz 1831.
Istraživanjem nafte i plina pronađena je termomineralna voda koja je iskorištena za toplice-lječilište Naftalan, temelj turizma ovoga kraja. Posebice je značajno što je to jedino nalazište naftalana u Europi, a uz Baku u Azerbajdžanu i jedino u svijetu. Kombinacijom slane hipertermalne vode, ljekovite nafte i suvremenih terapeutskih pomagala uspješno se liječe različite bolesti (reumatizam, krvne žile, periferni živčani sustav, posttraumatska rehabilitacija lokomotornog sustava), a posebice kožne (psorijaza). Lječilišni centar Naftalan jedan je od najsuvremenijih u Hrvatskoj.

Kloštar Ivanić, naselje 4 km sjeveroistočno od Ivanić Grada. Dvor zagrebačkoga biskupa na izbrežini spominje se od XIII. st., a na položaju Polačišće od XIV. st. kaštel s kapelom Ivana Krstitelja, po kojoj je naselje dobilo ime. Uz dvor je zagrebački biskup Luka Baratin dao graditi za franjevce samostan i kasnogotičku crkvu s renesansnim pročeljem, na kojernu je biskupski grb s godinom 1508. (stradala 1944., sada ruševina). Samostan s unutrašnjim dvorištem (i bunarom) i crkva etapno su pregrađivani i prigrađivani 1678-1784. Biskup Stjepan II. naseljava (1246.) benediktinke, koje su tu ostale do kraja XV. st. Njima je pripadala župna jednobrodna crkva sv. Marije s izduljenim svetištem i zvonikom smještenim uz lađu. Barokizacijom (1759.) crkva dobiva uz svetište sakristiju s oratorijem i spremnicu, a uz lađu dvije bočne kapele koje joj daju oblik križa, te pjevalište na četiri stupa. U crkvi se nalaze bogato ukrašeni glavni oltar, dar F. Thauzyja (1762.), sedam, bočnih oltara s mnogo kipova i slikama J. Beyera, "Božji grob" u obliku baroknih kulisa, kamena Pietŕ iz XVII. St., tron s Marijom iz XVIII. St., propovjedaonica s kvalitetnim slikama evanđelista, orgulje P. Pumpa (1834.).

31. JASENOVAC, naselje na lijevoj obali Save, u sisačkoj Posavini, 12 km jugozapadno od Novske. Prvi se put spominje kao naselje i utvrđenje u XIV. st. Na školskoj zgradi uzidana je antička stela (s pet poprsja i natpisom). Srednjovjekovna utvrda Jasenovac imala je tlocrt u obliku nepravilna trokuta, a bila je opasana opkopom. Župna crkva sv. Nikole (1829.) srušena u Domovinskome ratu 1992. sada se obnavlja. Na mjestu koncentracijskoga logora uređeno je spomen-područje s muzejom i spomenikom u obliku golema cvijeta (rad arhitekta B. Bogdanovića).

Krapje, nase1je 11 km zapadno od Jasenovca. Kuće u nizu smještene na uskirn parcelama zabatom su okrenute rijeci Savi. Pretežit broj kuća sagrađen je od debelih hrastovih brvana ili planjki. Svojom utkanošću u krajolik, materijalom i načinom gradnje, a nadasve osebujnim oblicima i organizacijom unutrašnjega prostora te su kuće jedinstven primjer pučkoga graditeljstva u Hrvatskoj.

32. JASTREBARSKO (Jaska), grad na padinama Plešivice, 32 km jugozapadno od Zagreba. Prvi se put spominje 1249. 
Gradić Jastrebarsko i njegova okolica omiljeno su izletište. Od turistički zanimljivih objekata u gradu ističu se dvorac obitelji Erdődy s muzejskom zbirkom i gradskim parkom, franjevački samostan i crkva i dr. Obližnji pitomi vinorodni brežuljci Plešivičkog prigorja, nizine i močvarna područja Draganićke šume i ornitološkog rezervata Crne Mlake turistički obogaćuju jaskansku okolicu.

Od Bele IV. grad je dobio povlastice 1257.; castrum se spominje od 1520. Početkom XVI. st. počela je gradnja četverokrilnog dvorca s dvjema zaobljenim kulama na uglovima te unutrašnjim dvorištem s arkadnim trijemom (barokni stupovi). Posjedovali su ga Erdődy. Uz dvorac je park. Baroknu župnu crkvu sv. Nikole (1772.-75.) restaurirao je S. Podhorsky 1922.; u njoj su nadgrobna ploča bana Petra Erdődyja (umro 1567.) s likom pokojnika, i slike M. Rašice. Prvotno dominikanski samostan (arkade u dvorištu) i crkva koje su preuzeli franjevci, tijekom prve polovice XVIII. st. su dograđivani. Crkvu sv. Marije ukrašuje niz niša na glavnome pročelju, a uza nj je zvonik iz 1732. U crkvi su barokni mramorni oltar, rad G. Rossija iz Gorice u Slovenskom primorju (1734.), slika V. Metzingera (1735.), Marijin oltar (1759.), propovjedaonica (1746.), mramorni umivaonik (1730.), crkveno ruho (XVI.-XVIII. st.).

Gorica Svetojanska, naselje 8 km sjeverozapadno od Jastrebarskoga, na padinama Plešivice. Na zaravni, gdje su u XVIII. St. bile tri crkve (sv. Mihovila, sv. Marije i sv. Ane) očuvana je samo još barokna župna crkva sv.Ane s bočno smještenim zvonikom. Prvotno je to bila crkva sv. Marije, a patrona je promijenila oko 1767. U njoj su barokni oltari, slike i kaleži. - Kraj sela Drage ostaci su grada podgorske župe, Castellum Podgoria, koji je poslije nazvan Turen.

Plešivica, naselje 7 km sjeverno od Jastrebarskoga. Srednjovjekovna župna crkva Sv. Jurja dograđivana je 1668. i 1760. Osim kasnobaroknih oltara (glavni iz 1791.) u crkvi je nadgrobni spomenik Ivanu Hrvoju i Evi Dreffell, prikazanima u domaćoj nošnji (oko 1680.). Kapela sv. Franje Ksaverskoga uz grobIje ima tlocrt u obliku trolista i kupolu; građena je 1737-56.

Slavetić, naselje sa starim gradom 13 km sjeverozapadno od Jastrebarskoga. - Burg, tijekom vremena pregrađen u dvorac (XV.-XVIII. St.), smješten je na zaravanku nad brežuljkastim krajem. Šest zgrada različite visine zatvara u obliku nepravilna četverokuta usko unutrašnje dvorište. Najviša je četverouglasta obrambena kula. Građevne su faze u gotičkim, renesansnim i baroknim elementima. Na katu južne kule ističe se erker. Nad ulazom u dvorac (s naslikanim strijelnicama) označena je godina 1639. U dvorcu su očuvani peć iz XVII St., kamin s konzolama te nekoliko portreta. Slavetić je vjekovima držala obitelj Oršić. U župnoj crkvi sv. Antuna Opata (XVII St.), s prigrađenim kapelama i zvonikom, povišenim 1807., nalaze se barokni i klasicistički oltari, propovjedaonica i nadgrobne ploče.

Sveti Martin pod Okićem, naselje 6 km južno od Samobora. Župna crkva sv. Martina jednobrodna je građevina. Pred glavnim je pročeljem trijem, ispod kojega je renesansni dovratnik ulaza u crkvu. Ističe se romanički zvonik sa strijelnicama, osmerokutan u gornjem dijelu. Diže se iza svetišta, a ispod njega je sakristija. Crkveno posuđe je iz XVII. i XVIII. St.

Volavje, naselje 7 km jugozapadno od Jastrebarskoga. Proštenjarska crkva Marije Snježne je gotička, barokizirana građevina. Izvana je bila oslikana kasnogotičkim zidnim slikama (fragmenti likova sv. Kristofora i Jurja). Novo svetište (uz koje je zvonik iz XVII St. i sakristija) spominje se od 1704., veliki (danas zidani) portik sa stupovljem od 1732., a zidana ograda s portalom na kojemu je kip Majke Božje s anđelima od 1741. Crkva ima barokne oltare iz XVII. i XVIII. St. (glavni oltar 1741.), propovjedaonicu, orgulje, kipove i polikromirana vrata sakristije.