A - M


 1. ALEJA GLAGOLJAŠA jedanaest spomen obilježja postavljenih na određene položaje uz cestu koja odvojkom ispod Roča vodi prema Humu a dužini od 7 km. Spomeničkom alejom njezini autori, kipar Želimir Janeš i Josip Bratulid, uprizoruju (likovima, kompozicijama, spomeničkom simbolikom) glagoIjaše i glagoljaštvo kao crkveno-političku i kulturnu pojavu (liturgijsko-jezična enklava jedina s narodnim jezikom u okvirima Katoličke crkve), kao svojevrsnu projekciju narodne opstojnosti (Grgur Ninski, Istarski razvod, spomen prvoj hrvatskoj tiskanoj knjizi), kao način razmišljanja a i duhovni pokret što uspostavlja vezu hrvatske kulture s ostalim slavenskim i europskim narodima (sv. Ćiril i Metod, zaštitnici slavenskih naroda i suzaštitnici Europe, hrvatski protestanti). Obilježja su podizana 1977-85. Deset je spomenika izvedeno u kamenu, a jedanaesti čine bakrena vrata.

2. BALE, naselje u jugozapadnom dijelu Istre, 15 km jugoistočno od Rovinja. U jeziku se očuvao poseban istro-romanski govor.

Naselje je očuvalo srednjovjekovnu urbanističku strukturu - ostaci obrambenih zidova, kula i vrata. Središnja arhitektonska cjelina, kaštel Soardo-Bembo, nastala je izgradnjom stambenoga trakta između dviju starijih kula (XIV.-XV. st.). Župna je crkva sv. Julijana podignuta 1880. na mjestu starokršćanske bazilike. U crkvi je više važnih umjetnina: kameni sarkofag ukrašen predromaničkim reljefom (VIII. st.), drveno romaničko raspelo, renesansni drveni poliptih te reljefi mramornog oltara iz XV. st. Velika slika Pohođenja pripisuje se poznatom baroknom slikaru Mateju Pončunu. Ispred crkve stoji zvonik s romaničkim obilježjima, kakva ima i zvonik ranosrednjovjekovne crkve sv. Ilije. U crkvicama Sv. Duha (pučka gotika, XV st.) i sv. Antuna ostaci su kasnogotičkih fresaka. U okolici ruševine romaničkih kapela Male Gospe (jednobrodna, dvoapsidna) i sv. Črvara. Na cesti prema Vodnjanu romaničke crkvice sv. Franje i sv. Margerite s fragmentima zidnih slikarija iz XIII. st.

3. BANJOLE, obalno naselje u južnom dijelu zapadne Istre, 6 km jugoistočno od Pule;

U zaljevu Kanalić ostaci su crkve sv. Mikule (VII.-VIII. st.) s polukružnom apsidom širokom kao brod. Zidovi crkve bili su ukrašeni lezenama.

4. BARBAN
 naselje u južnom dijelu istočne Istre, 28 km sjeveroistočno od Pule, iznad doline rijeke Raše;

Srednjovjekovno utvrđeno naselje spominje se od 740. Središte naselja činio je kaštel, čiji je sjeverni dio 1700. preuređen u veliku crkvu sv. Nikole. U crkvi ima pet baroknih mramornih oltara, na kojima su slike majstora venecijanskih radionica iz XVI.-XVIII. st., gotička kamena kustodija iz XV. st., barokna drvena plastika (XVIII. st.). Zvonik (25 m) je nadograđen na srednjovjekovnu kulu. Istočni dio kaštela preuređen je 1606. u palaču Loredan s trijemom u prvom katu. Dvoja gradska vrata sagrađena su u XVIII. st.: Vela vrata (1718.), koja vode na glavni trg, i Mala vrata (1720.), do kojih vodi ulica sa zgradom općinske vijećnice i s tornjem za sat (1555., izgorjela 1944., obnovljena nakon 1945.). Pred Velim vratima nalazi se crkva sv. Antuna Opata; slikarije su iz početka XV. st. U crkvi sv. Jakova su freske iz sredine XV. st. s prikazom legende sv. Jakova, jedinim takvim ciklusom očuvanim u nas. U naselju je klasicistička kuća istarskoga znanstvenika Pietra Stankovića iz 1838.

5. BARBARIGA, turističko naselje na istoimenom rtu (Punta Cissana prema nestalom antičkom naselju Cissa) na jugozapadnoj obali Istre, 22 km sjeverozapadno od Pule. Na morskoj obali nađeni su ostaci rimske ladanjske vile iz I. st. Podove su resili dvobojni i višebojni mozaici, a zidove freske s biljnim i figuralnim dekoracijama. U blizini su ostaci antičke uljare.

6. BERAM, naselje u središnjoj Istri, 5 km sjeverozapadno od Pazina.

Srednjovjekovno naselje bilo je opasano zidinama. Župna crkva sv. Martina iz 1431. u početku XIX. st. proširena je još jednim brodom. U crkvi su vrijedne gotičke zidne slike iz XV. st., kameni kasnogotički reljef s likom sv. Martina, oltarna slika Celestina Medovića, te kvalitetni srebrni predmeti i misno ruho (XV.-XVII. st.). Više iluminiranih glagoljskih rukopisa (XIV.-XV. st.) podrijetlom iz Berma čuva se u Narodnoj i univerzitetskoj knjižnici u Ljubljani. Na groblju, 1 km sjeveroistočno od Berma, nalazi se crkva sv. Marije na Škrilinama. To je gotička građevina čije svetište ima istu širinu kao i lađa; u XVIII. st. pred pročeljem je prigrađen trijem (lopica). Unutrašnjost crkve je bogato oslikana. Kasnogotičke zidne slike s prizorima iz Marijina i Isusova života prekrivaju 46 oslikanih polja. Slikao ih je 1474. majstor Vincent iz Kastva (natpis nad južnim bočnim vratima) sa suradnicima. Najveća je kompozicija (8 m dužine) Poklonstvo triju kraljeva na sjevernoj stijeni s mnoštvom likova u svečanoj povorci u slikovitom krajoliku. Među mnogim prizorima zadivljuju freske na zapadnom dijelu crkve. Prikazuju ciklus ljudskoga života, od Adama i Eve preko nepredvidivosti ljudske sudbine u Kolu sreće do nemimoilazne smrti, u kojoj su izjednačeni svi staleži na slici Mrtvački ples, gdje kosturi plešu s osobama svih staleža. Obrađujući prizore svakodnevnice i pučkog vjerovanja, freske iz Sv. Marije jedno su od najvrednijih radova istarske srednjovjekovne umjetnosti.

7. BOLJUN, naselje u središnjoj Istri, u području Boljunskog polja, 20 km sjeveroistočno od Pazina; U selu je zanimljiva crkva sv. Marije, nekadašnja benediktinska opatija, produžena sredinom XVII. st., s tzv. zlatnim oltarom iz 1676. Odavde potječe drveni gotički kip Blažene Djevice Marije s djetetom (XV. st.), koji se danas čuva u biskupijskoj zbirci u Poreču. Vranja, naselje 8 km sjeveroistočno od Boljuna. Srednjovjekovno se naselje spominje u izvorima 1102. kao castrum Vrane. Župna crkva sv. Petra prvotno je bila jednobrodna građevina (XV. st.), na zidovima su fragmentarno očuvane freske kasnogotičkoga istarskog majstora, nastale oko 1470.

U njegovoj okolici otkriveni su rimski nalazi, a iz ranoga srednjega vijeka potječu dijelovi pleterne ornamentike (IX.-X. st.); Boljun je u srednjem vijeku bio seoska komuna. U romaničkoj su crkvi sv. Kuzme i Damjana ostaci zidnih slikarija, a u ruševnoj crkvi sv. Petra (XIV st.) fragmenti kasnogotičkih zidnih slika. Župna crkva sv. Jurja (XVI. st. - kasnogotički prezbiterij) nadograđena je u XVII. st., kad joj je dodan i zvonik na pročelju (1645.). Od srednjovjekovnoga feudalnog kaštela kvadratične osnove očuvani su bastioni i kružna kula. Na trgu je skladište (»Kašća«) za desetinu, a u njegovu prizemlju gradska loža s rustičnom arkadom. Grlo cisterne potječe iz 1697.

Boljunsko Polje, naselje 3 km od Boljuna.

U selu je zanimljiva crkva sv. Marije, nekadašnja benediktinska opatija, produžena sredinom XVII. st., s tzv. zlatnim oltarom iz 1676. Odavde potječe drveni gotički kip Blažene Djevice Marije s djetetom (XV. st.), koji se danas čuva u biskupijskoj zbirci u Poreču.

Vranja, naselje 8 km sjeveroistočno od Boljuna. Srednjovjekovno se naselje spominje u izvorima 1102. kao castrum Vrane. Župna crkva sv. Petra prvotno je bila jednobrodna građevina (XV. st.), na zidovima su fragmentarno očuvane freske kasnogotičkoga istarskog majstora, nastale oko 1470.

8. BRIJUNI, čini 14 otoka s okolnim morem i podmorjem na jugozapadnom dijelu istarske obale; pokriven bujnim crnikovim šumama, koje su dijelom krčene krajem 19. stoljeća kako bi se dijelovi pejzažno oblikovali u perivoj nekad čuvenog ekskluzivnog ljetovališta, s brojnim livadama po kojima pasu krda jelena lopatara i aksisa, te muflona. Vrlo je bogata kulturno spomenička baština: rimska ljetna carezidencija i ribnjak, ostaci bizantskog kastruma, spomenici iz doba Venecije, vojna utvrda "Tegethov" na otoku V. Brijun i velika utvrda na M.Brijunu iz doba Austro-Ugarske, kada je Pula bila glavna mornarička luka monarhije. Ovo područje je interesantno u doba zimske seobe ptica. Okolno podmorje zbog posebnog režima zaštite obiluje brojnim ribljim vrstama. Na otoku su pronađeni tragovi dinosaurusa što sa susjednim obalnim paleontološkim rezervatom Datule - Barbariga lokalitet od europskog značenja.

Naseljeni već u prapovijesno doba; od 177. pod vlašću Rimljana. Nakon propasti Zapadnorimskog Carstva su u vlasti Istočnih Gota, zatim Bizanta do 776. Neko su vrijeme pod Francima, potom pod akvilejskim patrijarsima, a od 1331. vlast nad njima ima Venecija. Tijekom stoljeća su zapušteni: stanovništvo se iselilo zbog učestalih haranja malarije. Krajem XIX. st. kupuje ih meranski industrijalac P. Kupelwieser i pretvara u ljetovalište ekskluzivnoga karaktera. Talijanskorn okupacijorn Istre nakon 1. svjetskoga rata otočje gubi značaj mondenoga ljetovališta. Za II. svjetskoga rata časničko je ljetovalište pa ga Saveznici 1945. više puta bombardiraju. Po završetku rata otočje je pripojeno matičnoj Hrvatskoj.

Obrambene zidine gradinskih naselja nalaze se na vrhovima brežuljaka Velog Brijuna te na vrhu Svetoga Mikule na Malom Brijunu. Građene su u koncentričnim krugovima od velikih neobrađenih kamenih blokova u tehnici suhozida. Ostaci antičko-rimskoga graditeljstva očuvali su se na više lokaliteta: u zaljevu Svetog Mikule na Malom Brijunu, na otoku Krasnici, veliki dvorac s gospodarskim uređajima u arealu tzv. bizantskog kastruma u Zaljevu Dobrika na zapadnoj obali otoka Velog Brijuna. Ostaci rimskoga raskošnog dvorca u zaljevu Verige na istočnoj obali Velog Brijuna po svojoj su arhitektonskoj kompoziciji najvredniji primjer antičke ladanjske arhitekture. Tlocrtni raspored kompleksa dvorca prati u više od 1 km dugoj liniji obalu zaljeva Verige. Kompleks obuhvaća pristanište i vjetrobrane, uređaje za zaštitu luke u unutrašnjosti zaIjeva i širok obalni pojas na kojemu se nižu građevine. U sredini vrha zaljeva izgrađena su tri hrama: Venere, Neptuna i nekih nepoznatih božanstava. Vitki kanelirani stupovi predvorja hramova od bijeloga brijunskoga kamena s korintskim kapitelima, dekorativnim frizom i bogatim ukrasom zabata pravo su remek-djelo rimske umjetnosti 1. St. S obiju strana hramova nalaze se gospodarski objekti, terme, stanovi za svećenike i dvorac. Međuprostore između pojedinih objekata ispunjavao je ophodni hodnik s otvorenom peristilnorn lođom prema moru, koji je spajao sve dijelove arhitektonskoga kompleksa u zaokruženu i jedinstvenu cjelinu. U termarna i dvorcu bili su podovi ukrašeni mozaikom. - Veliku obrambenu građevinu u zaljevu Dobrika, tzv. bizantski kastrum, karakteriziraju snažne zidine i pravilan tlocrt. Ostaci građevina unutar zidina svjedoče o kontinuitetu života od IV./V. do XVI St. U blizini se nalaze ostaci trobrodne bazilike sv. Marije iz V.-VI. St. U narteksu bazilike i oko nje nalazilo se ranokršćansko groblje monolitnih sarkofaga, kojih se ostaci nalaze na okolnim livadama. Veoma su rano benediktinci uz baziliku sagradili svoju opatiju; njezini su građevni ostaci očuvani do danas. Napustili su je 1312. zbog kuge te je došlo do njezina prvoga urušenja. Obnovljena je i pregrađena u XVI. St. i bila u upotrebi do kraja XVII. ili XVIII. St. - Oko 500 m iznad bazilike nalaze se ostaci crkvice sv. Petra iz VI.-VII. St. - Četverokutna trokatna obrambena kula stambenoga i obrambenoga karaktera potječe iz XII.-XIII. St., a zgrada kaštela i još jedna profana zgrada iz početka XVl. St. - U središtu današnjega naselja Brijuni nalazi se gotička crkvica iz 1481. kojoj je fresko-ukras uništen požarom 1893. Iz vremena obnove otoka potkraj XIX i u početku XX. St., osim pojedinih zdanja u stilu austrijske secesije, potječe mramorno poprsje čuvenog bakteriologa R. Kocha, koji je asanirao Brijune od malarije, i brončana spomen-ploča Alojza Čufara, šumarskoga stručnjaka (djela bečkoga kipara i slikara J. Engelhardta). Između dva svjetska rata sagrađeno je nekoliko vila modernoga smjera po projektima talijanskih arhitekata, a u sklopu ljetne predsjedničke rezidencije nalaze se djela suvremenih umjetnika: A. Augustinčića, B. Kalina, F. Kršinića, V. Radauša, K. Angeli Radovanija i dr.

God. 1955. otvoren je zavičajni muzej (u restauriranoj zgradi kaštela i u kuli) sa zbirkama paleontološkoga, arheološkoga i kulturnopovijesnoga materijala iz prošlosti otoka.

Brijunski otoci su jedan od najljepših hrvatskih nacionalnih parkova. i jedna od najvećih hrvatskih turističkih atrakcija. Turistička im povijest započinje pošto ih kupuje P. Kupelwieser (1893.). God. 1900. on je na Brijune pozvao poznatoga njemačkog znanstvenika i nobelovca Roberta Kocha, koji je u dvije godine asanirao otočje. Novi vlasnik uskoro započinje i turističku izgradnju. Na istočnoj strani Velikog Brijuna podignuo je hotele: Brijuni, Carmen, Neptun I, Neptun H i Neptun M s ukupno 330 soba. Tada su izgrađeni: morsko pristanište s dva gata, kupalište Saluga sa 150 kabina, natkriveni bazen s grijanom morskom vodom, sportski tereni i putovi dugi čak 80 km, pogodni za šetnje i vožnje biciklom ili kočijom. Izgrađen je vodovod kojim je ispod Fažanskoga kanala (2 km) dovedena voda s kopna. Za potrebe turizma uređeni su arheološki lokaliteti, a otoci naseljeni plemenitom divljači. Pred 1. svjetski rat uređen je zoološki vrt, uz koji je podignuta aklimatizacijska stanica za tropske životinje. Pod Kupelwieserovom upravom Brijuni su izrasli u nezaobilaznu turističku destinaciju, o čemu svjedoči i podatak da je njemački car Vilim II. posjetio Brijune šest puta! Na otocima je također boravio i austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand sa suprugom Sofijom i brojni drugi europski uglednici. Osobito su bili popularni polo, golf i tenis, tako da su otoci postali jedan od najvećih i najrenomiranijih sportskih središta za te sportove. Njih su tu, na više od 100 kupova, podjednako igrali talijanski kraljevski časnici i časnici britanske mornarice. Nakon II . svjetskog rata, kad je Istra. postala sastavnim dijelom Republike Hrvatske, Brijuni postaju (1947.) ljetnom predsjedničkom rezidencijom. U razdoblju Titove vlasti na njima su bile ograničene turističke aktivnosti. Danas je ondje ljetna rezidencija hrvatskog predsjednika, ali su otoci, istovremeno, i jedan od najrenomiranijih turističkih središta u Hrvatskoj. Na otoku nema automobila, već prometuje mali turistički vlak. Vegetacija je ponegdje ostavljena u svom prirodnom rastu, a većinom je pretvorena u parkove, aleje, živice, drvorede, djelo pejsažne arhitekture XX st.

9. BRSEČ, naselje na istočnoj obali Istre na krškim padinama Učke;

Srednjovjekovno naselje razvilo se na strmoj obalnoj stijeni oko nekadašnjega kaštela, stisnuto unutar obrambenog zida. Srednjovjekovna župna crkva sv. Jurja proširena je u XVIII. st.; od tada potječu tzv. zlatni oltari. Na glavnom oltaru iz 1654. nalazi se barokna slika Poklonstvo kraljeva; iz iste godine je natpis nad sakristijskim vratima. U selu je sačuvano pučko graditeljstvo izvornih oblika i ljepote.

Brseč je poznat i kao rodno mjesto književnika Eugena Kumičića (1850.-1904.), protivnika mađaronske politike i pisca romana Urota Zrinsko-Frankopanska i Začuđeni svatovi.

10. BRTONIGLA naselje u sjeverozapadnom dijelu Istre, 6 km jugozapadno od Buja;

Ondje je bilo rimsko naselje Ortus Niger. Mjesto se prvi put spominje 1102. Neobarokna crkva sv. Zenona iz 1861. podignuta je na mjestu starije crkve iz 1480., od koje su sačuvani zvonik (visok 36 m), zvona (iz 1512.), barokna krstionica iz XVII. st., a u kapeli Svih svetih kameni oltar s drvenim retablom s kipovima Majke Božje i svetaca. Seoska kapela sv. Roka, sagrađena na mjestu starije crkve iz XIV. st., ima drveni oltar s kipovima Majke Božje i svetaca. U nedalekoj (3 km) Novoj Vasi je grobljanska crkvica sv. Mihovila iz XVI. st.

11. BUJE, grad u sjeverozapadnom dijelu Istre, gospodarsko središte Bujštine;

U rimsko doba naselje Bullea. Stari dio grada očuvao je srednjovjekovnu urbanu strukturu sa središnjim trgom, uskim ulicama i zidinama (obnavljanima u XV. i XVII. st.) sa srednjovjekovnom kulom. Osim gradske lože u gradu ima više patricijskih palača. Osobito je zanimljiva gotička palača na glavnomu trgu s oslikanom fasadom iz XV. st. Tu je i kameni stup s mjerama za dužinu (XVI. st.). Na istome se trgu nalazi i župna crkva sv. Servola iz XVI. st., podignuta vjerojatno na ostacima rimskog hrama (s uzidanim ulomcima rimskih i ranosrednjovjekovnih stupova, stela i natpisa). U crkvi se čuvaju dva drvena kipa Majke Božje s djetetom (XIV. i XV. st.), drveni kip sv. Barbare (XV. st.), kipovi sv. Servola i sv. Sebastijana (rad Giovannija Marchirija iz 1737.), barokna slika s vedutom Buja (XVIII. st.), velike orgulje sa srebrnim piscima te liturgijsko posuđe. Zvonik (visok 50 m) iz XVI. st. odijeljen je od crkve. U crkvi sv. Marije s kraja XV. st., smještena izvan zidina nalazi se gotička drvena Majka Božja (XV. st.), renesansna pozlaćena željezna vrata (XVI. st.), Pietŕ - tempera na drvu s bizantskim obilježjima (XV. st.), osam slika s biblijskim prizorima (rad Gaspara della Vecchije s početka XVIII. st.). U gradu je i muzej s etnografskom zbirkom i zanimljivim prikazima tradicijskih zanata.

Karšete (Kršete), naselje 6 km zapadno od Buja. Crkva sv. Petra i Pavla barokna je građevina (oko 1700., obnovIjena 1885.). U crkvi su zanimIjivi kipovi evanđelista Mateja i Marka ili Luke koji su, zajedno s kipom i s vrha pročelja župne crkve u Bujama i arhitektonskim elementima, u kripti katedrale u Novigradu, identificirani kao dijelovi nekadašnje ranogotičke (XIII.-XIV. st.) propovjedaonice novigradske katedrale.

Materada, naselje 6 km zapadno od Buja. Prvi put se spominje 1521. Župna crkva Blažene Djevice Marije od Snijega sagrađena, je 1664. Sadašnji je izgled crkva dobila tijekom obnove 1941.

Momjan, naselje 7 km sjeveroistočno od Buja. S brda Sveti Mauro puca pogled na zapad prema moru, na istok prema, Učki; jedinstveni vidikovac za ovaj dio Istre. Momjan se spominje od 1035. župna crkva sv. Martina sagrađenaje u XV. st. na mjestu starije građevine. U crkvi se nalazi glavni mramorni oltar i četiri zidna oltara, s bogatim inventarom skulptura, slikarija i crkvenog pokućstva. U naselju je i manja crkva sv. Petra. Ispod samoga mjesta, na osamljenom brdu iznad Potoka, ruševine su nekdašnjega kaštela.

12. BUZET, grad u sjevernom dijelu središnje Istre, smješten na brežuljku u zavali kojom protječe rijeka Mirna, a ispod planine Ćićarije.

Već u razdoblju mletačke uprave Buzet je opskrbljivao pitkom vodom vojne postaje i okolno stanovništvo. Danas je Buzeština središnji prostor budućega Zavičajnoga parka Istre. Izuzetno lijepa, gotovo nedirnuta priroda i obilje kulturno-povijesnih spomenika, upotpunjeni zdravom hranom, vrsnim domaćim vinima, folklornim bogatstvom (drevne svirke - bugarenje i plesovi - balun, legende o kaštelima) i biser-gradićima na čunjastim brežuljcima (Roč, Hum, Vrh i Sovinjak) pravi su izazov za mirni odmor.

U rimsko doba naselje Pinguentum. U srednjem vijeku Buzet je utvrđeno mjesto u vlasti akvilejskog patrijarha, a poslije raznih feudalnih porodica. God. 1421.-1797. je pod Venecijom. Današnji izgled dobiva uglavnom za venecijanskog razdoblja svoje povijesti. Tada se podižu i gradske utvrde, na koje su poslije mjestimično nadozidane stambene kuće. Sačuvala su se dvoja gradska vrata - glavna iz 1547. i sjeverna iz 1592. Na terasi glavnog trga, isklesanoj u živom kamenu, stoji župna crkva (obnovljena 1784.) u kojoj, kao i u drugim crkvama u Buzetu i neposrednoj okolici (Sv. Juraj navrh grada, početak XVII. st.; barokna crkva sv. Ante; Sv. Marija Magdalena, 1325.; Sv. Ivan, 1634.), ima zanimljivih predmeta crkvenog inventara i više slika iz venecijanskih radionica XVII. i XVIII. st. U Buzetu je i jedna od najljepših sačuvanih gradskih fontana u Istri, podignuta u doba baroka, obnovljena 1789. U gradu je i Zavičajni muzej, osnovan 1963., s bogatom arheološkom, etnografskom i povijesnom zbirkom (kopije srednjovjekovnih fresaka, odljevi natpisa s glagoljicom, predmet vezan uz doba i ličnosti narodnoga preporoda u Istri).

Brest, naselje 20 km sjeverno od Buzeta. Župna crkva Presvetoga Trojstva podignuta je 1878. na mjestu starije građevine iz XVI. st.; glagoljski natpis na zvonu iz 1541. Crkva je jednobrodna građevina, na glavnom oltaru je barokni retabI na kojemu je reljef Presvetoga Trojstva. Sačuvana su i dva oltara iz stare crkve s kipovima sv. Bartula i sv. Mihovila.

Lanišće, naselje 11 km istočno od Buzeta. Župna crkva sv. Kancijana sagrađena je 1927. (arhitekt Ivan Berne) na mjestu starije crkve iz 1609. Monumentalni renesansni zvonik karakterističan je za čitav niz zvonika na istarskome poluotoku; manje zvono (preneseno iz Podgaća) rad je venecijanskog Ijevača Antonija de Polisa (1677.). U crkvi se nalazi vrIo kvalitetno gotičko drveno raspelo (XIV./XV.st.), nekoliko baroknih križeva i svjećnjaka od iskucana srebrnog lima.

Slum, naselje 4,5 km sjeveroistočno od Buzeta. Župna crkva sv. Mateja sagrađena je 1870. na mjestu starije crkve, koja se spominje 1580. i iz koje potječe glagoljski natpis s upisanom. 1555. godinom. Crkva je jednobrodna, sa sakristijom i zidanim oltarom s malim sveto hraništem.

Sovinjak, naselje 14 km jugozapadno od Buzeta. Spominje se u XIII. st. kao feudalni kaštel. Najstarija je građevina kasnogotička kapela. sv. Roka, podignuta na ulazu u naselje, u unutrašnjosti koje su vrsne manirističke freske Domenicusa Utiniensisa iz 1571.; god. 1682. dozidan joj je barokni kameni trijem. Župna crkva sv. Jurja, obnavIjana 1724. i 1927., ima renesansni pročelni zvonik, datiran glagoljskim natpisom u 1557. Od svjetovne arhitekture vrsnoćom se ističu žitnica iz 1647., s kamenim reljefom Raspeća na pročelju, te nekoliko baroknih i klasicističkih palača.

Sveti Duh, zaselak naselja Štrped 3 km sjeverozapadno od Buzeta. Crkva Sv. Duha na pročelju ima preslicu. Na zidovima trijema, lopice, s glagoIjicom ispisanom godinom (1500.), nalaze se freske iz XVI. st. u kasnogotičkom stilu. U crkvi je pet drvenih oltara. Na glavnom je oltaru pala iz 1636. Uz crkvu je djelovao samostan konventualaca (1620 - 1773.).

Štrped, naselje 3 km sjeverozapadno od Buzeta. Velika kasnogotička crkva sv. Duha (nekada franjevačka) na vanjskorn zidu svetišta ima glagoljski natpis iz 1520. Među klesarskim znakovima je znak Majstora iz Kranja koji je 1526. sagradio crkvu u OprtIju. Bogata skulpturaIna dekoracija (anđeli na stupcima, grbovi i cvjetovi na svodu) stilski pripadaju kranjsko-primorskome krugu. Luneta nad julnim portalom ostatak je romaničkoga portala prvotne samostanske crkve. Barokna lopica (trijem) je polukružna tlocrta.

13. ČERVAR-PORAT, turističko naselje na zapadnoj obali Istre, smješteno u rezvedenoj Luci Červar od rta Rt do zaljeva Mirna.

U antičko doba tu je bilo naselje Portus Cervera. Neposredno uz morsku obalu otkrivena je rimska ladanjska vila s gospodarskim i stambenim (hipokaust, bazeni) dijelom. U uvali Lunga je 1970.-80. izgrađeno naselje za 6500 stanovnika, prvi primjer cjelovite regulacije sezonskoga grada na istočnoj obali Jadrana. Urbanistički plan i arhitektura naselja temelje se na regionalnim značajkama primorskih urbanih aglomeracija. Iznad naselja su ostaci ilirske gradine i srednjovjekovne kule. -Neveliko naselje Červar podalje je od obale.

14. ĆIĆARIJA, brdski, vapnenački ravnjak u sjeveroistočnom dijelu Istre koji na sjeverozapadu prelazi u slovenski Kras, a na jugoistoku je povezan s Učkom. S jugozapadne strane Ćićarija se strmo uzdiže iznad središnje Istre. Njezin zeleni pokrov isprekidan je bijelim liticama, zbog čega se taj dio Istre naziva i Bijelom Istrom. Prostorno tako određena Ćićarija po osi sjeverozapad-jugoistok duga je 35km, a široka oko 15 km. Dio starijih stanovnika u selima na sjeverozapadu (Dane, Žejane) zadržao je arhaični istrorumunjski govor, te sačuvalo neke specifične običaje. Tradicijsko graditeljstvo posebno je čuvano u mjestima Žejane i Mune.

15. DVIGRAD (Dvagrad, Dvograd ), ruševni ostaci utvrđenoga srednjevjekovnoga grada u zapadnom dijelu središnje Istre u području Limske drage, 3,5 km zapadno od Kanfanara.

U ranomu srednjem vijeku tu su postojala dva kasteljera - Parentino i Moncastello. U prvome od njih zamro je život već početkom srednjega vijeka; drugi je pod imenom Dvigrada - Duecastelli, bio naseljen sve do 1631., kad su ga stanovnici zbog epidemije kuge napustili i osnovali Kanfanar. Ostaci pružaju jedinstvenu sliku srednjovjekovne gradske strukture, opasane zidinama i kulama kod ulaza u grad; očuvani su perimetralni zidovi otprilike 220 zgrada i smjerovi komunikacija među njima. Na središnjoj uzvisini uzdižu se ruševine crkve sv. Sofije (XI.-XII. st.). Propovjedaonica iz XIV. st. s reljefom sv. Sofije s dva grada u rukama danas je u župnoj crkvi u Kanfanaru. U okolici Dvigrada je nekoliko značajnih crkvica. U grobIjanskoj crkvi sv. Marije od Lakuda (gotička građevina sa zvonikom na preslicu i polukružnom upisanom apsidom) nalazi se ciklus fresaka rad tzv. šarenog majstora domaćeg podrijetla iz XV. st. Isti je majstor oslikao i kapelicu sv. Antuna koja stilski pripada prijelazu romanike u gotiku. Nedaleko od Dvigrada su i ruševine benediktinske opatije, osnovane u X. st. i napuštene u XVIII. st., s crkvom sv. Petronile. Istočno od naselja je romanička kapela sv. Ilije, koja je 1442. pregrađena gotičkom konstrukcijom svoda.

Uz grad su vezane mnoge i dugovječne priče, tako je npr. ime sela Mrgani, koje se zbog sličnosti imena dovodilo u vezu s čuvenim engleskim pomorskim pustolovom Henryjem Morganom iz XVII st., bilo povodom da neupućeni Ijudi kopaju po Dvigradu, tražeći Morganovo nestalo blago.

Ovaj jedinstveni lokalitet posjećuju brojni turisti jer se tu, kao rijetko gdje u svijetu, može in situ vidjeti odnosno rekonstruirati život kakav je bio pred nekoliko stoIjeća. Turistički pak vodiči ispredaju brojne priče vezane za život u Dvigradu, posebice o haranju kuge, što posjetitelji prenose diIjem Europe.

16. FAŽANA, grad i mala luka te ribarsko središte na jugozapadnom dijelu zapadne obale Istre u Fažanskom kanalu, 8 km sjeverozapadno od Pule. Smještena je na niskoj obali, a s mora je dobro zaštićena Brijunskim otocima. U unutrašnjosti na pitomim brežuljcima zasađeni su voćnjaci, vinogradi i maslinici; u krajoliku dominiraju borovima pošumljene površine. Gospodarstvo se temelji na ribarenju, preradi ribe te izgradnji manjih ribarskih brodova. Također je razvijena prerada stakla. Na regionalnoj je prometnici Vodnjan-Fažana-Veli Vrh-Pula. U Fažanskome kanalu 1379. sukobile su se ratne flote Venecije (pod Vittorom Pisanijem) i Genove (pod Lucianom Doriom). U bitki je Doria ubijen, ali su Đenovljani ipak svladali Venecijance. Crkva sv. Elizeja iz VI. st. podignuta je na temeljima kasnoantičke vile. Jednobrodna crkva sv. Marije od Karmela građena je u XIV. st.; ima dobro očuvane freske iz XV. st. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana proširena je gotička građevina s ostacima renesansnih fresaka u sakristiji iz XVI. st. Slika na platnu, Posljednja večera, rad je Zadranina Jurja Venture (1578.). U zaljevu Ribnjak (Valbandon-Florianum), 2 km južno od Fažane, otkriveni su ostaci ladanjske vile iz I. st., bogato urešene mozaicima.

17. FUNTANA, naselje na središnjem dijelu zapadne obale Istre, oko 6 km južno od Poreča. Smještena je na niskoj i plodnoj obali povoljnoj za gospodarstvo (vinogradi, masline, agrumi, povrće, žito). Zemljište je pokriveno debelim naslagama zemlje crvenice koja dobro zadržava vodu. Razvedena niska obala s otočićima veoma je privlačan krajolik za razvoj turizma. Na regionalnoj je prometnici Poreč-Vrsar. Župna crkva sv. Bernarda sagrađena je 1621., nadograđena 1941. Na groblju je crkvica Gospe od Karmela iz 1631., a nedaleko od naselja crkva sv. Lucije iz 1750.

Funtana je u prošlosti poznata po izvorima slatke vode. Intenzivniji turizam počinje 60-ih godina, kada su na atraktivnom priobaIju od Zelene lagune do Valkanele izgrađeni kampovi i hotelsko nase1je, te sobe i apartmani za turiste u obite1jskim kućama.

Stalne manifestacije: u galeriji , "Zgor murve" od lipnja do rujna održavaju se likovne izložbe umjetnika koje se mijenjaju svakih 15 dana; te izložba Naiva u Istri (u kolovozu); u crkvi sv. Bernarda tijekom Ijeta održavaju se koncerti vokalnih sastava, pjevačkih zborova, solista, ansambala stare i duhovne glazbe; Fešta sv. Bernarda, zaštitnika Funtane (prvi vikend poslije 20.kolovoza).

U Valkaneli je Park skulptura Dušana Džamonje, gdje su u prirodnom ambijentu postavIjene skulpture kipara. Ondje je i umjetnikova privatna galerija manjih kiparskih radova, grafika i crteža.

18. GROŽNJAN, naselje u središnjem dijelu Istre, 8 km jugoistočno od Buja. U okviru projekta revitalizacije Grožnjan se u novije doba obogaćuje kulturnim aktivnostima (Ljetna glazbena škola). Lokalnom prometnicom povezan s Bujama.

Ovdje se turizam organizirano razvija od 1965., kada je Grožnjan pretvoren u slikarsku koloniju. Napuštene kuće preuređene su u atelijere i umjetničke galerije. Danas je Grožnjan stjecište glazbene mladeži cijeloga svijeta, jer je ondje Međunarodni kulturni centar Glazbene mladeži osnovao svoje središte. U mjestu se svake godine održavaju tečajevi za pojedina glazbala (violina, violončelo, viola, glasovir, orgulje i dr.), tečajevi za orkestar, za balet, recitacije, režiju, za videosnimanje i audiosnimanje, seminari namijenjeni arhitektima, okrugli stolovi zelenih o zaštiti okoliša te tečajevi joge.

Srednjovjekovni je kaštel do 1358. u posjedu akvilejskoga patrijarha, potom do 1394. pod upravom Venecije te postaje sjedištem sjevernog dijela njezina teritorija u Istri. Od spomenika su se sačuvali dijelovi obrambenoga sustava: glavna gradska vrata na istočnoj strani (XV.-XVI. st.) i dio bedema koji su u dva navrata (1360. i 1367.) obnavljani. Uz vrata se s unutrašnje strane nalazi renesansna loža iz 1587., iznad koje je nekad bilo spremište za žito (fontik). Na glavnom je trgu barokna župna crkva sv. Marije, sv. Vida i Modesta iz 1770. Odijeljeni zvonik je iz XVII. st. U crkvi su vrijedne barokne korske klupe, ulje na platnu iz XVII. st. s prikazom sv. Petra od Alcantare i mramorni kasnobarokni oltari. Ispred gradskih vrata nalazi se kapela sv. Kuzme i Damjana s lopicom, sagrađena 1554., a 1834. pregrađena; unutrašnjost kapele oslikao je suvremeni hrvatski slikar Ivan Lovrenčić (1990.). U podnožju grada na rijeci Mirni, na mjestu zvanom Bastia, sačuvala se mala barokna crkva Majke Božje od milosti.

Završje, naselje 3 km sjeveroistočno od Portoportonea. U srednjem vijeku u sklopu posjeda pazinske grofovije, a 1523. pripao je Veneciji, koja ga prodaje obitelji Contarini. Među zgradama koje su očuvale srednovjekovne arhitektonske elemente ističe se kaštel-palača (poslije pregrađena). Kasnogotička crkva sv. Marije pregrađena je u XVII. St., a odijeljeni romanički, zvonik ima još kamene prsobrane. U riznici crkve čuva se gotička monstranca iz 1449. Župna crkva sv. Ivana i Pavla iz 1792. ima dvije pale majstora Dizianija iz 1758. i orgulje, rad Giann Ballista Piaggija iz 1740. - Na groblju sela Cirkoti južno od Zavšja nalazi se romanička kapela sv. Prima i Felicijana s dva sluja zidnih slika (XIII. i XV. st.); kameni kip Majke Božje (početak XV. st.) prenesen je u župnu crkvu. - Zapadno od Završja stoji romanička kapela sv. Jurja sa zvonikom nad jugoistočnom apsidom.

19. HUM naselje u središnjem dijelu Istre, 14 km jugoistočno od Buzeta na brežuljku iznad doline Mirne. To malo utvrđeno naselje sačuvalo je sve odlike srednjovjekovne urbane arhitekture i organizacije; poznato kao najmanji grad na svijetu.

Gradić na humku izdiže se iznad plodne i pitome doline rijeke Mirne. Turisti se za njega osobito zanimaju, jer se smatra najmanjim gradom na svijetu. U blizini gradskih vrata nalazi se poznata istarska konoba koju posjećuju mnogobrojni gurmani koji uživaju u tradicionalnoj istarskoj kuhinji. Kod Huma završava Aleja glagoljaša, spomenički kompleks od 11 spomen-obilježja koji se proteže duž 7 km ceste koja vodi od Roča prema Humu, a postavio ga je Čakavski sabor 1977. radi odavanja priznanja hrvatskim glagoljašima zaslužnima za podizanje nacionalne svijesti u Istri.

Sa zapadne je strane grad zatvoren krilom gradskih zidina, a na ostalim stranama obrambenim sustavom međusobno povezanih vanjskih kućnih zidova. U sastavu zidina, blizu gradskih vrata (iz 1562.) uzdiže se zvonik (iz 1552.). Župna crkva klasicističkoga pročelja sagrađena je 1802. na mjestu starije iz 1609. Slika iza glavnog oltara rad je B. d’Anne. Crkva ima kasnogotičke kaleže i ciborij iz 1539. Na groblju je romanička crkva sv. Jeronima s polukružnom apsidom. U crkvi su vrijedne zidne slike iz XII./XIII. st.

21. JESENOVIK, naselje u Čepićkom polju, na zapadnom podbrežju Učke, ispod vrha Brgud;. Na portalu romaničke crkve sv. Kvirina su reljefni kapiteli. Jednobrodni prostor završava dvjema apsidama, a natkriven je otvorenim krovištem. Na zidovima svetišta i apsida nalaze se kasnogotičke zidne slike, rad majstora Alberta iz 1461., a u lijevoj apsidi i stariji sloj slika iz XIV. st.

21. KANFANAR, naselje u središnjem dijelu Istre, 20 km sjeveroistočno od Rovinja, na rubu Limske drage, na otvorenoj vapnenačkoj zaravni Istre;

Mjesto je posebno poznato po tome što se u njegovoj blizini nalazi Dvigrad - zanimljiv arheološki lokalitet, te zbog čuvene mjesne fešte pod nazivom Jakovljevo, koja se održava u čast sv. Jakova u mjesecu srpnju. U sklopu fešte organizira se izložba boškarina, autohtonoga istarskoga goveda koje je u izumiranju, pa se radi na njegovoj zaštiti i revitalizaciji. Okolica je veoma zanimljiva za pješačenje i biciklizam.

Gradić se razvio naseljavanjem stanovništva iz obližnjega Dvigrada, koji je u XVII. st. bio opustošen kugom. Prilikom selidbe u kanfanarsku su crkvu preneseni: ranogotička kamena propovjedaonica iz XIII. st., oslikana vrata iz XVI. st., dva drvena kipa iz XV. i XVI. st., i dr. U blizini naselja, uz cestu prema selu Barbat, nalazi se predromanička crkvica sv. Agate iz XI./XII. st. u čijoj su apsidi freske s likovima apostola. Između Kanfanara i Dvigrada nalaze se ruševine benediktinskoga samostana s romaničko-gotičkom crkvom sv. Petronile.

Barat, naselje 10 km sjeverno od Kanfanara. lzmeđu Barata i Črvara nalaze se ostaci benediktinske ranoromaničke crkve sv. Petra in Vincolis s tri polukružne izbočene apside i cisternom dozidanom uz južni zid crkve. Dio vratnica, ukrašen ranoromaničkom viticom, upotrijebljen je kao spolij u Baratu (kuća br. 12). Današnja crkva sv. Petra, izgrađena 1689., jednobrodna je građevina s lopicom (trijemom) na pročelju.

Maružini, naselje 5 km južno od Kanfanara. U jednobrodnoj predromaničkoj crkvici sv. Marije Snježne s upisanom apsidom su ostaci fresaka. Na zidovima je nađeno nekoliko spolija pleterne skulpture iz IX.-XI. st.

22. KAŠTEL, naselje u sjeverozapadnom dijelu Istre, na lijevoj obali rijeke Dragonje, 6 km sjeverno od Buja. Spominje se od 1102. Župna crkva sv. Sabe jednobrodna je građevina s dvije bočne kapele. Današnji izgled crkve potječe od vremena obnove u XIX. st. Vrijedan inventar čine drveni kipovi Bl. Djevice Marije i svetaca te drvena propovjedaonica.

23. KRŠAN, naselje u središnjem dijelu Istre, 15 km sjeverno od Labina.

Od srednjovjekovnog burga sačuvana je četverokutna kula. U unutrašnjem dvorištu je gotički portal iz XV. st. te bunarsko grlo iz 1666. Na grobIju je kapela sv. Jakova iz XV. st. kojoj je početkom XIX. st. dozidan prezbiterij. U podu kapele nadgrobne su ploče iz XV., XVI. i XVIII. st.; na ploči Julija Kršanskog latinski epitaf s obiteljskim grbom iz 1415. Župna crkva ima opremu iz XVIII. St. (kamene oltare s mramornim inkrustacijama, mramomu krstionicu i dr.).

24. LABIN, grad u jugoistočnom dijelu Istre, 5 km sjeverozapadno od luke Rabac. Sastoji se od dva odvojena dijela, staroga grada na brdu i novoga dijela naselja Podlabina. Smješten je na vapnenačkom brdu koje se naglo spušta u dolinu Rabačkog potoka i prema morskoj obali;

Labin je od početka XIX. st. bio središte rudarske industrije u Istri. Zatvaranje ugljenokopa potaknulo je lokalne vlasti da se napuštena rudarska okna valoriziraju kao turistička atrakcija.

Rimsko naselje Albona, u ranome srednjem vijeku jedan je od prvih pohrvaćenih istarskih gradova. Isprva opkoljen zidom u četvrti Gorica, grad se širio, te je u XVI. st. opasana novim zidom i četvrt Dolica, a 1587. izgrađena su glavna gradska vrata sv. Plora (Florus). Izvan zida nalazi se loža, obnovljena 1777. kao trijem na vitkim stupovima; u njoj je smješten lapidarij. U gradskome tkivu s mnogo stubišta ističu se pretorska palača s renesansnim biforama (XV. st.), spremnik za žito (XV. st.), patricijske palače renesansnog tipa s unutrašnjim dvorištem (Scampicchio, XV. st.) ili baroknog tipa s naglašenim pročeljem (Franković-Vlačić, Manzin, Negri iz XVII. st. i Battiala-Lazzarini - sada Muzej - iz prve polovice XVIII. st.). Labinština obiluje romaničkim crkvama s upisanom apsidom. U gotici se gradi (XIV. st.) prostrana župna crkva Rođenja Marijina temeljito pregrađena u XVI. st., te više crkvica različitih gotičkih tipologija sa zidnim slikama (Sv. Magdalena, Sv. Matej u Prodolu, Sv. Kuzma i Damjan). Obnovljena je rodna kuća humanista Matije Vlačića (1520.-1575.). Spomenik Matije Vlačića izradio je Mate Čvrljak. Muzej ima arheološku, etnografsku, kulturnopovijesnu zbirku predmeta iz Labina i Labinštine te galeriju.

25. LIMSKI ZALJEV, oko 9 km duga i prosječno 600 m široka morska uvala na zapadnoj obali Istre, zapravo potopljeni dio Limske drage, koja se nastavIja u unutrašnjost kao suha krška dolina; tom dolinom povremeno teče potok Lim.

ZaIjev je u antičko doba dijelio ager (administrativno područje) Poreča i Pule; otuda mu i naziv (lat. limes: granica). Na njegovu je unutrašnjem kraju Gradina, nekadašnje ilirsko utvrđenje s nekropolom. Uz obalu zaIjeva nižu se brojne spiIje u kojima su otkriveni tragovi Ijudskog života s kraja neolitika. U jednoj od njih živio je, prema legendi, u početku XI.st. sv. Romuald, osnivač benediktinskog samostana sv. Mihovila, kojega se ruševine nalaze visoko iznad obale na sjevernoj obali zaIjeva. Na tom mjestu sagrađena je u VI. St. starokršćanska crkvica sv. Mihovila, pregrađena u ranom srednjem vijeku (tragovi zidnih slika i starohrvatsko grobIje oko crkve). U XI. St. sagrađen je uz nju samostan (sačuvano jedno krilo s klaustrom) s jednobrodnom crkvicom sv. Marije (1041.); u ujoj su ostaci zidnih slika iz XI. St. (benediktinski majstor otonskog razdobIja).

26. LIŽNJAN, naselje u južnom dijelu Istre, 12 km jugozapadno od Pule, a 2 km sjeveroistočno od Medulina. Spominje se već 990. Ondje je pronađena pregradna ploča od vapnenca s pleternim ukrasom iz druge polovice X. st. U zaljevu Kuje otkriveni su kapitel od vapnenca iz sredine V. st., ranokršćanska svjetiljka s ljudskom figurom Krista -Dobrog pastira, opeke s radioničkim žigovima te tragovi zidova antičke građevine.

27. MARČANA, naselje u južnom dijelu Istre, 15 km sjeveroistočno od Pule. Najveći dio stanovništva potječe od jake dinarske imigracijske struje, koja je u XVII. st. naselila od kuge opustjelu Istru. Na području sela nađena je antička dekorativna plastika i jedna pregradna ploča s troprutastim pleternim ukrasom. Na brežuljku Ovčjak zapadno od sela nalaze se ostaci prapovijesne gradine i antički grobovi.

Mutvoran, naselje 6 km istočno od Marčane. Obrambenoj arhitekturi naselja pripadaju ostaci zidina podignutih na kiklopskim zidinama, porušena kula i glavni ulaz s trojnim vratima. U mjestu je više kuća s renesansnim pročeljima. Na području današnjega groblja pronađeni su ulomci ranoromaničke skulpture i ranosrednjovjekovnoga grobišta. Župna crkva sv. Magdalene prvi se put spominje 490. Više se puta proširivala, no njezina osnova romaničke dvoranske crkve potječe iz druge polovice XlII. st. Zvonik je smješten unutar crkve.

Ističe se glavni barokni oltar s drvenim retablom na kojemu je u tri niza prikazan ciklus Ecce Homo, Majka Božja s djetetom i devet svetaca. Kamena gotička kustodija (143 1.), uz ostale relikvije, čuva i ruku sv. Lorencina, kojega je tijelo pohranjeno u Šišanu.

28. MEDULIN, grad na krajnjem južnom dijelu Istre, 11 km jugoistočno od Pule.

Na poluotoku Ižula ostaci su rimske ladanjske vile i antički grobovi. Prapovijesne se gradine nalaze na brdu Vrčevan i na rtu Punta Kašteja (kameni bedemi). U župnoj crkvi sv. Agneze čuva se posrebreni procesijski križ iz XV. st.

Počeci turizma u Medulinu vezani su za kraj XIX. st., kad se u Vodiču za Pulu i okolicu iz 1889. preporučuje izlet u Medulin. Pojava boravišnih turista vremenski se poklapa s osnivanjem Društva za poljepšavanje Medulina i okolice 1909.

29. MOTOVUN, naselje u središnjem dijelu Istre na južnoj strani doline Mirne, 21 km jugoistočno od Buja;

Motovun je jedan od reprezentanata istarskih naselja akropolskog izgleda i pripada posjećenijim izletištima središnje Istre. Njegova je atraktivnost u srednjovjekovnom ambijentu (zidine u obliku prstena i dva poluprstena) te pogledu na vinorodna polja i Motovunsku šumu, koja spada u kategoriju park-šuma. Motovun je idealno izletište s dobrom ponudom, privlačno turistima koji ljetuju na zapadnoj i istočnoj obali Istre. U gradu je hotel i nekoliko ugostiteljskih objekata. Okolica pruža mogućnost šetnji Motovunskom šumom, u kojoj se mogu naći gljive tartufi - izvrstan gurmanski specijalitet, ili vinogradima na jugozapadnim obroncima brežuljka, te lova i vožnje biciklom. U tom vinorodnom području uspijeva motovunski teran, pinot i malvazija. U dijelu naselja, zvanom Kanal, od 1903. do danas održava se stočni sajam, svakoga trećeg ponedjeljka u mjesecu. Uz Motovun je vezana i legenda o divu Velom Joži, po kojoj je pripovijetku napisao Vladimir Nazor.

Najstarija jezgra grada opasana je dobro očuvanim zidinama iz XIII.-XIV. st., koje danas služe kao šetalište odakle se pruža jedinstven pogled na okolicu. Unutar jezgre je nekoliko romaničkih i gotičkih kuća (gradska vrata imaju ranogotička obilježja, XIV. st.). Na južnoj padini brežuljka razvilo se podgrađe, a na njegovu istočnom hrptu novije predgrađe. Sva tri dijela grada povezana su sustavom vanjskih i unutrašnjih fortifikacija sa zidinama, kulama i gradskim vratima, podignutim u vremenu XIV.-XVII. st. Na glavnom trgu je gotičko-romanički zvonik s nazubljenim prsobranom na vrhu (XIII./XIV. st.) i renesansna palača-kaštel s pregradnjama iz XVI.-XIX. st. Ispod cijeloga središnjeg trga je spremište javne cisterne; kamena grla s gradskim grbom potječu iz XIV. i XV. st. - Župna crkva sv. Stjepana s početka XVII. st. nosi kasnorenesansna obilježja. Slika Posljednja večera u svetištu pripisuje se Stefanu Celestiju (XVII. st.); mramorni kipovi na glavnom oltaru djelo su Francesca Bonazze iz 1725.; barokni rezbareni naslonjač (XVII. st.); slike na stropu izveo je krajem XVIII. st. neoklasicist Giuseppe Bernardino Bisson; orgulje su rad Gaetana Callida (Venecija, XVIII./XIX. st.). U crkvenoj opremi ističu se pozlaćeni pokretni oltarić s reljefima Raspeća i svetaca (XIV. st.), procesijski križ iz XIV. st. s ukrasom na dršci iz XV. st., kalež s ukrasom u emajlu (XV. st.), pacifikal (1606.), relikvijar (XVII. st.) i svijećnjaci (iz 1714. i 1739.). U Motovunu djeluje Likovna galerija s fundusom djela suvremenih umjetnika.

Karojba, naselje 7 km južno od Motovuna.

Spominje se od 1258. Župna crkva Svih svetih sagrađena je potkraj XVI. st.; proširivana sredinom prošlog i početkom ovog stoljeća, a 1986. je potpuno obnovljena. Vrijedna je grobljanska crkva sv. Andrije, sagrađena u XIII. st., s drvenim retablom i kipovima.

Rakotule, naselje 11 km jugozapadno od Motovuna. Grobljanska crkva sv. Nikole jednobrodna je građevina romaničkoga tipa s upisanorn apsidom. Sagradila ju je obitelj Barbo u XIV. st.; u XV. st. produžena je u prednjem dijelu. Na zidovima starijega dijela. crkve nalaze se freske dvojice majstora iz sredine XIV. st. Prvi je slikao u apsidi (Maiestas Domini, Sv. Nikola i prikaz nepoznata sveca), a drugi na bočnim zidovima broda (legenda o Sv. Nikoli).