Glazba



Sv. Cecilija - zaštitnica glazbe, stropna freska, Sv. Križ Začretje.

Glazba kao dio kulture u hrvatskoj povijesti pa i sadašnjosti svakako je jedan od njezinih bitnih i podjednako lijepih segmenata, iako u svim razdobljima i sredinama nije uvijek bila jednako prisutna ili primana. Pogled u prošlost hrvatske glazbe često će biti usmjeren na čvrste točke poput skladatelja Julija Skjavetića, Ivana Lukačića ili Luke Sorkočevića, čiji su opusi korespondirali kretanjima općeg, dakle, zapadnoeuropskog tijeka i razvoja glazbe i glazbene umjetnosti, što znači i kulture svoga doba, dok će pogled u sadašnjost i budućnost važnim dijelom izvirati iz nasljeđa i tradicije glazbene misli uspostavljenih Muzičkim biennalom Zagreb u posljednjih četrdeset godina.

Međutim, povijest hrvatske glazbe mnogo je bogatija i raznovrsnija, i zahvaljujući sve većem i institucionaliziranom naporu i radu stručnjaka, u prvome redu muzikologa, no također i skladatelja i izvođača, nasljeđa iz bližih i daljnjih vremena polako dopiru u našu svakodnevicu i postaju živom baštinom.

Danas, primjerice, svjedočimo velikom zanimanju i revalorizaciji mnogih djela nastalih u 20. stoljeću, i to počesto onih koja su bila ili zanemarivana ili nedovoljno istražena, a na sličan se način pristupa i opusima skladatelja kao što je, primjerice, bio Ivan pl. Zajc, za kojega je dirigent i skladatelj Zoran Juranić točno i lijepo rekao, da mu Zagreb na neki način duguje svoje glazbeno postojanje.

Iako glazbu, koja traži istovjetne, ako ne i veće, no u svakom smislu specifične uvjete, poput drugih umjetnosti i područja znanstvenog rada, prate brojni problemi, može se reći da njezino stablo danas u Hrvatskoj, a polako i u svijetu, dobiva sve više mladih grana, bogatiju krošnju i sve čvršće i dublje korijene, i to u svim područjima i žanrovima.

uredila: Dodi Komanov