obavijest

Objavljena knjiga 'Čarobnjak riječi. Zbornik u čast Ivi Frangešu'


vrijeme: 15.01.2021.

Knjigu radova 'Čarobnjak riječi. Zbornik u čast Ivi Frangešu' s književno-znanstvenoga kolokvija održanoga 28. rujna 2020. u Zagrebu, objavilo je u svojoj Maloj knjižnici Društvo hrvatskih književnika (DHK).

Književno-znanstveni kolokvij održan je u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu u povodu 100. obljetnice rođenja književnoga povjesničara i teoretičara Ive Frangeša, a zbornik je uredio Antun Pavešković.
 
Među radovima u knjizi "Čarobnjak riječi. Zbornik u čast Ivi Frangešu" objavljen je i rad profesora zagrebačkog Filozofskog fakulteta Krešimira Bagića "Otisak Frangešovih prstiju".
 
Bagić u radu tvrdo da je Frangeš ostavio maestralan trag u hrvatskoj filologiji i hrvatskoj povijesti. Naglašava da bio jedan od prvaka zagrebačke stilističke škole te jedan od pokretača časopisa "Umjetnost riječi". Bio je majstor sažimanja i svođenja opsežnih stvari na bitno, piše Bagić.
 
Književnica Enerika Bijač u radu "Prilog za književno-znanstveni kolokvij povodom 100. godišnjice rođenja akad. Ive Frangeša" ističe kako je Frangeš zadužio niz naraštaja i bio primjerom koji se uvlačio pod kožu i studentima i stručnjacima.
 
Frangeš je bio zanimljiv i sjajan govornik, piše Bijač i dodaje kako ga iznad toga izdiže sabiranje ljepote u riječi, one ljepote koju je osjećao u književnom tekstu.
 
Kroatolog Domagoj Brozović u tekstu "Ivo Frangeš danas" ističe kako je Frangeš prvi uočio da je hrvatska književnost, bez podjele na stariju i noviju, jedna jedinstvena cjelina, odnosno kontinuiran proces.
 
Na književnost nije gledao samo kao na kanon nego kao na pojavu duboko usađenu u svaku civilizaciju i društvo koja stvara estetsku i opću kulturnu vrijednost, piše Brozović.
 
Uz navedene, u knjizi su objavljeni i radovi Mire Muhoberac (Profesor Ivo Frangeš), Ermine Ramadanović (Ivo Frangeš i njegova borba za hrvatski jezik), Cvijete Pavlović (Biografski prikazi Ive Frangeša), Sanje Nikčević (O kanonu i svjetonazoru ili vrijeme je da Frangešovim očima pogledamo ono što je izbačeno), Gabrijele Puljić (Teleskop, mikroskop i oko Frangeš o Marinkoviću) i Željke Lovrenčić (Ivo Frangeš (i) prevoditelj).
 
Tu su i tekstovi Božidara Petrača (Frangešov Dante), Dunje Detoni Dujmić (Hrvatske književnice u Frangešovu književnopovijesnom obzoru), Ivane Lovrić Jović (Appendinijeva Grammatica della lingua illirica kao ogled Frangešove tvrdnje. O ulozi jezika u hrvatskome nacionalnom okupljanju), Lidije Bajuk (Zdrava struja hrvatske antiformalističke pameti), Danice Bartulović (Ljudski tragovi) i Antuna Paveškovića (Gospar Ivo).
 
Kroatist, slavist i talijanist akademik Ivo Frangeš rođen je u Trstu 1920., a preminuo u Zagrebu 2003. Jedan je od predstavnika zagrebačke stilističke škole.
 
Romanistiku i kroatistiku diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1943. Od godine 1946. asistent je pri Katedri za talijanski jezik i književnost u Zagrebu. U razdoblju od 1953. do 1956. lektor je hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Firenci i profesor hrvatske kulturne povijesti. Nakon smrti Antuna Barca preuzima Katedru za noviju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
 
U okviru Hrvatskoga filološkog društva jedan je od osnivača i suurednika časopisa "Umjetnost riječi", koji je bio prepoznatljivo glasilo Zagrebačke stilističke škole. Pokretač je i urednik časopisa "Croatica". Prevodio je s talijanskoga i francuskoga. Frangeš je, između ostaloga, autor "Povijesti hrvatske književnosti" te knjige "Stilističke studije". (Hina)

(R.P.B., 15.01.2021)

Tagovi: ivo frangeš, dhk