Hrvatski filmovi Animafesta 2024.

Tu su, među uzbudljivim i neinhibiranim djelima novih generacija globalne animacijske scene, pravo nastupa zaslužili Petra Pavetić Kranjčec (Koke) i Eugen Bilankov (Prozori s južne strane) s Akademije likovnih umjetnosti. Pavetić Kranjčec prošle se godine na Animafestu istakla nježnom crno-bijelom meditacijom finih linija, pokreta i prijelaza o romantičnim projekcijama, prekidima i osobnom rastu (Kućica za ptice). Ovogodišnje Koke film su bitno drukčije, dijelom crnohumorne, a dijelom društvenokritičke poetike koji se ističe i originalnim zamišljajem te nesvakidašnjom perspektivom na putovanje dviju kokošjih prijateljica od peradarnika do mora. Iako njihovo uporno kokodakanje prije konačne disolucije nadilazi i klanje i pretvaranje u medaljone, i ljudsku probavu i kanalizacijski sustav, nema sumnje da su Koke mišljene i kao snažan zagovor prava životinja. Prozori s južne strane autobiografska su, pak, kontemplacija prekida dugogodišnjeg romantičnog odnosa koja se uz dijalog protagonista poslužila nadrealističkim, asocijativno povezanim, mahom karnalnim motivima živih boja. Film također promišlja o dvostrukoj svrsi umjetničkog pothvata: sažimanja i arhiviranja dijela osobne povijesti u medij filma koji se istovremeno koristi kao oblik terapijskog samoistraživanja i eksperimentiranja.

Tajni vrt Filipa Gašparovića Melisa, dopadljiv dječji 3D film iz multimedijskog edukativnog serijala Cubosee prepoznatljivog po kockastim životinjskim junacima, predstavit će se u također međunarodnom Natjecanju filmova za djecu. Temeljen ponajviše na gegu, rad raskošnih boja namijenjen je prvenstveno mališanima u dobi 5 - 10 godina, dok se na Animafestu prikazuje u konkurenciji 3 - 6 g.

Tradicionalna subotnja prezentacija najbolje nove hrvatske produkcije u dvije projekcije Natjecanja hrvatskog filma okupit će ukupno 22 rada. Uz ALU i strane kuće, zastupljeni su domaći producenti Adriatic Animation, Kinoklub Zagreb, Antitalent, Prime Render studio, 3D2D Animatori, Uprise d.o.o., Bonobostudio, queerANarchive, Warpmedia te samostalne produkcije Hane Tintor i Lucije Mrzljak.

Jedna od vodećih hrvatskih animatorica Lucija Mrzljak predstavlja spot Maaimä nastao u suradnji s estonskom glazbenicom Mari Kalkun. Riječ je o animiranom videu za istoimenu pjesmu s albuma Stoonia lood koja se bavi čovjekovim kontradiktornim odnosom s prirodom. Tradicionalna glazba obogaćena elektronskim zvucima i tekstom na dijalektu jugoistočne Estonije komunicira teme klimatskih promjena, prenapučenosti, nestanka životinjskih staništa i gubitka bioraznolikosti, dok Lucijine crveno-bijele životinjice i njihove siluete prolijeću i protrčavaju našim planetom. Talentirana crtačica koja je već prešla put od animatorice uspješnih filmova drugih redatelja (Sve te senzacije u mom trbuhu) do samostalnog autorskog stvaranja (More misli), Hana Tintor u spotu Pan Pan za grupu Rana Rana poigrava se morskim i za sebe karakterističnim, prividno jednostavnim, a iznimno efektnim i fluidno metamorfnim, tjelesnim motivima u prikazu ljetnih dodira, ljubavi i s njima povezanih psiholoških dilema. Za razliku od Mrzljak, plodnoj ilustratorici Tintor ovo je prvi videospot.

Prvaci hrvatske stop animacije Thomas Johnson Volda i Ivana Bošnjak Volda u novom projektu za američki TED-Ed Hladi li sadnja drveća naš planet? kombiniraju lutka film, kolažnu animaciju i crteže kako bi živopisno ilustrirali lekciju biologinje i znanstvene novinarke Carolyn Beans na naslovnu temu povezanu s klimatskim promjenama. Na primjeru neuspješne kampanje pošumljavanja u Čileu, Beans objašnjava u kojim slučajevima planska sadnja drveća može okolišu čak i naštetiti.
Lutka film Onkraj obraza, psihološka drama diplomantice Akademije umjetnosti Sveučilišta u Novoj Gorici Anje Resman prati čovjeka koji po očevoj smrti prilikom posjete praznom stanu proživljava sjećanja na trenutke djetinjstva provedene s njim. Minucioznih setova i osvjetljenja, bešavnih analepsi te s radom kamere koji ukazuje na iskustvo i s igranim filmom, Onkraj obraza se i unutar velikog broja ovogodišnjih Animafestovih filmova posvećenih istraživanju osobne memorije ističe tehničkom ambicioznošću te alegorijom roditeljskog odgoja za „bezličnost“ i konformizam.
 
Slovenska multimedijska umjetnica Ana Čigon u Mačku na vratima digitalnim alatima postiže dojam kolažne animacije snažne palete kako bi, kroz naoko simpatičnu konstelaciju mačjih susjeda različitih socioekonomskih statusa, ispripovijedala alegoriju o migrantima „na vratima Europe“. Sa zaleđem u slikarstvu, videoumjetnosti i performansu, Čigon je angažirana autorica (feminizam, LGBTIQ'+, ekologija…) koja često koristi satiru za kritički odnos prema neoliberalnom kapitalizmu.
 
I Martin Babić posegnuo je za digitalnom kolažnom animacijom u videospotu za singl Space Snails labela Old Spetric (Slaven Petrić, Marija Capan, Emil Aleksander), djelu obilježenom groteskno-makabričnim, intrigantnim dizajnom likova te sažetim prikazom civilizacijskog ciklusa. Nakon Rozih priča prikazanih 2022, dubrovačka multimedijska umjetnica Mare Šuljak ove godine predstavlja izvrsni stop-animirani eksperimentalni film Evanescence koji iz antropološko-sociološke perspektive oronulim hodnicima pridaje vremenitost. Ova meditacija o prolaznosti kroz de- i re-konstrukciju prostora nastala je na radionici Modularnog filma Kinokluba Zagreb pod vodstvom Vladislava Kneževića.  Morana Marija Vulić, u novom, crno-bijelom djelu predstavlja još jednu postapokalipsu čiji je stanovnik tužni Klobučar. Kao i prošli film Horizonti, i Toranj je u bitnome film stanja u kojem prevladavaju teme osamljenosti, gubitka i reminiscencije, ali ga se u prenesenom značenju može gledati i kao osvrt na obiteljske odnose, nedostatak ljudske bliskosti i određena nesretna psihička stanja te kao tihi krik protiv otuđenja.
 
Nadahnuće Marka Gutića Mižimakova u polju SF-a ogleda se, pak, u sinergijskom povezivanju humanog stvaralaštva i tehnologije u djelu Lov na zmajice. Polazeći od romana Stars in My Pocket Like Grains of Sand novovalnog klasika Samuela Delanyja, Gutić Mižimakov eksperimentira s algoritmima strojnog učenja, plesom, epskom fantastikom i queer filmom ceste u obradi ljudskih i fantastičnih tijela koja umeće u ambijent Dalmatinske zagore i transformira ih uz također hibridni pristup zvuku. Film je komplementaran autorovoj izložbi Obzor događaja, odnosno izvedbi Tvoj znoj ostavlja čudan metalni okus u zraku, mlada lovkinje.
 
Groteska, fantastika, otuđenost i samoća u fokusu su multimedijalne umjetnice Tare Stanić koja na Animafestu debitira crno-bijelim nenarativnim 2D radom San o gnjevu - zapisom sna napučenog snažnim emocijama, uznemirujućim zvukovima i transformacijama koji tvore jedinstvenu atmosferu na granici noćne more. I Zvijer Ivane Šoljić dominantno je crno-bijeli, na postvarenje animalnih nagona i sugestivnu montažu oslonjeni te fokalno intrigantni prikaz pokušaja silovanja autostopistice koja pronalazi snage za otpor. Iza kulisa Monike Mohr također je crno-bijeli, ali hibridni rotoskopski i 2D rad o noćnom susretu dvoje mladih na zagrebačkoj autobusnoj stanici u pomalo noirovskoj atmosferi dima i reminiscencija.
 
Bruna Ercegovac 2D rad Defora ostvaruje, pak, na likovnim granicama ulja na platnu i pastela, a fabularni horizont očekivanja od mediteranskog pejzaža i prikaza mornarskog života i drugarstva proširuje fantastičnim zapletom povezanim s narodnim predajama o moru. Uzevši u obzir ambijent i slobodniju strukturu drugoga dijela, Deforu je moguće gledati i kao daleku refleksiju nasljeđa Magde Dulčić. Ana Despot duhovitim metafilmskim parodijskim postupkom, stihovanim off-om (Dragan Despot), elipsama i neočekivanim, ali uveseljavajućim pripovjednim otklonom u smjeru filma strave reinterpretira Šumu Striborovu Ivane Brlić-Mažuranić. U jarkim bojama Tufne Amila Šarić maštovitim, nadrealističkim putovanjem razdvojenih glave i tijela otklanja pomisao na mladenački suicid.
 
Fish I, diplomski film Ada-Nele Peharde privlačan je i duhovit klasični animirani rad koji zamišlja ribu kod psihijatra te pored upotrebe naslovne distorzije slike prije svega maštovito upliće morske metafore u ozbiljne i neozbiljne razgovore o obiteljskim odnosima, samopercepciji i okolišu, pokazujući pritom visoku razinu jezične i metafilmske svijesti.
 
Hrvatski moderni i povijesni klasici rasprostranjeni su, kao i svake godine, i retrospektivnim ograncima Animafestove programske matrice. Škola hodanja Borivoja Dovnikovića, Idu dani Nedeljka Dragića i Život s Hermanom H. Rottom Chintis Lundgren prikazuju se u tematskom programu Animafesta 2024, a recentno restaurirana Pozivnica Branka Ranitovića u segmentu Iz majstorskih radionica. Izvanredni prošlogodišnji naslovi Haljina za finale Martine Meštrović i Obiteljski portret Lee Vidaković dio su programa AFN Presents That's What She Said koji je mreža pet najvažnijih festivala srednje i istočne Europe posvetila suvremenim autoricama.
 
Krešimiru Zimoniću, velikanu 3. generacije Zagrebačke škole crtanog filma koja se u 1980-ima i prvoj polovici 1990-ih godina u najvećoj mjeri ostvarivala na sjecištu stripa (grafičkog romana) i animacije, priređuje se autorska retrospektiva u kojoj se može vidjeti 9 njegovih djela. Uz klasike poput Albuma, Utakmice i Leptira, ovaj osvrt na stvaralaštvo nekadašnjeg umjetničkog ravnatelja Animafesta nudi uvid i u kasniji dio njegova opusa, kao i u manje poznate namjenske radove.