svakodnevica

Novi život bračke pustinje


vrijeme: 28.4.2014.

Sveobuhvatna revitalizacija područja zaštićenog krajolika doline Blaca kroz projekt  "Eko-muzej Pustinja Blaca" primjer je razvojnih mogućnosti suradnje između raznorodnih djelatnosti i stručnjaka.
 

Posebnost pustinje Blaca očituje se u iznimno vrijednom spoju povijesne baštine i krajolika te je kao takvo jedno od prvih kulturnih dobara prepoznato u Republici Hrvatskoj.  Kroz projekt "Eko muzej Pustinja Blaca" koji se kao ideja pojavio ubrzo nakon zamiranja svećeničke zadruge 1963. godine, odnosno nakon smrti zadnjeg blatačkog pustinjaka don Nikole Miličevića, predstavljen je cjeloviti plan razvoja područja zaštićenog krajolika doline Blaca. Kontinuitet razmišljanja o revitalizaciji pustinje kroz uspostavljanje eko-muzeja nastavila je do danas i županijska ustanova Centar za kulturu Brač koja od devedesetih upravlja Blacima.
 

Foto: MK


Obnova usprkos nepristupačnosti
 
U posljednja tri desetljeća konzervatorske zaštite u Blacima provedeni su opsežni restauratorski radovi, a u posljednjih pet godina provode se u sklopu šire definiranog programa revitalizacije nazvanog „Eko-muzej Pustinja Blaca“. Uz stručnu potporu i izniman angažman Konzervatorskog odjela u Splitu, nastavilo se sa opsežnim zaštitnim radovima na muzejskim zgradama. Izvedeni su i radovi na sanaciji stijenske mase iznad i u okolici muzeja. Riječ je o tehnički i sigurnosno iznimno zahtjevnom poslu; radovi su se odvijali u vrlo teškim uvjetima s obzirom da je sva potrebna mehanizacija rastavljana na dijelove i na rukama, kozjim putem, prenošena do muzeja u kojemu nema električne energije, a za osnovne se potrebe koristi kišnica. Sanacija je bila vrlo zahtjevna i s geotehničkog aspekta, ali i zbog karaktera objekata koji se štite i (ne) mogućnosti fizičkog pristupa mjestima pojedinačnih zahvata. Sve su radove zajednički financirali Ministarstvo kulture, Splitsko dalmatinska županija i donatori, a Ministarstvo kulture je program revitalizacije pustinje Blaca uvrstilo i u trogodišnji plan potpore.

Usprkos intenziviranju obnove muzejskih zgrada i provođenju kompleksnih restauratorsko konzervatorskih radova, cjelovita  revitalizacija pustinje Blaca kroz stvaranje eko-muzeja moguća je samo uz oživljavanje blatačkog gospodarstva i nove muzeološke i turističke programe uz aktivno uključivanje lokalne zajednice. Povezanost sa zajednicom uvelike može inspirirati i muzej i zajednicu u projektima zaštite baštine ali i ekonomskom napretku čitavog otoka. Uzimajući to u obzir, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Agencija za razvoj Splitsko-dalmatinske županije RERA i Centar za kulturu Brač, u srpnju 2012. godine, potpisali su Sporazum o dodjeli tehničke pomoći kojim se ovom projektu osigurava pomoć i potpora za apliciranje prema fondovima Europske unije. Provođenje ovog sporazuma predstavlja važnu potvrdu višegodišnjih nastojanja da se ovaj jedinstveni spomenik kulture iz 16. stoljeća očuva kao prirodni i kulturološki fenomen u svim svojim potencijalima.


Foto:MK

 
Sveobuhvatna revitalizacija
 
Cjeloviti plan očuvanja i razvoja  područja zaštićenog krajolika doline Blaca kroz projekt  "Eko-muzej Pustinja Blaca" u sljedećih nekoliko godina, između ostalog,  pretpostavlja: obnovu svih oštećenih i ruševnih zgrada muzejsko-samostanskog sklopa i uspostavu njihove cjelovite kulturno-turističke funkcije; restauraciju predmeta iz muzejskog fundusa u cilju njihove zaštite i prezentacije; opskrbu objekata energijom i vodom  na ekološki prihvatljiv način; očuvanje, njegovanje i zadržavanje tradicijskih sadržaja poljoprivrednih prostora kroz  revitalizaciju nekadašnjeg maslinarstva, vinogradarstva, uzgoja ljekovitog bilja i pčelarstva; uređenje pristupnih putova, staza i odmorišta do pustinje Blaca s kopnene i morske strane; uspostavu dobro organiziranog sustava posjeta i obilaska cijelog lokaliteta uz kvalitetne kulturno-turističke sadržaje i muzeološke programe; edukaciju lokalnog stanovništva, turističkih djelatnika, stručne i šire javnosti te uspostavu programa stručne i studentske razmjene. Stvaranjem interpretacijskih punktova i mjesta za predah, rekreaciju i kušanje domaće gastronomske ponude, osobito obiteljsko poljoprivrednih gospodarstava stvorit će se nova vrijednost čitavog zaštićenog područja sukladna zahtjevima posjetitelja i kulturno turističkog hodočasnika 21. stoljeća.


Foto: Centar za kulturu Brač

 
Trag generacija pustinjaka
 
U lipnju 2013. godine, pustinja Blaca ponovno je otvorena za posjetitelje nakon trogodišnje sanacije stijenja. Naime, 2010. samostan je oštećen pri odronu, a kako su predstavljale dugogodišnju opasnost s obzirom na svoju lomljivost i poroznost, sanacija stijenja postala je prioritetni zadatak u procesu restauracije i obnove starog pustinjačkog doma koji je započeo još 2008. godine.

Pustinjački samostan Blaca smješten je na južnoj strani otoka Brača, u podnožju izolirane hridi na istočnom obronku blatačke doline koja se proteže 2 km do istoimene uvale Blaca na moru. Okolno područje karakterizira veoma nepristupačni strmi i kameniti krški reljef, ispunjen klisurama, pećinama, špiljama i jamama, tako da je i danas do pustinje Blaca moguće stići samo - pješice. Uski, strmi put kroz kanjon dug oko dva i pol kilometra, kojim su stoljećima gazile mazge i konji i danas je jedina veza sa svijetom.  Upravo u jednoj od tih pećina, Ljubitovica, na strmoj hridi utemeljitelji Pustinje Blaca, poljički svećenici glagoljaši, bježeći od Turaka sredinom 16. stoljeća, našli su svoj zaklon koji se ubrzo razvio u pustinjački samostan.

Između klisura i jama, uz pećinu u podnožju ogromne izolirane stijene, svećenici glagoljaši izgradili su prvi prostor za boravak ljudi i zaklon stoke kao i spremište za hranu i vodu. Potom su građene i dograđivane kuće. Prva crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije završena je 1614. godine, a poslije velikog požara iz 1724. ponovno je izgrađena 1727. godine. Uz blatačku crkvu, nalazi se najstarija zgrada pokrivena dvostrešnim krovom. Na nju se nadovezuje zgrada priljubljena uz hrid, u kojoj je kuhinja s kominom s napom koji predstavlja izuzetan primjerak u Dalmaciji.

Sklop zgrada rastao je kroz 18. i 19. stoljeće kada je dovršena crkva i samostan, sagrađene stambene i gospodarske zgrade, a redovnička je zajednica u tom vremenu stekla velike posjede. Prostrane šume pretvorene su u bogate vinograde i maslinike. Blaca doživljavaju veliki procvat sredinom 18. stoljeća kada redovnička zajednica proširuje svoje poslove na trgovinu i pomorstvo. U drugoj, velikoj obnovi Blaca krajem 19. stoljeća čitava je pustinja opasana visokim zidom, ponovno je obnovljena crkva, izgrađene su dvije kamene trokatnice, opremljene konobe te izgrađene tzv. Nova i Težačka kuća. Unutrašnjost zgrada opremljena je bogatim namještajem, slikama, bibliotekom i velikim brojem satova koji su pokazivali vrijeme najpoznatijih svjetskih opservatorija.

Blacima su upravljali poljički svećenici koji su često bili iz iste obitelji, tako da je tu zajednicu osim čvrstih pravila življenja jačala ponekad i obiteljska tradicija pripadanja pustinji. Svećenici glagoljaši živjeli su u čvrstoj zajednici s težacima, obrađujući zemlju i gajeći stoku, a njihov mar i osjećaj zajedništva učvršćivao je Pravilnik koji je predstavljao čvrstu okosnicu njihova napretka. Još 1570. godine utemeljena je u Blacima prva poljoprivredna zadruga, utemeljena na dobrovoljnosti, uzajamnosti, zajedničkoj nepodijeljenoj imovini i podjeli ostvarenog dobitka. Sve generacije pustinjaka držale su se Pravilnika koji je govorio o njihovim obavezama počevši od uzornosti svećenika do neprikosnovenog zajedničkog imetka koji je uvijek ostajao zajednici.
 

Foto: MK


Poduzetni don Milićević
 
Stočarstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo i pčelarstvo Blacima su omogućili su veliki prosperitet, a krajem 18. stoljeća, za vrijeme uprave don Ivana Nemčića, samostan je počeo investirati u kupnju trgovačkih brodova. Pustinja Blaca postala je tako suvlasnikom triju jedrenjaka: dvije polake, Madonna di Carmine i La Bella Viaggiatrice, te brigantina Salvatore. Blatački su brodovi plovili od Venecije do sjevernih obala Afrike i juga Pirinejskog poluotoka te Crnog mora na istoku.

Upornost i snaga koju je don Nikola Milićević stariji, ulagao u napredovanje pustinje svakako je primjer promišljenog vođenja gospodarstva. Don Niko stariji bio je vjerojatno najznačajniji upravitelj i obnovitelj pustinje nakon velike poplave koja je 1896. godine uništila vinograde, voćnjake i perivoje. Tada je organizirao prave javne radove kojima su izgrađeni pristupni putovi do zaselaka Dragovode, Smrke i Obršja, regulirajući tako vode koje su ugrožavale blatački kanjon. Godine 1905. Milićević gradi pčelinjak koji je po obliku i načinu uzgoja bio jedinstven u Dalmaciji. U svome planu unaprjeđenja pčelarstva zasadio je stotine grmova ružmarina, a na susjednom brdu na zaštićenom mjestu u stijenama uredio pčelinjak. U muzejskom fundusu sačuvani su nacrti za izradu prvih pokretnih ulišta u nas i čitavog pčelinjaka, kao i dossier svake košnice.

Poduzetni don Nikola Milićević stariji zasnovao je u Blacima i malu štampariju, nabavivši u Milanu mali tiskarski stroj, a prva je knjiga otisnuta 1895. godine u nakladi od 50 primjeraka na 270 stranica malog formata. U Blacima su se tiskali molitvenici i pravila, a čuvena je don Nikina knjiga Povijestne crtice o pustinji Blaca iz 1897. godine.
Posljednji svećenik u Blacima bio je don Nikola Milićević mlađi, koji je dvadesetih godina 20. stoljeća stvorio u Blacima pravi opservatorij opremljen knjižnicom, instrumentima i teleskopima. Ostvario je izuzetno dobre veze s mnogim svjetskim astronomima, zvjezdarnicama i astronomskim zavodima, a 1926. doprema u Blaca poznati Brennerov teleskop, tada najjači po snazi na Balkanu. Don Niko je motrio nebo i pisao mnogobrojne rasprave koje su objavljivane u inozemnim stručnim časopisima. Ovaj posljednji blatački pustinjak umro je 1963. godine, ostavivši iza sebe vrlo vrijednu astronomsku baštinu koja se nalazi izložena u muzejskom postavu.


Foto: MK

 
Za bolji život zajednice
 
Revitalizacija pustinje Blaca kroz cjelovitu uspostavu eko-muzeja predstavlja novu razvojnu mogućnost  kojom se baštine iznimne vrijednosti svećenika pustinjaka u Blacima i daje pravi smisao muzeju u sadašnjosti - za budućnost. Obnovljena, predstavljat će važno mjesto hrvatske i europske kulturne baštine ne samo kao turistička znamenitost, nego i kao znanstveni i edukativni centar u kojem će se proučavati održivi razvitak mediteranskog podneblja, samoodrživost mini eko sustava, proučavat će se povijest prirodnih znanosti a posebno astronomije što će biti omogućeno ponovnim uspostavljanjem opservatorija i restauracijom najvećeg teleskopa u Hrvatskoj.

Znanstvene, umjetničke, duhovne, gospodarske i kulturne vrijednosti pustinje Blaca  predstavljaju prošlost koja nalazi svoje mjesto i u sadašnjem vremenu. Novi život "bračke pustinje" u 21. stoljeću znači očuvanje spomenutih vrijednosti, ali i njihovo novo vrednovanje uz njihovu primjenu za bolji život zajednice.