'Glazbom i slikom kroz Kristovu muku' - izložba

Još od ranokršćanske glazbe pa sve do danas pasionska je tematika bila dio opusa brojnih skladatelja i njihova duhovna inspiracija. Iz mnoštva primjera glazbene literature na temu Kristove muke i uskrsnuća, na ovoj izložbi izdvojeni su skladatelji čija djela čine bogatu zbirku sakralne glazbe u fondu Glazbenog odjela Gradske knjižnice. Od velikana europske glazbe Johanna Sebastiana Bacha i Georga Friedricha Händela do osebujnih Oliviera Messiaena i Sofie Gubaiduline svjedočimo kako iz religioznog iskustva proizlaze neka od najznačajnijih djela glazbene literature uopće: Muka po Mateju, Mesija, Preobraženje Gospoda Isusa Krista, Sedam posljednjih Kristovih riječi…

Na našim hrvatskim prostorima oduvijek se njeguje pučka tradicija neizmjerno bogata glazbom prožetom pasionskom tematikom. Iz 18. stoljeća bilježimo Muku po Mateju i Muku Isusa Krista splitskog glazbenika Julija Bajamontija, no veće zanimanje skladatelja za hrvatsku glazbenu baštinu i crkvenu glazbu javlja se kasnije, tek u 20. stoljeću. Referencija na tradiciju vidljiva je u nešto suvremenijoj Papandopulovoj Muki Gospodina našega Isukrsta, antologijskom djelu Križu daj nam ti milosti Igora Kuljerića i oratoriju Kalvarija Ljube Stipišića Delmate, temeljenom na hvarskom pučkom crkvenom pjevanju. Oratorij Pashalne slike za soliste, dječji zbor, mješoviti zbor i orkestar Anđelka Igreca suvremeno je djelo na tekstove Svetog pisma, dok Antun Tomislav Šaban u pasionskoj slici za zbor i orgulje Golgota poseže za literarnim predloškom Silvija Strahimira Kranjčevića.

U Glazbenom odjelu Gradske knjižnice na različitim medijima postoji oko tisuću naslova građe duhovnog sadržaja, a od toga tristotinjak jedinica duhovnih oratorija i muka, oko sto sedamdeset naslova duhovne glazbe općenito, dvjesto osamdeset šest naslova liturgijskog sadržaja, stotinjak crkvenih himni i moteta, tristo osamdeset duhovnih koralnih i narodnih religijskih naslova, dvjesto trideset misa, dvadeset četiri psalma, sto šezdeset rekvijema, Te Deuma, Magnificata…

Križni put – Via Crucis – kršćanska je pobožnost u kojoj se kroz 14 postaja moli, razmatraju i slijede tragovi Kristove muke, posljednji trenutci na Kalvariji i njegovo polaganje u grob. Reprodukcije Križnog puta Vasilija Josipa Jordana osebujan su i impresivan slikarski prikaz koji nas svojom duhovnom porukom podsjeća na veličinu i žrtvu života.
Umjetničko stvaranje, čovjekova ontološka djelatnost u kojoj se opredmećuje supstanca našeg bića, u sakralnom slikarstvu Vasilija Josipa Jordana dosegnulo je svoje blistave vrhunce. Jordan se pojavio na suvremenoj likovnoj sceni 1961. godine i slijedećih pedesetak godina bio je jedan od najcjenjenijih hrvatskih slikara, koji se paralelno izražavao u profanim i sakralnim temama. Za sakralni ciklus Corpus Christi iz 1991. godine dobio je nagradu Vladimir Nazor za likovnu umjetnost i od tada sakralna tematika postaje nezaobilazna u njegovom radu. Vrhunac i središnje mjesto  u tom  velikom opusu zasigurno je Križni put iz crkve svetog Frane otaca konventualaca u Splitu, nastao 2005. godine. Specifična poetska sugestivnost i dramatičnost trenutka na svakoj od 14 postaja uvode gledatelja u posljednje trenutke Kristova života, prikazujući njegovu muku, bol, ali isto tako nudeći novu nadu i novi život. Jordanov Križni put najfinije je izbrušena likovno-teološka cjelina suvremenog hrvatskog sakralnog slikarstva.
 
Izložbu priredili: Andrea Šušnjar, Igor Pugelnik

Izvor: KGZ