Instalacija 'Ljušture' Josipe Štefanec predstavlja se na trodnevnom Fashionclasch Festivalu u Maastrichtu, Nizozemska. Digitalno festivalsko izdanje održava se od 26. do 28. veljače 2021.
vrijeme: 26.02.2021.
U umjetničkom istraživanju Josipa Štefanec kroz formu mekane skulpture teži redefiniranju granica ljudskog tijela. Skulpture nastaju spajanjem traka kepera koje potom generiraju organsku formu. Ta mekana ljuska/opna funkcionira kao svojevrsni zaklon i sigurni prostor koji preuzima ljudsko tijelo. Ljušture istovremeno egzistiraju kao slobodni volumen koji zauzima prostor te proširuje granice tijela na neočekivane načine. Mutirano tijelo spaja elemente ljudskog, životinjskog i mitskog, a rezultira nedovršenim glomaznim objektima koji se naseljavaju u galerijski prostor. Na svim objektima naglašeno su prisutni i otvori koji pozivaju na istraživanje unutrašnjosti i volumena koji se u ljušturu može useliti. Skulpture zauzimaju nekoliko različitih pozicija poput sjedenja, stajanja i višenja, a svaka pozicija otkriva nove dimenzije mekanosti [1] direktno upisane u materijal (i način na koji je šivan).
Ljušture možemo promatrati i kao svojevrsne maske koje prizivaju magične moći - nude mogućnost transformacije nošenjem istih. Estetski se ljušture kao modni objekti dobro nadovezuju na period osamdesetih kada se u modni sustav infiltriraju eksplicitno nedisciplinirana tijela koja direktno preispituju prihvatljive tjelesne standarde. Takva liminalna tijela svjesno su obilježena drugošću kao potentnim poljem redefiniranja tjelesnih granica. Francesca Granata u knjizi
Experimental Fashion: Performance Art, Carnival and Grotesque Body govori o tijelima u nastajanju koja otkrivaju vlastite transformativne i subverzivne potencijale. Upravo su Ljušture takvi objekti ali i mogući odjevni predmeti čija se mekanost[2] testira kroz prostorno i tjelesno izvođenje.(Lea Vene)
https://www.fashionclash.nl/fashionclash-events/2021/2/26/fashionclash-festival-the-digital-edition
Josipa Štefanec rođena je 1978.godine u Dusseldorfu, u Njemačkoj. Diplomirala je 2008.god. kiparstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti i 2006.god. na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, modni dizajn u Zagrebu. U svom radu aktivno koristi medij tekstilnog materijala djelujući u smjeru njegove afirmacije u suvremenoj umjetničkoj praksi.
Uz dvanaest samostalnih izložbi (odabir)-
Ljušture (2020.);
Idealan kapitalist (2018.);
Dark Black (2016.);
Čičkovina (2015.);
Hibridi (2005.);
Kocka (2005.), Josipa je dobitnica i nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada(odabir)-AAW International Youth Salon, Alexandria, Egipat (2006.); 28.Salon mladih, HDLU, (2006.),a sudjelovala je na brojnim skupnim projektima (odabir)-
Fashioclash festival, Nizozemska (2018.);
T-Htnagrada,MSU (2016.) ;
Maniac, Beč ,Austria (2015.);
XII.Trienale hrv.kiparstva ,Gliptoteka HAZU (2015.);
Bewegter wind ,Nord Hessen, Njemačka (2012.);
Textil(e)tronics , Velika Gorica(2012.); International sculpture triennal, Poznan, Poljska (2009.); Museum Fashion Day,Casoria International Contemporary Art Museum, Napulj, Italija (2006.).
Radi kao docentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.