Preskočite na glavni sadržaj

Zoran Miliša na Palmižani – američki neo pop na hvarski način

Na Palmižani tijekom srpnja svoje slikarske radove izlaže Zoran Miliša...
url: https://www.facebook.com/Meneghello-Palmizana-Art-Resort-261648547179778/

'Zorana Milišu njegovi hvarski sugrađani znaju kao vlasnika bara Loco. Možda ga je i poneko  čuo  recitirati pokoju pjesmu, neki su i vidjeli pokoju sliku do nedavno prve prezentacije na Vili Meneghello i terasama palmižanskog kulturnog okupljališta. A on još od svoje mladosti redovno piše iscrpan dnevnik slikama i strofama. O svemu što mu se događa u gradu u kojem živi, što ga raduje, pokreće, ljuti i razočarava. Piše o buri i jugu, o ribolovu u noći, o obitelji koju voli. O vjeri I Bogu , o ljubavi. Poezija mu je pitka, rekli bismo arhaična, jednostavno rečeno to su neposredni izljevi osjećaja izravno  iz srca. Ponekad u stilu  japanskog haika, često romantični  s dozom patetike. Ponekad su to pjesme ogorčene i ljutite duše u raskoraku s konzumerizmom, ravnodušnosti i primitivizmom okoline,  razočarajućim  stanjem društvene svijesti.
Bez obzira što autor tvrdi da o nečemu što ga se dojmilo ili potreslo nekog dana napiše i pjesmu  i naslika sliku, ta dva smjera njegove umjetnosti nemaju u biti velike sličnosti.  Njegove slike  su “greze” , stripovski karikirane  a likovi iskešeni , ružni i morbidni . Njegove slike su istinski angažirane i  agresivne, to su prikazane "mahnitosti" koje obuzima društvo u trenucima ugroze .  Takvi trenuci nerijetko postaju i umjetnička inspiracija. To su prikazi opasnih mačora, tigrova koji ubijaju slavnu hvarsku “zvir”, pramčani ukras pulena s hvarsko-viške galije , koja se u spomen na čuvenu bitku kod Lepanta i hrabrost naših mornara i danas s ponosom čuva . Prikazi iskeženih pasa,  ljudožderstva. “Sve palme ubila je pipa, korijen loze izila je živožderica, sve masline uništio je svrdlaš, mi žderemo jedni druge..” . Naslovi najbolje pokazuju teme - nož u leđa, bijele zviri, crne zviri, mi žderemo jedni druge, no deal, more urliče, zubate resice, nas dva stara psa…Pa ipak u slikama  ima skladnosti, čak neke sjetne poetike, svježine, ublažene okrutnosti.
Prizor egzotičnog krajolika na prvo ugađa oku, a onda vidimo nekoliko smrtonosnih gutanja. Očito su slikane pod velikim uplivom američkog neo pop slikarstva.   Njegova umjetnost izvrstan je odraz burne i intenzivne stvarnosti koja ga okružuje, a njegove slike jasna su i direktna poruka koja  gledatelja ne ostavlja ravnodušnim, već i samim negiranjem vrijednosti istih.'