Ta emotivno snažna dokumentaristička predstava nadahnuta je istoimenim tekstom Hanne Arendt i bavi se pojmovima zla i odgovornosti te nacizmom i holokaustom kao njihovim najstrašnijim manifestacijama, a premijerno je izvedena u ožujku 2019. u trenutku jačanja ne samo desnice u Europi nego i istodobna revizionističkog odnosa prema hrvatskom antifašističkom povijesnom nasljeđu.
Njezin je sadržaj u mnogočemu dopuna nastavi iz povijesti, hrvatskog jezika, filozofije, psihologije, ali je komplementaran i ukupnom obrazovnom procesu koji se temelji na poticanju kritičkog razmišljanja i problemskog rješavanja kod djece i mladih.
Predstava je iznimno važna kao testament teškog vremena koje se opetovano ponavlja, na mnoge načine i danas, te smo ju u ZKM-u izabrali za simbolički kraj sezone kako bismo uputili na snagu koju kazalište ima u odnosu prema zbilji.
Razumijevanje analogija između umjetnosti i stvarnosti te navika odlaska u kazalište razvija se od najmlađih dana i uglavnom unutar obrazovnih ustanova, a nastava iz umjetnosti tek je dio tog procesa, dok se stvaranje ukupnog odnosa prema kulturi treba događati unutar šireg konteksta građanskog odgoja, koji još nije zaživio u hrvatskim školama.
