Riječ urednika: Silvija Šesto
Kad govorimo o životu, mi ljudi ponajviše pomislimo na sebe. Prečesto zaboravljamo kako je naš život i naše postojanje samo jedno od veličanstvenih života na planetu. Planet Zemlja, a koji zbog položaja zovemo i treći kamenčić od Sunca, neobično je poseban, neobično lijep i što je najsjajnije u tami svemirskih maglica, to je planet neobično gostoljubiv. Za sada i jedini gostoljubiv planet. No, planet koji je stvoren ugostiti toliko divnih bića i sam je jedno od bića koje zbog toga često zovemo i majčica Zemlja. Pa kad se ljudi bahate prema vlastitoj majčici, ta naša „majčica“ nakon nekog vremena, ma kako gostoljubiva bila, mora stati u svoju obranu i obranu svih bića koja ugrožava upravo ljudska bahatost.
U predivnoj priči o maloj sireni Adrijani i dječaku Roku, Rosie Kugli nas upoznaje s dva načina kako se odnositi prema našem planetu. U prvom dijelu upoznajemo malu sirenu Adrijanu koja nas pak upoznaje sa žiteljima morskih dubina koji osjećaju posljedice ljudske oholosti. More je onečišćeno kao dio eko sustava i cijeli živi svijet morskih dubina u velikoj je opasnosti. Bez obzira što su ljudi koristili planet umjesto da mu služe i u umjerenosti žive, oni su uništavali i svoj svijet. Ljudsko je bivanje postalo odvojeno od prirode čiji je dio, te autorica kroz priču dječaka Roka spaja svjetove izazivajući nas da promislimo, i mi veliki i mali što je zapravo smisao života.
2020. godina ljudima je na nezaboravan način pokazala što znači neumjerenost i bahatost, te kako izgleda kad se priroda brani, jer drugo joj ne preostaje. Svijet je pokorio nepoznat virus, poluživo biće koje je ljudski rod vratilo na neke početne pozicije na koje smo u pokoravanju suvremenim tehnologijama sasvim zaboravili. Dječak Rok kao i sva djeca osjećaju da je kvalitetan ljudski život onaj koji nas čini sretnima, a to je nemoguće ako smo odijeljeni od prirode, a posebno kad živimo na način da prirodi štetimo. Ne smijemo nikad zaboraviti da priroda može bez nas, no mi bez prirode ne možemo. Susret s malom sirenom Adrijanom, koja je želeći spasiti majku od ribarske mreže, obilježit će zauvijek dječaka i usmjeriti ga u misiji spašavanja svijeta kakav bi trebao biti. No, ovo je već dio priče. Hoćemo li je zaživjeti i doživjeti sretan kraj? Autorica ga je napisala, no hoćemo li se svi mi potruditi ispisati ga? Za neke nove djevojčice i dječake, za neki novi, bolji svijet?
