izložba

Otvorenje izložbe 'Vjera, ufanje, nada'


vrijeme: 20.02.2018.
mjesto: Zaklada Čujem, vjerujem, vidim, ulica Andrije Medulića 16, Zagreb

Zaklada 'Čujem, vjerujem, vidim' poziva na likovnu izložbu članova udruge Peski-art Đurđevac - 'Vjera, ufanje, nada', u utorak, 20. veljače 2018., u 18 sati, u galerijskom prostoru Zaklade (ulica Andrije Medulića 16, Zagreb).



Pasionska baština kao nadahnuće

 
Patnja, žrtva i život sinteza je simbola najstarijeg i najvećeg kršćanskog blagdana- Uskrsa.
Blagdanu prethode molitve i prisjećanja na Kristovu žrtvu. To je svetkovina četrdesetodnevne pokore, kada se pjeva „Aleluja“, kada se potencira sakralnost, poniznost, ozbiljnost i tuga, razmišlja o smislu života, o Bogu.
U kršćanskom svijetu pasionska je baština neiscrpno nadahnuće bezbrojnim slikarima, glazbenicima, pjesnicima, kazališnim i filmskim redateljima. Pasionsku baštinu ipak najviše prakticira običan puk kroz svoje stoljetne običaje koji su postali dio vjerskog i kulturnog identiteta kršćanskog svijeta.
U hrvatskoj umjetnosti nalazimo sjajnih primjera u svim granama umjetnosti, u romanici i gotici kao asistentna djela znanih i neznanih majstora, preko renesanse, baroka, sve do modernog doba. Andrija Buvina, Nikola Firentinac, Ivan Ranger, Ivan Meštrović, Jozo Kljaković, Mirko Rački, Ljubo Ivančić, Josip Botteri, Dimitrije Popović i dr., ostvarili su impresivna djela koja svjedoče pripadnosti jednog duhovnog, vremenskog i prostornog promišljanja.
Dakako da je i na podravskim prostorima niz slikara našlo umjetničko uporište u pasiji. Npr., naivno slikarstvo prepuno je ovakve tematike. Gledano s kritičkog aspekta ponekiprizori dijelom ili u cjelinilikovnosu nelogični, ipak takve situacije možemo prihvatiti uz određene tolerancije jer su dokumentjednog tumačenja, baziranog na čistom amaterizmu. Nisu li takvi npr. romanički prizori?
Najdojmljivija pasionska djela u naivnoj umjetnosti naslikao je Ivan Večenaj, među kojima valja izdvojiti „Golgotu“. Tu je svakako i Ivan Lacković Croata sa svojim grafičkim ciklusima, Mijo Kovačić, Nada Švegović Budaj i dr.
Danas je aktivno znatno manje slikara i kipara naivne orijentacije iz više razloga. Na đurđevačkoj likovnoj sceni ipak je ostala nekolicina autora starije generacije koji su ostali vjerni svojoj likovnoj i tematskoj izvornosti. Slikari, kipari i keramičari kao amateri izražavaju se raznim oblicima realizma, s manje ili više uspjeha. Likovni doseg je u rasponu od pokušaja do sasvim solidnih, pa i respektabilnih radova. Kao što je rečeno, riječ je o slikarima autodidaktima koji do tajni likovnog zanata sami dolaze ili na različitim likovnim susretima koje organiziraju pojedine likovne udruge građana.
Jedna od takvih je i udruga „Peski - Art Đurđevac“ osnovana prije četiri godine, koja između ostalog otvara mogućnosti javne prezentacije autorima koji su slikarstvo ili srodno zanimanje otkrili kao izazov.
Za ovu prigodu umjetničke poetike i dosezi nisu bili zadanost tumačenja jedne teme, tako da su zastupljeni predstavnici podravske naive i drugih stilskih izraza, poput realizma ili nadrealizma.
Gledano u cjelini, tematski je obrađeno razdoblje pasije, cijelim trajanjem i novi početak – Uskrs.
Najstariji član ovog društva,naivni slikar, Petar Petrović, nastoji biti pri svega na poziciji etnografskog tumača.Tako je ovdje na jednom prostoru poslagao prigodne korizmene i uskrsne simbole: zavezano zvono, „cice-mace“ , prekriveno raspelo s ljubičastom simbolikom.
Muka Kristova s prikazom raspeća pretežiti je motiv u figurativnom slikarstvu, dakako s razlogom. To je vrhunac tjelesne patnje, ali i nagovještaj novog života. Nekolicina slikara i za ovu se prigodu predstavilo ovim prizorom i svojom vizijom. Ivan Rođak s raspelom i beživotnim tijelom Krista, Nadica Markov skidanjem s križa, a Pero Topljak u svojem prepoznatljivom naivnom stilu naslikao je raspelo u malom podravskom selu iz njegova djetinjstva. Zdravko Šabarić dao je ovom tužnom prizoru sasvim drugu dimenziju. Izduženi korpus vezan je uz križ, sumrak je , a u sjecištu križa savršen geometrijski lik – krug, kao simbol savršenstva i novog početka.
Marijan Štimac dosljedan u figurativnom nadrealizmu, križ pozicionira sasvim u pozadini u pustinjski krajolik, a u prvi plan lik Magdalene s Kristovom krunomkoja oplakuje Mučenika na obali rijeke.
Akvarelisti Franjo Mihočka i Drago Bešenić u središte postavljaju osnovni simbol križ. Mihočka snažnim dramatičnim crvenilom asocira na krvavi petak, a Bešenić ostaje u lirskijem zavičajnom ambijentu, ozračju proljeća.
Krajolik Mirka Horvata naoko je obična podravska ravnica. Međutim, u nekom drugom kontekstu, s teološke pozicije može se tumačiti sasvim drugačije. Dominantno nebo zapravo je iskazivanje beskraja prostora, beskraja Univerzuma. Detalj na horizontu određuje smisao, blještavilo je ono po čemu je autor nazvao sliku „Ja sam svjetlo svijeta“.
U Bibliji zanimljivo slikarsko nadahnuće našao je i Đuro Škurdija. Ribari na olujnom moru, plutaju na skeli u obliku križa, mogu biti spokojni, jer vjeruju i mole „U tebe se Gospodine uzdam“.
Mirko Markešić reinterpretira vjerojatno najpoznatiju sliku posljednje večere, onu Leonarda da Vincija u crkvi Santa Maria delleGrazie u Milanu, a Mirjana Balog crtežom u olovci Kristovo izmučeno tijelo.
Tajnovitost je umotala Sanja Benko svojim hiperrealističkim crtežom u olovci pod naslovom „Kupnja vremena“. Svijeća je ugašena, napola ispijena čaša vina, jedino mistika ostaje i nagovještaj koji će jednom postati istina i stvarnost.
U nekim ranijim vremenima post i nemrs strogo se poštivao. Stoga je blagdanski stol nakon blagoslova hrane na Uskrs bila velika radost. Blagoslovljenim namirnicama i pisanicama posebno su se radovala djeca. Takvih se običaja prisjećaju Verica Babec sa slikom „Uskrsna vedrina“ i Marija Stipan molvarskog „Uskrsnog doručka“. Dražen Milenković slikarski pretvara tijelo i krv u kruh i vino aludirajući na euharistijski čin posljednje večere, odnosno misnog slavlja.
Lijepu uskrsnu mrtvu prirodu naslikala je Đurđica Franjić, kao da se vratila s jutarnje mise i na stol postavila posvećenu hranu, čislo i molitvenike ispred vaze s vjesnicima proljeća, u narodu poznatih „cica-maca“.
I na kraju priče ove uskrsne radosti,vrsna keramičarka Ivana Hadžija zaokružuje keramoskulpturom s likom anđela koji panovom frulom nagovještava rađanje novog proljeća i neke nove radosti života. (Zdravko Šabarić)
 
Katalog izložbe (pdf, 0.8 MIB)


(D.H.F., 16.02.2018)