Predstava 'Znaš ti tko sam ja', premijerno postavljena u petak u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, postmodernistički je autorski projekt dramaturga i redatelja Ivana Penovića u kojemu se poetika teatra apsurda isprepliće sa stand-upom i dramom, u farsičnoj fresci duhovitih glumačkih improvizacija.
vrijeme: 06.03.2020.
mjesto: Zagreb; HNK Zagreb, Trg Republike Hrvatske 15
Penović kao polazište za te improvizacije uzima stvarne povijesne ličnosti iz 18. stoljeća, pitoresknu braću iz Budve Stjepana i Primislava Zanovića, dvojicu pustolova, trgovaca, književnika i političara čije tumaranje onodobnom Europom uključuje društvo Rousseaua i Voltairea, boravak na dvorovima najvećih vladara, dopisivanje s Katarinom Velikom, nebrojene skandale zbog kockanja i raskalašenog života, novčane malverzacije i prijevare, pa čak i izgon u Sibir.
Povijesne činjenice i povijesni likovi prosvjetiteljskog 18. stoljeća samo su jedan rukavac Penovićeve autorske apsurdističke
teatarske parodije čija bizarna estetika u poigravanju kazališnim konvencijama također poseže i za fikcijom, crpeći dio dramskih zbivanja na motivima anti(malo)građanske političke groteske "Kralj Ubu" Alfreda Jarryja.
U ekstremnoj manifestaciji postdramskog teatra, u tom komadu ništa nije logično povezano, nema linearne radnje, nema klasičnih likova ni tradicionalnog narativa, a sve je strukturirano unutar gabarita imitacije televizijske emisije s gledateljima kao publikom u studiju.
Dočekuje ih voditelj-narator (Silvio Vovk), koji u maniri ceremonijal-majstora navodi pravila i najavljuje goste, da bi već u prvom prizoru, prvim u nizu prebačaja u vremenskoj petlji, sva pravila bila prekršena. Putovanjem u (ne)slavnu prošlost "koja je učiteljica života" kormilare Lana Barić (inkvizitorica/ trgovac Jordan/ Ankica Kutle), Livio Badurina (Stjepan Zanović), Bernard Tomić (Primislav Zanović) i Nina Violić (Antun Zanović / trgovac Chomel / Mama Ubu), koji briljiraju u izvanredno duhovitom i glumački iscizeliranom nizu minijatura.
Miješajući žanrove i stilove, prošlost i sadašnjost, povijesne činjenice i fikciju, u brzoj izmjeni scena, pri čemu glumci naglo mijenjaju smjer kretanja ili diskursa, iznenada se gube u retorici i na svaki drugi način krše norme u naizgled posve neshvatljivom i nepovezanom scenskom mikrokozmosu, predstava "Znaš ti tko sam ja" gradi se kao gotovo psihodelična postmodernistička društvena refleksija uobličena u eksperimentalni meta-kazališni performans u čijem su središtu glumci.
Intenzivne boje i teški materijali u scenografiji (Filip Triplat) i kostimima, glazba s primjesama folka, disca i punka (Karlo Mrkša, Filip Triplat), kao i oblikovanje svjetla (Ivan Penović, Dragan Micić) dodatno apostrofiraju apsurdističku estetiku komada, pri čemu je sve u službi reprezentacije naglašene intertekstualnosti: autor namjerno napušta teatarske konvencije, ne nudeći publici nikakve putokaze.
Njegova fikcionalizirana rekonstrukcija povijesti služi kao platforma za radikalnu demitologizaciju prošlosti i istodobnu (auto)refleksiju sadašnjosti, pri čemu Penović koristi sva raspoloživa sredstva za manipuliranje gledateljskim iskustvom.
On ne zalazi duboko u razotkrivanje povijesnih anomalija ili anomalija suvremene stvarnosti; svi ti motivi služe samo kao točke koje naizgled arbitrarno povezuju niti predstave, gradeći uvrnutu društvenu komediju čiji se ishod kod publike oslanja na osobno gledateljsko iskustvo unutar stvarnosti koje kreira tako oblikovano dramsko zbivanje.
Pustolovno kazališno proputovanje Europom 18. stoljeća zaokruženo je novom instrumentalizacijom nestalnosti identiteta u pitoresknom zaključnom studijskom sučeljavanju svih aktera, u kojemu se povijesni, politički, filozofski i umjetnički komentar Ivana Penovića spaja u završnoj intenzivnoj izmjeni zabavnih argumentacijskih nizova njegovih protagonista. (Hina)
