izložba

Izložba 'Figure' Nevene Petre Piližota u Kninskom muzeju


vrijeme: 26.01.2018. - 01.03.2018.
mjesto: Knin; Kninski muzej, Fra Luje Maruna 1

U petak, 26. siječnja, u Kninskom muzeju otvara se izložba 'Figure' Nevene Petre Piližota. Otvorenje će biti upriličeno u 18.30 sati, prezentacijom slika velikih formata nastalih u razdoblju od 2009. do 2017. godine. Izložba će ostati otvorena do 1. ožujka 2018.

Predgovor (N.P. Piližota):

Spektakularna industrija kulture uglavnom zahtijeva pasivnog promatrača. Ipak, nastojeći oblikovati vlastiti životni stil, pojedinac postaje samoproizvod praksi i životnih stilova unutar potrošačkih načela koja ne poznaju granice. U vremenu uzurpiranosti misli potrošački kut gledanja zasigurno dozvoljava simboličku prisutnost uzorka u mikro i makro kontekstu, tzv. cells. Takav uzorak zajednički je nazivnik slika velikih dimenzija, izloženih u Kninskom muzeju, pod nazivom „Figure“. Uz veći dio diplomskog rada „Ujedinjeni u različitosti“, izložba obuhvaća i slike nastale u razdoblju od 2009. do 2017. godine. Jasno je da čovjek re-prezentacijom postaje slika, no što je sa kontekstom i konceptom nastajanja iste?

„Društvo se ne može pojaviti kao predmet individuuma, svakog od pojedinaca koji ga čine: ono nije postojano i ustrojeno poput prirode; ono se bez prestanka mijenja i svatko može učiniti nešto na njegovu mijenjanju; odnos s drugim nije odnos kontemplacije, već odnos interakcije i interesa.“ (Argan 1969: 38)

Slika „Blue dream“ odraz je nastojanja da se dotakne pitanje autentičnosti svakog pojedinca. Ono što percipiramo, nepregledno je plavetnilo u koje su mimikrijski uronjene individue koje budne sanjaju. Potencijalna preobrazba omogućila bi nadilaženje barijera sputavajućih tvrdokornih nameta. Svaki od ovih su/putnika jedinstveni su u svojoj osamljenosti i traganju za ne/mogućim. Solidarnost postaje jedan od latentnih faktora koji omogućavaju samospoznaju; pokušavajući doznati o drugima, doznajemo puno toga i o sebi.
„Informacija se može promatrati kao (...) pragmatički i estetski oblik, sredstvo komuniciranja.“ (Jelušić 1998: 4)

Različitim načinima slikanja pojedinih figura nastojala sam dodatno naglasiti razliku među subjektima, otvoriti novi prostor za diskusiju o njihovoj psiho-fizičkoj strukturiranosti i položaju unutar još kompleksnijih nadindividualnih struktura.                                           

Nijemi vrisak sa odjeće jedne od figura naznaka je recikliranih ideja 20. stoljeća. Mrežasta struktura podloge može asocirati i na kibernetički prostor zagonetki; minimizirane kretnje akcent su na kontemplacijski ambijent. Percepcija zajedništva uglavnom se očituje posredstvom sličnih položaja naslikanih tijela, neuspostavljenog pogleda... takvi subjekti ujedinjeni su u različitosti. Slika postaje sredstvo misaonog procesa; psihologija tijela zamrznutog u prostoru ukazuje na nužnost multidisciplinarnog pristupa.

„Predmet se pogleda istodobno mijenja time što slike kao umjetno generirani objekti u virtualnome prostoru-vremenu motritelja motre... motreno mijenja motritelja.“ (Paić, Purgar 2009: 35)

Literatura:

Giulio Carlo Argan, „Projekt i sudbina“, u: Život umjetnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1969.
Frane Jelušić, Informacije i komunikacije, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta, Zagreb, 1998.
Žarko Paić, Krešimir Purgar, Vizualna konstrukcija kulture, Izdanja Antibarbarus: Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2009.

(R.P.B., 22.01.2018)