izložba

Karlovac: Izložba slika Vanje Krmpotić


vrijeme: 22.01.2018. - 26.01.2018.
mjesto: Karlovac, Mala dvorana Gradskog kazališta Zorin dom, Domobranska 1

Otvorenje izložbe likovne umjetnice Vanje Krmpotić održat će se u ponedjeljak, 22. siječnja 2018. u 19:30h, u Maloj dvorani Gradskog kazališta Zorin dom u Karlovcu. 

Vanja Krmpotić – Čulnost prirode

Umjetnost je sposobnost viđenja onoga što je drugima nevidljivo. Tu misao potvrđuje i Oscar Wilde tvrdnjom kako nijedan veliki umjetnik ne vidi stvari onakvima kakve one stvarno jesu, jer ukoliko bi bilo tako – on bi prestao biti umjetnik.

Vanja Krmpotić hrvatska je slikarica koja je pripadala tom svijetu – svijetu u kojem je, poput francuskih impresionista, odlazila u prirodu i na licu mjesta slikala ljepotu percipiranog. Bila je spremna otvoriti se prema stvarnostima oko sebe, te dopustiti svojim čulima da bez susprezanja dožive prirodu kakva ona jest, a potom i emocijama da prenesu doživljeno u jedinstvenom izričaju na papir ili platno.  

Akvarel kao jedna od najstarijih slikarskih tehnika nametnula se Vanji Krmpotić kao prirodan izbor u bilježenju dominantno vodenih motiva poput karlovačkih rijeka, ribnjaka, slapova Krke, obale hrvatskog Jadrana, ali i urbanih veduta Karlovca u kojem je živjela i radila većinu svog života. Često nazivan najplemenitijom slikarskom tehnikom, akvarel zahtijeva poseban senzibilitet, strpljenje i koncentraciju jer ne podnosi nesigurnu ruku. Greške je praktički nemoguće ispraviti, a svaki suvišan potez umanjuje intenzitet iskaza. No, ograničen manevarski prostor nimalo ne umanjuje virtuoznost iskaza i šarenilo boja koju pruža ova vodena tehnika. Mnogi su se hrvatski umjetnici kroz povijest okušali u tehnici akvarela, počevši od Karasa, Ivekovića, Vidovića, Račića, Kraljevića, Mišea, pa sve do Slave Raškaj koja je vjerojatno najvjerodostojnija predstavnica akvarela u Hrvatskoj. Vanja Krmpotić je svojim bogatim i predanim stvaralaštvom nastavila tu tradiciju inspirirajući se slikovitim prostorima poput urbanih detalja stare gradske jezgre grada Karlovca i karlovačkih naselja, ali i okolice prošarane tokovima četiriju rijeka Koranom, Kupom, Dobrom i Mrežnicom.

Opus Vanje Krmpotić tematski se može podijeliti na dva ključna dijela: pejzaže i urbanističko-arhitektonske vizure. Prvi i najopsežniji ciklus čine djela posvećena prirodi gdje atmosfera odabranog kadra dominira nad realističnim prikazom viđenog i doživljenog, dok drugi dio stvaralaštva karakteriziraju urbane vedute u kojima realnim oblikovanjem detalja pojedinog zdanja umjetnica portretira povijesne znamenitosti grada, te kroz prepoznatljive isječke iz gradskog života utjelovljuje urbani puls grada. "Prošlost Fažane" djelo je koje svjedoči o umjetničinom profinjenom osjećaju za akvarelne prijelaze. Bogatstvo boja i finog nijansiranja hladnih tonova plave, zelene i ljubičaste u službi je isticanja ritma različitih visina krovova, položaja prozora, te manjih i većih volumena kuća. Osim bogato razvedene i zbijene arhitekture tipične za priobalne gradove posebno je zanimljiva svjetlost uhvaćena na fasadama kuća koja definira melankoličan karakter prikaza. Još jedno djelo sličnog ugođaja jest "Kišni dan". Slika s vjerojatno najpoznatijim karlovačkim motivom, zvonikom Crkve Presvetog Trojstva, divna je impresija kišnog dana naznačenog točkastim mrljama kao posljedicama kapanja boje po površini papira. Da je zvonik župe Presvetog Trojstva simbol grada Karlovca potvrđuje još jedan rad kojeg je umjetnica nazvala "Srce Karlovca". Stasiti zvonik Vanja Krmpotić smješta u središte kompozicije i uokviruje bujnim zelenim krošnjama, te plavetnilom neba u pozadini dok on obasjan sunčevom svjetlošću ponosno nadvisuje okolne građevine. I dok je arhitektura zvonika i okolnih zgrada prikazana tvarno i s više detalja, okolna priroda graniči s apstrakcijom. No, autoričino vrsno poznavanje tehnike akvarela, ali i bogatstva i potencijala prirode, omogućuje promatraču da prirodno raspozna oblike unatoč izostanku stroge definiranosti prikazanog motiva.

U pejzažima Vanje Krmpotić nailazimo na cijeli dijapazon raznolikih prikaza rijeka, mlinova, ribnjaka, čamaca i sličnih motiva slikanih u različito godišnje doba i različito doba dana. Razlike u prikazu uvelike ovise o osobnom raspoloženju umjetnice i njezinoj komunikaciji s okolnim svijetom. Primjerice, na slici "Suton na Kupi" u tehnici ulja smiraj dana dočaran je mirnom površinom rijeke u kojoj se zrcali okolna priroda intenzivnih boja čija punoća jača kako svjetlost zalazećeg sunca slabi, dok je atmosfera istog doba dana u akvarelu "Ribič u smiraj dana" ostvarena pročišćenim, gotovo skicuoznim prikazom ribiča s tonski oblikovanim plohama krajolika i kuće u daljini. Toliko prostora, energije, osjećaja i atmosfere je uhvaćeno u ovom reduciranom pejzažu što samo potvrđuje autoričino poznavanje tehnike i prirodno osjećanje za trenutak i prikaz onog bitnog, te profiliranje srži viđenog i obogaćenog vlastitom interpretacijom.
Snježna zima u radovima Vanje Krmpotić je meka i idilična u slici "Dvorac na zimi", razigrana i dinamizirana snažnim uplivima crvene i plave odjeće prolaznika u kadru s gradskih ulica u radu "Zima", te klasično lijepa, mirna i tiha u djelu "Zimsko jutro" s obrisnim linijama lazurnih tonova koji naznačuju bridove snježnih brežuljaka, rastaču se i nestaju na bjelini papira simbolizirajući svježe napadali snijeg. Za razliku od suptilne, nenametljive ljepote i često prisutnog minimalizma uz redukciju motiva u zimskim prizorima, jesenski, proljetni i ljetni pejzaži u opusu Vanje Krmpotić oslobađaju rapsodiju boja i oblika. Tako sliku "Ogledalo Dobre II" krasi razvedenost formi stabala i isprepletenost grana koje se zrcale na površini rijeke, dok "Proljetno jutro" slavi bogatstvo prirode bujnim krošnjama prelijevajućih boja nekolicine stabala smještenih u prvi plan. Dominacija boja i detalja ublažena je jednobojnim prepoznatljivim formama drveća u drugom planu, te nježnim tonovima koji definiraju zrakoprazni prostor u daljini. Istančan senzibilitet naglašene individualnosti omogućio je Vanji Krmpotić da u jednoj slici prikaže svo bogatstvo i mogućnosti vodenih boja, te uz urođeni osjećaj za mjeru istakne i spontanost akvarela kroz prisustvo slučajnih mrlja koje pridonose karakteru i jedinstvenosti prikaza. Njezini pejzaži i slike s motivima iz prirode odraz su spoja senzibilnog bića i suptilne slikarske tehnike.

Umjetnost možemo poimati kao stvaranje svijeta nanovo. Vanja Krmpotić je svojim direktnim osjećanjem ljepote svijeta oko sebe stvorila vlastite inačice grada u kojem je živjela, prirodnog bogatstva koje ga okružuje, kao i svih punktova jedinstvenosti naše zemlje koje bi običnom promatraču vjerojatno promakle. No, Vanjino senzibilno umjetničko oko ih je zamijetilo i zabilježilo, te tako stvorilo bogat opus nepatvorene prirodne ljepote provučene kroz koprenu prepoznatljivog akvarelnog rukopisa umjetnice. (Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.)


 

(D.H.F., 16.01.2018)

Tagovi: vanja krmpotić