Autor nagrađivanih filmskih eseja Pismo ocu, Posle rata, Mirage i Bijeg u razgovoru s domaćom publikom fokusirat će se na svoj rad sa studentima i obraditi temu kolektivnosti naspram singularnog autorstva. Razgovor će voditi redatelj i filmski kritičar Igor Bezinović. Nakon razgovora prikazuje se film o novim oblicima protesta, Prava društvena mreža (2011.) koji je Keča surežirao kao član britanskog kolektiva Kitchen Sink.
Krajem 2010. godine britanska vlada odlučila je drastično podići cijenu školarina čime bi obrazovanje u Velikoj Britaniji postalo najskuplje na svijetu. Kao reakcija na vladine rezove nastao je masovni studentski prosvjedni pokret. Redateljski trio Ludovica Fales, Srđan Keča i Isis Thompson u stopu prati londonske studente koji hakiraju mrežne sustave, okupiraju sveučilišta i zatvaraju banke.
Filmaši koriste nekoliko kamera kako bi zabilježili različita očišta protesta kroz prizmu nekoliko glavnih protagonista. Nova generacija prosvjednika, čiji radikalizam mnogo duguje modernoj tehnologiji i društvenim mrežama, zavladala je ulicama i prerasla u globalni pokret. Svjetska premijera filma održana je simultano na 40 sveučilišta u Velikoj Britaniji. U samom jeku pokreta Occupy film je prikazan na još stotinjak sveučilišta širom svijeta, kao i u brojnim protestnim šatorima. Film prikazujemo na engleskom jeziku a ulaz je besplatan.
Srđan Keča rođen je u Pančevu, studirao je eksperimentalnu i teorijsku fiziku u Beogradu, završio francusku školu za dokumentarni film Ateliers Varan te bio među osnivačima njezine beogradske inačice. Potom je studirao na britanskoj Nacionalnoj školi za film i televiziju, duže vremena živio u Londonu, da bi se odnedavno opet vratio u Beograd. Kečini dokumentarni filmovi, filmski eseji i videoinstalacije dobro su poznati hrvatskoj publici. Njegov najuspješniji film Pismo oca (2011.) intimna je priča o isprepletenosti individualnog i kolektivnog sjećanja. Autor, sin iz miješanog srpsko-hrvatskog braka, piše pismo mrtvom ocu i razgovara s njegovim prijateljima kako bi shvatio očevo sudjelovanje u bosanskoj tragediji. Riječ je o jednom od najemotivnijih dokumentaraca nastalih posljednjih godina na ovim prostorima, a u Hrvatskoj je, kao i prethodni Kečini filmovi, prikazan u Restartovoj distribuciji. Vrlo jednostavnim, nenametljivim filmskim jezikom Keča gradi most između prošlosti i sadašnjosti i vješto ih spaja svojim objektivom. Pismo ocu osvojilo je niz nagrada, uključujući za najbolji srpski dokumentarac na Beldocsu i najbolji balkanski dokumentarac na DokuFestu.
Izvor: HAVC
