Premijera Lerove predstave 'Captum fuit!'

Repriza predstave je 4. studenog, u isto vrijeme i istom prostoru. Predstava je ostvarena uz potporu Grada Dubrovnika kao dio projekta “2019. Orlandova godina”.

Redatelj je Marko Mijatović, dramaturg Ivan Penović, oblikovatelj svjetla Antonio Ljubojević, oblikovatelj zvuka Maroje Kurajica, scenografijom se bavio Mato Brnjić, a ilustracijama Sandra Sekulić. U predstavi igraju Mislav Stanković, Teo Barišić, Dario Gverović, Melko Dragojević i Marko Stojanović. Naracije i glasove u off-u snimili su Nikola Baće i Žarko Dragojević, dok je restaurator Đivo Dražić za potrebe predstave dao eksluzivni intervju. 

Iz programske knjižice:
 
Predstava je nadahnuta višestoljetnom ustrajnošu ostanka i opstanka Orlanda i njegova stupa kao nijemih svjedoka burne Dubrovačke prošlosti, ali i ništa manje složenije sadašnjosti. Raspadanje Orlanda možemo promatrati kao svojevrsni prikaz raspada života unutar zidina, dok ideje o postavljanju falsog stupa možemo interpretirati kao puštanje umjetnih lutki u zamjenu za građane koji su nekad ispunjali gradske ulice.
 
Kako je izostalo donošenje bitnih odluka za očuvanje povijesne cjeline živom, tako su izostale i promišljene odluke o očuvanju našeg gotovo najvrjednijeg simbola ondašnje Republike. Odluke. Bitne, promišljene, kratkoročne ili dugoročne - izostale su onda. Izostaju i danas. Lutamo li bezglavo ili naprosto nismo spremni preuzeti odgovornosti?
 
U predstavi se u prvom dijelu spominju odluke bitne za izgradnju Orlandova stupa, da bi u drugom dijelu Orlando bio sam taj koji za sebe donosi odluke. Unatoč vlastima koje ga zatvaraju prvo u false zidove, a zatim odvode u muzej, Orlando, shvaćajući da mu u današnjem Dubrovniku više nema mjesta, donosi odluku o odlasku. Srećom, to je ipak samo predstava.
 
O pravom Orlandu, onom kamenom, koji je još uvijek, nadamo se, na istom mjestu - još uvijek odlučujemo sami mi. Na sreću ili na žalost. Hoćemo li ga zadržati ili maknuti, o tome tek trebamo odlučiti. A to je tek jedna u nizu odluka koje tek kao društvo imamo donijeti.
 
Jesmo li kao društvo sagnjeli pod lakom zaradom ili smo ipak još uvijek dovoljno zreli da po uzoru na ondašnju Republiku donosimo nove odluke u korist očuvanja Grada živim?
 
Marko Mijatović
 
Ova predstava nastala je povodom šeststote obljetnice postavljanja Orlandova kipa te kroz današnju situaciju, u kojoj taj kip više direktno i ne vidimo, opisuje i propituje vjerodostojnost njegove povijesti. U komičkom tonu, iz perspektive mladih koji se ne zamaraju godinama i imenima iz prošlosti predstava se zapravo više fokusira na današnji odnos prema ostavštini nego što stavlja fokus na izlaganje onoga što već svi donekle o Orlandu znamo. Posebno inspirirana događajima vezanim uz kip, te njegovim sve lošijim stanjem, predstava pokušava uklopiti misli raznih dubrovačkih autora, povijesnih spisa te originalnih komičnih dramskih situacija, pokušavajući tako prilagoditi se dinamici i narativima kakve ovaj grad u svojoj vrevi već sam nameće. Orlanda ne primjećujemo dok je još tu, kada ga postavimo iza zavjese vidljiv je taj prostor nešto više. Želimo li znati kako ćemo se osjećati ako jedan dan više ne bude tog zaštitnika grada i dijela naše svakodnevnice?
 
Ivan Penović