Izložba skulptura Zvonimira Kamenara u Rijeci

'Kiparstvo Zvonimira Kamenara autentično je i snažno te je svaka njegova izložba potvrda specifične umjetničke osobnosti i stvaralačke dosljednosti. U svom novom ciklusu on  bazira svoja promišljanja na problematici egzistencije, ocrtavajući položaj čovjeka u društvu. Ukazuje na nevažnost i nemoć pred sistemom politike, birokracije, administracije, grada, države i svijeta unutar kojeg sam život postaje nebitan i zanemariv, ukoliko nije prikladan i pogodan za samu održivu i nametnutu strukturu. Kod autora sve je smišljeno, slojevito, povezano u neraskidivoj, angažiranoj brizi za pojedinca, ali i za umjetnost, za kiparstvo, za rad i vrijednosti koje nestaju, pregažene u borbi za novcem i moći. U skladu s tematikom slijedi i odabir materijala rada, a to je papir, odnosno kartonske role, nevažan otpad koji ostaje nakon istrošene upotrebe u kupaonici ili kuhinji. Izuzetan majstor trodimenzionalnog oblikovanja, bilo u kamenu, staklu, ili bronci on i ovdje, u bazičnoj tehnici slaganja, kaširanja, građenja, potvrđuje svoju veličinu, znanje i virtuoznost.

Propitujući granice medija recentni radovi, snažne simbolike i asocijativnih naglasaka prelaze tako u područje prostornih konformacija, formirajući konstrukcijske objekte, sklopljene u instalacije prozračnih volumena, pojavljujući se poput dimenzioniranog crteža unutar zidova same galerije. Gradbeno smišljeni i konstruktivni, bogati u višeslojnom metaforičkom poimanju duboko humanistički i angažirani vode nas i objašnjavaju donoseći stav umjetnika iskren, jak i lucidan, a opet pun humora i satire neodvojive od njegovog poimanja stvarnosti i samog karaktera. Dinamika se događa unutar kvadrata, zarobljene figure kopaju, traže sitnice, vrijednosti, materijale koje će unovčiti, zamijeniti za kruh, za trag svjetlosti u tami. S druge strane tu su i ruke koje traže, pohlepno grabe uzimajući bez mjere i granice humanosti i smisla. Pojavnost je nadopunjena smišljenim sadržajem, porukom i jasnim stavom. Stvarnost je ogoljena, prikazana vješto u borbi za egzistenciju: jad, siromaštvo, život bez dostojanstva, suosjećanja i nade.  To su neposredne i jake skulpture smišljenih i arabesknih krajnje reduciranih elemenata, razvedenih linija i slobodnih masa, intenzivnih karaktera i prepoznatljivih atributa.

Apstrahirajući i sažimajući realnost  minimalnim naznakama autor se fokusira na punom i bogat asocijativnom doživljaju.  Propitujući zvuk i same oblike primorsko – istarskih instrumenta u mnogim prijašnjim radovima tako i ove skulpture imaju glazbenu konotaciju, jer kartonske cijevi svojom prazninom, otvorima i dinamikom prizivaju tonove, utišane zvukove i nečujne krikove čiji zarobljeni odjek vibrira i zrači. Ta vibracija nota polako se gasi i još se jedino može naslutiti, osjetiti poput hladnog zapuha vjetra, gluha tišina siromaštva, nepravde i poniženja. Glas je to protiv zaboravljene čovječnosti koju umjetnik priziva, jer njegova umjetnost, snažna, moćna i neuništiva u svojoj likovnoj vrijednosti samo je list papira, suosjećanje i opomena koja bi željela, ali da li može išta promijeniti?' –  Jasna Rodin, mr.sc.

Izložba će ostati otvorena do 10. listopada.

Brošura