Baletna priča o lošinjskom Apoksiomenu, ispričana kroz koreografiju Claudia Bernarda i unikatnu glazbu naše Tamare Obrovac, predstavljena je kroz moćni nastup plesača Baleta HNK-a u Zagrebu.
O Apoksiomenu:
Mediteransko more, kao i svako, spaja i razdvaja, daje život i nosi smrt. S jedne njegove obale na drugu, između Europe, Azije i Afrike, i dalje, mnogo dalje kroz Gibraltarska vrata, stoljećima se kreću valovi trgovaca, ratnika, zarobljenika, izbjeglica u potrazi za plijenom, bogatstvom, novim životom ili novim svjetovima. Vjetrovi povijesti određuju njihov ritam, a more, hirovito i nepredvidivo, nekome postaje izbavljenje, nekome grob. U mitskom vremenu Trojanskoga rata ili u našem dvadeset prvom stoljeću, svejedno. Prema lošinjskom je Apoksiomenu more bilo milostivo. Dva ga je tisućljeća čuvalo u svojem krilu, u podmorju pokraj otočića Vele Orjule, kamo je bio bačen s neke rimske lađe kao suvišan teret u nevremenu. A onda ga je jedan belgijski ronilac našao slučajno, gotovo neokrnjena, prekrivena muljem i školjkama, i poslije šestogodišnjega restauratorskog struganja brončani je kip atleta, koji je sastrugao sa sebe prašinu i ulje kao poslije vježbanja, zablistao u punoj ljepoti. Čemu je sve svjedočio u morskoj dubini, tamo gdje ne postoji vrijeme? Jesu li ga plašile eksplozije podmorskih mina? Je li ga tješio pjev Sirena? Je li slušao jauke i zapomaganje izbjeglica i prognanika koji u malim čamcima pokušavaju stići do otoka Lampeduse?
U predstavi kojoj more određuje poetski i misaoni prostor, koreograf Claudio Bernardo je za odgovorima, koje nam Apoksiomenova nijema usta ne mogu dati tragati zaranjajući duboko u svoju umjetničku imaginaciju. Pokretom, ali i glasom, ispunit će ga baletni ansambl, na glazbu Tamare Obrovac koja svojim melosom dodiruje sve rubove Mediterana te uz fragmente Euripidovih Trojanki, koje će odabrati i dramaturški obraditi Lada Kaštelan. Koproducent projekta belgijska je Umjetnička udruga As Palavras – Cie Claudio Bernardo.
Izvor: hnk.hr
