Prikazani su radovi na temu Zagreba, viđenih očima osnovnoškolaca, gimnazijalaca i studenata, od povijesnih zabilješki iz rimskog doba do suvremene arhitekture, od lokota kojima si zaljubljeni obećaju vjernost, do historicističkih fasada, umjetničkih spomenika, tržnice i crkva.
"Ono što te fotografije razlikuje od drugih je njihova montažna cjelovitost u pozitiv-negativ, njihova nedotjeranost, neka fina mekoća. Pogled kroz Cameru obscuru najbliži je stvarnom pogledu prolaznika koji nema vremena za detalje, niti za bilo koje uživljavanje u druge prolaznike, automobile i sve drugo što se kreće", ustvrdila je u predgovoru izložbe povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak.
Dodala je kako se na tim zrcalno kolažnim fotografijama grad vidi iz neočekivanih kutova i vizura, bilo iz blizine, iz daljine, iz visine ili pak sasvim nisko, gotovo iz puzajućeg položaja, ponekad je to stvarno zrcalna slika (u izlogu), ponekad snena (kroz dvije ekspozicije na istom papiru), a ljudi su poput duhova, kao i sav brzi promet ili let.
"Camera obscura kao da je baždarena na vječnost, a slikar-svjetlo vidi samo mirnu postojanost, te isključuje brzinu kao nebitnu vremensku nazočnost", istaknula je.
Hlevnjak kaže kako Camera obscura poput kakvog zen filozofa zapisuje samo postojani trenutak mirovanja i njemu pridaje važnost i zato fotografije rađene Camerom obscurom imaju "draž umjetničke transformacije, crno-bijele produhovljenosti i poetičnosti kojom su mladi ljudi opjevali Zagreb grad." (Hina)
