Još jedna produkcija intimne i interaktivne predstave u kojima se isprepliću pripovijedanje, lutkarstvo, gluma i glazba u sugestivnom oživotvorenju bajki nastalih u specifičnim uvjetima „Najmanjeg kazališta na svijetu“ Teatra Oz.
Autor: Mihaela Sirotnjak Železnik
(prema motivima hrvatske bajke “Kako je vojnik postao kralj”)
Redateljica/ Dramaturginja/ Autorica glazbe: Mihaela Sirotnjak Železnik
Igra: Mihaela Sirotnjak Železnik
Oblikovateljica i kreatorica lutaka: Margareta Peršić
Scena i rekviziti: Margareta Peršić/ Davor Peršić/ Anton Železnik/ Tonči Adulmar
Kostimografkinja: Iva Magdić
Autor aranžmana i orkestracija: Olja Dešić
Majstor tona i rasvjete/ glazbena produkcija/ snimanje: Davor Tomić
Oblikovatelj rasvjete: Srđan Badurina
Glasove posudili: Damir Orlić i Gloria Fabijanić-Jelović
Snimano u studiju: Maraton i Megaphone
„Dobro se dobrim vraća“ je lutkarsko – igrana predstava za djecu, priča o jednom neobičnom putovanju nastalom iz mješavine dosade, usamljenosti i bezgranične mašte. Dosada može iznjedriti čudesne stvari. Upravo to se događa i djevojčici kad u miru i tišini vlastitog bića, iz dosade, zaroni duboko u svoju maštu i uprizori igru vođena predmetima koje nalazi u svojoj sobi. Vodi nas na čudesno putovanje jednog Siromaha. On na svom putu pomaže životinjama (riba, ptica) i biljkama (ružmarin) koje susreće na putu. No, na tom putu susretne Kraljicu Čarobnicu koja obeća dati kraljevstvo onome tko se tako dobro sakrije da ga ona ne može pronaći. Siromah se odluči poigrati skrivača sa Kraljicom. U ritmičnoj igri skrivača pomažu mu životinje i biljke kojima je on pomogao na svom putu. I naravno, na kraju uspijeva pobijediti Kraljicu u igri skrivača, jer DOBRO SE UVIJEK DOBRIM VRACA, istim putem korača.
Dinamična glazba, visoko estetizirane lutke, iznenađujući elementi scenografije, svjetleći i umirujući vizualni elementi vode, poetika ptica i zraka, osviještenost vrijednosti i ljepote zemlje, biljaka i prirode, u kombinaciji sa omiljenom dječjom igrom SKRIVAČA, ono su što može pretvoriti oči malog gledatelja u kaledioskope i dati mu osjećaj da ova predstava poznaje i razumije njegovu u isto vrijeme snažnu i krhku dječju prirodu.
U svijetu tehnologije, brzog tempa života i nedostatka vremena i emocija, djeca se često osjećaju usamljena. Često se ubrzava njihov tempo razvoja i igre te im se stalno nude sadržaji koji „izbjegavaju dosadu“. Dosada je uvijek bila pokretač i ona je važan faktor razvoja mašte i kreativnosti.
Uz poruku vrijednosti dobrote i dobrih djela, očuvanja prirode, ova predstava poručuje da nam u trku kroz život često promiču najljepše stvari.
