izložba

'Lik žene na ex librisima - Zbirka dr. Damira Kovača'


vrijeme: 08.03.2017. - 16.04.2017.
mjesto: Zagreb; Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5

Izložba 'Lik žene na ex librisima - Zbirka dr. Damira Kovača' otvara se u Muzeju Mimara, u srijedu, 8. ožujka, u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 16. travnja.

Ex libris latinske su riječi koje znače Iz knjiga, sa značenjem Iz knjižnice. Kroz duga su stoljeća knjige bile dragocjenosti koje je trebalo čuvati. Zato ih se označavalo imenom vlasnika: biblioteka, samostana, sabirača - kolekcionara. Posebice su knjige bile skupe dok su se pisale ili prepisivale rukom, na pergameni. Nakon izuma tiska knjige su se mehanički umnažale tiskanjem te su postale dostupne mnogim ljubiteljima knjiga. Vlasnici tih dragocjenosti na prvom listu napisali su ime i prezime da se zna da knjigu, ako je posuđena, treba vratiti vlasniku. Na pojedinim starim knjigama na prvom, naslovnom listu, nalaze se imena brojnih vlasnika: tako možemo pratiti sudbinu pojedinih knjiga, i njihovih vlasnika.

Već u ranom razdoblju knjigotiskarstva, kad su se knjige počele ukrašavati drvorezima, umjesto rukopisnoga ekslibrisa na naslovnici, ljubitelji knjiga dali su na slobodan listić otisnuti ceduljicu sa svojim ekslibrisom te su ga prilijepili na unutrašnju stranu prednjih korica. Obično je na listiću stajalo otisnuto ime i prezime, društveni položaj, ponekad zavičaj ili grad vlasnika knjige. Oni koji su posjedovali grb, kraljevi, knezovi, biskupi svojem su imenu i prezimenu pridružili svoj grb. Prvi Hrvat koji je imao svoj ekslibris bio je Korčulanin Jakov Baničević, osobni tajnik cara Karla V. Njemu je ekslibris – grb Dalmacije – izradio A. Dürer. Ana Katarina Zrinska, pjesnikinja i mučenica, na kraju svoga molitvenika Putni tovaruš dala je otisnuti svoj ekslibris. To znači da je svoju knjigu poklonila svojem mužu i svojoj djeci, kćerima i sinu, ali ih je darivala i svojim prijateljicama, sluškinjama i kmeticama. Tako je bilo kroz stoljeća. Neki su svoj ekslibris žeženim pečatom utisnuli na kožne ili pergamene korice.

U XIX. stoljeću povećao se broj čitatelja i čitateljica, ali i vlasnika i sakupljača knjiga (kolekcionara), te je knjige bilo dobro ukrasiti i ekslibrisom: Tako doznajemo sudbinu pojedinih vrijednih knjiga i njihovih vlasnica/vlasnika.

U tom istom stoljeću knjiga postaje pratilac sve većem broju ljudi koji vole čitati i posjedovati knjige. Pod obiteljski krov stižu knjige kao dragi gosti i prijatelji – domaći i strani, u domaćem ili drugom jeziku, u izvorniku ili u prijevodu. Kao što se povećavao broj čitatelja, povećavao se broj književnika, pisaca. Posebice se umnožio broj čitateljica: djevojaka i žena, jer su brojni književni sastavci njima posvećeni: pjesme, soneti, sonetni vijenci. Tada su se i žene usudile napisati i objaviti pjesme, pripovijetke, neke i roman. Neke pod muškim imenom kao gospođa Georg Sand, druge pod svojim imenom i prezimenom. Ženski likovi dospjeli su i na ekslibrise: na njima su, uz lik, zapisana imena vlasnica. Brojni su grafičari, u „sitnoj grafici“, u ekslibrisima, vješto izvedenima u bakropisima, bakrorezima, litografijama, zatravljeni ljepotom svojih poznanica ili značenjem svojih suputnica, ostavili trajan trag svoje spretne ruke izvodeći likove znamenitih ili dragih žena. Izradili su u grafikama likove dragih osoba da one u knjigama, koje su čitale, prekorače svoje vrijeme i stignu do nas svojim likom. Neki su grafičari, i njihovi prijatelji kolekcionari, potajno prešli granice društvenih konvencija te su uz, ekslibrise, izradili i umnožili za svoje omiljene tajne knjige, ali i javne prijatelje i prijateljice, raznovrsnim seks-librisima. Također na trajni spomen.

U XIX. i XX. stoljeću nove su tehnologije tiskarstva omogućile da tiskani ekslibrisi postanu prave male umjetnine u svim tehnikama reprodukcije: drvorez, bakrorez, čelikorez, litografija, serigrafija, ofsetni tisak, danas i fotokopiranje. Kolekcionari se povezuju i razmjenjuju međusobno ekslibrise. Neki se „specijaliziraju“ za ekslibrise s ženskim likovima na ekslibrisu: portreti dragih osoba, u pozi pozornoga čitanja, u atelijeru, u narodnoj nošnji. Jednom su đaci u grafičkim školama i školama primijenjene umjetnosti godinu dana vježbali izrađivati ekslibrise.
U Hrvatskoj primijenjenoj umjetnosti, uz latinska slova, u ekslibrisima se sve više koristi i glagoljica, prvo slavensko pismo koje se odlikuje svojom dubokom simboličnošću i porukom da slova treba poznavati. Među hrvatskim slikaricama znatan je broj grafičarki koje njeguju tehniku ekslibrisa: na malom, minijaturnom formatu treba sažeti toliko poruka: oznaku ekslibris, ime i prezime vlasnice/vlasnika, želju da se na toj minijaturi ogleda što je važno za autora minijature i vlasnika ili skupljača tih umjetnina. akademik Josip Bratulić
 

(M.K., 03.03.2017)



http://www.forum.tm/vijesti/cekate-animator-kulture-koji-je-odgojio-generacije-teslasa-i-koncarevaca-i-jos-uspjesnoOčito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpu