Gledatelje u film "bez naslova iz bez teme" uvodi glas autora koji gotovo proročanski govori: "Najljepši film koji mogu zamisliti je onaj koji nikada ne završava”. Naime, on je, u pratnji snimatelja Attile Boe i snimatelja zvuka Manuela Sieberta, bio na dvogodišnjoj filmskoj odiseji po najzabačenijim zakutcima svijeta, u okviru svojevrsnog eksperimentalnog dokumentarnog projekta, no tijekom snimanja u Liberiji 2014. je umro od malarije.
Snimljeno je stotine sati materijala tijekom dvije godine putovanja kroz desetak zemalja, počevši od redateljeve rodne Austrije, preko Hrvatske, Bosne, Srbije i Albanije, sve do zapadne Afrike.Na temelju snimljene građe i redateljevih dnevničkih zapisa završila je njegova dugogodišnja suradnica, montažerka Monika Willi, poznata, među ostalim, i po suradnji s Michaelom Hanekeom.
Film se najavljuje kao "poetska posveta čovječanstvu", no i posveta filmaševom kozmopolitskom pristupu kojom se propituju teme osobne slobode, straha od nepoznatog i univerzalnih vrijednosti humanizma.
Michael Glawogger (1959. – 2014.) proslavio se u svijetu dokumentarizma kao beskopromisni autor, koji se najviše bavio temama i ljudima s margina globalnog društva.
Najpoznatiji je po nagrađivanoj trilogiji - "Megagradovi: 12 priča o preživljavanju" (1998.), kompilacija prizora iz života ljudi koji pokušavaju spojiti kraj s krajem u najvećim svjetskim gradovima; "Smrt radnika" (2005.), potresna posveta obespravljenim radnicima u Pakistanu, Ukrajini, Nigeriji, Indoneziji, Kini i Njemačkoj te "Slava kurvi" (2011.), intimni pogled u živote prostitutki u Tajlandu, Bangladešu i Meksiku.
Monika Willi austrijska je montažerka najpoznatija po radu s dvojicom sunarodnjaka, Michaelom Hanekeom i Michaelom Glawoggerom.
S njima je radila na nizu nagrađivanih filmova (između ostalima na Hanekeovim filmovima Pijanistica, Bijela vrpca i Ljubav, kao i Glawoggerovim Smrt radnika i Slava kurvi). (Hina)
