Gradska galerija Fonticus u Grožnjanu, u subotu, 23. ožujka u 19 sati, predstavlja dvije samostalne izložbe – izložbu Sanje Simeunović Bajec 'Uslojeni iskazi stanja' te izložbu Željka Bobanovića (Don Bobe) pod nazivom 'Ponuda autoportreta'.
vrijeme: 23.03.2019.
mjesto: Gradska galerija Fonticus, Grožnjan
Iz tekstova Eugena Borgovskog:
'Sanja Simeunovic Bajec predstavlja niz radova povezanih pristupom tehnologiji, a koji tvore smislenu cjelinu. U premisi nalazimo: iskustvo umjetnice, donekle promišljeni začetak, ali i sklonost eksperimentu, prepuštanju spontanim intervencijama. Upravo ta nerežiranost dolazi do izražaja kod gotovog rada. Sve je izvedeno uvjetno kolažiranjem, djelomično ready-made postupkom i slikarsko-crtačkim zahvatima. Gdjegdje je ostavljen sjaj samog materijala koji se, ovisno o svjetlu, ponegdje nudi promatraču. Umjetnica započinje određenjem, da bi mu izmakla sigurnost intervenirajući spontano, nepredvidljivim, ali značenjskim istupima.' (...)
Sanja Simeunović Bajec, uz ekspresiju osjećanih/autobiografskih elemenata, istražuje mogućnosti raznorodnih umjetničkog jezika, ali unutar zadanog okvira – jednakih dimenzija podloge. Rezultati usuglašavaju individualnost, subjektivnost i slučajnost u umjetničkom procesu. Ovaj ciklus zapravo tvore pojedinačne priče ujednačenog misaonog eksperimenta, a čije konačno tumačenje ostaje na samom promatraču. Iako su radovi apstraktni, ne osjećamo da bi se još nešto trebalo događati na slojevima rada. Umjetnica zna zaustaviti djelovanje u trenutku kad kombinacije materijala i intervencija sačine zaokruženu cjelinu.
...
'Željko Bobanović nastavlja igru oblikovanja znakovima. Tu su proizvodi koji imaju vizualni, ali i značenjski identitet i samosvojnost. Ovdje se misli, prije svega, na slovni znak. No, njemu se pridružuje i znakovitost koju predstavljaju podloge ovih radova: ogledala.
Neki od Željkovih zapisa pravi su zgusnuti eseji. Oni su mnogoznačni i možemo ih doživjeti na više načina: kao mudre izreke, ali i kao poetske iskaze. Neki zapisi mogu biti monolog, ali neki i dijalog. Većina značenja odiše meditativnim porukama spoznaja. Iako možda pasivno, ovo je umjetnikovo ukazivanje na ljudsku opterećenost egom. U jednom radu on kaže: „OVO JE SADA“, kao uputu za razumijevanje ideje projekta, okretanje uvjerenjima koje religije knjige ne poštuju, a od kojeg su potekle, kasnije se okrećući prozaičnim, materijalnim ovisnostima: …Sanskrt je star više od 5000 godina kao jedan od najstarijih jezika svijeta. Na njemu su pisani sveti spisi triju uvjerenja o bitku – hinduizma, budizma i đainizma. Ima značaj u hinduizmu kao jezik Brahmana. Nažalost, mnoge škole i sveučilišta taj su jezik zamijenile danas dominantnim jezicima, npr. engleskim, španjolskim, kineskim.
Ovaj projekt u svom sastavu ima elemente grafema, a likovnost je ostvarena plasmanom u obliku uokvirenih slika, kompozicijama omjera veličine znakova, praznih prostora i reljefnošću odnosa slova i podloge. Posjetilac, promatrač pa čitatelj, ne mora nužno tražiti doslovno značenje ovih sklopova riječi, već pokušati doživjeti na neki prvi dojam, spontani način. Možda je dobro čvrstu logiku malo potisnuti jer, tada se najčešće i događaju spoznaje.' (...) / Eugen Borkovsky
