Preskočite na glavni sadržaj

GRO-ART: Robert Mijalić i Branko Lenić

Samostalne izložbe Roberta Mijalića i Branka Lenića održat će se u Domu kulture Dražice od 22. do 29. ožujka 2019., u organizaciji Matice hrvatske - Ogranka u Jelenju.
vrijeme: 22.03.2019.
mjesto: Jelenje, Dom kulture Dražice

Robert Mijalić umjetnik je jednostavnog i decentnog crteža, monokromnih površina i skladnog likovnog izraza. Njegov rad iako naizgled lagan i bazičan otkriva razrađen i kvalitetan rukopis, sveukupno znanje i smislenost likovnosti, talenta i iskustva.  Često potaknut tradicijom i baštinom on motive prevodi u jezik linija, minimalističkim naznakama ukazujući na ono bitno, najvažnije. Ciklus Križnog puta, stoga nastavlja njegovo razmišljanje te govori i teče iz prizora u prizor. Mi osjećamo put, patnju i žrtvu, iščitavamo već znanu priču koju je inspirirala mnoge i koja je postala nezaobilazan dio sakralnih prostora, crkvi. On sliku temelji na metaforičkim naznakama uvodeći nas u sadržaj i mi u njoj sagledavamo razrađenu slojevitost. Ona kao da sabija u sebi sve naše znanje, vizualnost prošlih ostvarenja i povijest njezine oslikane prepoznatljivosti svodeći je na znak, na osnovu razmišljanja. Rukopis teče poput zapisa, lagan i nenametljiv pulsira ritmom i značenjem. Iako prepun stilizacije, na granici apstrakcije i ogoljen on je čitljiv i sasvim razumljiv, donosi priču, pretače se.  
Sažimajući motiv na bitnost, u oblicima dekonstrukcije umjetnik tvori prizore s lakoćom,  pokazuje bogatstvo mogućnosti razrade tonova, oblika, površina. Sve je skladno u cjelini, varirano u blagim pomacima iz slike u sliku, a nazivi samih djela nastavljaju oblik elementa strukture. Kolorit ograničen na nijanse smeđe i okera obogaćen je upotrebom bijele, bijele koja se uklapa, objedinjujući, ona je ujedno i podloga i ambijentalna naznaka, asocijativna poveznica povijesti i starih zapisa. Atmosfera boje daje iluziju neposrednosti pružajući ogoljenost strukture. Definirajući iluziju prostora dvodimenzionalnošću likovi izranjaju iz podloge kao obrisi i kao tijelo. Slobodnom slikarskom interpretacijom crtež opisuje pokrete, geste lica u kojima su oči i usta tek naznačeni, oni jasno i snažno komuniciraju, međusobno opisuju. Govor njihovih tijela sugerira i suptilno upućuje na sadržajnost, na poznatu priču o žrtvi i spasenju.
Ikonografska uvjetovanost slika Robertu Mijaliću omogućavaju da kroz jednostavnost prikaže ono tajanstveno, introspektivno i suštinsko naličje ljudske prirode. Oslikavajući prizore Križnog puta bez puno boja, senzacija i dramatike suptilno i znakovito opisuje nam i govori o čovjeku, o vjeri i snazi postojanja. Njegova umjetnost donosi sklad i mirnoću, duhovnost i težnju u osnovi povezanu sa prošlim vremenima, vrijednostima, baštinom i tradicijom. Prenoseći vjeru kroz sliku, osuvremenjuje je u skladu sa sadašnjim trenutkom, ta priča traje kroz vrijeme i nastavlja svoj put uvijek jednako snažna i znakovita.

Robert Mijalić rođen je 18. svibnja 1969. u Rijeci. Diplomirao je 1995. na Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek u klasi profesora Vasilija Josipa Jordana. Od 1996. član je HDLU-a Rijeke, a članom HZSU-a postaje 2004. godine. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Nakon usavršavanja u Trevisu (radionica za izradu vitraja), ostvario je veći broj radova u sakralnim prostorima u tehnici vitraja. Godine 2008. stiče zvanje restaurator-konzervator stakla. Radi na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijekci.


Radovi Branka Lenića uvijek nose slojevitost i dubinu, on stvara razvijenog osjećaja za sažimanje i interpretiranje prošlosti i sadašnjosti, ostavljenih tragova i novih naznaka, jednako vrijednih i značajnih sakralnih i profanih motiva. Njegovi vizualni zapisi i nastaju kao rezultat promišljanja, rezultat su kreiranja i sažimanja, od samog sakupljanja, bilo porodičnih uspomena, otisaka prapovijesnih nalazišta ili ostataka brodova, naplavina, elemenata povijesti koji u sebi nose tragove ruku, auru rada, tradicije, baštine.
Ova izložba objedinjuje djela religiozne tematike i ona su inspirirana duhovnošću. Grafike Beramski slikopisi odaju priznanja starim majstorima, točnije Vincentu iz Kastva i na tragu njegovog Plesa mrtvaca Branko Lenić progovara svojim jezikom preuzimajući semantički model, razrađuje ga, oplemenjuje, pretače u suvremeni jezik kompjuterske grafike. Umjetnik ih izvlači iz ambijenta crkvice Sv. Marije na Škrilinah, uvećava, mijenja, pretvara njihovu slikovitost u novi kod, u novu stvarnost, ali ujedno zadržavajući svu snagu njihove dojmljivosti i percepcije. Stvarajući tako metaforična dijela puna simbolike otvara dimenzije za interpretaciju, u isto vrijeme čineći sadržajnost jednako aktualnom,  kako onda tako i danas. Rad sastavljen od traka koje nesputano vise u prostoru, ima svoju lakoću i slobodu, osnovnu misao čovječanstva, jedinu istinu smrtnosti, jednaku za sve.
U skladu s time su i assamblagi, slike - objekti složeni, odnosno kolažirani sitnim predmetima, ostacima, relikvijama svijeta i prirode, nađenim stvarima, kamenčićima, ključevima, komadićima stakla, drvenim dijelovima vrata i prozora, oltara. Jačajući sintezu materije definirane i određene forme umjetnik gradi plohe i strukture umirene i vrlo jasne. Transformacije viđenog različite su, ponekad su one sasvim jednostavne, vizualno konkretne, a ponekad nestvarne, lagane i znakovite. Upravo elementarnost dovodi ga do onog zadnjeg u nizu predloška u kojem se sasvim dodiruju apstraktni i konkretan prizor.
Svi oni nose nove dimenzije značenja jer autor traži, osluškuje, promatra i svaka stvar odbačena, uništena, zaboravljena ima svoju priču, svoj trag koji u konačnici nalazi svoje mjesto u umjetničkom radu sastavljenom kako bi ukazao na naše djelovanje i odredio naše mjesto, mjesto između zemlje i neba, satkano od tijela, ali ispunjeno duhom svjetla i umjetnosti. 

Branko Lenić rođen je 1954. u Rijeci. Od 1972. do 1976. pohađao je školu crtanja i slikanja kod riječkog slikara Romola Venuccija. Diplomirao je grafiku na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, na Odsjeku za likovne umjetnosti. Bavi se slikarstvom,  grafikom i grafičkim dizajnom. Izlaže od 1979. na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Kao grafički dizajner oblikovao je mnoge kataloge, knjige i likovne monografije. Sudjelovao je na desetak likovnih kolonija te na mnogim angažiranim (socijalnim, humanitarnim, ekološkim) akcijama i manifestacijama. Godine 1993. predstavljao je Hrvatsku na Triennalu u Osaki (Japan). Član je HDLU Rijeka od 1995. godine. Ima status samostalnog umjetnika. Živi i radi u Rijeci.