Crtice iz životopisa:
Anica Markov rođena je u Splitu. Kao dijete iselila je s roditeljima u Venezuelu, gdje je živjela 55 godina. Kao umirovljenica vratila se u Hrvatsku 2011. godine.
Po zanimanju je profesorica engleskoga i talijanskoga jezika. Premda je živjela u Venezueli, studirala je na zagrebačkome Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao izvanredan student. Diplomirala je 1975. godine. Magistrirala je metodiku nastave stranih jezika na Središnjem sveučilištu u Caracasu 1988. godine. Imala je mogućnost dodatnoga obrazovanja u Engleskoj, Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i Nizozemskoj. Kao predavač sudjelovala je na stručnim skupovima u Venezueli, Hrvatskoj, Italiji, Kolumbiji i Argentini. Dobitnica je Fulbrighotove nagrade za dodatno obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama. (Sveučilište u Missouriju). Sav svoj akademski rad kao profesorica engleskoga jezika provela je na diplomskome i poslijediplomskome studiju na Središnjem sveučilištu u Caracasu, gdje se, osim predavanja engleskoga jezika, bavila i istraživačkim radom u području dizajna i predavanja engleskoga jezika za posebne namjene – E.S.P. (English for Specific Purposes). Bili su to tečajevi namijenjeni skupini profesionalaca, i to odvjetnicima, arhitektima, prosvjetnim djelatnicima, inženjerima, kao i poslovni engleski za gospodarstvo. Objavljivala je članke o toj temi u stručnim časopisima. Suautorica je i jednoga udžbenika engleskog jezika za prosvjetne djelatnike.
Uvijek je bila aktivna u organizaciji kulturnih događanja u hrvatskoj zajednici u Venezueli. Bila je dio peteročlanoga tima koji je 2000. godine utemeljio Kulturnu udrugu venezuelskih Hrvatica – Asociación Cultural de Damas Croatas de Venezuela, u kojoj je bila predsjednica u dva mandata, i to od 2000. do 2006. godine. U prostorijama te Udruge odvijala su se predavanja o različitim temama o kojima su govorili venezuelski profesionalci hrvatskih korijena, odnosno tzv. kulturne večeri. Teme su bile krasnoslovi i prijevodi poezije, psihologija, Međugorje, poslovice, koncerti, medicina, veterina, filmovi i hrvatski jezik u Europskoj uniji. Nakon predavanja održavale su se folklorne zabave i domjenci s hrvatskim specijalitetima. Utemeljitelji spomenute Udruge 2008. godine objavili su zbirku hrvatskih kuharskih specijaliteta na španjolskome jeziku pod naslovom Cocina Croata – Hrvatska kuhinja. Ta je knjiga namijenjena hrvatskim potomcima i prijateljima hrvatske zajednice u Venezueli, kao i ostalim zemljama španjolskoga govornog područja.
Nakon povratka u Hrvatsku nastavila se baviti sljedećim aktivnostima, kao što su:
• pisanje knjige s poslovicama na hrvatskome i španjolskome jeziku, koji je trenutačno u tijeku, te njihov komparativni studij
• stručni prijevodi s hrvatskoga na engleski i španjolski jezik. Prevela je tri knjige o Domovinskome ratu s hrvatskoga na engleski jezik.
• pisanje poezije. Njezina najopsežnija zbirka pjesama napisana je na španjolskome, a manji dio na hrvatskome jeziku, a napisala je i nekoliko pjesama na engleskome i talijanskom jeziku.
• suradnja s hrvatskim povratnicima iz Venezuele, koji se povremeno sastaju i izmjenjuju svoja iskustva u Hrvatskoj i prate događaje u Venezueli.
• članica je Udruge izvan-domovinske lirike koja okuplja hrvatske pjesnike amatere koji žive u inozemstvu, a pišu na hrvatskome jeziku.
